Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžzd-5/2025-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih DJ i NJ, zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 65/15. i 61/15. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 10. rujna 2024. broj Kzd-17/2018-99, u sjednici održanoj 10. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. U povodu žalbe optužene DJ i optuženog LJ, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Uslijed odluke pod točkom I., žalbe optužene DJ i optuženog LJ su bespredmetne.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda proglašeni su krivima optužena BJ zbog počinjenja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11. (time da ni u uvodu ni u izreci pobijane presude nije navedena cjelovita oznaka Kaznenog zakona s naznakom brojeva službenog glasila u kojima je taj Zakon objavljen, zajedno sa izmjenama koje se ovdje primjenjuju, nego je prvostupanjski sud, u točki 26. obrazloženja, prilikom razmatranja jesu li kasnije izmjene tog Zakona blaže za počinitelja, obrazložio koji je zakonski propis primijenio), za koje kazneno djelo je, temeljem te zakonske odredbe, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te joj je, na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11., izrečena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Ujedno, pobijanom presudom prvostupanjskog suda proglašen je krivim optuženi KJ zbog počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11., za koje mu je, na temelju te zakonske odredbe, utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci te zbog počinjenja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., za koje je tom optuženiku, na temelju iste zakonske odredbe, utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine te je potom, na temelju članka 51. KZ/11. optuženi KJ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP-I.), time da prvostupanjski sud kod navođenja ovog Zakona nije naznačio brojeve službenog glasila u kojima je objavljen ovaj Zakon i njegove izmjene i dopune koje je primijenio, oboje optuženika oslobođeni su obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
2. Protiv te presude žalbe su podnijeli optužena BJ i optuženi KJ.
2.1. Optužena BJ žalbu je podnijela po branitelju, odvjetniku Predragu Labanu, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem.
2.2. Optuženi KJ žalbu je podnio po braniteljici, odvjetnici Kristini Burcar Štargl, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno da pobijanu presude ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Prije dodijele sucu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP-I., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba su bespredmetne.
5. Iako optuženi KJ presudu prvostupanjskog suda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a u obrazloženju žalbe samo nabraja pojedine oblike bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-I. time da ne obrazlaže određeno u čemu te povrede nalazi, to je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao u skladu s odredbom članka 476. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-II.) te pri tom našao da u presudi prvostupanjskog suda nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni potpuno su nejasni, zbog čega se presuda ne može ispitati.
6. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, nakon što je pobrojao dokaze koji su izvedeni na raspravi, izložio njihov sadržaj te ukratko iznio ocjenu njihove vjerodostojnosti, bez dovođenja u međusobnu vezu provedenih dokaza, pa ni iskaza svjedoka koji su o pojedinim okolnostima različito iskazivali, zaključuje da iz provedenih dokaza proizlazi da su optužena BJ i optuženi KJ postupili na način kako je opisano u optužnici i time počinili terećena kaznena djela. Pritom je u obrazloženju presude izostala bilo kakva rasčlamba, kako objektivnih elemenata kaznenih djela za koja su optuženici proglašeni krivima, tako i njihovog subjektivnog odnosa prema kaznenim djelima. Takvim obrazlaganjem presude prvostupanjski sud nije iznio razloge o pojedinim odlučnim činjenicama, niti je jasno i nedvosmisleno obrazložio na temelju kojih je dokaza utvrdio, kako objektivne, tako i subjektivne elemente kaznenih djela za koja su optuženici proglašeni krivima.
7. Naime, radi utvrđenja odlučnih činjenica vezanih za kaznena djela povrede djetetovih prava, prvostupanjski je sud tijekom dokaznog postupka ispitao svjedoke – roditelje optužene DJ, djelatnice tijela nadležnog za poslove socijalne skrbi i prijatelja optuženog LJ te je njihove iskaze ocijenio vjerodostojnima, nalazeći da su svjedoci iskazivali „određeno i sigurno o činjenicama koje su bile dostupne njihovom opažanju“ i da su njihovi iskazi sukladni sadržaju medicinske dokumentacije i izvješćima Centra za socijalnu skrb Križevci.
7.1. Međutim, s obzirom na to da postoje određena nesuglasja u iskazima ispitanih svjedoka u pitanju jesu li optužena BJ i optuženi KJ primjereno brinuli o prehrani, odijevanju i higijeni djeteta UJ, kao i o činjenici jesu li surađivali s djelatnicima tijela nadležnog za poslove socijalne skrbi (pa tako iz iskaza svjedokinje JJ, voditeljice mjere nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, proizlazi da je dijete bilo premotano, da je optužena BJ dijete vodila neuropedijatru, kao i na druge preglede, da na jednu pretragu s djetetom nije otišla jer nije imala novaca i da je prihvaćala njezine savjete i izvršavala ih, a iz izvješća patronažne sestre proizlazi da optuženica nema dovoljno znanja i vještina oko hranjenja i njege djeteta, ali da prihvaća njezina uputstva i prema djetetu je topla i nježna), to je potpuno nejasno, jer prvostupanjski sud to nije obrazložio, na temelju kojih je dokaza utvrđeno da je optužena BJ postupala na način kako je opisano u točki 1.) izreke pobijane presude. Ujedno, iako je optužena ĐJ iznosila svoju obranu i određeno iskazivala o svom odnosu prema djetetu RJ, o skrbi za njezinu prehranu i liječenje, iznijela je razlog zbog kojega nije dijete odvela na zakazani liječnički pregled, tvrdeći da je dogovorila novi pregled na koji je odvela dijete, a osporila je i tvrdnju optužbe da je odbijala suradnju sa socijalnom služnom, prvostupanjski je sud propustio osvrnuti se na tvrdnje optuženice, analizirati njezin iskaz u povezanosti s drugim izvedenim dokazima i dati ocjenu njegove vjerodostojnosti.
7.2. Osim toga, vezano iz kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11., za počinjenje koja je optužena BJ proglašena krivom, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije iznio razloge kojima se vodio pri rješavanju pravnih pitanja, pa je stoga u potpunosti izostala ocjena imaju li postupci optuženice, odnosno njezina propuštanja skrbi o prehrani, odijevanju, higijeni i zdravlju djeteta, s obzirom na njihovu učestalost i intenzitet, značaj grubog zanemarivanja. Ujedno, prvostupanjski sud nije iznio razloge za svoje utvrđenje o kršenju od strane optuženice mjere opreza koja je bila izrečena optuženom AJ, niti je obrazložio na koji je način optužena BJ, u konkretnim okolnostima, morala zaštititi dijete RJ od svog izvanbračnog supruga LJ.
7.3. Jednako tako, prvostupanjski je sud uopćenim razlozima obrazložio objektivne elemente bića kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. za koje je optuženi KJ proglašen krivim, pri čemu nije jasno i nedvosmisleno obrazložio na temelju kojih je dokaza utvrđeno da je ovaj optuženik nije vodio primjerenu brigu o prehrani, higijeni i odijevanju djeteta, prekinuo liječenje djeteta antibioticima, odbijao savjete i suradnju s djelatnicima tijela nadležnog za socijalnu skrb, niti je iznio razloge zbog kojih smatra da je optuženik kršenjem mjera opreza koje su mu bile izrečene u odnosu na optuženu BJ i dijete RJ, dijete izložio ponovnom nasilju , odnosno je li nakon kršenja izrečenih mu mjera opreza optuženi KJ postupao na način koji predstavlja nasilničko ponašanje.
8. Nadalje, prvostupanjski je sud u presudi izložio sadržaj nalaza i mišljenja vještaka o provedenom psihologijskom i psihijatrijskom vještačenju optužene DJ i optuženog LJ, na temelju kojih dokaza očigledno zaključuje o njihovoj ubrojivosti, time da u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nije iznio razloge o drugim sastojcima krivnje, pa tako nije obrazložio svoje utvrđenje o tome s kojim oblikom krivnje su postupali optužena BJ pri počinjenju kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11. te optuženi KJ pri počinjenju kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., tje lesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.
8.1. Naime, dok je kod kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11. (inkriminacije iz točke 1. i 3.) u činjeničnom opisu tih kaznenih djela opisana intelektualna komponenta u vidu svijesti oboje optuženika da njihovo postupanje ili propuštanje odgovarajuće brige o djetetu nepovoljno i ugrožavajuće djeluje na psihofizički razvoj i zdravlje djeteta, u obrazloženju presude prvostupanjski sud o tome nije iznio nikakve razloge, pa nije jasno na temelju kojih činjenica sud utvrđuje da je kod optužene DJ i optuženog LJ postojala svijest o mogućim štetnim posljedicama njihovog postupanja na zdravlje i psihofizički razvoj djeteta. Osim toga, a u odnosu na kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11., u pobijanoj presudi potpunosti su izostali razlozi o voljnoj komponenti, odnosno o tome jesu li optužena BJ i optuženi KJ prilikom počinjenja tih kaznenih djela postupali s namjerom (htijući ili pristajući na ostvarenje posljedice) ili iz nehaja. Kod kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za počinjenje kojih je proglašen krivim optuženi KJ, oblik krivnje u vidu izravne namjere opisan je u činjeničnom opisu tih kaznenih djela, ali je prvostupanjski sud i u odnosu na ova kaznena djela propustio obrazložiti na temelju kojih činjenica zaključuje da je optuženi KJ postupao s oblikom krivnje koji je naveden u činjeničnom opisu tih kaznenih djela.
8.2. Krivnja je subjektivan element bića kaznenog djela, ujedno i temelj za izricanje kazne, a stupanj krivnje jest polazište za izbor vrste i mjere kazne, pa s obzirom na to da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije iznio razloge vezane uz oblik krivnje, niti je obrazložio na temelju kojih okolnosti nalazi da su optužena BJ i optuženi KJ bili svjesni da je njihovo postupanje zabranjeno, to proizlazi da u pobijanoj presudi nisu izneseni razlozi o toj odlučnoj činjenici, zbog čega se i u tom dijelu presuda ne može ispitati.
9. Stoga je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-II. koju je ovaj sud utvrdio ispitujući presudu prvostupanjskog suda po službenoj dužnosti, slijedom čega je trebalo, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP-II., u povodu žalbi optužene BJ i optuženog NJ, a po službenoj dužnosti, ukinuti pobijanu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
10. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, vodeći računa o pravima djeteta žrtve iz članka 44. stavka 1. ZKP-II., provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove dokaze koje ocijeni nužnima za pravilno i potpuno utvrđenje svih odlučnih činjenica te će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će, vodeći računa o svemu na što je upozoren ovim rješenjem, valjanim, jasnim i određenim razlozima i obrazložiti. Pri tome će pažljivo i savjesno analizirati , kako svaki dokaz posebno, pa i iskaze optuženika, zatim sve dokaze u njihovoj ukupnosti te potom ocijeniti jesu li provedenim dokazima utvrđene sve okolnosti navedene u činjeničn im opisima terećenih kaznenih djela te imaju li sve radnje optužene DJ i optuženog LJ (vezano za kaznena djela iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11.), koje nađe dokazanima, značaj zanemarivanja, odnosno zlostavljanja djeteta. Kod ocjene vjerodostojnosti, ali i dokazne snage iskaza pojedinih svjedoka, prvostupanjski će su uzeti u obzir činjenicu ima li pojedini svjedok neposrednih saznanja, odnosno koliko je pojedini svjedok imao doticaja s optuženicima u kritično vrijeme.
10.1. Ujedno, prvostupanjski će sud, u odnosu na svakog optuženika, a u odnosu na optuženog LJ i zasebno za svako kazneno djelo, razmotriti sve sastojke krivnje – od ubrojivosti, oblika krivnje, jesu je optuženici postupali s izravnom namjerom (svjesni obilježja kaznenog djela i htijući ili su sigurni u njegovo ostvarenje) ili neizravnom namjerom (svjesni da mogu ostvariti obilježja kaznenog djela pa na to pristaju), jesu li optuženici bili svjesni ili su bili dužni i mogli biti svjesni da je njihovo djelo zabranjeno te postoje li na strani svakog optuženika ispričavajući razlozi. Vezano za optuženu BJ, prvostupanjski će sud kod odluke o krivnji uzeti u obzir njezine životne okolnosti u inkriminiranom razdoblju (o kojima su iskazivali svjedoci ZJ, OJ i ĆJ), osobito (ukoliko nađe utvrđenim sve okolnosti vezane za kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.) činjen icu njezine eventualne izloženosti nasilju te akceptirajući rezultate provedenog psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja ove optuženice, ocijeniti je li optužena BJ u kritično vrijeme bila u mogućnosti spriječiti nasilje prema sebi i djetetu.
Varaždin, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
