Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-660/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IA, zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru (dalje: ODO-a) podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovnog broja: K-11/2025-7 od 18. rujna 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Gorana Supančića te zamjenika branitelja Marina Hraina, odvjetnika u Varaždinu,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba ODO-a kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Vukovaru presudom poslovni broj: K-11/2025-7 od 18. rujna 2025. je proglasio krivim optuženog IA, zbog kaznenog djela krivotvorenja, krivotvorenjem isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 (sud prvog stupnja pogrešno je naveo brojeve Narodnih novina 126/19., 84/21. i 114/22. u kojima su sadržane izmjene i dopune tog zakona koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, a ne ukazuju se kao blaže za optuženika i kaznenog djela ovjeravanje neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11, te mu je na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo krivotvorenja isprave, na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo ovjeravanje neistinitog sadržaja na temelju čl. 281. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora od 7 (sedam) mjeseci, pa ga je na temelju čl. 51. st. 2. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 prema optuženiku izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (t ri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj; 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – dalje: ZKP/08) optuženik je dužan platiti sudu na ime troškova kaznenog postupka paušalni iznos od 100,00 eura (sto eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu podnosi ODO zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prihvati žalba, pobijana presuda preinači te optuženom izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, kako je to predloženo u optužnici.

3. Odgovor na žalbu podnosi optuženi IA po branitelju Gordanu Pregleju, odvjetniku, s prijedlogom da vijeće drugostupanjskog suda odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-766/2025-3 od 21. studenoga 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. U skladu s odredbom čl. 475. st. 1. ZKP/08 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Gorana Supančića i zamjenika branitelja optuženog Marina Hraina, odvjetnika, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08 održana u odsutnosti optuženog IA, a koji je o sjednici uredno obaviješten.

6. Žalba nije osnovana.

7. Budući da se ODO žali samo zbog odluke o kaznenoj sankciji, ovaj žalbeni sud je sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 najprije ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08).

8. Državni odvjetnik nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud optuženiku izrekao preblagu kaznenu sankciju.

8.1. Konkretno, žalitelj smatra da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke u vrsti i mjeri kaznene sankcije nije u dovoljnoj mjeri cijenio da je optuženik inkriminiranim postupanjem počinio dva kaznena djela krivotvorenja isprave, odnosno da bi ovakvim kaznenim djelima ubuduće mogla biti počinjenja nenadoknadiva šteta, iz razloga što su prema izvješću Uprave kriminalističke policije, Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje organiziranog kriminaliteta, ovakvo pribavljanje osobne isprave Republike Hrvatske koristili pripadnici organiziranih zločinačkih skupina s područja više država s ciljem prikrivanja svog pravog identiteta i nesmetanog putovanja i vršenja kaznenih djela, a najveći dio korisnika su osobe za kojima su raspisane međunarodne potrage u matičnim zemljama.

8.2. Vezano za takve apstraktne žalbene navode, ovaj žalbeni sud primjećuje kako državni odvjetnik očito ispušta iz vida da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi optuženik bio pripadnik organizirane zločinačke skupine, niti da je predmetna djela počinio s ciljem prikrivanja svog identiteta i vršenja kaznenih djela, kao niti da bi za njim u matičnoj zemlji bila raspisana međunarodna potraga.

8.3. Dapače, iz njegove obrane proizlazi da mu je cilj počinjenja predmetnih kaznenih djela bio da si time olakša rad i boravak u inozemstvu gdje živi i radi, konkretno u Dubaiju već pet godina, s time da je uredno prijavljen i ima status „residenta“.

8.4. Državni odvjetnik tijekom ovog postupka nije ponudio dokaze koji bi opovrgli takvu obranu optuženika, u svezi čega valja podsjetiti na načelnu odredbu iz čl. 3. st. 2. ZKP/08 prema kojoj je teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje optuženika na tužitelju, osim ako zakonom nije drugačije propisano.

8.5. Imajući uz činjenice koje je optuženik iznio u obrani još na umu i stupanj krivnje s kojim je počinio predmetna kaznena djela (izravna namjera prvog stupnja) te naročito činjenicu da je priznao djela, izrazivši pritom žaljenje i kajanje zbog počinjenog te da do sada nije bio osuđivan, a što upućuje da počinjenje terećenih kaznenih djela predstavlja eksces u njegovom dosadašnjem životu, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, optuženiku pravilno utvrdio pojedinačne kazne zatvora, te ga potom s pravom osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

8.6. Uz to, sud prvoga stupnja je, a suprotno žalbenim tvrdnjama, polazeći od svih prethodno navedenih okolnosti, posebice činjenice da optuženik do sada nije bio osuđivan, a što upućuje da počinjenje predmetnih kaznenih djela predstavlja eksces u njegovom dosadašnjem životu, pravilno postupio kada je zaključio da se u ovom slučaju opravdano može očekivati da isti i bez izvršenja izrečene jedinstvene kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela, te mu shodno tome izrekao uvjetnu osudu prema kojoj se kazna zatvora od 1 /jedne/ godine neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

9. Kako žalba ODO-a nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke