Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-50/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića kao predsjednika vijeća, te Dijane Grancarić i Eugena Škunce kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom protiv optuženika ŽC, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika podnesenoj osobno i po braniteljici po službenoj dužnosti Ines Margetić, odvjetnici iz Zagreba, podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 1302/2025 od 8. prosinca 2025., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12

– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženika ŽC, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1302/2025 od 8. prosinca 2025 optuženik ŽC oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne godine).

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno za vrijeme uhićenja i boravka u istražnom zatvoru od 4. svibnja 2025. pa nadalje.

1.2. Temeljem čl. 189. st. 1. ZKP/08 optuženom VC vraćeni je predmet privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00320019 Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb i to: mobitel marke „Motorola“, plave boje, IMEI brojeva: [IMEI broj] i 350516388849045/2 sa SIM karticom, koji predmet će se vratiti po pravomoćnosti presude, s time da navedeni predmet može preuzeti dolaskom u III. policijsku postaju Zagreb, u roku od 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti presude, obzirom su predmeti tamo pohranjeni, jer će se u protivnom mobilni uređaj uništiti.

1.3. Temeljem čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženog DC oduzeti su predmeti privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00320019 Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb i to: mobitel marke "ODDO", nepoznatog IMEI broja, crne boje, sa SIM karticom T-com te mobilni uređaj marke „Samsung Galaxy S10, nepoznatog IMEI broja, sa SIM karticom operatera Ukrajine i T-com, koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.4. Na koncu, a temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi ŽC oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti te isti padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik osobno i putem svoje braniteljice po službenoj dužnosti Ines Margetić, odvjetnice iz Zagreba.

2.1. Optuženik žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenim sankcijama, oduzimanju imovinskih predmeta, te materijalnih prava, s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i optuženika oslobodi od optužbe, da se ukine istražni zatvor, te vrate privremeno oduzeti predmeti i to mobilni uređaji marke "OPPO" sa SIM karticom, "Motorola", te "Samsung Galaxy S10" sa SIM karticom.

2.2. Žalbu koju je podnio putem svoje braniteljice po službenoj dužnosti Ines Margetić, odvjetnice iz Zagreba podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o kazni, s prijedlogom žalbu prihvatiti.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Dana 11. veljače 2026. održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP/08 na koju su pristupili uredno pozvani ŽC putem video- konferencije iz prostorija Zatvora u Zagrebu, uz tumača za ruski jezik Ljudmilu Burmistrova Janči, te uz zamjenicu svoje braniteljice Andreu Šalić Govzden, odvjetnicu iz OD Kotlar, Vidov i partneri iz Zadra, dok nije pristupilo uredno pozvano Županijsko državno odvjetništvo u Zadru.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Osim što žalitelj u žalbi paušalno navodi žalbenu osnovu iz čl. 468. ZKP/08 odnosno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ne upirući pritom na niti jednu od 11 navedenih povreda u istom članku, žalitelj ni na koji način ne obrazlaže navedenu povredu. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, pa tako ni onu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 obzirom se navedena presuda može ispitati, ista je jasna, te su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i potpuni kao i izreka same presude. Osim, dakle, što navodi zakonske razloge, žalitelj posebno ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda, a također povredu ne nalazi ni ovo drugostupanjsko vijeće ispitujući presudu po službenoj dužnosti. Iz sadržaja žalbe u tom dijelu proizlazi da se žalitelj zapravo žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi ističe toč. 8. obrazloženja presude u kojoj sud navodi kako iz podataka o pretrazi mobilnog telefona utvrđena komunikacija s mobilnog telefona s nepoznatom osobom, a koja bi upućivala da je upravo optuženik svjesno došao u RH radi prevođenja migranata, a sve u cilju koristoljublja. Ono što je sud ipak propustio navesti u obrazloženju presude po žalitelju jest okolnost da predmetni preslušani dijelovi razgovora nemaju niti datum niti vrijeme nastanka, pa da slijedom navedenog nije ni moguće iste razgovore dovesti u vezu s danom kada je optuženik uhićen. Jednako tako preslušane snimke razgovora da su mogle nastati bilo koji drugi dan, pa da bi tada fragment razgovora koji govori o dobrim lokacijama i borcima imao sasvim drugi kontekst. Navodi kako je uistinu moguće da je optuženik strane državljane koji su ilegalno boravili na teritoriju RH povezao iz samilosti, a ne iz koristoljublja, kako to sud utvrđuje u pobijanoj presudi.

7.1. Suprotno navodima optuženika s pravom je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio kako je optuženik inkriminirane prigode svojim postupanjem ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

7.2. Najprije se ističe da tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik inkriminiranog dana 4. svibnja 2025. u 15,50 sati u Zagrebu, na Slavonskoj aveniji 19C, zaustavljen po policijskim službenicima, dok je upravljao automobilom marke "MG ZS", reg. ozn. [registarska oznaka] srebrne boje, a koji automobil je u vlasništvu Raiffesien leasing d.o.o., korisnika vozila "Fleet4 rent" d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao što nije sporno da su te prigode u navedenom vozilu pored optuženika bila još četiri strana državljana. Ono što je bilo u postupku sporno, kako je to s pravom prvostupanjski sud i naveo jest da li je optuženik prevozio navedene strane državljane u cilju da se materijalno okoristi i da li je bio svjestan da se radi o ilegalnom prevođenju stranih državljana po teritoriju RH, te da se isti ilegalno nalaze na teritoriju RH.

7.3. Pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je proveo sve raspoložive dokaze dovodeći iste u vezu s navodima optuženikove obrane utvrdio da je optuženik inkriminiranog dana u vozilo koje je prethodno iznajmio (što proizlazi iz materijalne dokumentacije – Ugovora o najmu TD "Fleet4 rent" d.o.o.), ukrcao četiri osobe – strana državljanina koji su boravili na teritoriju RH, te ih prevozio teritorijem RH u cilju ostvarivanja protupravne imovinske koristi. Dva svjedoka, strana državljanina koja su se zatekla u vozilu suglasno su navela kako su s još dvije osobe preko Rijeke (mimo graničnog prijelaza), ušle na teritorij RH, u čemu im je pomogao vodić iz Afganistana, te im pokazao gdje će biti vozilo koje će im signalizirati svjetlima da je došao po njih. Ovi svjedoci su također u postupku suglasno iskazivali da im je obitelj za navedeni prijevoz trebala platiti 1.700,00 odnosno 1.800,00 EUR-a. Također MC potvrdio je navode svjedoka, naveo da su zaustavili vozilo kojim je upravljao optuženik na području Zagreba, te kada su došli do istog vozila koji je bio zaustavljen na semaforu, optuženik da je krenuo dalje. Isto je potvrdio i svjedok OC koji je naveo da je optuženik imao namjeru pobjeći s vozilom. Kada su optuženika sustigli djelatnici policije iz automobila su počele trčati tri osobe, a na mjestu vozača zatečen je optuženik i na mjestu suvozača još jedna osoba. Osobe koje su bježale i suvozač bile su bez dokumenata, s time da su legitimirali optuženika koji je dao putovnicu i utvrdili da se radi o Ukrajinskom državljaninu. Ovo proizlazi također i iz Izvješća Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice, Ravnateljstvo policije i fotodokumentacije provedenog očevida. Svjedokinja ŽCR potvrdila je kako je postupala u istom predmetu protiv optuženika te da su u policijsku postaju dovedene i četiri osobe koje su se nalazile u vozilu, radilo se o migrantima. Nadalje, iz sadržaja podataka koji su preuzeti tijekom provođenja pretrage mobilnih uređaja optuženika razvidno je da je isti upravljao vozilom i prevozio ukupno četiri osobe što je vidljivo iz snimke oznake VID2025050415005, a iz sadržaja zvučnih poruka optuženika razvidno je kako isti komunicira s nepoznatom osobom, a vezano za preuzimanje osoba koje ilegalno borave u [adresa]. Nesporno je da je te prigode optuženik bio svjestan kako treba preuzeti četiri osobe na neuobičajenom mjestu, a što proizlazi također iz sadržaja zvučnih poruka kao i to da je javio nepoznatoj osobi kada je stigao na lokaciju, te je izvijestio kako je lokacija super i da pripremi iduće "borce" jer da će ih možda navečer biti još. Upravo iz navedenog utvrđenja ispravno prvostupanjski sud zaključuje kako je optuženik svjestan da su navedene osobe na teritorij RH ušle ilegalno s obzirom na mjesto gdje ih je preuzeo, te da im je okrivljenik prijevoz pružio isključivo iz koristoljublja u cilju da zaradi ilegalnim prijevozom istih osoba.

7.4. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe kako prvostupanjski sud krivo zaključuje da je iste osobe optuženik prevezao iz koristoljublja već da je to učinio kako ističe iz samilosti. Ovo iz razloga što sasvim suprotno proizlazi iz prednje navedenog. Naime, žalitelj u žalbi nije doveo u pitanje zakonitost utvrđenja prvostupanjskog suda da je isti iz koristoljublja u cilju da se materijalno okoristi omogućio stranim državljanima da se nedozvoljeno kreću u RH, pri čemu je bio svjestan da su u pitanju strani državljani koji ne ispunjavaju uvjete za ulazak i boravak u RH, ali ih je na inkriminirani način prevozio, pa je na taj način svojim postupanjem u cijelosti ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11. Pri tome optuženik je bio svjestan svojeg djela i istog je htio počiniti kao takvo i kao svoje u cilju da se materijalno okoristi, te je postupao s izravnom namjerom, s čime su se u cijelosti, a kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, ostvarila sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

7.5. Utvrđeno činjenično stanje u pobijanoj presudi, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je ispravno, te je s pravom prvostupanjski sud proglasio krivim optuženika za učin kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te je za takva utvrđenja prvostupanjski sud u cijelosti iznio valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.6. Kako je, dakle, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon, oglasivši optuženika krivim za navedena kaznena djela, neosnovani su žalbeni razlozi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ujedno drugostupanjski sud nije pritom utvrdio povredu Kaznenog zakona.

8. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta iz čl. 79. st. 2. KZ/11 i kada tvrdi da su mu neosnovano oduzeti mobilni telefoni. Naime, prvostupanjski sud je s pravom sukladno odredbi čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika oduzeo jedan mobitel marke "ODDO", nepoznatog IMEI broja, crne boje sa SIM karticom T Com, te jedan mobilni uređaj marke "SAMSUNG" Galaxy S10, nepoznatog broja, sa SIM karticom operatera Ukrajine i T Com, a za koje je odlučeno da će biti uništeni po pravomoćnosti presude. Ovo iz razloga što je tijekom postupka nesporno utvrđeno da su navedeni mobiteli bili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela obzirom je upravo u istim mobitelima utvrđena komunikacija oko preuzimanja osoba, dogovori s nepoznatim osobama i odašiljanje lokacije za preuzimanje.

8.1. Odredba čl. 79. st. 2. KZ/11 propisuje kako predmete i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela sud može oduzeti, a po pravomoćnosti presude može naložiti njihovo uništenje (čl. 79. st. 6. KZ/11). Kako je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da se radi o dva mobitela koji su uporabljeni prilikom počinjenja kaznenog djela, to je sud s pravom iste mobitele od optuženika oduzeo, te odlučio po pravomoćnosti presude naložiti njihovo uništenje.

8.2. U odnosu na mobitel marke "MOTOROLA" IMEI broja [IMEI broj] koji je također od optuženika privremeno oduzet u toč. IV. pobijane presude odlučeno je da će se isti predmet po pravomoćnosti presude vratiti optuženiku, tako da se žalbeni navodi optuženika u odnosu na oduzimanje ovog mobitela ukazuju neosnovanima.

9. Nije u pravu optuženik kada u žalbi ističe da je sud imao mogućnosti, a uvažavajući okolnost da kod optuženika nije našao otegotnih okolnosti primijeniti djelomičnu uvjetnu osudu.

9.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika pravilno je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne sukladno čl. 47. KZ/11 polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja optuženiku ŽC kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je otac troje djece o kojima skrbi te da se ranije ne pojavljuje u Republici Hrvatskoj kao počinitelj kaznenih djela, dok mu je kao otegotno cijenio njegovu bezobzirnost, nekritičnost u počinjenju kaznenog djela, kao i činjenicu da se isti pokušao oglušiti na postupanje policijskih službenika.

9.2. Stoga je s pravom prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ocijenio kako će se izrečenom kaznom zatvora optuženiku u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno utjecati na optuženika da više ne čini takva i slična kaznena djela. Ujedno izrečenom kaznom da će se djelovati i u smjeru generalne prevencije tj. utjecati na druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako je izrečena kazna optuženiku adekvatna i kao takva u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem teretećeg kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

10. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 10. veljače 2026.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Ivana Raljević

Hrvoje Visković