Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6824/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Županijske lučke uprave Opatija – Lovran - Mošćenička Draga i okrivljene odgovorne osobe UČ, zbog prekršaja iz članka 99. stavka 1. točke 19. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj: 69/17., 107/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika zastupanih po branitelju LČ, odvjetniku u [adresa], podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pp-3041/2023-11 od 12. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe Županijske lučke uprave Opatija – Lovran - Mošćenička Draga i okrivljene odgovorne osobe UČ te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici su obvezni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) svaki u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Županijska lučka uprava Opatija – Lovran - Mošćenička Draga i okrivljena odgovorna osoba UČ proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 99. stavka 1. točke 19. Zakona o koncesijama, činjenično opisanog u izreci presude, te su kažnjeni novčanim kaznama na način da je pravnoj osobi izrečena kazna u iznosu od 1.200,00 eura, a odgovornoj osobi u pravnoj osobi kazna u iznosu od 200,00 eura. Okrivljenici su ujedno propisno upozoreni da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura svaki.
2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome navodeći kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno s obzirom da nije ispitan bivši ravnatelj okrivljene pravne osobe koji je bio odgovorna osoba u trenutku sklapanja ugovora o koncesiji u 2016. godini, a što je dovelo i do povrede prava na obranu, pri čemu ističu i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona s obzirom da je glavna rasprava 8. svibnja 2025. održana bez prisutnosti drugookrivljene odgovorne osobe koja je svoj nedolazak pravovremeno ispričala. Žalitelji ujedno navode kako činjenični opis djela sadržan u optužnom aktu sadrži samo zakonski opis djela pa da je sud trebao okrivljenike oslobodite od optužbe temeljem članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona.
2.1. Žalitelji predlažu da se žalba, iz razloga iznesenih u žalbi, prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Suprotno žalbenim navodima, u postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje žalitelji ukazuju.
5.1. Naime, drugookrivljena odgovorna osoba osobno je pristupila na glavnu raspravu održanu dana 27. rujna 2024. te je u prisustvu branitelja iznijela svoju obranu, dok je na glavnoj raspravi održanoj dana 8. svibnja 2025. na kojoj je ispitan svjedok IČ, bio prisutan branitelj oba okrivljenika, pa okolnost što sud spomenuto ročište nije odgodio zbog unaprijed ispričane spriječenosti drugookrivljenice nije dovela do bitne povrede postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona niti je povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika. Dakle, okrivljenici su imali priliku sudjelovati u postupku, omogućeno im je da se očituju na dokaze u spisu, kao i na iskaz svjedoka, imali su priliku iznijeti završnu riječ te su navedena prava okrivljenici i iskoristili.
6. Prvostupanjski je sud, po mišljenju ovog Suda, za svoju odluku dao valjane i obrazložene razloge koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Obrazloženje presude nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani te je obrazloženje u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, izvedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem.
7. I po mišljenju ovog Suda, činjenično stanje u provedenom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, pa ispitivanje svjedoka OČ, ravnatelja okrivljene pravne osobe u vrijeme sklapanja ugovora o koncesiji 2016. godine, nije od utjecaja na pravilnost donesene odluke s obzirom da je u predmetnom slučaju riječ o inkriminiranom periodu u razdoblju lipnja 2023., dok iz stanja spisa proizlazi da je upravo drugookrivljenica u tom periodu bila odgovorna osoba u okrivljenoj pravnoj osobi. Stoga je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem materijalne dokumentacije u spisu te iskaza ispitanog svjedoka IČ, a okrivljenici ničime nisu dokazali da su postupili sukladno predmetnom rješenju tužitelja od 20. travnja 2023.
8. Jednako tako nisu osnovani žalbeni navodi kako činjenični opis djela ne sadržava niti jednu konkretnu radnju ili propust okrivljenika, već samo zakonski opis djela, s obzirom da iz činjeničnog opisa djela sadržanog u dopunjenom optužnom prijedlogu od 29. svibnja 2024. jasno proizlazi biće predmetnog prekršaja te su prekršajne radnje okrivljenika u dovoljnoj mjeri konkretizirane, pa je takav optužni prijedlog bio dostatan za postupanje.
9. Razmatrajući odluku o kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama te da je ista primjerena prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima odlučnim za određivanje kazne (u smislu članka 36. Prekršajnog zakona) i postizanje svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenicima izrekao novčane kazne blizu donje granice raspona kazne propisane za predmetni prekršaj te je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom Sudu, dok okrivljenici u žalbi ne ističu niti ne dokumentiraju okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke eventualnim snižavanjem ili ublažavanjem kazne.
10. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. i stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
