Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-595/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog VS, zbog kaznenog djela iz članka 215. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-328/2025 od 23. svibnja 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženog VS, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi VS za kazneno djelo iz članka 215. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju članka 215. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, pa se optuženom VS na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u vremenu 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom VS će se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 24. siječnja 2025. do 23. svibnja 2025.

III. Uslijed odluke pod točkom I., na temelju članka 69. stavak 1. KZ/11 optuženom VS izriče se sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o drogi koja može trajati najdulje 3 (tri) godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-328/2025 od 23. svibnja 2025., optuženi VS proglašen je krivim da je počinio produljeno kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom – opisano i kažnjivo po članku 215. stavak 1. KZ/11 u vezi sa člankom 52. KZ/11. Stoga je optuženi VS, na temelju članku 215. stavka 1. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, nakon čega je optuženiku na temelju odredbe članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine, a koji ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetnog dijela kazne, ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe članka 68. KZ/11. optuženom VS je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine i za vrijeme trajanja kazne zatvora izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava, a potom u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti, izvan zatvorskog sustava.

1.2. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 optuženik je upozoren da mu se izrečena djelomična uvjetna osuda može opozvati ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom. Na temeljem članka 54. KZ/11 optuženiku se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme od kada mu je oduzeta sloboda u vezi s kaznenim djelom i to od 24. siječnja 2025. od 17,40 sati do 23. svibnja 2025.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP-a, optuženom VS je naloženo da po pravomoćnosti presude, podmiri troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 793,00 eura (sedamstotinadevedesettri eura) od čega iznos 693,00 eura (šeststotinadevedesettri eura) na ime troškova sudsko-medicinskog vještačenja, a iznos 100,00 eura (sto eura) na ime paušala.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku iz Splita, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači. Ujedno je zatražio da se na javnu sjednicu vijeća pozove branitelja optuženika, odvjetnika Vinka Gulišiju, a čemu je i udovoljeno.

3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

4. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP-a branitelj optuženika zatražio je da bude pozvan na sjednicu drugostupanjskog vijeća te su o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni državni odvjetnik, optuženik i branitelj optuženika, međutim isti na zakazanu javnu sjednicu nisu pristupili iako su branitelj optuženika i državni odvjetnik uredno pozvani, dok je dostava za optuženika vraćena sa naznakom da isti nije podigao pošiljku, stoga je sjednica održana u njihovoj izočnosti.

5. Žalba optuženika je osnovana.

6. Opravdano u svojoj žalbi optuženik osporava ukupnu visinu izrečene kazne, osporavajući pri tome i ukupno trajanje roka kušnje, smatrajući da prvostupanjski sud nije sa dostatnom mjerom cijenio sve olakotne okolnosti na strani optuženika. Naime, upravo kao što se to i ističe žalbom, nedovoljno je cijenjena okolnost da je optuženik u cijelosti priznao učin kaznenoga djela kao i da je radnju kaznenoga djela počinio u stanju smanjene ubrojivosti upravo odgovarajući na činjenicu saznanja da MS prodaje drogu mladim osobama. Ispravno se u žalbi ističe i nedovoljno cijenjena smanjena ubrojivost u trenutku učina konkretnog kaznenog djela. Dakle, cijeneći navedeno kao i činjenice koje su posebno isticane već i u prvostupanjskoj presudi pod točkom 9. pisanog obrazloženja, a odnose se na iskazano žaljenje optuženika zbog učina kaznenoga djela, njegovu neosuđivanost, ali i spremnost da svoje buduće ponašanje uskladi sa pozitivnim društvenim normama, ovaj sud kao drugostupanjski bio je također mišljenja da je istom dostatno izreći kaznu zatvora u trajanju 1 (jeden) godine. Međutim, upravo zbog ukupnosti navedenih okolnosti, navedenu kaznu dostatno je u cijelosti uvjetovati, ali sa duljim rokom kušnje od onoga koji je izrečen prvostupanjskom presudom. Naime, prema mišljenju ovoga suda primjereni rok kušnje za optuženika je onaj sa duljim rokom, odnosno sa maksimalno predviđenim zakonskim rokom kušnje, a to je 5 (pet) godina. Predmetno stoga što je kod duljine roka kušnje bilo potrebno posebno cijeniti i činjenicu da se radi o osobi koja je i sama ovisnik o opojnim drogama, a što i jest sukladno nalazu i mišljenu vještaka bila ona okolnost koja je bila od razloga za učin konkretnog kaznenog djela. Upravo navedena vrsta i visina kazne na koju je ovaj optuženik osuđen u svojoj ukupnosti, zadovoljava obavezu suda za individualnim odmjeravanjem kaznene sankcije poštujući određena i jasno utvrđena pravila iz članka 47. KZ/11.

7. Nadalje, ovaj je sud u skladu sa izmijenjenom kaznenom sankcijom, izmijenio i sigurnosnu mjeru koja je izrečena prvostupanjskom presudom te je ispravno primjenjujući odredbu članka 69. KZ/11 kojom se i izriče sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o drogama, optuženiku izrekao navedenu sigurnosnu mjeru. Navedena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o drogama će se, u skladu sa izrečenom uvjetnom osudom, izvršiti uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, kojeg će sud, sukladno odredbi članka 69. stavak 7. KZ/11 i obavijestiti radi daljnjeg postupanja. Navedena sigurnosna mjera koja je u cijelosti obrazložena pod točkom 11. obrazloženja prvostupanjske presude određena je jer je sukladno nalazu i mišljenju vještaka, kod optuženika utvrđeno da zbog svoje bolesti ovisnosti postoji opasnost da će počiniti isto ili teže kazneno djelo.

8. Imajući na umu sve navedeno valjalo je usvojiti žalbu optuženika, odredivši ujedno i da se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme koje je isti proveo u istražnom zatvoru.

9. Slijedom navedenog utvrđenja, a budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, trebalo je na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 3. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 10. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac