Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Kž-29/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pribanić, u kaznenom predmetu okrivljenika MB, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj Kov- 643/2025-21 od 19. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika MB kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024 i 72/2025 - dalje: ZKP/08), u svezi članka 127. stavak 4., te u vezi s člankom 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08, protiv okrivljenika MB, produljen je istražni zatvor određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu broj Kir- 574/2025-3 od 20. rujna 2025. Na temelju članka 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08., određeno je da se u istražni zatvor okrivljeniku MB uračunava vrijeme od uhićenja 18. rujna 2025. u 16:35 sati, pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljenik MB po branitelju Danku Bandi, odvjetniku u Slunju, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavak 3. ZKP/08, i članka 470. stavak 1. ZKP/08), s prijedlogom da Županijski sud pobijano rješenje preinači na način da istražni zatvor produljen okrivljeniku ukine te ga pusti na slobodu ili da istražni zatvor produljen okrivljeniku zamijeni s jednom ili više mjera opreza ili da smanji iznos jamčevine, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje naslovnom sudu.
3. Žalba okrivljenika MB nije osnovana.
4. U žalbi se navodi, u bitnom, da nije ispunjena opća pretpostavka za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. ZKP/08 jer ne postoji osnovana sumnja da je okrivljeni počinio inkriminirano kazneno djelo. Naime, iz njegove obrane proizlazi da nije imao saznanja da osobe koje prevozi u svom vozilu borave u [adresa] nelegalno, tako da nije postupao s izravnom namjerom i nije imao svijest da inkriminirane zgode ostvaruje bitna obilježja kaznena djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11, a ni htjenje da ostvari baš takve elemente predmetne inkriminacije. Dalje, smatra da iznos jamčevine od 10.000,00 eura previsok i da nije primjeren osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika, te da sud i ovog puta nije na pravilan način cijenio činjenicu da je okrivljenik trenutno nezaposlen i nema nikakve imovine i nije u mogućnosti namiriti navedeni iznos. Stoga je opravdano iznos jamčevine bitno smanjiti. Sud prvog stupnja je pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na pretpostavke koje se odnose na primjenu blažih mjera koje mogu zamijeniti istražni zatvor. U konačnici valja istaknuti da je dana 9. prosinca 2025. optužno vijeće prvostupanjskog suda donijelo rješenje kojim je potvrdilo optužnicu Općinskog suda u Karlovcu broj KO-DO-525/2025-3 kojim je okrivljeniku inkriminirano predmetno kazneno djelo. Odredbom članka 127. stavak 4. ZKP/08 je propisano da istražni zatvor do potvrđivanja optužnice određuje, produljuje i ukida optužno vijeće, a nakon potvrđivanja optužnice do pravomoćnosti presude raspravni sud u zasjedanju, a izvan zasjedanja osim kada sud odlučuje o žalbi protiv presude. Kako je optužno vijeće prvostupanjskog suda odluku o produljenju istražnog zatvora donijelo nakon što je potvrdilo navedeni optužni akt, a tu odluku je zasnovalo, između ostalog, i na odredbi članka 127. stavak 4. ZKP/08 proizlazi da je naslovni sud na taj način počinio bitnu povredu iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 jer je prigodom donošenja pobijanog rješenja nepravilno primijenio odredbu članka 127. stavak 4. ZKP/08, a to je utjecalo na osporavano rješenja na način da je sud (optužno vijeće) donio odluku o daljnjem oduzimanju slobode okrivljeniku, iako za to nije bio ovlašten.
5. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je valjano i potpuno obrazložio pobijano rješenje u dijelu kojim je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, kao osnovne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP/08, kao i u dijelu u kojem su utvrđene osobite okolnosti iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08 koje upućuju na opasnost od bijega okrivljenika, koje razloge prihvaća i ovaj sud, tako da je rješenje jasno i može se ispitati.
6. Suprotno navodima žalbe, ovaj sud utvrđuje da pobijanim rješenjem nije povrijeđeno pravo obrane, odnosno da njime nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. tog Zakona, jer je pobijano rješenje donijelo optužno vijeće suda prvog stupnja, a ne vijeće tog suda. Odredbom članka 127. stavak 4. ZKP/08 propisano je da nakon podnošenja optužnice, istražni zatvor do potvrđivanja optužnice određuje, produljuje i ukida optužno vijeće. Nakon potvrđivanja optužnice, do pravomoćnosti presude, istražni zatvor određuje, produljuje i ukida raspravni sud u zasjedanju, a izvan zasjedanja vijeće, osim u slučaju iz stavka 5. ovog članka (kada sud odlučuje o žalbi protiv presude, istražni zatvor određuje, produljuje i ukida vijeće koje odlučuje o žalbi – opaska suda). U konkretnom slučaju stoji tvrdnja okrivljenika da je o opstojnosti istražnog zatvora nakon podnošenja optužnice, a izvan zasjedanja raspravnog suda, odlučivalo optužno vijeće Općinskog suda u Karlovcu ("Kov vijeće") iako je o tome trebalo odlučivati vijeće prvostupanjskog suda ("Kv vijeće"). Međutim, time nije došlo do povrede prava obrane jer je o okrivljenikovim pravima i obvezama u smislu odredbe članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("NN 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010 i 5/2014 – dalje: Ustav) odlučilo vijeće nadležnog suda sastavljeno od tri suca (kao što je i sastav vijeća prema odredbi članka 127. stavak 4. ZKP/08).
7. Osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP/08, pojačana je potvrđenom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, poslovni broj KO-DO-525/2025-3 od 3. listopada 2025., utemeljenoj na ranije pribavljenim dokazima. Žalbeni navod koji se odnosi na svijest okrivljenika prilikom počinjenja djela koje mu se stavlja na teret ili njegovog htijenja odnosno volje za počinjenje djela, upućuje na ocjenu vjerodostojnosti obrane okrivljenika i drugih dokaza koje će izvesti sud prvog stupnja tijekom rasprave, koju ocjenu dokaza vijeće u ovoj fazi postupka nije ovlašteno provoditi.
8. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je okrivljeni državljanin Sjeverne Makedonije, države koja nije članica Europske unije i ne izručuje svoje državljane Republici Hrvatskoj radi vođenja kaznenog postupka, zbog čega bi okrivljeni, motiviran mogućom osudom na kaznu zatvora u trajanju od jedne do osam godina koja je propisana za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, napustio teritorij Republike Hrvatske za koji ga ništa ne veže, osim počinjenja konkretnog kaznenog djela. Naprijed navedeno utvrđenje proizlazi iz izvješća Postaje granične policije Cetingrad od **.**.2025. iz kojeg proizlazi da je poslodavac okrivljenika **.**.2025. zatražio ukidanje dozvole boravka za okrivljenika, te mu je **.**.2025. ukinuta dozvola boravka u [adresa]. Opisane okolnosti, uz povezanost okrivljenika s organizatorima protuzakonitog prevođenja osoba preko državnih granica, upućuju na to da mu ne bi bio problem napustiti područje Republike Hrvatske da je na slobodi. Činjenica što okrivljeni na prijavljenoj adresi u [adresa] zadnje dvije godine živi sa svojom djevojkom nije od utjecaj na zakonitost pobijanog rješenja jer ta činjenica ne utječe na preveniranje opasnosti od bijega budući da takva vrsta boravka u [adresa] ne predstavlja onu čvrstu i trajnu vezu s Republikom Hrvatskom na temelju koje bi se moglo s velikom vjerojatnošću zaključiti da bi se okrivljeni odazivao pozivima suda da je na slobodi, osobito kada mu je ukinuta dozvola boravka. Stoga je odluka suda prvog stupnja o produljenju istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08 pravilna.
9. Žalbeni prigovor koji se odnosi na visinu određenog jamstva nije osnovan iz razloga što je o jamstvu, pa tako i o njegovoj visini, odlučeno pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj Kir-574/2025-3 od 20. rujna 2025., a od tada do donošenja pobijanog rješenja na strani okrivljenog nisu bitnije promijenjene okolnosti od utjecaja na visinu jamstva, osim proteka vremena između dva navedena rješenja. Napominje se da jamstvo nije novčana kazna, kod čijeg se utvrđivanja prvenstveno cijeni imovno stanje okrivljenika i visina njegovih prihoda, već sredstvo osiguranja njegove prisutnosti u postupku gdje se najprije cijeni težina kaznenog djela i okolnosti njegovog počinjenja.
10. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 4. ZKP/08 utvrđuje se da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da posebne okolnosti na strani okrivljenika upućuju na to da se samo mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08, ali ni istražnim zatvorom u domu iz članka 119. ZKP/08, ne bi mogla prevenirati opasnost od bijega okrivljenika.
11. Daljnjim produljenjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08, cijeneći težinu kaznenog djela za koje je okrivljeni osnovano sumnjiv, kaznu koja se, prema podacima koje raspolaže sud, može očekivati ukoliko optuženi bude proglašen krivim i osuđen, potrebu produljenja istražnog zatvora navedenu u točki 7. obrazloženja ovog rješenja i maksimalno trajanje istražnog zatvora propisano člankom 133. ZKP/08, uz činjenicu da se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru od 18. rujna 2025.
12. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje okrivljeni ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenog dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.
U Karlovcu 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Ante Ujević
