REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-3281/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja Meduza d.o.o., Belajske Poljice, Poslovni park Karlovac 5i, OIB: 34212194935, kojeg zastupa punomoćnik ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković, Mate Burazin iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika Klinički bolnički centar Osijek, Josipa Huttlera 4, Osijek, OIB: 89819375646, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika po zaposlenju tuženika, s danom objave 10. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha/postupak izravne naplate kojeg je pred FINA- om pokrenuo tuženik protiv tužitelja temeljem bjanko zadužnice broj OV-10346/21 po javnom bilježniku Marina Augustinović-Željka Tranfić iz Karlovca od 15.11.2021. godine.“.

II/ Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 320,04 €.

III/ Odbija se djelomično zahtjev tuženika radi naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 620,46 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je između stranka sklopljen Okvirni sporazum za nabavu prehrambeni proizvodi, konzervirano i zamrznuto povrće i voćne prerađevine, da je tuženik donio jednostranu odluku o raskidu ugovora 21.02.2022. uz napomenu da tužitelj nije ispunjavao svoje obveze po navedenom ugovoru i to za dan 8.12.2021. lignje-kolutići i krakovi-pobrašnjeni u količini od 9 kg, 15.12.2021. lignje – kolutić i krakovi pobrašnjeni u količini od 6 kg, 15.12.2021. 10kg od naručenih 55 kg brancina i 26.01.2022. lignje kolutić i krakovi-pobrašnjeni u količini od 3 kg. Tužitelj ističe da je u ovom predmetu nabava ispod 2% ukupne količine prema navedenom ugovoru pa se ne može koristiti bjanko zadužnica. Iz ugovornom odnosa proizlazi da ako tužitelj nije isporučio određenu količinu robe koja je bila potrebna tuženiku, a tuženik tu robu nabavi od treće osobe u tom slučaju prvo mora pozvati tužitelja na plaćanje razlike u cijeni, a u slučaju da se tužitelj ogluši ima se pravo upotrijebiti bjanko zadužnice. Iz poslovnih knjiga tužitelj je razvidno da tužitelj nema nikakvih dugovanja prema tuženiku već tuženik ima prema tužitelju. Nadalje, ističe da je ovrha nedopuštena jer obveza prema tuženiku nije ispunjena tek u neznatnom dijelu. Tužitelj je isporučio 1.303,05 kg robe dok je neisporučene robe bilo tek 28 kg, dakle nije ispunjeno tek 2% ugovorene obveze pa nisu ispunjeni uvjeti zbog kojih bi se bjanko zadužnica mogla staviti na naplatu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da nije sporno da je tuženik podnio bjanko zadužnicu na naplatu te da nije sporno da tužitelj u više navrata nije uredno ispunjavao obveze preuzete Okvirnim sporazumom. Odredbom 7. Okvirnog sporazuma ugovoreno je jamstvo tužitelja za izvršavanje Okvirnog sporazuma u vidu bjanko zadužnice na iznos od 10% ugovorne vrijednosti za slučaju povrede ugovornih obveza. Tuženik je po svakoj neisporuci odnosno djelomično isporuci robe slao obavijesti kojima je tužitelja pozivao na poštivanja preuzetih obveza, no objašnjenje nije nikada zaprimio. Istaknuo je kako je tuženik zdravstvena ustanova u kojoj gravitira veliki broj pacijenata i drugih korisnika kuhinje koji ovise o pravilnom radu ustanove te mu je stoga vrlo bitno da se odredbe Okvirnog sporazuma poštuju te da se greške saniraju. Kako je tuženik kontinuirano kršio odredbe Okvirnog sporazuma bez ikakvog obrazloženja tuženik je poduzeo mjere predviđene sporazumom. Tuženik je raskinuo Okvirni sporazum sukladno čl. 8. st. 1. i 2. Okvirnog sporazuma. Poziva se na odredbu čl. 5.10. Okvirnog sporazuma u kojoj je ugovorena mogućnost tuženika aktivirati jamstvo za uredno izvršenje Okvirnog sporazuma za slučaj neisporuke robe dogovorene kvalitete i u ugovornom roku sukladno odredbama Okvirnog sporazuma. Osporava da tuženik ne može koristiti bjanko zadužnicu jer količine koje nisu neisporučene ne prelaze 2% od ukupne ugovorene količine. Poziva se na odredbe čl. 7.1 i čl. 8.1. i čl. 5. 10. Okvirnog sporazuma te navodi da tuženik u više navrata i nakon brojnih upozorenja nije osigurao isporuku robe u ugovorenom roku i količini pa je tužitelj stoga jednostrano raskinuo Okvirni sporazum i aktivirao ugovoreno jamstvo za uredno izvršenje okvirnog sporazuma. Također tijekom postupka nadodaje da se tužitelj dobrovoljno javio na tuženikov otvoreni postupak javne nabave tijekom kojeg je, a nakon provedenog zakonom propisanog postupka, došlo do zaključenja okvirnog sporazuma i da u sporazumu nigdje ne stoji 2 % kao odlučna brojka nakon koje se može aktivirati osobna zadužnica. Člankom 5. Okvirnog sporazuma ugovorena su pravila za isporuku robe, kojih se tužitelj nije pridržavao. U članku 5.8. i 5.9. Okvirnog sporazuma su ugovorene pravne posljedice nepridržavanja odredbi ugovora slijedom čega je raskid istoga, od strane tuženika, pravno osnovan. U konkretnom se slučaju radi o nedostatku ugovorene količine od 28 kg što nije malo koliko god to tužitelj pokušavao minorizirati. U svakom je slučaju dovoljno za valjan raskid spornog Okvirnog sporazuma. Tužitelj u više navrata nije uredno ispunjavao obveze preuzete Okvirnim sporazumom. Odredbom čl. 7. predmetnog sporazuma ugovoreno je jamstvo tužitelja za izvršavanje Okvirnog sporazuma u vidu bjanko zadužnice na iznos od 10% od ugovorene vrijednosti (u konkretnom slučaju 29.776,00 kn), za slučaj povrede ugovornih obveza.

3. Tužitelj u daljnjem postupku ne spori da tužitelj nije isporučio po ugovoru proizvode kako to navodi tuženik, no smatra kako se radi o beznačajnoj količini koja nije razlog za raskid ugovora i naplatu bjanko zadužnice. Eventualna šteta tuženiku može biti nabavna cijena lignje pobrašnjeni kolutići i krakovi te brancina, koja cijena ukupno iznosi 363,43 kn pa u svakom slučaju nije nastala šteta tuženika u iznosu od 29.776,00 kn kako to isti tijekom postupka navodi. Poslovni odnos između stranaka je kratko trajao, svega 4 mjeseca, za koji tužitelj nije isporučio navedene proizvode, a šteta kod tuženika nije takvih razmjera da naplati novčani iznos od 29.776,00 kn od tužitelja. Ugovor je tuženik raskinuo s tužiteljem dana 21.02.2022.g., a u ta 4 mjeseca tužitelj je isporučio robu u vrijednosti od 31.795,33 kn. Neshvatljivo je da tuženik koristi zadužnicu tužitelja te bez pravne osnove naplaćuje novčani iznos od 29.776,00 kn iz čega proizlazi da je sva roba koju je tužitelj isporučio tuženiku gratis roba bez novčane naknade pa smatra da je tuženik neosnovano naplatio novčani iznos od tužitelja jer da tuženik tijekom postupka nije dokazao koja mu je stvarna šteta nastala.

4. U tijeku dokaznog postupka provedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju u spisu i to zaključak Općinskog suda u Karlovcu (list 5-10 spisa), Okvirni sporazum (list 11-16, 57-61 spisa), Odluka o raskidu okvirnog sporazuma (list 17-18, 69-70 spisa), promet kartice kupca (list 19-22, 25-33, 125-128 spisa), Otvorene stavke kupaca (list 23 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 34-35, 72-73 spisa), zahtjev za naplatu jamstva (list 36-37, 71 spisa), bjanko zadužnica s izjavom o roku isporuke robe i pratećom dokumentacijom (list 38-49, 74-76 spisa), e-mail korespondencija (list 62-66, 103-104, 118 spisa), dopise (list 67-68, 110, 116 spisa), narudžbenice i zahtjevi (list 102, 105-106, 107, 108-109, 111-112, 113-115, 117, 119-120 spisa), sudska praksa (list 145-159, 489-503 spisa), saslušao je zakonskog zastupnika tužitelja VD (list 160-161 spisa), proveo je financijsko vještačenje po vještaku Mariu Tkalecu (list 464-480 spisa).

5. Sud nije uzeo u obzir očitovanja tuženika iz podneska od 18.04.2025., kao i dokumentaciju dostavljenu uz taj podnesak obzirom da je isti podnesak dostavljen u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, a koji je zaključen na ročištu dana 21.11. 2024.

6. Sukladno čl. 299. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, a da mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

7. Kako je tuženik u predmetnom podnesku iznosio činjenice koje su mu bile poznate i prije pokretanja postupka i obzirom da je ovaj sud ocijenio da je sve te činjenice mogao iznijeti i u odgovoru na tužbu pa sve do zaključenja prethodnog postupka kao i predložiti da se izvrši uvidu u dokumentaciju (narudžbe) koju je priložio uz predmetni postupak tako sud ista očitovanje tuženika i narudžbenice (iako je neke već ranije dostavio u spis) nije uzeo u obzir.

8. Međutim sud je izvršio uvid u dokumentaciju i to narudžbenice za robu po predmetnom ugovoru, primke ili dostavnice za robu po predmetnom ugovoru, račune tužitelja za isporučenu robu po predmetnom ugovoru i obavijesti tuženika o neisporuci robe (list 188-243, 245-273, 276-378, 380-422, 424-463 spisa), a obzirom da je ista dokumentacija u spis dostavljena po traženju vještaka, a radi provođenja vještačenja kojeg je tužitelj pravovremeno predložio da se provede.

9. Naime, sukladno 259. st. 2. ZPP-a na zahtjev vještaka mogu se izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka. Stoga je sud prihvatio dokumentaciju koja je dostavljena naknadno u spis po traženju vještaka, a radi provođenja vještačenja.

10. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Uvidom u Zaključak Općinskog suda u Karlovcu Ovr-321/2022 od 27.04.2022. razvidno je da je treća osoba MEDUZA d.o.o. odnosno ovdje tužitelj upućen pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika (odnosno ovrhovoditelja) radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga čl. 50. st. 1. točka 7., 10. i 11. Ovršnog zakona.

12. Uvidom u Okvirni sporazum za nabavu prehrambeni proizvodi, konzervirano i zamrznuto povrće i voćne prerađevine razvidno je da su ga sklopile stranke 30.11.2021. Predmet Okvirnog sporazuma je utvrđivanje uvjeta prehrambenih proizvoda, konzerviranog i zamrznutog povrća i voćnih prerađevina za razdoblje od jedne godine prema Troškovniku i ostalim uvjetima iz dokumentacije o nabavi naručitelja (tuženika) i ponudi ponuditelja (tužitelja). Isti je sklopljen na rok od jedne godine i stupa na snagu obostranim potpisom Sporazuma. Cijena ponude u kunama iznosi 297.760,00 kn (bez PDV-a) te je utvrđeno kako su jedinične cijene artikala iz ponude tužitelja nepromjenjive tijekom trajanja Okvirnog sporazuma i ugovora sklopljenog na temelju Okvirnog sporazuma. Čl. 5 Okvirnog sporazuma ugovoreno je da će tužitelj isporučivati tuženiku robu sukcesivno, sukladno stvarnim potrebama tuženika iskazanih u narudžbenicama, izdanih putem elektroničke pošte, redovne pošte ili telefaxa. Mjesto isporuke je Skladište Odjela za dijetetiku i prehranu tuženika gdje će ju tuženik pregledati na uobičajeni način i obavijestiti tužitelja o vidljivim nedostacima najkasnije u roku od 5 dana od dostave robe. Tužitelj je dužan isporučivati traženu robu u roku od 24 do 47,59 sati nakon primitka narudžbenice kako bi se osigurao neometani rad i funkcioniranje zdravstvene djelatnosti i to prema kvaliteti traženoj od strane tuženika u postupku javnog nadmetanja, prihvaćenoj ponudi i troškovniku. Tužitelj se obvezao da će preuzete obveze za isporuku traženog izvršavati za cijelo vrijeme trajanja Okvirnog sporazuma. Uredno obaviješteni tužitelj će na zahtjev tuženika ponovno isporučiti naručenu robu u istoj količini i ugovornoj kvaliteti u roku koji tuženik naznači. Članak 5.10. stranke su ugovorile da ukoliko tužitelj ne isporuči robu dogovorene kvalitete i u ugovorenom roku, da tuženik može: a) isporučenu robu vratiti, B) zatražiti naknadu štete, aktivirati jamstvo za uredno izvršenje okvirnog sporazuma, c) raskinuti Okvirni sporazum. Prema čl. 7. ugovoreno je da je tužitelj obveza u roku od 10 dana od sklapanja Okvirnog sporazuma dostaviti tuženiku jamstvo za izvršavanje Okvirnog sporazuma u obliku garancije banke ili bjanko zadužnice na iznos od 10% od ugovorene vrijednosti bez PDV-a za slučaj povrede ugovornih obveza. Za slučaj da tužitelj ne izvršava ugovorne obveze, tuženik može raskinuti Okvirni sporazum na teret tužitelja. Prema čl. 8. tuženik ima pravo na trenutni jednostrani raskid Okvirnog sporazuma i prije isteka roka važenja ako između ostalog tužitelj ne osigura isporuku robe tražene kvalitete ili u rokovima predviđenim narudžbom tuženika.

13. Iz Izjave o roku isporuke razvidno je da ju je izdao ovdje tužitelj te da u njoj izjavljuje da će robu po Okvirnom sporazumu isporučiti u skladište Odjela za dijetetiku i prehranu tuženika u roku od 24:01 do 47:59 sati.

14. Uvidom u Bjanko zadužnicu razvidno je da ju je izdao ovdje tužitelj na iznos od 29.776,00 kn za vjerovnika ovdje tuženika.

15. Iz email korespondencije i dopisa razvidno je da je tuženik upozoravao tužitelja kako nije u cijelosti isporučio dio robe koju su naručili pa tako da nije tužitelj isporučio 10 kg smrznutog brancina (naručeno 13.12.2021.) lignje kolutiće i krakove-pobrašnjeni i to 08.12.2021. 9 kg, 15.12. 6 kg, a 26.01.2022. 3 kg.

16. U emailu od 02.12.2021. razvidno je da je djelatnik tužitelj nakon što je zaprimio narudžbenicu broj 202100037198 od tuženika naveo kako pobrašnjene kolutiće lignji nisu u mogućnosti isporučiti jer da roba dokazi početkom slijedeće godine s obzirom na velike probleme s prijevozom zbog nedostatka sirovine i radne snage te da će pokušati što prije nabaviti robu kako bi krenuli s isporukom. U istom mailu su ponudili u zamjenu paniranje lignje kolutiće. U mailu od 13.12.2021. nakon narudžbe robe od strane tuženika djelatnik tužitelja je naveo kako pobrašnjeni kolutići lignje nisu raspoloživi.

17. Također je iz emaila od 22.02.2022. razvidno da je tuženik dostavio tužitelju izjavu o raskidu Okvirnog sporazuma odnosno Obavijest o jednostranom raskidu ugovora od 21. 02. 2022. i naplati jamstva za uredno ispunjenje okvirnog sporazuma iz kojeg proizlazi da se tuženik poziva na čl. 8 i to 8.1. i 8.2. Okvirnog sporazuma te da jednostrano raskida Okvirni sporazum jer tužitelj dana 08.12.2021. nije isporučio lignje kolutiće i krakove-pobrašnjeni u količini od 9 kg, 15.12.2021. lignje kolutiće i krakove-pobrašnjeni u količini 6 kg, 15.12.2021. 10 kg brancina te 26.01.2022. lignje kolutiće i krakove-pobrašnjeni u količini od 3 kg. Navedeno je da su tužitelju poslane obavijesti o tome, no da tužitelj nije dostavio nikakvo objašnjenje za neisporuke. Također je tužitelj obavješten da će tuženik aktivirati jamstvo za uredno ispunjenje obveza preuzetih Okvirnim sporazumom u visini od 10% vrijednosti Okvirnog sporazuma.

18. Iz Zahtjeva za naplatu jamstva za uredno ispunjenje ugovornih obveza i Zahtjeva za izravnu naplatu razvidno je da je tuženik dana 23.03.2022. podnio bjanko zadužnicu na naplatu jer tužitelj nije uredno ispunjavao svoje obveze.

19. Iz Zahtjeva i narudžbenica je razvidno točno koju je robu tuženik naručivao od tužitelja i u kojoj količini.

20. Na prijedlog tužitelja sud je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja na okolnost poslovnog odnosa i količine neisporučene robe.

21. Zakonski zastupnik tužitelja VD je u svojem iskazu naveo kako stranke surađuju od 2016. do 2021. godine i to sve kroz javna nadmetanja i da su imali uredan poslovni odnos. Imali su preko 300 isporuka u tom cijelom razdoblju. Ovaj slučaj dogodio se tijekom doba pandemije kada su lanci opskrbe bili u dosta lošem stanju te su se oni trudili sve obaviti uredno. Često su se znali čuti s djelatnicima tuženika pa su dogovarali s njima isporuke. Znalo se dogoditi da npr. nema dovoljno fileta brancina pa su znali reći da uzmu filete oslića. Potvrdio je da tužitelj nije isporučio 28 kg robe, međutim da su isporučili tonu i 300 kg robe. Roba koja nije isporučena u vrijednosti je od 383,00 kn. Jako mu je žao da je do svega toga došlo i naveo je da je bio iznenađen kada je tuženik zbog takve količine neisporučene robe dao zadužnicu na naplatu te je u tom kontekstu prekinuta njihova suradnja. Prije svake isporuke oni su tuženika obavijestili ukoliko će biti manjak određene robe te su im ponudili da umjesto tog manjka uzmu neku drugu robu u zamjenu. Tuženik bi neki put uzeo, a neki put ne bi uzeo zamjensku robu. Također je i tuženik sam znao neki puta mijenjati narudžbe na način da bi naručio manje robe. Oni su zadužnicu predali sukladno zakonu o javnoj nabavi te se ona mogla aktivirati u slučaju nekakve štete. Zadužnica je predana na naplatu u cijelosti bez ikakvog obrazloženja. Predmetna zadužnica odnosi se na zadnji ugovor zadnje godine poslovne suradnje između tužitelja i tuženika koji je trajao od 11. mjeseca 2021. do travnja 2022. godine. Ne sjeća se koliko je prema tom posljednjem ugovoru ugovorena količina isporučene robe, no bilo je isporučeno tuženiku od strane tužitelja jedna tona i 300 kg robe, odnosno isporučili su robe cca 115.000,00 kn.

22. Radi utvrđenja visine isporučene robe i neisporučene robe po Okvirnom sporazumu sud je proveo financijsko vještačenje.

23. U svojem nalazu i mišljenju i očitovanju vještak Mario Taklec je nakon uvidu u dokumentaciju spisu i pribavljene dokumentacije od stanaka (narudžbenice, otpremnice, primke i račune) utvrdio da od ukupne količine sve naručene robe (1.379,00 kg), tužitelj je isporučio 1.292,50 kg, a da nije isporučio ukupno 86,50 kg naručene robe, i to: Oslić filet u količini od 32,40 kg, Brancin filet u količini 9,00 kg i Lignje pobrašnjene u količini 47,10 kg, odnosno da je tužitelj isporučio robu u količini od 93,73 %, s time da je roba škarpina filet isporučena u većoj količini za 2 kg. Tužitelj nije isporučio robu u ukupnoj količini od 86,50 kg (kad se od neisporučene robe oduzme 2 kg više isporučene škarpine fileta). Nakon primjene cijene po kojima je tužitelj zaračunavao isporučenu robu na naručene i isporučene količine, tada je naručena roba u ukupnom iznosu od 59.766,00 kn (bez PDV-a), a isporučena je roba u ukupnom iznosu od 55.447,08 kn (bez PDV-a). Prema tome, tužitelj nije isporučio robu ukupne vrijednosti od 4.318,92 kn (bez PDV-a), što je umanjeno za vrijednost Škarpine fileta koji je isporučen u većoj količini od 2 kg. Postotak ispunjenja u vrijednosti iznosi 92,77 %, a neispunjenja iznosi 7,23 %. Ukoliko se izračuna samo vrijednost neisporučene robe (oslić filet, brancin filet i lignje pobrašnjene) njihova ukupna vrijednost iznosi 4.377,92 kn. Nadalje, vještak je utvrdio kako je ukupno bilo 13 slučajeva neispunjenih narudžbi (9 potpuno + 4 djelomično) te da je učestalost neispunjenja bila prosječno svaki 6-7 dana, a da je najproblematičniji artikl bio Lignje (isporučeno samo 47,08%).

24. S obzirom na to da je nalaz i mišljenje sačinjen stručno, detaljno i obrazloženo, dok istovremeno na nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora, to sud, na temelju čl. 492.c st. 3. ZPP-a, nije pozivao stalnog sudskog vještaka na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, već je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje.

25. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako su tužitelj i tuženik imali sklopljen Okvirni sporazum kojim se tužitelj obvezao dostaviti robu tuženiku po njihovim narudžbenicama i to u roku od 24 do 47,59 sati. Utvrđeno je kako je tuženik naručio robu u količini 1.292,50 kg, a da tužitelj nije isporučio ukupno 88,50 kg oslić fileta, brancin fileta, lignje pobrašnjene, a da je isporučio 2 kg više škarpine filet (što ako se uzme u obzir predstavlja manjak od 86,50 kg), stoga tužitelj prema količini naručene robe nije isporučio preko 6% robe. Također je utvrđeno da je vrijednost robe koja je naručena 59.766,00 kn (bez PDV-a), a da je vrijednost neisporučene robe (oslić fileta, brancin fileta, lignje pobrašnjene) 4.377,92 kn bez PDV), a ukoliko se uzme u obzir 2 kg više isporučenog škarpina fileta 4.318,92 kn bez PDV, odnosno da je vrijednost neisporučene robe u odnosu na naručenu preko 7%. Isto tako je utvrđeno da je bilo 13 slučajeva neispunjenih narudžbi (9 potpuno + 4 djelomično) te da je učestalost neispunjenja bila prosječno svaki 6-7 dana. Nadalje, razvidno je da je tuženik obavijestio tužitelja o neisporuci robe, a da je vezano za narudžbu 202100037198 tuženik 02.12.2021. po dostavi narudžbe naveo da nemaju pobrašnjene kolutiće lignji te da će ih imati početkom godine i da nude panirane lignja kolutiće. Iz Nalaz i mišljenja vještaka kao i dostavljene dokumentacije u spisu razvidno je da osim predmetne narudžbe za pobrašnjene lignja kolutiće od 02.12.2021. su bile još narudžbe 13.12., 16.12., 23.12.2021. koje tužitelj nije isporučio u cijelosti, no isto tako su bile narudžbe pobrašnjenih lignja kolutića i 13.01.2022., 24.01.2022. i 14.02.2022. kada također tužitelj nije u cijelosti isporučio naručenu količinu pobrašnjenih lignji kolutića, iako iz maila djelatnika tužitelja stoji da im roba dolazi početkom godine.

26. U svojem iskazu zakonski zastupnik tužitelj je naveo kako je tužitelj prije svake isporuke obavijestio tuženika ukoliko će biti manjka određene robe i da su im ponudili u mjesto toga zamjensku robu. Sud je iz emailova koji su dostavljeni u spis utvrdio da je to bilo samo u dva slučaja od kojeg su samo u jednom ponudili zamjensku robu. Sud nije iz drugih dokaznih prijedloga utvrdio da bi tužitelj te obavijesti vršio telefonskim putem, a posebice nije životno da u slučaju kada tuženik povratno obavijesti tužitelja da mu nije dostavio u cijelosti robu da se tužitelj neće očitovati na to i navesti da je tuženik o tome bilo unaprijed obavješten i da mu je ponuđena zamjenska roba, a što bi se moglo očekivati od tužitelja sukladno čl. 10. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) obzirom da je isti dužan primijeniti minimalno pažnju dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju svojih obveza, a posebice imajući na umu da je tužitelj dao jamstvo za uredno izvršenje svojih obveza. Naime, tužitelj je sukladno Okvirnom sporazumu dao bjanko zadužnicu na vrijednost od 10% ugovorene vrijednosti bez PDV-a i to za slučaj povrede ugovornih obveza. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan dio iskaza zakonskog zastupnika tužitelja u kojem navodi da je tuženik predmetnu zadužnicu mogao aktivirati u slučaju nekakve štete, obzirom da je iz Okvirnog sporazuma razvidno da je ista zadužnica izdana za uredno ispunjenje obveza od strane tužitelja, a također je iz zahtjeva za naplatu jamstva razvidno kako je tuženik zadužnicu aktivirao upravo zbog neurednog ispunjavanja obveza od strane tužitelja, zbog čega mu tuženik i raskinuo Okvirni sporazum. Nadalje, valja napomenuti kako je Okvirni sporazum stupio na snagu 30.11.2021., a njime se tužitelj obvezao da će isporučivati robu tužitelj po njegovim narudžbama pa se tako između ostalog obvezao i da će isporučivati lignje-kolutić o krakovi-pobrašnjeni. Međutim odmah nakon sklapanja ugovora djelatnik tužitelja 02.12.2021. obavještava tuženika da tužitelj nema lignje-kolutić o krakovi- pobrašnjeni i da će ih tek imati početkom slijedeće godine. Dakle, tužitelj je već u trenutku kad se potpisivao ugovor znao da će imati problema s isporukom lignje-kolutić o krakovi- pobrašnjeni i da neće moći isporučivati tu robu ukoliko ju tuženik naruči, no svejedno je preuzeo tu obvezu potpisivanje Okvirnog sporazuma. Također valja napomenuti da je zakonski zastupnik tužitelja u svojem iskazu naveo kako se to sve dogodilo tijekom doba pandemije kada su lanci opskrbe bili u dosta lošem stanju. Međutim navedena činjenica pandemije Covid nije bila nikakva novost u vrijeme isporuke robe obzirom da se ona proširila u Hrvatsku tijekom veljače 2020. pa je to nešto na što je tužitelj trebao računati prilikom obvezivanja da će vršiti isporuku robu po Okvirnom sporazumu.

27. Nadalje, valja navesti kako tužitelj u tužbi navodi kako tužitelj nije ispunio tek 2% ugovorne obveze pa da stoga nisu ispunjeni uvjet zbog kojih bi se zadužnica mogla staviti na naplatu. Ovdje valja napomenuti da stranke u Okvirnom sporazumu nisu ugovorile da se zadužnica ne može podnijeti na naplatu ako tužitelj ne isporuči manje od 2% naručene robe. Naime, odredbom 5.10. ugovoreno je da ukoliko tužitelj ne isporuči robu robu dogovorene kvalitete i u ugovorenom roku, da tuženik može: a) isporučenu robu vratiti, B) zatražiti naknadu štete, aktivirati jamstvo za uredno izvršenje okvirnog sporazuma, c) raskinuti Okvirni sporazum. Dakle, u navedenoj odredbi nije propisano ograničenje za aktiviranje jamstva za uredno izvršenje okvirnog sporazuma već ga tuženik može aktivirati u slučaju ako tužitelj ne isporuči robu u ugovorenom roku, što se u konkretnom slučaju i dogodilo. Nadalje, također valja napomenuti da je tijekom postupka utvrđeno kako tužitelj nije isporučio naručene robe po količini preko 6%, a po vrijednosti preko 7% pa tvrdnja tužitelj da nije isporučeno tek 2% ne stoji. Također iz odredbi Okvirnog sporazuma nigdje ne proizlazi da je tuženik bio dužan ukoliko je robu nabavio od treće osobe, prvo pozvati tužitelja da mu plati razliku cijene, pa ukoliko se tužitelj na to ogluši tek onda upotrijebiti zadužnicu, a kako to tužitelj navodi u tužbi.

28. Slijedom svega navedenom sud je mišljenja kako je tuženik osnovano podnio na naplatu bjanko zadužnicu, obzirom da ju je tužitelj upravo i izdao kao jamstvo za uredno izvršenje preuzetih obveza, a tijekom postupka je utvrđeno da on nije uredno izvršio svoje preuzete obveze, na što ga je tuženik upozoravao, stoga je sud cijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

29. Kako tužitelj nije uspio u parnici tako je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak sukladno čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a. Tuženik je tražio naknadu putnog troška radi dolaska na ročišta iz Osijeka, o čemu je u spis priložio putne naloge i dnevnice.

30. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadom putnih troškova, troškova dnevnice te naknade za izgubljenu zaradu donesena je primjenom odredaba Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima ("Narodne novine" br. 8/88, 3/94, 150/05; dalje u tekstu: Pravilnik). Prema odredbi čl. 24. Pravilnika, kada stranka, umješač odnosno zakonski zastupnik ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova dnevnice ili na naknadu za izgubljenu zaradu te naknade se određuju po odredbama člana 6. do 13. ovog Pravilnika. U pogledu zahtjeva punomoćnik po zaposlenju za naknadom putnih troškova, valja reći kako prema čl. 6. st. 1. Pravilnika putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa. Sredstva javnog prometa u smislu ovog Pravilnika su: tramvaj, trolejbus, vlak, autobus, brod i avion (čl. 6. st. 3. Pravilnika). Sukladno odredbi čl. 7. Pravilnika naknada za prijevoz zakonskom zastupniku tuženika pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom, dok se visina (cijene) karte za prijevoz utvrđuje na osnovi putne karte ili na drugi odgovarajući način. Iznimno, sukladno odredbi čl. 8. Pravilnika na relacijama na kojima ne saobraćaju sredstva javnog prometa ili ne saobraćaju u pogodno vrijeme ili je iz drugih razloga bilo neophodno da se ne koristi sredstvo javnog prometa, stranci naknada troškova pripada u vidu kilometraže. Visina naknade se obračunava prema broju prijeđenih kilometara po propisima koji vrijedi za suce suda koji vodi postupak.

31. Tuženik je za pristup na ročište 11.04.2024. dostavio putni nalog iz kojeg je razvidno da je punomoćnik tuženika došao vlakom te je razvidno da putni trošak vlaka Osijek-Zagreb- Osijek iznosi 43,50 €, što je sud prihvatio kao osnovano. Nadalje, iz istog putnog naloga razvidno je da je obračunata i dnevnica. U Istom je navedeno kako je punomoćnik krenuo na put u 4,45, a vratio se u 17,45, što je odsutnost od 13 sati. Prema članku 10. Pravilnika propisano je kako troškovi za hranu i smještaj (u daljnjem tekstu: dnevnica) obuhvaćaju nužne izdatke za hranu i smještaj za vrijeme zadržavanja svjedoka, vještaka i stručne osobe izvan mjesta prebivališta odnosno boravišta u trajanju dužem od 8 sati računajući i vrijeme potrebno za dolazak u mjesto gdje treba da izvrši svjedočenje, vještačenje ili davanje stručnog objašnjenja, kao i za povratak u mjesto prebivališta odnosno boravišta. Za vrijeme zadržavanja izvan mjesta prebivališta preko 8 do 12 sati, svjedoku, vještaku i stručnoj osobi pripada naknada u visini 1/2 dnevnice, a za vrijeme provedeno preko 12 do 24 sata cijela dnevnica, koju imaju suci odgovarajućeg suda koji vodi postupak. Temeljem čl. 8. Zakon o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika (Narodne novine broj 10/1999, 25/2000, 1/2001, 30/2001, 59/2001, 114/2001, 116/2001, 64/2002, 153/2002, 154/2002, 17/2004, 8/2006, 142/2006, 34/2007, 134/2007, 146/2008, 155/2008, 39/2009, 155/2009, 14/2011, 154/2011, 12/2012, 143/2012, 100/2014, 147/2014, 120/2016, 16/2019, 71/2023) propisano je kako pravo na naknadu troškova za službena putovanja i putne troškove u svezi s obnašanjem pravosudne dužnosti pravosudnog dužnosnika obuhvaća dnevnicu, prijevozne troškove i troškove noćenja, a pravosudni dužnosnik ostvaruje ih kao državni službenik u pravosudnom tijelu. Na temelju čl. 49. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 56/2022, 127/2022, 58/2023), visina tuzemne dnevnice za državne službenike i namještenike određena je u visini od 30,00 €, toga je sud dosudio tuženiku dnevnicu u iznosu od 30,00 €.

32. U odnosu na putni trošak za pristup na ročište za 21.11.2024. u 10,30 razvidno je iz putnog naloga da je punomoćnik na ročište došao korištenjem osobnog vozila te je tražio obračun putnih troškova po km. Prema mišljenju ovog suda obračun troškova po km za korištenje osobnog vozila nije osnovan obzirom da je očito kako je na navedeno ročište punomoćnik mogao koristiti vlak, kao ekonomičnije javno sredstvo na isti način kako je to koristio za prethodno ročište, stoga je sud tuženiku za dolazak na predmetno ročište dosudio iznos protuvrijednosti povratne karte vlaka u iznosu od 43,50 €.

33. U odnosu na putni trošak za ročišta 14.03.2025. i 20.01.2026., a koja su ročišta započela u 9,00 sati sud je ocijenio kako punomoćnik nije imao mogućnost koristiti javni prijevoz za dolazak na predmetna ročišta obzirom da su ročišta počela u 9,00 sati, jer nema vlaka koji bi pravovremeno došao iz Osijeka u Zagrebu, dok postoji autobus koji dolazi u 8,30 u Zagrebu što nije dovoljno vremena da bi punomoćnik došao pravovremeno na ročište, što je sud utvrdio uvidom na internetske stanice https://www.arriva.com.hr/hr-hr/bus- osijek-zagreb, https://www.putovnica.net/prijevoz/autobus/osijek-hr/zagreb-hr/autobus- osijek-hr-zagreb-hr-vozni-red-

cijena?utm_campaign=bus&utm_medium=ga&utm_source=hr_osi_zag_1&gad_source=1 &gad_campaignid=21384456207&gbraid=0AAAAAqHIRa2RiYiPda2RbkOE0gUnHnrOQ& gclid=CjwKCAiAssfLBhBDEiwAcLpwfpk8welQx5xWBCgjshlPbT9NzJ17P4Mjys8di6SLcda OUrpXa10GqhoCm64QAvD_BwE,

https://www.putovnica.net/prijevoz/vlak/osijek- hr/zagreb-hr/vlak-osijek-hr-zagreb-hr-vozni-red-cijena, slijedom čega je sud smatrao opravdanim dolazak punomoćnika s osobnim vozilo. Obzirom da cestovna udaljenost Osijek i Zagreba iznosi cca 282 km (https://www.udaljenosti.com/), sud je obračunao putni trošak punomoćnika prema ukupnoj kilometraži od 564 km za Osijek-Zagreb-Osijek.

34. Sukladno čl. 8. Pravilnika na relacijama na kojima ne saobraćaju sredstva javnog prometa ili ne saobraćaju u pogodno vrijeme ili je iz drugih razloga bilo neophodno da se ne koristi sredstvo javnog prometa, stranci naknada troškova pripada u vidu kilometraže. Visina naknade se obračunava prema broju prijeđenih kilometara po propisima koji vrijedi za suce suda koji vodi postupak.

35. Temeljem čl. 8. Zakon o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika (Narodne novine broj 10/1999, 25/2000, 1/2001, 30/2001, 59/2001, 114/2001, 116/2001, 64/2002, 153/2002, 154/2002, 17/2004, 8/2006, 142/2006, 34/2007, 134/2007, 146/2008, 155/2008, 39/2009, 155/2009, 14/2011, 154/2011, 12/2012, 143/2012, 100/2014, 147/2014, 120/2016, 16/2019, 71/2023, 35/24 i 34/25) propisano je kako pravo na naknadu troškova za službena putovanja i putne troškove u svezi s obnašanjem pravosudne dužnosti pravosudnog dužnosnika obuhvaća dnevnicu, prijevozne troškove i troškove noćenja, a pravosudni dužnosnik ostvaruje ih kao državni službenik u pravosudnom tijelu.

36. Na temelju čl. 52. stavak 15. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/23, 29/24, 4/25) propisana je naknada troškova prijevoza u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru. Stoga je sud dosudio tuženiku putni trošak za dolazak na ročište 14.03.2025. u iznosu 101,52 € (564 km x 0,18 €/km) kao i za dolazak na ročište 20.01.2026.

37. Sukladno ranije navedenom sud je dosudio tuženiku putni trošak u ukupnom iznosu od 290,04 € i trošak dnevnice u iznosu od 30,00 €, što je sveukupno 320,04 €, dok ga je za previsoko zatraženi dio odbio kao neosnovan pa je odlučio kao pod točkom II/ i III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 10. veljače 2026. godine

SUDAC:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po punom., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku