Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-632/2017-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Sandri Vučković kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Štifanić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CF, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15– dalje u tekstu KZ/11), povodom Optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, poslovni broj: K-DO-788/2016 od 10. veljače 2017., nakon zaključene javne rasprave održane 10. veljače 2026., u nazočnosti zamjenice ODO Rijeka FF, okrivljenika CF te branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Dina Španjola Varenine, istoga dana javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/2019, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08)

okrivljenik CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i F, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, trenutno bez primanja, bez imovine, oženjen, otac 4 malodobne djece, osuđivan, sada na izdržavanju kazne u Kaznionici u Glini

oslobađa se od optužbe

da bi

dana, 24. ili 25. veljače 2016., oko 14,00 sati u Rijeci, u stanu vlasnice ŽF i UF, na adresi [adresa], u nakani da se okoristi, zajedno i dogovorno sa još dvije nepoznate muške osobe, od kojih se jedna ŽF se predstavila kao policijski inspektor, rekavši ŽF tom prilikom da su njeni otisci pronađeni na krivotvorenim novčanicama te od iste zatražio da im pokaže novčanice koje drži u stanu, a poradi provjere da li su iste također krivotvorene, pa nakon što je ŽF otišla u spavaću sobu po jednu novčanicu kako bi ju predočila istima, za vrijeme dok su dvojica nepoznatih počinitelja odvlačili pozornost ŽF, iskoristili zauzetost ŽF i slabo zdravstveno stanje njenog supruga UF te iz spavaće iz sobe, iz noćnog ormarića iz koje je ŽF donijela novčanicu koju je dvojici nepoznatih počinitelja predočila, uzeo i za sebe zadržao dvije bijele koverte, u kojima se nalazio iznos od po 2.000,00 Eura, čime je LF i njenog supruga UF oštetio za iznos od 4.000,00 Eur-a, odnosno za protuvrijednost od 30.508,00 kuna,

dakle, na osobito drzak način tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da je protupravno prisvoji,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv imovine, teškom krađom, opisano u članku 229. st. 1. toč. 2. u vezi članka 228. st. 1. KZ/11, kažnjivo po članku 229. st. 1. KZ/11.

II. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

III. Na temelju odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik se s postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom upućuje na parnicu u cijelosti.

Obrazloženje

1. Predmetnom optužnicom okrivljenik se tereti za kazneno djelo pobliže opisano u izreci odluke.

2. Okrivljenik se očitovao kako se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka provedeni su ovi dokazi: pročitani su zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (list 2 do 3), izjava oštećenika o imovinsko pravnom zahtjevu (list 4), zapisnici o prepoznavanju (list 13 do 15, 17 do 19), ugovor o najmu vozila (list 23), pregledana je fotodokumentacija očevida (list 95 do 98); na temelju čl. 431. st. 1. t. 2. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka ŽF od 16. listopada 2016. godine; na temelju čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka DF sa zapisnika od dana 9. lipnja 2022. godine. Kao posljednji dokaz prije ispitivanja okrivljenika pročitan je izvadak iz KE okrivljenika.

4. Okrivljenik se branio šutnjom.

4.1. Preslušana je snimka prvog ispitivanja okrivljenika kojom prilikom je okrivljenik naveo da u cijelosti poriče sve što mu se stavlja na teret. Obranu nije iznosio niti je odgovarao na pitanja.

5.Tijekom dokaznog postupka utvrđeno je, na temelju iskaza svjedoka ŽF te iskaza svjedoka DF, da su dana 24. ili 25. veljače 2016., oko 14,00 sati u Rijeci, u stan vlasnice ŽF i UF, na adresi [adresa], došle tri nepoznate muške osobe od kojih se jedna ŽF predstavila kao policijski inspektor, rekavši ŽF tom prilikom da su njeni otisci pronađeni na krivotvorenim novčanicama te od iste zatražio da im pokaže novčanice koje drži u stanu, a poradi provjere da li su iste također krivotvorene; da je ŽF otišla u spavaću sobu po jednu novčanicu kako bi ju predočila istima; da je počinitelj iz spavaće iz sobe, iz noćnog ormarića iz koje je ŽF donijela novčanicu koju je dvojici nepoznatih počinitelja predočila, uzeo i za sebe zadržao dvije bijele koverte, u kojima se nalazio iznos od po 2.000,00 Eura, čime je LF i njenog supruga UF oštetio za iznos od 4.000,00 Eura.

6. Sporno je da li je okrivljenik počinitelj predmetnog kaznenog djela.

6.1. Po mišljenju suda nije dokazano da bi okrivljenik počinio isto.

6.2. Okrivljenik negira da bi počinio predmetno kazneno djelo te se brani šutnjom.

6.3. U svojem iskazu svjedokinja ŽF navodi da su joj u stan došle dvije muške osobe.

6.4. Svjedokinja DF navela je da je kroz prozor svog stana na parkiralištu zgrade vidjela dva muškarca kako trče prema parkiranom automobilu, sjedaju u njega i naglo odlaze s parkirališta, tolikom brzinom da je pomislila da se neće negdje razbiti. Procjenjuje da se radi o muškim osobama starosti 30 do 40 godina, srednjeg do višeg rasta, isti su bili odjeveni u tamnije jakne, a automobil u koji su sjeli da je bio starije proizvodnje, crne boje, većih dimenzija i na istome su se nalazile tablice ZG.

7. Pročitani su zapisnici o prepoznavanju (list 14 do 15 i 17 do 19) te je pregledana fotodokumentacija očevida, sačinjena prilikom radnji prepoznavanja (listovi 91 do 98). Prilikom obje radnje prepoznavanja, prepoznavanje je vršila ŽF koja je tim prilikama prepoznala ČF, kao osobu koja joj se predstavila kao inspektor, a istu da prepoznaje po cjelokupnom izgledu tijela i po licu dok je okrivljenika CF prepoznala s 90% sigurnosti kao osobu koju je vidjela u svom hodniku , a istoga da prepoznaje po cjelokupnom izgledu, tijelu i licu.

7.1. Prilikom obje radnje prepoznavanja oštećena ŽF je opisala osobe koje prepoznaje na slijedeći način: NN muška osoba visine 190 cm starosti 35 do 40 godina, srednje tjelesne građe, crne kraće kose tamnije puti, a isti se predstavio kao policijski inspektor dok je drugi također NN muška osoba starosti do 35 godina, visine od 185 cm srednje tjelesne građe, kraće tamnije kose, tamnije puti, a isti je bio u društvu prvo opisane NN osobe i nije puno govorio dok je treću NN mušku osobu vidjela u hodniku, a isti je starosti 35 do 40 godina, jače tjelesne građe, crne kraće kose, crnih očiju.

8. Čitanjem ugovora o najmu vozila (list 23) utvrđeno je da je okrivljenik u periodu od 20. do 27. veljače 2016. godine bio u najmu vozila marke VW Golf, reg. oznaka [registarska oznaka].

9. Sud je, sukladno čl. 450. st. 2. ZKP/08, ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti. Pri tome je polazio od načela presumpcije nedužnosti iz čl. 28. Ustava RH i čl. 3. st. 2. ZKP/08, prema kojem je teret dokazivanja na optužbi, a svaka razumna sumnja mora biti tumačena u korist okrivljenika.

9.1. Za donošenje osuđujuće presude nužno je da su odlučne činjenice, osobito identitet počinitelja, utvrđene sa stupnjem izvjesnosti koji isključuje razumnu sumnju.

9.2. U konkretnom slučaju takav stupanj izvjesnosti u pogledu identiteta počinitelja nije postignut.

9.3. Oštećena ŽF je tijekom radnje prepoznavanja okrivljenika, istoga prepoznala s 90% sigurnosti. Sud ocjenjuje da takav stupanj sigurnosti, sam po sebi, ne predstavlja potpunu i nedvojbenu identifikaciju, osobito imajući u vidu sljedeće okolnosti: opis visine počinitelja (do 185 cm) odstupa od stvarnih fizičkih karakteristika okrivljenika, što je sud neposredno utvrdio na raspravi, a isto tako i pregledom fotodokumentacije očevida, procijenjena dob počinitelja (do 35 godina) znatno odstupa od njegove stvarne dobi (24 godine u relevantno vrijeme); radnja prepoznavanja provedena je protekom približno mjesec dana od dana događaja. Sud smatra da takvo prepoznavanje, koje nije potpuno sigurno i koje je opterećeno odstupanjima u opisu, ne može samo po sebi predstavljati pouzdan i nedvojben dokaz identiteta počinitelja. Identifikacijski dokaz mora biti lišen ozbiljnih dvojbi, što ovdje nije slučaj. Stoga sud ocjenjuje da prepoznavanje, iako predstavlja indiciju, ne može biti dostatan i samostalan temelj za utvrđenje identiteta počinitelja.

9.4. Utvrđeno je da je okrivljenik u relevantnom razdoblju imao unajmljeno vozilo marke VW Golf, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Svjedokinja DF opisala je vozilo kojim su se počinitelji udaljili kao vozilo crne boje, starije proizvodnje, većih dimenzija, zagrebačkih registarskih oznaka. Takav opis je općenit i ne omogućuje individualizaciju konkretnog vozila. Ne postoje dokazi koji bi potvrdili da se radilo upravo o vozilu koje je koristio okrivljenik (nema fotografije, nema registarskog broja, nema drugih identifikacijskih obilježja). Slijedom toga, činjenica najma vozila predstavlja indiciju, ali ne i dokaz koji bi samostalno ili u vezi s drugim dokazima tvorio zatvoreni i logički dosljedan indicijski lanac.

9.5. Sud je sve provedene dokaze ocijenio u njihovoj ukupnosti. Utvrđeno je da nema materijalnih niti bioloških tragova, da nema tehničkih snimki, da nema svjedoka koji bi počinitelja nedvojbeno identificirali, da prepoznavanje nije potpuno sigurno, da indicija o vozilu nije individualizirana. Takav skup dokaza ne čini zatvoreni krug indicija koji bi isključivao svaku drugu razumnu mogućnost, uključujući mogućnost da je kazneno djelo počinila druga osoba. Provedeni dokazi ne prelaze razinu vjerojatnosti, a vjerojatnost sama po sebi nije dostatna za donošenje osuđujuće presude.

9.6. Oštećenici ŽF i MF u međuvremenu su preminuli, radi čega nije bilo moguće njihovo saslušanje na raspravi.

9.7. Okrivljenik je koristio pravo da se brani šutnjom. Sud ističe da korištenje tog prava ne može biti cijenjeno na njegovu štetu niti može nadomjestiti nedostatak dokaza optužbe.

10. Slijedom navedenog, budući da identitet počinitelja nije utvrđen sa stupnjem sigurnosti koji isključuje razumnu sumnju, sud je donio oslobađajuću presudu na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08.

11. S obzirom da je donesena presuda kojom se okrivljenik oslobađa optužbe to troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, dok se oštećenik s postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom upućuje na parnicu, sve na način i na temelju u izreci navedene zakonske odredbe.

12. Prilikom odlučivanja o imovinsko pravnom zahtjevu sud je cijenio činjenicu da su oštećenici u međuvremenu preminuli te da njihovo potraživanje prelazi na nasljednike.

U Rijeci, 10. veljače 2026.

Sudac:

Sandra Vučković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje viši sud.

DNA:

1. ODO Rijeka

2. Okrivljenik CF /putem Kaznionice u Glini/

3. Branitelj okr. Anton Denona, odvj. iz Rijeke