Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-483/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog JE, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: K-116/2025-7 od 24. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba ODO-a te se pobijana presuda preinačuje u odluci o kaznenopravnoj sankciji na način da se optuženi LE za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ-a, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, s time da mu se na temelju čl. 57. KZ-a izriče djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne iznosi 8 (osam) mjeseci te će se u tom dijelu ista izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženi LE u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, pri čemu vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

II Uslijed odluke pod točkom I izreke, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda i u odlukama o sigurnosnim mjerama iz čl. 73. i 74. KZ-a na način da mu se one izriču u trajanju koje je 1 (jednu) godinu dulje od neuvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora, te se na temelju čl. 57. st. 6. u svezi s čl. 58. st. 5. KZ-a optuženi LE upozorava da sud može opozvati uvjetovani dio kazne i odrediti njegovo izvršenje ako u roku i na način koji mu je određen ne postupi u skladu s izrečenim sigurnosnim mjerama iz čl. 73. i čl. 74. KZ-a.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi LE proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ-a izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 73. KZ-a optuženom JE izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve FE na udaljenost manju od 100 metara u trajanju od jedne godine od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 74. KZ-a optuženom JE izrečena je sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva sa žrtvom FE u trajanju od jedne godine od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ-a optuženik je upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako u roku i na način koji mu je određen ne postupi u skladu sa sigurnosnim mjerama iz čl. 73. i čl. 74. KZ-a.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25, dalje: ZKP – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama; također valja napomenuti da se prvostupanjski sud trebao ispravno pozvati na čl. 148. st. 1. ZKP-a) optuženi LE dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP-a u paušalnom iznosu od 100,00 eura uplatom u državni proračun u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i optuženiku izrekne strožu sankciju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-555/2025 od 26. kolovoza 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba je osnovana.

6. S obzirom da se prvostupanjska presuda osporava samo zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj ja žalbeni sud istu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-a, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.

7. Kod odabira i vrste mjere kaznenopravne sankcije sud prvog stupnja je uzeo kao olakotne okolnosti optuženikovu neosuđivanost, da je radno sposoban i zaposlen, dok mu je otegotnim cijenio razdoblje u kojem je kazneno djelo počinjeno te činjenice njegovog nekritičnog odnosa spram svojeg djela i neprihvaćanja odgovornosti za učinjeno.

8. ODO smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da je, s druge strane, nedovoljno cijenio otegotne okolnosti, što je rezultiralo time da je optuženiku izrečena sankcija koja nije prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja u konkretnom slučaju. Državni odvjetnik u žalbi apostrofira da predmetna inkriminacija obuhvaća razdoblje od čak četiri godine i da je ovdje bila riječ o izrazito bešćutnom i sadističkom postupanju optuženika spram žrtve koje se ogledalo u različitim oblicima iskazivanja nasilja prema vlastitoj majci koja je osoba starije životne dobi.

9. Ovaj žalbeni sud prihvaća naprijed iznijetu argumentaciju državnog odvjetnika i dijeli njegov stav da je prvostupanjski sud nedovoljno kritički cijenio utvrđene olakotne okolnosti, a da, s druge strane, nije dao dovoljan značaj postojećim otegotnim okolnostima, a koje sve u cjelini predstavljaju vrijednosnu osnovu relevantnu za donošenje odgovarajuće kaznenopravne sankcije. U traženom stavljanju utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti u primjereni vrijednosni razmjer, sud prvog stupnja je propustio iste sagledati u vidu cjelokupne ocjene predmetnog kaznenog djela i optuženika na bazi svih tih okolnosti. Drugim riječima, sud prvog stupnja je trebao pomnije i s većom dozom kritičnosti valorizirati upravo one činjenice na koje upire ODO: da se u predmetnom slučaju radilo o inkriminiranom razdoblju od četiri godine unutar kojeg perioda je optuženik kontinuirano činio različite modalitete nasilja prema svojoj majci, odnosno žrtvi, što je uključivalo različite oblike verbalnog, ekonomskog i psihičkog nasilja te prijetnje njenim tjelesnim ozljeđivanjem i smrću, čime je uistinu iskazao izraziti stupanj bešćutnosti, bezobzirnosti, nemilosrdnosti i beskrupuloznosti, pri čemu ne treba izgubiti iz vida da je žrtva žena rođena 1962. Upravo dugotrajnost i opisana količina kriminalne aktivnosti koju je optuženik poduzeo u kontekstu ukupne inkriminacije, a za koju je proglašen krivim, takvog su intenziteta i kvalitete da uvelike relativiziraju značaj utvrđenih olakotnih okolnosti i opravdavaju strože kažnjavanje, tim više što ujedno upućuju na izraženiji stupanj optuženikove kriminalne volje, upornosti i odlučnosti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud prihvatio žalbu ODO-a i na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-a preinačio pobijanu presudu u odluci o kaznenoj sankciji na način preciziran u točki I izreke ove presude, a sve u uvjerenju da je upravo takva kaznenopravna sankcija primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, da je na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne srhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a.

10. Uslijed preinačene odluke o kaznenoj sankciji valjalo je istodobno, po službenoj dužnosti, prilagoditi istoj izrečene sigurnosne mjere iz čl. 73. i čl. 74. KZ-a, slijedom čega je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-a odlučeno kao u točki II dispozitiva ove presude.

U Varaždinu 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic