Poslovni broj: Gž Ovr-328/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  IME R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Vesni Kuzmičić, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica – specijalistica Katarina Bižaca, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ŠIPAD EXPORT-IMPORT d.d. “u stečaju“, OIB: 94175950412, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa punomoćnik Filip Ivan Žuro, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika Grad Dubrovnik, OIB: 21712494719, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-22/2025 od 19. veljače 2025., dana 10. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-22/2025 od 19. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem prihvaća se prijedlog ovršenika podnesen dana 17. siječnja 2025., te se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava koja su zaplijenjena u postupku izravne naplate (PN-10/19-IZ.NA-1) koja se vodi protiv ovršenika Grada Dubrovnika, OIB: 21712494719 po zahtjevu ovrhovoditelja ŠIPAD EXPORT-IMPORT d.d. “u stečaju“, OIB: 94175950412, na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Dubrovniku Pn-10/2019 od 7. veljače 2023. djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-510/2023 od 7. veljače 2024. do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom RH povodom revizije koju je ovršenik podnio dana 15. siječnja 2025. protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku Gž-510/2023 od 7. veljače 2024.

2. Protiv tog rješenja ovrhovoditelj se podnio žalbu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi članka 21. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje u tekstu: OZ), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog za odgodu izravne naplate, podredno ukine prvostupanjsku odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Ovršenik u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Ovršenik je dana 17. siječnja 2025. podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kojim se traži da se naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava koja su zaplijenjena u postupku izravne naplate koja se vodi protiv ovršenika Grada Dubrovnika, OIB: 21712494719 po zahtjevu ovrhovoditelja Šipad Export – Import d.d. “u stečaju“, na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Dubrovniku Pn-10/2019 od 7. veljače 2023. i presude Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-510/2023 od 7. veljače 2024. do donošenja odluke po izjavljenoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku Gž-510/2023 od 7. veljače 2024. U prijedlogu se navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu i da je Financijska agencija zaplijenila dana 23. prosinca 2024. novčana sredstva ovršenika u iznosu od 805.483,73 EUR. Navodi se, dalje, da je protiv drugostupanjske odluke ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije, a koji prijedlog je i dopušten, rješenjem VSRH od 5. studenog 2024. pod poslovnim brojem Revd-3394/2024. Ovršenik obrazlaže osnovanost svog prijedloga time da je ovrhovoditelj trgovačko društvo u stečaju, s adresom u Bosni i Hercegovini te ukoliko bi revizija bila prihvaćena, utoliko ovršenik ne bi mogao pravnim putem vratiti prenesena sredstva s računa ovrhovoditelja, jer ovršenik ne bi mogao podnijeti prijavu svoje tražbine u stečajnom postupku ovrhovoditelja.

6. U odgovoru na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovrhovoditelj predlaže isti odbiti kao neosnovan.

7. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema članku 210. stavku 2. OZ-a, na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.OZ-a).

8. Člankom 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. stavak 1. članka 65. OZ-a.

9. Slijedom navedenog, iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 1. OZ-a jasno je da se prijenos zaplijenjenih sredstava može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.

10. Sud će udovoljiti prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa sredstava samo ako ovršenik učini vjerojatnim da su, i to kumulativno, ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, kako ona objektivna, tako i subjektivna. Pritom, postojanje subjektivne pretpostavke ne treba utvrditi na razini izvjesnosti, već ju je potrebno učiniti vjerojatnom.

11. U odnosu na postojanje prve, subjektivne pretpostavke, koju ovršenik navodi kao “vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu“, valja odgovoriti slijedeće.

12. Ovršenik je dužan učiniti vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, a to podrazumijeva štetu koja se naknadno ne bi mogla reparirati ili bi se jako teško mogla reparirati. U situaciji u kojoj je ovrhovoditelj trgovačko društvo u stečaju od 16. prosinca 2016., sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, i to u državi koja nije članica Europske unije (Bosna i Hercegovina), vjerojatno je da će ovršenik, ako s revizijom uspije, veoma teško uspjeti povratiti prenesena novčana sredstva. Naime, dvojbeno je da li će ovršenik moći prijaviti svoju tražbinu u stečajnom postupku, te hoće li ovrhovoditelj, koji je dugi niz godina u stečaju, imati na raspolaganju predmetni visoki novčani iznos da bi ga mogao vratiti ovršeniku, u slučaju ovršenikovog uspjeha po izjavljenoj reviziji. Kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja (društva u dugogodišnjem stečaju sa sjedištem izvan RH i izvan EU) i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja.

13. Cijeneći okolnost da je ovrhovoditelj pravna osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak čiji je cilj namirenje tražbina stečajnih vjerovnika koje se provodi po pravilima stečajnog postupka, a posebice imajući u vidu da je sjedište ovrhovoditelja u Bosni i Hercegovini, dvojbeno je bi li ovršenik u slučaju uspjeha po izjavljenoj reviziji uopće mogao ostvariti povrat prenesenog novčanog iznosa i time nadoknaditi štetu koja mu je nastala provedbom zatražene izravne naplate. Kako je opasnost nastanka nenadoknadive štete potrebno utvrditi samo na razini vjerojatnosti, a ne dokazanosti, te kako je ovršivi novčani iznos ovrhovoditelja osiguran provedenom zapljenom na računu ovršenika, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je prva (subjektivna) pretpostavka učinjena vjerojatnom.

14. U odnosu na drugu (objektivnu) pretpostavku, ističe se kako je ovršenik dokazao da je podnio reviziju – izvanredni pravni lijek protiv ovršne isprave temeljem koje je predmetna ovrha (izravna naplata) određena, pa je nedvojbeno ispunjena pretpostavka propisana odredbom članka 65. stavka 1. točke 1. OZ-a.

15. Kako su kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, a koja odgoda izravna naplate će trajati do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske po reviziji izjavljenoj od strane ovršenika u predmetnoj pravnoj stvari.

16. Potrebno je istaknuti kako su sredstva ovršenika već zaplijenjena i ostat će zaplijenjena sve do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske po podnesenoj reviziji, pa je u tom smislu, potraživanje ovrhovoditelja "osigurano".

17. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ odbiti kao neosnovanu žalbu ovrhovoditelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Split, 10. veljače 2026.

SUTKINJA

Vesna Kuzmičić