REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
SLAVONSKI BROD, Tome Skalice 2
Poslovni broj Kž-219/2025-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Soldo, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Vedrana Pavelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika EĆ, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11 – u daljnjem tekstu KZ/97), povodom optužnice oštećenika kao tužitelja ŠĆ od 24. svibnja 2018., odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-533/2019-91 od 12. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja JĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj K-533/2019-91 od 12. prosinca 2024. na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 143/12,56/13, 145/13, 152/14, 70/17 126/19, 130/20 i 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenika GĆ oslobodio je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru, opisano u članku 224. stavak 1. i 4. KZ/97.
2. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 oštećenik kao tužitelj ŠĆ dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka, i to troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/98 u paušalnom iznosu od 500,00 eura, a koji trošak se nalaže oštećeniku kao tužitelju platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te troškove iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 koji se odnose na nužne izdatke optuženika GĆ te nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj ŠĆ po punomoćniku Ivi Farčić, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima, s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu, ukine predmetnu presudu te vrati predmet na ponovni postupak.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Iako se oštećenik kao tužitelj uvodno žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne iznosi niti jednu konkretnu primjedbu koja bi se mogla podvesti pod ovu žalbenu osnovu.
8. Stoga je ovaj sud drugog stupnja pobijanu presudu ispitao u smislu članka 476. stav 1. točka 1. te nije utvrdio da bi u presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti pa žalba oštećenika kao tužitelja zbog bitne povrede nije osnovana.
9. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje oštećenik kao tužitelj tvrdi da je sud prvog stupnja iz utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak da nije utvrđeno da bi okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 jer se uglavnom oslanja na iskaz svjedoka IĆ a zanemaruje ono što je iskazao svjedok KĆ.
10. Međutim protivno navodima žalbe sud prvog stupnja se ne oslanja samo na iskaz ovog svjedoka nego i na iskaze ostalih svjedoka, samo što nekima opravdano vjeruje a nekima opravdano ne vjeruje.
11. Tako sud prvog stupnja opravdano vjeruje iskazu svjedoka IĆ jer smatra da je istinit (točka 7. pobijane presude) a sve iz razloga jer je u inkriminirano vrijeme bio zaposlenik Kreditne unije Deponent i vrlo životno logično i u skladu s materijalnom dokumentacijom spisu priloženoj iskazivao o okolnostima koje su mu poznate vezano uz realizaciju spornog kredita, tim više jer nije ni na koji način bio povezan sa strankama u ovom kaznenom postupku i nije imao razloga neistinito svjedočiti. Tako on tvrdi da je okrivljenik bio samo nominalni vlasnik kredita jer je sve vezano za ovaj kredit s njime pregovarao i dogovarao HĆ u prisutnosti KĆ, u to vrijeme čelnika unije. Dakle kredit je podignut u njegovom interesu i na njegov zahtjev iako on nije nominalno sudionik u kreditu na bilo koji način.
12. Prvostupanjski sud opravdano vjeruje i iskazu svjedokinje VĆ (točka 9.), također zaposlenici u navedenoj kreditnoj uniji, koja je po sudu prvog stupnja nepristrana u odnosu na stranke u ovom postupku a iskazivala je životno, logično i uvjerljivo, u skladu sa svojim sjećanjem u segmentu u kojem je sudjelovala u ovom poslovnom odnosu. Naime ona tvrdi da okrivljenika GĆ ne poznaje, ne poznaje ni JĆ koji je bio sudionik u kreditu na način da je svojom nekretninom jamčio povratak kredita, s kojim kreditom je bilo problema u otplati, a zato poznaje SĆ koji je bio aktivan u pregovorima oko kredita, koji se predstavio kao otac ŠĆ, koji je djelomično otplaćivao taj kredit, a HĆ im nudio poslovnu suradnju
– da kreditna unija arhivira svu dokumentaciju u njegovom poslovnom prostoru.
13. Djelomično vjeruje i iskazu svjedoka KĆ (točka 10.) i to u dijelu kada navodi da je HĆ aktivno sudjelovao u svim pregovorima oko spornog kredita no ne vjeruje mu u dijelu kada nastoji ublažiti svoju odgovornost odnosno svijest da se radilo o fiktivnom nositelju kredita dakle okrivljeniku, a ne o stvarnom nositelju i korisniku SĆ.
14. Opravdano ne vjeruje ni iskazu oštećenika kao tužitelja JĆ (točka 6. pobijane presude) i ne vjeruje iskazu njegovog oca SĆ (točka 7.) jer su njihovi iskazi proturječni iskazima gore navedenih svjedoka a i spisu priloženoj dokumentaciji te obojica su materijalno motivirani. Osim toga, iz potvrda u uplati spisu priloženim vidljivo je da je HĆ bio taj koji je vršio otplate kredita i to nakon sklapanja ugovora o kreditu, što i sam priznaje kada su mu uplatnice predočene, a potvrđuju svjedoci PĆ i VĆ. Ovo tim više jer se prema spisu kreditne unije Deponent ŠĆ višekratno im se obraćao s molbom da mu se odobri odgoda otplate dospjelih dugovanja po kreditu jer iz objektivnih razloga (teške materijalne situacije) nije u mogućnosti izvršiti otplatu po dospijeću, a pri tome nigdje nije spomenuo okrivljenika kao stvarnog nositelja kredita. Dakle stvarni nositelj kredita je bio HĆ, ispravno zaključuje prvostupanjski sud, uz napomenu da je ŠĆ pokrenuo parnični postupak radi isplate protiv okrivljenika (tuženika) GĆ i to upravo na temelju spornog ugovora o kreditu u kojem postupku je ŠĆ pravomoćno odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom.
15. Dakle imajući u vidu sve gore navedeno, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da na temelju izvedenih dokaza nije mogao utvrditi (nije dokazano) da bi okrivljenik GĆ počinio terećeno kazneno djelo prijevare na način i u okolnostima kako se to navodi oštećenik kao tužitelj u svojoj optužnici, pa ga je na temelju članka 453. točka 3. ZKP-a oslobodio optužbe.
16. U odnosu na odluku o troškovima oštećenik kao tužitelj smatra da je donošenje oslobađajuće presude nezakonito a samim time i odluka o troškovima.
17. Međutim ne radi se o nezakonitoj odluci o troškovima jer je prvostupanjski sud ispravno okrivljenika oslobodio optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP-a, a onda ispravno primijenio odredbu članka 149. stavak 3. ZKP-a prema kojoj je …. oštećenik kao tužitelj obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točka 1. do 6. ovog zakona te nužne izdatke okrivljenika te nagradu i nužne izdatke njegovog branitelja ako je postupak dovršen presudom kojom se okrivljenika oslobađa optužbe, a u konkretnom slučaju je to tako. Tako prvostupanjski sud ispravno oštećenika kao tužitelja obvezuje na namirenje troškova paušala iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a u iznosu od 500,00 eura koji procjenjuje adekvatnim s obzirom na brojnost rasprava a oštećenika obvezuje na plaćanje istog u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Osim toga prvostupanjski sud ispravno obvezuje oštećenika kao tužitelja na plaćanje nužnih izdataka okrivljenika te nužnih izdataka i nagrade njegovom branitelju na temelju članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08 u svezi sa člankom 149. stavak 3. ZKP-a, a o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rješenjem.
18. Budući pri ispitivanju iste pobijane presude nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu oštećenika kao tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
Slavonski Brod, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Mile Soldo
