REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj Kž-520/2025-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Vedrana Pavelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TA, zbog kaznenog djela krađe iz članaka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18., 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2025., poslovni broj K-1729/2021-33., u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika TA kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom od 7. srpnja 2025., poslovni broj K-1729/2021-33 proglasio je krivim okrivljenika TA zbog kaznenog djela protiv imovine, krađom iz članka 228. stavak 1. KZ/11., pa ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te se na temelju čl. 56. KZ/11 na optuženika primijenio uvjetnu osudu kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo i ako bez opravdanog razloga u roku koji je određen na vrati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

2. Na temelju čl. 77. KZ/11. i čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 i 72/25.; dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da novčani iznos od 3.012,81 € predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom, utvrđeno je da je novčani iznos od 3.012,81 € imovina Republike Hrvatske i naloženo je optuženom VA da iznos od 3.012,81 € isplati Republici Hrvatskoj na način navedeni iznos uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

3. Na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11. opozvat će se uvjetna osuda ako optuženik bez opravdanog razloga u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude ne vrati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

4. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08. oštećeni NA upućen je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

5. Na temelju članka 148. st. 1. ZKP/08 optuženi VA dužan je naknaditi sudu troškove kaznenog postupka iz čl.145 st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 300,00 € koje je dužan uplatiti u državni proračun u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

6. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Josipu Čičeku, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-1729/2021-33 od 07.07.2025. godine, na način da okrivljenika oslobodi optužbe, podredno da preinači presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-1729/2021-33 od 07.07.2025. godine u odnosu na odluku o kazni na način da okrivljeniku izrekne kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uvjetno na 1 godinu i da ga oslobodi plaćanja troškova postupka.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.

9. Žalba nije osnovana.

10. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a okrivljenik smatra da je izreka pobijane presude protivna obrazloženju. Naime u točki 9. obrazloženja iste presude prvostupanjski sud navodi da je počinio kazneno djelo krađe pokretnine na štetu NA i njegove supruge. Međutim iz sadržaja provedenih dokaza proizilazi da se radi o pokretninama, nakitu supruge NA a ne u njegovom vlasništvu a što ujedno proizlazi iz činjenice da je sud oštećenog NA sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu.

Istu bitnu povredu vidi i u tome da je izreka pobijane presude nerazumljiva u dijelu koji se odnosi na početak tijeka uvjetne osude. Naime prvostupanjski sud navodi da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, međutim ostalo je nejasno da li se kao početak uvjetne osude uzima pravomoćnost sudske odluke ili datum donošenja prvostupanjske presude.

11. Ne radi se o rečenim bitnim povredama kako to navodi okrivljenik.

12. Kao prvo valja reći da izreka pobijane presude nije protivna obrazloženju. Točno je da se u točki 9. pobijane presude navodi da je okrivljenik počinio kazneno djelo na štetu NA i njegove supruge. Međutim ne stoji okrivljenikova tvrdnja da je tijekom postupka utvrđeno da se radi o nakitu u vlasništvu njegove supruge a ne njegovom i da je protivno tom i takvom utvrđenju prvostupanjski sud sa imovinskopravnim zahtjevom uputio nevlasnika odnosno NA, smatra ovaj sud drugog stupnja. Kaznenim djelom za koje je utvrđeno u ovom postupku da ga je počinio okrivljenik otuđeno je zlato u vlasništvu NA ali i njegove supruge međutim sa imovinskopravnim zahtjevom prvostupanjski sud je uputio u parnicu samo NA budući je na raspravi održanoj 25. ožujka 2024. godine kao svjedok izjavio da njegova supruga neće postavljati poseban imovinskopravni zahtjev nego samo on. Dakle jasno je tko je vlasnik (NA i njegova supruga) a postavljanje imovinskopravnog zahtjeva osobna je stvar svakoga od njih. U konkretnom slučaju dovoljno je da je jedno od njih postavilo imovinskopravni zahtjev.

13. Nadalje protivno navodima žalbe izreka presude nije nerazumljiva. Prema članku 56. stavak 3. KZ-a vrijeme provjeravanja ne može biti kraće od 1 ni dulje od 5 godina, odmjerava se na pune godine i počinje teći od dana pravomoćnosti presude. Prema tome okrivljenikov navod da nije jasno od kada se računa početak uvjetne osude to jest pravomoćnošću sudske odluke ili danom donošenja prvostupanjske presude, jednostavno ne stoji jer je to zakonom određeno i u presudi ne treba posebno naznačiti.

14. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik u žalbi navodi da je na adaptaciji konkretnog stana radilo dvadesetak radnika, da je svima njima bilo poznato gdje se za to vrijeme nalazio ključ ulaznih vrata stana pa je za zaključiti da je svatko od njih mogao biti počinitelj kaznenog djela krađe pa nije moguće samo njega označiti kao počinitelja tog kaznenog djelea, time više jer Auro Domus d.o.o. nije specificirao otkupljene predmete već se samo navodi lomljeno zlato a kao njegovu adresu navodi onu na kojoj nikada nije živio niti postoji u Bosni i Hercegovini, te na ispravama Auro Domusa nedostaje potpis osobe koja je donijela zlato. Dakle na temelju dopisa i dokaza iz Auro Domus d.o.o. ne može se povezati osobu koja je donijela zlato na prodaju i otkup s njime, tim više jer je u obrani izjavio da je oduzeto zlato imao u vlasništvu od ranije, da je to obiteljsko naslijeđe od pokojnih roditelja u BiH, na što je predložio svoju suprugu kao svjedoka, no prvostupanjski sud je odbio ovaj dokazni prijedlog kao neprikladan s obrazloženjem da se okolnosti na koje je predložena supruga dokazuju na drugi način, poput certifikata zlatarni i drugo. I na kraju je naveo da je vrijednost zlatnine prvostupanjski sud procijenio "odokativno" i nestručno, protivno pravilima struke i ZKP-a odnosno trebao je ovu bitnu činjenicu utvrditi na pravi i potpun način odnosno provođenjem vještačenja po stalnom sudskom vještaku, a što nije učinio.

15. Istaknutim žalbenim tvrdnjama ovaj sud nalazi da istima nisu dovedeni u sumnju razlozi na kojima je utemeljena prvostupanjska presuda.

16. Prvostupanjski je sud savjesno i kritički analizirajući dokazni postupak u pobijanoj presudi, te valjano ocjenjujući svaki dokaz za sebe i u svezi s drugim provedenim dokazima izveo ispravan zaključak o svim relevantnim i odlučnim činjenicama te s pravom zaključio da je u provedenom postupku nesporno dokazano da je okrivljenik VA počinio kazneno djelo protiv imovine

– krađom iz članka 228. stavak 1. KZ/11 upravo na način i u vrijeme iz članka kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude.

17. Tako je prvostupanjski sud pod točkama 8., 8.1. i 8.2. obrazloženja pobijane presude vrlo ozbiljno, temeljito i s posebnom kritičnošću pristupio ocjeni iskaza svjedoka NA i RA te ih prihvatio kao istinite budući da sadržaj tih iskaza čini skladnu cjelinu opisa događaja u okviru onoga što je svakom od njih poznato o događaju koji je predmet postupka, zatim sve isprave spisu priložene prihvatio kao objektivne i vjerodostojne jer nije imao razloga sumnjati u njihovu autentičnost i istinitost budući su sastavljene od državnih tijela (Veleposlanstva Bosne i Hercegovine) i trgovačkog društva Auro Domus d.o.o. u obavljanju njihovog posla i bez interesa za unošenjem netočnih podataka a jednako tako pristupio je i okrivljenikovoj obrani te ju nije prihvatio kao istinitu u odnosu na sporne okolnosti jer su njegovi navodi međusobno proturječni u pogledu više okolnosti a ta proturječnost proizlazi iz nastojanja optuženika da svoje tvrdnje prilagodi izvedenim dokazima na raspravi i tako neutemeljeno otklanja kaznenu odgovornost od sebe, a osim toga njegova obrana je prema mišljenju suda prvog stupnja u suprotnosti s prihvaćenim dokazima te je nelogična sa stanovišta uobičajenog životnog iskustva, a kako se to obrazlaže u točkama 10.3. do 10.3.3. Ovo i ovakvo obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja te za razliku od okrivljenika smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon.

18. Istina prvostupanjski sud nije vještačenjem utvrdio vrijednost zlata nego je prihvatio vrijednosti koje je naveo oštećenik NA za svaki nestali zlatni predmet te zbrajanjem pojedinačnih vrijednosti došao do iznosa 3.012,70 eur (22.700,00 kuna). Međutim nije niti mogao provesti vještačenje jer TD Auro Domus d.o.o. nije specificiralo svaki od kupljenih predmeta nego je sve evidentiralo kao lomljeno zlato prodavatelja TA, dakle okrivljenika a i tog zlata više nema. Prema članku 559. ZKP-a sud će visinu iznosa imovinske koristi odmjeriti po slobodnoj ocjeni ako bi njegovo utvrđivanje bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka, što je u konkretnom slučaju pa prihvaćajući pojedinačne vrijednosti koje je naveo oštećenik i ukupne koju je utvrdio prvostupanjski sud očigledno je prvostupanjski sud držao i svojom slobodnom procjenom jer općepoznato je da se zlatni predmeti otkupljeni kao lom otkupljuju po znatno nižim cijenama od stvarne, što je u konkretnom slučaju, smatra ovaj sud drugog stupnja.

19. U odnosu na žalbeni osnov odluke o kazni okrivljenik navodi da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci s rokom kušnje od 3 godine i obvezom da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude Republici Hrvatskoj uplati iznos od 3.012,81 eura, prestroga i njome se neće postići opća a ni specijalna svrha kažnjavanja. Posebno navodi da je rok od 15 dana prekratak budući je nezaposlen zbog problema sa zdravljem i da mu pomažu obitelj i supruga koja ostvaruje naknadu.

20. Ispitujući odluku o sankciji ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu okrivljeniku osnovano kao olakotnu okolnost cijenio njegovu kaznenu i prekršajnu neosuđivanost te da je otac četvero malodobne djece, a kao otegotnu cijenio najviši stupanj krivnje.

21. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, prvostupanjski sud je okrivljenika za počinjeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te mu na temelju članka 56. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo s tim da mu je na temelju članka 77. KZ/11 i članka 560. stavak 1. i 2. ZKP-a oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 3.012,70 eur za koji iznos je utvrđeno da je imovina Republike Hrvatske i koji mora uplatiti u Državni proračun u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Tako izrečena sankcija uz oduzimanje imovinske koristi i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

22. U odnosu na odluku o troškovima postupka okrivljenik smatra da bi plaćanjem istih ozbiljno doveo u pitanje egzistenciju svoje obitelji. Naime otac je petero djece, nezaposlen zbog teškog zdravstvenog stanja a supruga ostvaruje naknadu ukupno od 630,00 eura mjesečno.

23. Prema članku 148. stavak 1. ZKP/08. kada sud okrivljenika proglasi krivim, a u konkretnom slučaju ga je proglasio, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično. Očigledno je prvostupanjski sud procijenio da ne postoje uvjeti niti za djelomično niti u cijelosti oslobođenje od plaćanja troškova kaznenoga postupka pa ga je ispravno obvezao na podmirenje troškova kaznenoga postupka i to plaćanja paušala sudu (članak 145. stavak 2. točka 6. ZKP) u iznosu od 300,00 eura, s obzirom na broj provedenih rasprava i činjenicu da je okrivljenik radno sposoban i da može naknaditi ovaj trošak bez ugrožavanja svoje egzistencije i egzistencije osoba koje je dužan uzdržavati.

24. Budući pri ispitivanju iste pobijane presude nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo