Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-68/2025-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sutkinji Željki Jurić, u pravnoj stvari tužitelja ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Nikole Šubića Zrinskog 27, zastupanog po punomoćniku Dariu Grbavcu, odvjetniku u Virovitici, protiv tuženika STOPA–B d.o.o., OIB: 18683022904, iz [adresa], zastupani po zakonskom zastupniku i direktoru PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Radomiru Borotiću, odvjetniku u Virovitici, radi obvezno – isplate, 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku STOPA B (OIB: 18683022904), [adresa], da isplati tužitelju ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Nikole Šubića Zrinskog 27, kao vlasniku obrta [obrt], obrta za građevinarstvo i usluge, vl. ZV. Dubrovačka 37, iznos od 6.054,00 EUR (slovima: šesttisućapedesetčetiri eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

II

Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.948,68 EUR (slovima: dvijetisućedevetstočetrdesetosam eura i šezdetosam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku od dosuđenih 6.054,00 EUR do zatraženih 7.190,00 EUR.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik u travnju 2024. sklopili sporazum o usluzi postave keramike s izvlačenjem silikona, postavom lajsni i fugiranjem od strane tužitelja na gradilištu tuženika „ [adresa] u [adresa]; da je ugovoreni posao po podatku iz narudžbenice bio u vrijednosti 12.031,00 EUR neto (bez iskazanog PDV-a), s početkom radova 30. kolovoza 2024. i završetkom radova 30. studenog 2024.; da je posao obuhvaćao i postavljanje hidroizolacije, stepenika, kutnih lajsni u kupaonicama, sokla, fugiranje i sve ostale popratne keramičarske radove; da u narudžbenici radi nepostojanja pravilno obračunatog troškovnika umjesto unošenja stvarnih podataka popratnih radova, uneseno je da se postavlja 800,00 m2 keramike sa silikonom, alu lajsnama i fugiranjem za 12.000,00 EUR; da je stvarna vrijednost posla sukladno usmenim izmjenama s investitorom bila 10.190,00 EUR budući da je došlo do promjena u potrebama naručitelja, što je sve usuglašeno usmenim putem, a naručitelj je inzistirao da se ne radi novi troškovnik; da je tužitelj radove odrađivao u razdoblju od 3. rujna 2024. do 22. listopada 2024. te ih je odradio u vrijednosti 10.190,00 EUR, a tuženik kao naručitelj mu je platio uz potvrdu samo 3.000,00 EUR. Dakle, da je tužitelj izvršio predmetne radove, a tuženik mu nije isplatio ugovorenu cijenu u cijelosti, nego samo 3.000,00 EUR uz potvrdu.

1.2. U tužbi se tužitelj poziva na odredbe Zakon o obveznim odnosima (čl. 590.- 620. ZOO), prema kojim je naručitelj dužan platiti obavljeni posao od strane izvođača, radilo se u ovom slučaju o ugovoru o djelu ili pak ugovoru o građenju (za koji je propisan pisani oblik, bez obzira što nije sastavljen pisani ugovor o građenju, jer je izvođač svoju obvezu ispunio, dok je naručitelj samo djelomično ispunio svoju obvezu). Kako tužitelj u tužbi tvrdi da je odradio ugovoreni posao, a tuženik mu nije isplatio ugovorenu cijenu u dogovorenom roku niti nakon dužeg inzistiranja tužitelja, tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu ugovorene cijene radova u iznosu od 7.190,00 EUR, te predlaže da sud tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

1.3. Tužitelju tužbi predlaže i osiguranje dokaza, obzirom da se radovi na predmetnoj nekretnini u izgradnji nastavljaju te da postoji realna bojazan da tužitelj neće moći kasnije izvesti dokaz građevinskog vještačenja. Predlaže da sud odmah obavi očevid na licu mjesta sa sudskim vještakom građevinske struke, te naloži vještačenje da se točno i potpuno utvrdi opseg, količina i vrijednost izvedenih radova na postavljanju keramike na gradilištu u [adresa].

1.4. Sud je prihvatio prijedlog za osiguranjem dokaza na predmetnim nekretninama u [adresa], te je stalnom sudskom vještaku građevinske struke Boži Milivojeviću naloženo da potpuno i točno utvrdi opseg, količina i vrijednost izvedenih radova na postavljanju keramike na gradilištu [adresa].

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik opreza radi poriče tužbu u dijelu u kojem se navodi da su tužitelj i zakonski zastupnik tuženika sklopili sporazum o usluzi postavljanja keramike s izvlačenjem silikona, postavom lajsni i fugiranjem. Tuženik poriče da bi sav posao bio na gradilištu u Rusanovoj ulici 35, jer dio radova se odnosio na poslovni objekt (halu) u [adresa], a što je vidljivo iz narudžbenice – troškovnika radova, te poriče i navode koji se odnose na izmjene troškovnika, ali poriče i da je tuženik kao naručitelj poslova tužitelju platio samo 3.000,00 EUR.

2.2. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi i da tužitelj nije odradio ugovoreni posao do kraja te da je tuženik tužitelju platio avansno za izvedene radove, a da će konačno biti isplaćeno prigodom usklađivanja stanja izvedenih radova sve po računima koje je tužitelj izdao; da je tuženik tužitelju isplatio avans 18. rujna 2024. u iznosu od 3.000,00 EUR uz potpis i 16. listopada 2024. iznos od 3.000,00 EUR od strane majke direktora tuženika bez potpisa; da je tužitelj izdao tuženiku tri računa i to račun broj 7/P1/1 na iznos od 4.715,00 EUR, zatim račun br. 8/P1/1 na iznos od 4.715,00 EUR kojim je račun br. 7/P1/1 STORNIRAN te račun br. 9/P1/1 na iznos od 4.190,00 EUR na koji je tuženik prigovorio; da je nakon izračuna tuženik predložio tužitelju plaćanje iznosa od 2.812,71 EUR, koji tuženik smatra nespornim.

2.3. Slijedom navedenog tuženik se opreza radi protivi plaćanju bilo kojeg iznosa tužitelju te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije.

3. Tijekom postupka za utvrđenje činjenica sud je izvršio uvid u izvadak iz sudskog registra za tvrtku STOPA B d.o.o. (str. 5-9), fotografije (str. 13-21), podnesak tuženika od 31. siječnja 2025. (str. 40-42), podnesak tuženika od 3. veljače 2025. (str. 43-44), podnesak tužitelja od 3. veljače 2025. (str. 47-50), sačinjen na licu mjesta (str. 53-55), podnesak sudskog vještaka od 17. veljače 2025. (str. 63), odgovor na tužbu tuženika od 19. veljače 2025. (str. 64-66), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Bože Milivojevića od 4. ožujka 2025. (str. 70-97), podnesak tužitelja od 6. ožujka 2025. (str. 103-105), podnesak tuženika od 16. ožujka 2025. (str. 106-109), očitovanje tužitelja na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužitelja od 20. ožujka 2025. (str. 110-114), podnesak sudskog vještaka Bože Milivojevića od 31. ožujka 2025. (str. 115-116), podnesak tužitelja od 8. travnja 2025. (str. 119), zapisnik od 14. listopada 2025. (str. 120-121), podnesak tuženika od 21. studenoga 2025. (str. 122- 123), zapisnik od 22. prosinca 2025. (str. 132-140), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EV, MV , DV i FV ( str. 132-140), saslušanjem tužitelja IV i zakonskog zastupnika tuženika ( dalje z.z. ) HV ( str. 145-151) , te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Među strankama je sporan iznos duga tuženika prema tužitelju, odnosno je li tužitelju osim iznosa od 3.000,00 EUR koji je tužitelju na ruke predao otac zakonskog zastupnika tuženika LV uz potpis tužitelja IV u rokovnik DV (što među strankama nije sporno), isplaćen i iznos od 3.000,00 EUR za koji zakonski zastupnik tuženika tvrdi da je tužitelju 16. listopada 2024. na ruke isplatila majka z.z. tuženika FV, a što tužitelj izričito opovrgava tvrdeći da nikakve isplate na taj način nije bilo, te je li tužitelj odradio ugovoreni posao do kraja.

5. Radi utvrđenja relevantnih činjenica izvršen je uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te su saslušani svjedoci i stranke.

6. Svjedok LV (str. 136-138), otac tuženika, u svom iskazu navodi da je svom sinu a z.z. tuženika davao organizacijsku i financijsku podršku oko gradnje stambenog objekta u [adresa] u [adresa]; da se s tužiteljem prvi put u svezi dogovora o postavljanju keramike sreo u [adresa] 20. travnja 2024. gdje su razgovarali o keramičarskim poslovima i uvjetima; da je o navedenom obavijestio z.z. tuženika HV i poslao mu sve parametre nakon čega je VV poslao tužitelju narudžbenicu koju je tužitelj potpisao; da ga je tužitelj prilikom razgovora u travnju 2024. molio da cjelokupna isplata bude u gotovini ali je na kraju pristao da mu se manji dio plati u gotovini a ostatak putem računa; da su radovi na objektu u [adresa] započeli 1. rujna 2024.; da je sredinom rujna 2024. tužitelju svjedok isplatio avans od 3.000,00 EUR na gradilištu a tužitelj je za tu isplatu uredno potpisao u rokovnik; da su tog dana ispod potpisa koji se odnosio na isplatu avansa opisali uvjete i na koji način posao treba biti obavljen; da je tužitelj došao 16. listopada 2024. na privatno gradilište braće " Z" u [adresa] tražiti novac te da ga je svjedok uputio da dostavi račun pa će mu tuženik platiti; da je tužitelj molio i plakao da mu novac hitno treba za djecu pa je svjedok nazvao brata MV i tražio da iznos od 3.000,00 EUR odnese FV; da je nakon toga svjedok nazvao svoju suprugu FV i obavijestio ju da će njegov brat JV donijeti 3.000,00 EUR za keramičara IV; da je tužitelj idući za [adresa] skrenuo u [adresa] preuzeti novac; da mu tužitelj ništa nije potpisivao u svezi te isplate jer svjedok kod sebe nije imao svoj rokovnik; da je razlog zašto nije tražio da tužitelj potpiše za tu isplatu u razdoblju od plaćanja drugog avansa za koji svjedok tvrdi da se dogodio 16. listopada 2024. pa do kraja mjeseca do kada je tužitelj bio na gradilištu tuženika, to što svjedok „kod sebe nije imao rokovnik i da je išao na povjerenje“, pri čemu svjedok iskazuje da nije sporno da je tužitelj radio, ali je sporno da se usklade sve cijene s troškovnikom i narudžbenicom.

7. Svjedok JV (str. 134-136), stric zakonskog zastupnika tuženika, u svom iskazu navodi da ga je brat LV nazvao sredinom listopada 2024. godine da mu pozajmi 3.000,00 EUR i odnese novac u [adresa] kako bi isplatio keramičara; da je kod sebe imao 3.000,00 EUR jer je bio u KTC-u u Virovitici u nabavci robe za svoju trgovinu, ali da taj novac nije podigao niti na bankomatu, niti u banci, te da se radilo o prometu iz njegovih trgovina; da se nakon poziva LV vratio iz [adresa] u [adresa] predati 3.000.00 EUR u apoenima od po 100,00 EUR šogorici FV, a opisujući susret FV s tužiteljem navodi da je tužitelj stigao nakon 15-ak minuta bijelim Caddyem; da mu je FV predala 3.000,00 EUR te da je nakon toga tužitelj otišao; da je navedena isplata tužitelju izvršena sredinom listopada 2024.; da tužitelja nikada prije nije vidio, osim prilikom te isplate u [adresa]; da nije vidio i nije mu poznato je li pisana kakva priznanica ili potvrda o isplati između tužitelja i njegove šogorice FV.

8. Svjedokinja FV (str. 138-139), majka z.z. tuženika, u svom iskazu navodi da je tužitelju po naputku svog supruga LV na ruke predala iznos od 3.000 00 EUR u apoenima od po 100,00 EUR na ime radova na postavljanju pločica kod njezinog sina HV; da tužitelja nije poznavala i prvi put ga je vidjela kad mu je predala 3.000,00 EUR; da je tužitelj novac izbrojio i nakon toga otišao; da je svemu nazočio brat njezinog supruga JV koji joj je i donio novac iz Virovitice, a opisujući susret s tužiteljem u svom iskazu navodi da su JV i ona sjedili 10-tak minuta u dvorištu, da je došao bijeli Caddy s tužiteljem i još jednim njoj nepoznatim čovjekom te da je isplata tužitelju izvršena poslije 12. listopada 2024. u tjednu nakon "kirvaja" u [adresa]. Istaknula je u svom iskazu da nije bilo uobičajeno da bi ona plaćala na ovaj način majstore ali da je tužitelj IV tražio novac i dolazio je iz [adresa] pa mu je bilo usput za doći.

9.1. Svjedok EV (str. 134-136), ujak tužitelja, u svom iskazu navodi da je bio nazočan dogovoru vezano za izradu keramike između tužitelja ZV i DV u kafiću u [adresa]; da se razgovaralo o zgradi u [adresa] te o još jednoj zgradi koja se trebala raditi u [adresa] i hali u [adresa], ukupno površine od preko 2.000 m2 keramike; da se tom prilikom razgovaralo i o cijenama te da su u to vrijeme keramiku postavljali po cijeni od 20,00 EUR po m2; da se u ovom slučaju radilo o velikoj površini pa je dogovorena cijena od 15,00 EUR po m2, plus popratno što ide uz to (hidroizolacija, hidroizolacijske trake, sokl i dr. po posebnoj cijeni); da nije zaposlen kod tužitelja, ali su mu ove cijene poznate budući da "uskače" ako tužitelju treba pomoć pa je o tome i informiran; da z.z. tuženika VV nije poznavao i prvi put ga je vidio na gradilište u Rusanovoj 1. ili 2. rujna 2024.; da je LV prilikom dogovora s tužiteljem na prvom sastanku u kafiću u [adresa] sve upisao u svoj rokovnik i to su potpisali IV i LV, a na upit punomoćnika tuženika svjedok precizira da je on čitao što LV piše u rokovnik i da su to potpisali tužitelj i LV, ali da on nije vidio ni narudžbenicu ni troškovnik; da su se z.z. tuženika VV i IV dogovorili za dodatne radove epoksi fuge, dijagonale i dr. što je trebalo biti uvećano za 1.000,00 eura a ovom dogovoru je bio nazočan i LV; da je svjedoku to poznato budući da je bio na zadnjem katu na gradilištu u [adresa], kojom prilikom su tužitelj i tuženik u nazočnosti LV raspravljali o tim dodatnim radovima; da mu je tužitelj sredinom ili krajem rujna 2024. rekao da će se naći u Kauflandu s DV u svezi novaca te da je čekao tužitelja u Kauflandu i nakon obavljenog susreta kojem svjedok nije bio nazočan, tužitelj mu je rekao da je od DV primio iznos od 3.000,00 EUR; da nema pojma o drugom avansu i o kakvih dodatnih 3.000,00 EUR se radi, ali da zna da ugovorena cijena nije isplaćena u cijelosti i da u ovih utuženih cca 7.000,00 EUR nije uračunat prvi avans od 3.000,00 EUR; da nikakvih nesuglasica između stranaka nije bilo sve do tih dodatnih 1.000,00 EUR koje su stranke dogovarale na zadnjem katu u stanu u zgradi u [adresa], obzirom da je tom prilikom čuo da je VV prigovorio DV zašto je pristao na tih dodatnih 1.000,00 EUR a da je LV odgovorio da nema veze, samo da dovrše posao, pa će to naknadno riješiti.

9.2. Svjedok EV u svom iskazu ne spori da posao nije dovršen te da je ostalo za postaviti oko 20 m2 pločica pred ulazom, koje je trebao osigurati tuženik, pa je to trebalo dovršiti kad se nabavi keramika , međutim kada su se vratili dovršiti posao od cca 20 m2, otjerali su ih i rekli da više nikada neće kod njih raditi.

10. Tužitelj ĐV (str. 145-148) u svom iskazu navodi da je primio na ruke 3.000,00 EUR na ime djelomično odrađenog posla i ovu isplatu je tužitelju izvršio otac z. z. tuženika LV, te je tom prilikom LV u svom rokovniku napisao datum i iznos, a tužitelj je samo potpisao primitak navedenog iznosa. Tvrdi da nikakve druge novce nije primio od strane tuženika, niti od njegove majke FV koju je vidio prvi put na ročištu na sudu, te da on niti ne zna gdje oni žive budući da kroz [adresa] prolazi samo magistralnom cestom. U travnju 2024. sastao se u kafiću u [adresa] s DV, kojeg je poznavao budući da su se susretali na gradilištima, a tužitelj je bio kooperant za građevinsku firmu „ Prajo beton d.o.o.“ za koju je radio i LV, te da je tom sastanku u kafiću u [adresa] bio nazočan i EV. Tužitelj u svom iskazu tvrdi da se kod AV u [adresa] sreo s DV u studenom 2024., te da mu je LV rekao da će dobiti svoj novac samo ako umanji račun za 1.000,00 EUR. Ustvrđuje da iz [adresa] nije išao u [adresa] po novce kako to navodi tuženik i koje mu je navodno isplatila majka zakonskog zastupnika tuženika, te ističe da tuženik u svom iskazu navodi da je tužitelju drugi iznos od 3.000,00 EUR isplaćen u listopadu 2024. godine, iako se on u [adresa] s DV sreo u studenom 2024. godine.

U svezi dodatnih 1.000,00 EUR tužitelj navodi da je problem nastao jer je tuženik inzistirao da rade s epoxy fugom i inzistirao je na dijagonalnom slaganju hodnika i podesta stepeništa, a za što tužitelj tvrdi da je taj posao odstupao od onoga što su dogovorili. Međutim, ističe da je u usmenom dogovoru LV pristao na tih dodatnih 1.000,00 EUR za dodatnu težinu postavljanja pločica dijagonalno, budući da je taj način postavljanja pločica složeniji, pa su samim time i radovi skuplji. Tužitelj tvrdi da je u dogovoru s DV, ocem z.z. tuženika, dogovoreno da će tužitelj pisati da je sve završeno, budući da je skela još bila postavljena u hodniku i nije bilo pločica, te da će tužitelj ispisati račun jer je takva i inače praksa među izvođačima radova, a da će tužitelju još 3.000,00 EUR tuženik dati na ruke, dok će na ostatak iznosa tužitelj ispisati račun, što je i učinio i to na iznos od 4.670,00 EUR. Međutim, nakon dva dana javio mu se z.z. tuženika VV i rekao da je tužitelj zaračunao 3 m2 više, na što je tužitelj u mailu odgovorio da će to „vratiti“, a slijedeći dan mu je tuženik odgovorio mailom da ni stubišta ne odgovaraju prema njegovom izračunu, jer po njegovoj matematici jedan stepenik je 1 m2, na što mu je tužitelj proslijedio mail iz travnja ili svibnja 2024. gdje mu je napomenuo da u narudžbenici promjeni stavku, da nije komad nego dužni metar stepenika. Nakon dva dana tuženik je tužitelju ponovno poslao mail i rekao da mu neće platiti niti onih 1.000,00 EUR obzirom da njih nema u ugovoru, te da tužitelj ne mora doći završiti onih 20-ak m2 pločica koje su „zafalile“, jer će oni to odraditi. U svom stranačkom iskazu tužitelj navodi da je iz tog razloga stornirao prvotni račun na iznos 4.670,00 EUR i poslao umanjeni račun za tih 20-ak m2 pločica koje je još trebalo uraditi na ulazu, te umanjen za još 3 m2 pločica za koje je tuženik smatrao da ih je tužitelj više zaračunao, te je konačni iznos bio 4.190,00 EUR, što do danas tužitelju nije plaćeno, kao ni onih obećanih 3.000,00 EUR koje je trebalo biti isplaćeno na ruke tužitelju.

Odgovarajući na pitanje punomoćnika tuženika, tužitelj u svom iskazu pojašnjava da je račun br. 8 P 1/1 storniran od strane tužitelja, dok račun br. 9 na iznos 4.190,00 EUR nije tužiteljevo ukupno potraživanje prema tuženiku, te da je tuženik i platio taj iznos tužitelj bi potraživao daljnjih 3.000,00 EUR koje su dogovorili da se isplati tužitelju na ruke i za koje tužitelj tvrdi da mu nisu isplatili. Prema iskazu tužitelja cijena ukupnih radova koje je tužitelj napravio za tuženika STOPA B d.o.o. iznosi 10.170,00 EUR, ali da tužitelj tuženiku nije ispostavio račun na taj sveukupni iznos, obzirom da mu je isplaćeno 3.000,00 EUR i još je trebao dobiti 3.000,00 EUR na ruke, sveukupno 6.000,00 EUR na ruke , pa je račun ispostavio na preostalih 4.170,00 EUR. Međutim, kako je izdao račun prije nego što je dobio obećanih 3.000,00 EUR na ruke a što je usmeno dogovoreno, navodi da su ga „imali u šaci“ i nisu htjeli isplatiti niti dodatni iznos a niti tih 3.000,00 EUR na ruke, ako se ne odrekne 1.000,00 EUR koji su se odnosili na skuplje dijagonalno postavljanje pločica i epoxy fuga.

Tužitelj ne osporava da je tuženiku slao SMS da je njegovo potraživanje ispod 5.000,00 EUR, jer je u dobroj vjeri i u strahu od porezne uprave potraživao manje pisanim putem i jer je vjerovao tuženiku da će mu preostali iznos isplatiti na ruke i to 3.000,00 EUR i 1.000,00 EUR za dijagonalno postavljanje pločica i epoxy fuga, te prema ispostavljenom računu i iznos od 4.170,00 EUR. Također ne osporava i da mu je tuženik nudio isplatu 2.800,00 EUR, ali da nije mogao primiti manje nego što je posla napravio.

11. Zakonski zastupnik tuženika VV (str. 148-150) u svom iskazu navodi da je vlasnik firme STOPA B d.o.o. oko pet godina te da se isplata na ruke izvođačima radova vrši prema dogovoru, obzirom da većina kao i tužitelj nisu u sustavu PDV-a. U svezi dogovora s tužiteljem, ističe da se njegov otac LV s tužiteljem u kafiću u [adresa] dogovarao oko radova, ali tvrdi da tom dogovoru nije bio nazočan svjedok EV. Iskazao je i da mu je otac LV dao sve parametre njihovog dogovora da napravi službenu narudžbenicu, što je i učinio i uskladio se s tužiteljem putem maila, a što je tužitelj i potpisao. U svom iskazu z.z. tuženika VV tvrdi da je tužitelju isplaćeno avansno na ruke 6.000,00 EUR, dok je za platiti ostalo još 2.800,00 EUR te da su te isplate učinjene od strane njegovog oca DV prvi put u iznosu od 3.000,00 EUR, dok je preostalih 3.000,00 EUR isplatila njegova majka FV u [adresa]. Kod prve isplate tužitelj je potpisao primitak 3.000,00 EUR na ruke, dok kod druge isplate 3.000,00 EUR priznanice nema jer su „išli na povjerenje .“Međutim, z.z. tuženika u svom iskazu navodi da inače izvođači radova potpisuju primitak novca na ruke , dok u ovom slučaju nije napravljena potvrda primitka zato što je tužitelj išao kući u [adresa] , prolazio je kroz [adresa] gdje mu je FV, majka z.z. tuženika isplatila 3.000,00 EUR. Kao razlog zašto tužitelj nije kasnije potpisao potvrdu o primitku drugih 3.000,00 EUR, navodi da su „išli na povjerenje“, te da je tužitelj išao kući i dobio novce, pa se nisu više vraćali na to, jer su išli na povjerenje.

U odnosu na nedovršene radove od strane tužitelja z.z. tuženika VV ističe, da oni niti nisu htjeli da tužitelj završi posao postavljanja zadnjih 20-tak m2 pločica na hodniku zgrade neovisno o tome je li postavljena skela smetala tim radovima ili ne, obzirom da su se poremetili odnosi u komunikaciji i nisu vidjeli mogućnost daljnje suradnje s tužiteljem.

12. Na temelju svega navedenog sud analizirajući iskaze svjedoka i stranaka te njihove međusobne odnose zaključuje, da članovi obitelji HV saslušani kao svjedoci u ovom postupku, su u cijelosti suglasni u svojim iskazima, iako pojedinačno znaju samo dijelove poslovnog dogovora i način isplate novca za izvršene usluge, pa je tako svjedok LV, otac zakonskog zastupnika tuženika HV, dogovarao cijeli posao s tužiteljem i na ruke mu isplatio prvotni iznos od 3.000,00 EUR kao predujam, a što je i potvrđeno od strane tužitelja potpisom a i u njegovom stranačkom iskazu. Nadalje, ovaj svjedok je cijelo vrijeme bio aktivno uključen u sve građevinske poslove, kao i cijenu istih, ali upravo u vrijeme isplate "drugih" 3.000,00 EUR nije imao rokovnik u koji sve bilježi i u koji bi evidentirao ovu isplatu, a tužitelj to potvrdio potpisom kao što je to učinio i prilikom prve isplate 3.000,00 EUR.

13. Navodi z.z. tuženika HV i svjedoka, redom članova obitelji, da se isplata drugih 3.000,00 EUR dogodila u [adresa] od strane FV, bez ikakvog pisanog traga, potvrde, papira i sl., jer su tu isplatu izvršili u povjerenju, je neživotna obzirom da su u to vrijeme već počeli nesporazumi, a uskoro i prekid svake suradnje između stranaka, pa tvrdnje o isplati 3.000,00 EUR na ruke tužitelju bez pisanog traga, djeluju više nego neuvjerljivo, pa ih je sud tako i ocijenio.

14. Svjedokinja FV (str. 138-139), majka z.z tuženika HV, iskazuje da je tužitelju njoj nepoznatom čovjeku kojeg je tad prvi put vidjela, predala iznos od 3.000,00 EUR na terasi svoje kuće i u prisustvu MV, strica z.z. tuženika, međutim ta isplata nema nikakvog pisanog traga i tužitelj ju u cijelosti izričito poriče.

15. Svjedok LV (str. 136-138), otac z.z. tuženika tvrdi da su prema tužitelju bile dvije isplate i to jedna s priznanicom odnosno potpisom u njegov rokovnik 18. rujna 2024. i jedna bez priznanice 16. listopada 2024., te da je isplata bez priznanice na iznos od 3.000,00 EUR učinjena iz razloga što je tužitelj na gradilištu braće Z u [adresa] klečao, plakao i molio da mu treba novac za djecu i da mu nikako ne odgovara isplata preko računa.

Obzirom da tužitelj u cijelosti negira ovu tvrdnju, svjedok LV iako cijelu situaciju opisuje detaljno, nije svoj iskaz potkrijepio niti jednim dokazom, niti je predložio ili se pozvao na nekoga tko je tome svjedočio i tko bi potkrijepio njegove tvrdnje da je tužitelj u listopadu 2024. bio na gradilištu braće Prajo u [adresa]. Naime, obzirom da se radilo o susretu na gradilištu, za očekivati je da je netko i vidio tužitelja , obzirom da se radi o keramičaru koji je već surađivao s braćom Z, kao i sam svjedok LV.

16.1. Zakonski zastupnik tuženika VV u odgovoru na tužbu „opreza radi“ poriče tužbu u dijelu u kojem se navodi da su tužitelj i zakonski zastupnik tuženika sklopili sporazum o usluzi postavljanja keramike s izvlačenjem silikona, postavom lajsni i fugiranjem. Međutim, svjedok LV, otac tuženika, u svom iskazu navodi da je dogovarao poslove keramike s tužiteljem i na temelju parametara koje je ovaj svjedok poslao tuženiku, tuženik sačinio narudžbenicu koju je tužitelj potpisao (iskaz tuženika i iskaz svjedoka DV). Svjedok LV u svom iskazu navodi i da nije sporno da je tužitelj radio, ali je sporno da se usklade sve cijene s troškovnikom i narudžbenicom.

16.2. Nadalje, z.z. tuženika VV (str. 148-150) opetovano ponavlja u svom iskazu da se kod druge isplate iznosa od 3.000,00 EUR „išlo na povjerenje“ iako nije prisustvovao istoj, a istovremeno postavlja se pitanje kakvi su to odnosi povjerenja ako jedan od drugog klečeći i plačući traži isplatu novca, kako to iskazuje svjedok LV za tužitelja, ili da tužitelju z.z. tuženika VV na samom kraju dogovorenih radova, ne dopusti postavljanje završnih 19 m2 pločica u holu zgrade, jer ne želi da to učini tužitelj.

17. Nasuprot navedenom, iskaz tužitelja je po ocjeni suda logičan i uvjerljiv (str. 132-136). Naime, tužitelj je preuzeo poslove prema narudžbenici, primio 3.000,00 EUR na ruke kao predujam i otpočeo izvođenje radova u toku kojih je navodno bilo nekih izmjena, ali ne i primjedbi na rokove, kvalitetu radova i sl. jer su sve promjene vezane za radove rješavali dogovorom, u hodu, a sve se odvijalo u razdoblju travanj- rujan 2024. godine. Nesuglasice su nastale na samom završetku radova, kada je preostalo još cca 20 m2 pločica za postaviti, koje je trebao osigurati tuženik, dakle, to bi bilo vrijeme završetka poslova i isplate ostatka cjelokupne cijene izvedenih radova tužitelju.

18.1. Cijelu novonastalu situaciju z.z. tuženika VV objašnjava kao posljedicu izgubljenog povjerenja u tužitelja, iako ova tvrdnja zvuči neuvjerljivo kada se uzme u obzir omjer obavljenog posla, naspram nedovršenih cca 20 m2 pločica. Iz ovakvih okolnosti proizlazi sumnja da je svojim postupcima zakonski zastupnik tuženika želio ili izbjeći ili odgoditi isplatu duga, a što je kasnije dodatno poremetilo međusobne odnose i dovelo do sudskog postupka.

20. Dakle, tijekom postupka, niti tužitelj IV a niti z.z. tuženika VV ne spore da je u hodniku zgrade bila postavljena skela, time da tužitelj ističe da ne bi mogli dovršiti postavljanje tih 20-tak m2 pločica čak i da su pločice bile osigurane od strane tuženika i da je to nedovršeni dio posla zbog čega je u konačnici tužitelj i umanjio račun za tu površinu, dok z. z. tuženika VV naglašava da oni nisu željeli da pločice postavi tužitelj neovisno je li to mogao učiniti zbog postavljene skele ili ne. Naime, z.z. tuženika VV u svom iskazu izričito navodi da oni nisu željeli da tužitelj to dovrši (str. 150), kada na upit punomoćnika tuženika je li postavljena skela u hodniku na ulazu zgrade smetala tužitelju za postavljanje zadnjih 20-ak m2 pločica iskazuje, da su se poremetili odnosi u komunikaciji i da bez obzira na činjenicu je li bila skela postavljena ili ne, nisu htjeli da tužitelj taj posao uopće dovrši jer nisu vidjeli mogućnost daljnje suradnje.

21. Stoga tvrdnja svjedoka DV, oca z.z. tuženika, da tužitelj nije dovršio posao ugradnje cca 20 m2 keramike je u najmanju ruku dvojbena, obzirom na činjenicu da je tužitelju jasno rečeno da neće dovršiti taj posao i da je udaljen s gradilišta, a što potvrđuje i sam z.z. tuženika VV u svom iskazu ali i svjedok EV kao i tužitelj, što je dovelo do toga da taj dio posla dovrši drugi izvođač, Slavić inženjering.

22. Slijedom navedenog, činjenica da posao nije dovršen nije sporna, ali se na temelju utvrđenog stanja to ne može staviti tužitelju na teret, kraj činjenice da završetak radova izričito nije dopustio tužitelju z.z. tuženika.

23. U odnosu na prigovor tuženika u odgovoru na tužbu te tijekom postupka na račune koje je tuženiku poslao tužitelj, odnosno da je tužitelj izdao tuženiku tri računa i to račun broj 7/P1/1 na iznos od 4.715,00 EUR, zatim račun br. 8/P1/1 na iznos od 4.715,00 EUR kojim je račun br. 7/P1/1 STORNIRAN te račun br. 9/P1/1 na iznos od 4.190,00 EUR, tužitelj u svom iskazu pojašnjava, a što prihvaća i ovaj sud, da je stornirao prvotni račun nakon prigovora tuženika i poslao umanjeni račun za 20-ak m2 pločica koje je još trebalo uraditi na ulazu, te umanjen za još 3 m2 pločica za koje je tuženik smatrao da ih je tužitelj više zaračunao, te je konačni iznos ispostavljen na 4.190,00 EUR.

24. Iako je iskaz svjedoka EV (str. 134-136) sud cijenio s posebnom dozom opreza jer se radi o ujaku tužitelja, sud njegovom iskazu vjeruje jer sigurno i uvjerljivo odgovara na sva postavljena pitanja i o svim detaljima dogovorenog posla. Na prigovor punomoćnik tuženika na istinitost iskaza ovog svjedoka i to u cijelosti, jer „ odudara u bitnome od dokumentacije koja se nalazi u spisu budući da je svjedok držao u rukama i narudžbenicu i troškovnik“, valja reći da je nesporna činjenice da z.z. tuženika nije bio nazočan na sastanku u [adresa] gdje se razgovaralo o keramičarskim poslovima i uvjetima . Unatoč činjenici da tamo nije bio, z.z. tuženika VV tvrdi i osporava da je svjedok EV uopće nazočio sastanku u [adresa]. Nadalje, iskaz svjedoka EV nije u suprotnosti niti s iskazom svjedoka DV, budući da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je poslove oko postavljanja keramike s tužiteljem dogovarao otac z.z. tuženika LV koji u svom iskazu i navodi da je organizacijski i financijski pomagao z.z. tuženika HV, osim kod dogovora o dodatnih 1.000,00 EUR za epoxy i dijagonalno postavljanje pločica, gdje je uz tužitelja i DV bio nazočan i VV. Međutim, svjedok EV nema neposrednih saznanja o bilo kakvim drugim isplatama tužitelju od strane tuženika, ali tvrdi da tužitelju nije u cijelosti isplaćena dogovorena cijena za obavljene radove, kao i da tužitelju nije omogućeno od strane tuženika postavljanje preostalih 19 m2 pločica, a što je u cijelosti u suglasju i s iskazom z.z. tuženika HV i tužitelja IV.

25. Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u cjelini, sud je posebno uzeo u obzir da nema izravnih materijalnih dokaza kojima bi tuženik dokazivao navode iznijete u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, vezano za drugu isplatu na ruke tužitelju od strane FV u iznosu od 3.000,00 EUR, dok je u odnosu na nedovršene radove na temelju iskaza z.z. tuženika HV, tužitelja IV te svjedoka EV, utvrđeno da tužitelj nije mogao dovršiti posao postavljanja preostalih 20-tak m2 pločica u hodniku zgrade, jer tuženik prije svega nije osigurao dovoljnu količinu pločica , a kada je tužitelj došao dovršiti posao tuženik mu to nije dopustio.

26. Slijedom navedenog na ovakve iskaze i materijalne dokaze, sud je primijenio pravilo o teretu dokazivanja, te je tijekom postupka našao utvrđenim samo slijedeće relevantne činjenice:

- da je tuženik isplatio tužitelju 18. rujna 2024. iznos od 3.000,00 EUR;

- da su odnosi stranaka bili korektni sve do usmenog dogovora oko isplate dodatnih 1.000,00 EUR;

- da tuženik nije dopustio tužitelju završetak radova.

27. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22, 155/23 dalje: ZPP) i Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, dalje: ZOO-a).

28.1. Odredba čl. 221.a ZPP propisuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

28.2. Odredba čl. 299. st. 1. ZPP određuje da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

29. Stavljajući u odnos iznijeta pravila o teretu dokazivanja, te da su izvedeni svi dokaze koje su stranke predložile, sud nije našao dokazanim da je tuženik posredstvom svoje majke FV, predao tužitelju iznos od 3.000,00 EUR, jer za to nema nikakvih materijalnih dokaza, a iskaze saslušanih svjedoka predloženih od strane tuženika sud nije prihvatio kao uvjerljive, logične i životne.

30.1. Iskaze ovih svjedoka sud nije našao pouzdanim ne samo zbog njihove nelogičnosti i neuvjerljivosti, već i zbog obiteljske povezanosti sa zakonskim zastupnikom tuženika HV, obzirom da je riječ o roditeljima zakonskog zastupnika tuženika i njegovom stricu. Ovi svjedoci kao najbliži srodnici, koji su nesporno u dobrim odnosima, motivirani su za ishod postupka u korist tuženika što je sud uzeo u obzir pri ocijeni vjerodostojnosti iskaza, a imajući u vidu i da sam z.z. tuženika VV u svom iskazu navodi da nije neuobičajeno da se isplate na ruke vrše izvođačima koji nisu u sustavu PDV, a kao što je slučaj i s tužiteljem, međutim on u svom iskazu navodi i da izvođači radova potpisuju primitak novca na ruke.

31.1. Odredbom čl. 590. ZOO reguliran je pojam Ugovora o djelu, kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravka neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

31.2. Prema odredbi čl. 597. ZOO izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, a stavak 2. istog članka propisuje da je izvođač dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove. U stavku 3. iste odredbe propisano je da izvođač ne odgovara za zakašnjenje nastalo zbog toga što mu naručitelj nije predao materijal na vrijeme, ili zbog toga što je tražio izmjene, ili zbog toga što mu nije isplatio dužni predujam i uopće za zakašnjenje nastalo ponašanjem naručitelja.

31.3. Odredba čl. 619. ZOO propisuje da sve dok naručeno djelo nije dovršeno naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu , umanjenu za iznos troškova koje izvođač nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti.

32.1. Na temelju Nalaza i mišljenje sudskog vještaka Bože Milivojevića od 4. ožujka 2025. (str. 70-97) te očitovanja od 31. ožujka 2025. (str. 115-116), proizlazi da ukupna vrijednost svih izvedenih keramičarskih radova na objektu višestambena zgrada u [adresa] iznosi 9.054,00 EUR.

32.2. U Nalazu i mišljenju se navodi za stavke koje tužitelj potražuje, a koje su navodno dogovarane izvan ponuđenog troškovnika i navedene narudžbenice, a koje stavke se ne mogu utvrditi uvidom na licu mjesta, nisu u navedenom iznosu od 9.054,00 EUR ( silikon i dodatni radovi na podu stepeništa). Vještak u svom Nalazu i mišljenju navodi da u stavku 1. troškovnika nije naveden smjer fuga, ali je točno da su fuge unutar stanova pod 90 stupnjeva, a na hodnicima pod 45 stupnjeva. U istoj stavci predviđeno je silikoniziranje spojeva, pa slijedom navedenog vještak ne nalazi razlog zašto bi se silikoniziranje posebno obračunavalo.

Količine u stavkama 3. i 4. troškovnika (hidro izolacija i kutne lajsne na hidro izolaciji) vještak nije mogao izmjeriti jer je iste trebalo zajednički utvrditi nakon izvedbe a prije postave keramike, te je izračun vještak sačinio na temelju iskustva gdje se hidro izolacija i kutne lajsne na hidro izolaciji izvode (podovi kupaonica i zidova uz kadu gdje voda pada na keramiku zida kod tuširanja). Količine keramike vještak je utvrdio temeljem osobnog mjerenja 17. veljače 2025. u kuhinjama, a ostale količine su utvrđene iz projekta koji mu je dostavljen. Kuhinje su mjerene jer su samo djelomično oblagani zidovi, kao i podovi, a različite količine keramike izvođene su na zahtjev kupaca stanova, dok su u ostalim prostorima oblagani komplet podovi i komplet zidovi u kupaonicama, pa je količine vještak mogao vjerodostojno utvrditi iz projekta . Slijedom navedenog, na temelju Nalaza i mišljenje sudskog vještaka Bože Milivojevića od 4. ožujka 2025. (str. 70-97) te očitovanja od 31. ožujka 2025. (str. 115-116), proizlazi da ukupna vrijednost svih izvedenih keramičarskih radova na objektu višestambena zgrada u [adresa], iznosi 9.054,00 EUR.

33. Kako je na temelju Nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, koji je sud prihvatio u cijelosti kao nepristran i stručan, dan u skladu s pravilima struke, a na koji niti stranke nisu imale primjedbi, utvrđena ukupna vrijednost svih izvedenih keramičarskih radova na objektu, višestambena zgrada u [adresa], u iznosu od 9.054,00 EUR, od tog iznosa je odbijen nesporno isplaćeni iznos tužitelju u iznosu od 3.000,00 EUR (potvrđen potpisom tužitelja u "rokovniku" LV, oca zakonskog zastupnika tuženika VV).

34. Slijedom navedenog primjenom odredbi čl. 590. u svezi odredbe čl. 597. i 619. ZOO, tuženik je u obvezi isplatiti tužitelju kao izvođaču radova u zgradi u [adresa] u [adresa], iznos od 6.054,00 EUR (toč. I. izreke).

35. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku od dosuđenih 6.054,00 EUR do zatraženih 7.190,00 EUR, dakle u iznosu od 1.136,00 EUR, tužitelj se odbija (toč. III. izreke).

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. ZPP.

37.1. Tužitelj je zatražio naknadu parničnih troškova prema troškovniku priloženom u spisu , u ukupnom iznosu od 3.630,00 EUR (str. 152-153).

37.2. Obzirom na vrijednost predmeta spora i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14.,107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: Tarifa) tužitelju pripada za sastavljanje tužbe - 100 bodova (Tbr.7. t.1. Tarife), za prijedlog za osiguranje dokaza od 23. siječnja 2025. - 100 bodova (Tbr.7. t.1. Tarife), za ročište održano 7. veljače 2025., za ročište održano 14. listopada 2025., za ročište održano 22.prosinca 2025. i za ročište održano 14. siječnja 2026. prema Tbr.9. t.1. i t. 7. Tarife po 100 bodova za svako ročište, za očitovanje na odgovor na tužbu prema Tbr. 8. t.1. Tarife 100 bodova, za očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka prema Tbr. 8. t.1. Tarife - 100 bodova, za očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka prema Tbr. 8. t.1. Tarife - 100 bodova, što ukupno iznosi 900 bodova, što pomnoženo s 2,00 EUR, koliko iznosi vrijednost boda prema Tbr.48. t.3. i Tbr.50. Tarife daje iznos od 1.800,00 EUR, čemu treba dodati PDV (25%) u iznosu od 450,00 EUR, što je ukupno 2.250,00 EUR.

37.3. Tužitelju su priznat troškovi sudskih pristojbi za tužbu i presudu prema zatraženom troškovniku u iznosu od 130,00 EUR.

37.4. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju troškovi postupka u ukupnom iznosu od 2.380,00 EUR. Kako je tužitelj u postupku uspio sa 84% (zatraženih 7.190,00 EUR, a dosuđenih 6.054,00 EUR), u tom omjeru su mu dosuđeni i troškovi postupka, dakle u iznosu od 1.999,20 EUR. Tužitelju su priznati troškovi vještačenja po stalnom sudskom vještaku građevinske struke i očevida u iznosu od 949,48 EUR (koliko je tužitelj po tom osnovu i uplatio na račun suda str. 36 i 69). Ukupni troškovi priznati tužitelju utvrđeni su u iznosu od 2.948,68 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje na predmetni iznos troška teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

38. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Virovitici 14. siječnja 2026.

Sudac:

Željka Jurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja – Odvjetnik Dario Grbavac, Virovitica

2. Punomoćnik tuženika- Zajednički odvjetnički ured Radomir Borotić i Darko Novačić, Tomaša Masaryka 14, Virovitica