Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-19/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu ŽI zbog kaznenog djela iz članka 323. stavak 1., 2. i 3. u. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ŽI podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-291/2021-31 od 5. listopada 2023., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika ŽI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-291/2021-31 od 5. listopada 2023. optuženi ŽI proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda-protupravnom naplatom iz članka 323. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 te je na temelju članka 323. stavak 3. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci koja kazna mu je na temelju članka 55. stavak 1. i 3. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan kazne zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada.
1.1 Na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11 ako se osuđenik u roku od 8 (osam) dana od dana za koje je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljan na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro.
1.2. Na temelju članka 55. stavak 8. KZ/11 ako osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.
1.3. Na temelju članka 79. KZ/11 od optuženika ŽI se oduzima 1 (jedan) kuhinjski nož sa crnom drškom dužine cca 10 cm i oštricom noža dužine cca 20 cm koji je privremeno oduzet od optuženika potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta MUP, PU PG, I PP Rijeka, serijski broj: [serijski broj], od 6. srpnja 2020., a koji će po pravomoćnosti presude biti uništen.
1.4. Na temelju članka 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 0/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik UI je dužan snositi trošak kaznenog postupka te ovome sudu platiti na ime paušala iznos od 100,00 € (sto eura) / 753,45 kn (sedamsto pedeset tri kune i četrdeset pet lipa), dok se ostalih troškova kaznenog postupka oslobađa u cijelost, temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik ŽI putem braniteljice Mateje Bojanić Kožul, odvjetnice u Rijeci zbog odluke o kazni i odluke o troškovima s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne blažu kaznu, te istog oslobodi od plaćanja troškova kaznenog postupka.
2.2 Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.3. Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.
2.4. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
3. Žalba optuženog ŽI je neosnovana.
4. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno, pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kad je okrivljenika ŽI nakon što ga je proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 323. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 na temelju članka 323. stavak 3. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci koja kazna će mu na temelju članka 55. stavak 1. i 3. KZ/11 biti zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan kazne zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada.
4.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
4.2. Prvostupanjski sud je pravilno optuženiku kao olakotnu okolnost utvrdio i cijenio raniju neosuđivanost, njegovo priznanje kaznenog djela i iskazano žaljenje čime je pridonio bržem okončanju ovog kaznenog postupka dok je također pravilno optuženiku utvrdio izostanak postojanja otegotnih okolnosti.
4.3 . Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i izostanak otegotnih okolnosti na strani ličnosti okrivljenika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelo tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženika podnesena zbog odluke o kazni.
5. Optuženik se žali i zbog troškova kaznenog postupka navodeći da se isti uzdržava od povremenih prihoda od rada na crno te da živi u prihvatilištu za beskućnike.
5.1. Takvi žalbeni navodi optuženika su neosnovani imajući u vidu da je prvostupanjski sud pravilno odlučio i obvezao optuženika da podmiri paušalne troškove postupka u iznosu 100,00 eura pri tome vodeći računa o duljini i složenosti ovog postupka, te imovinskim prilikama optuženika. Naime, okrivljeni ŽI je, imajući u vidu njegove godine, sposoban da radom podmiri svoje potrebe, pa samim time i podmiriti dugove koje je po zakonu dužan platiti a tijekom postupka je utvrđeno da isti se uzdržava radom na crno.
6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Dubrovnik, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Pero Miloglav
