Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru
Poslovni broj: P-926/2024-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Planiniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, Zadar, Braće Vranjanin 8, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 26. studenog 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja Jakova Gregovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Planinić i partneri iz Zagreba, te nakon objave presude, dana 10. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da tužitelj SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], zemljišnoknjižnog opisa:
LIKOVA, površine 12461 m2, ŠUMA, površine 12461 m2, ukupno površine 12461 m2 i zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], zemljišnoknjižnog opisa: LIKOVA, površine 6241 m2, PAŠNJAK, površine 1928 m2, MASLINIK, površine 4268 m2, SELJAČKI STAN, površine 45 m2, ukupno površine 6241 m2 pa se temeljem toga nalaže brisanje upisa prava vlasništva na navedenoj nekretnini s imena REPUBLIKA HRVATSKA, 10000 Zagreb, Hrvatska, OIB: 52634238587 te upis prava vlasništva u korist tužitelja GU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti.
II. Tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, 10000 Zagreb, Hrvatska, OIB: 52634238587 se nalaže da tužitelju izda ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na nekretnini iz toč. 1. ove presude, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.
III. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnične troškove, sve u roku 15 dana."
i
r i j e š i o j e
I. Smatra se da je tužitelj djelomično povukao tužbu i to u odnosu na kat. čet. 2811 k. o. [katastarska općina].
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak od 600,00 EUR u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1.1. U ovoj pravnoj stvari je dana 29. travnja 2024. zaprimljena tužba tužitelja SU u kojoj se navodi da je isti u ispravnom postupku broj Z-9634/2024 (Z- 20966/2020) podnio prigovor kojim ističe kako su nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], zemljišnoknjižnog opisa: likova, površine 12461 m2, šuma, površine 12461 m2, ukupno površine 12461 m2 i zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u njegovom vlasništvu. Tužitelj potom navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Zadru od 27. ožujka 2024. godine pod poslovni broj Z-9634/2024 upućen u tužbu za ispravak u prekluzivnom roku od 30 dana, a obzirom je tužba za ispravak pravni lijek u postupku osnivanja i obnove zemljišne knjige, odnosno pojedinačnog ispravnog postupka, ne postoji potreba za zahtjevom za mirno rješenje spora prema Republici Hrvatskoj. Tužitelj tvrdi da je kao zakonit, istinit i pošten posjednik neprekidno posjeduje nekretninu preko sto godina, s tim da tužitelj, ovim putem, ističe kako njegov neprekinuti posjed proizlazi iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. studenog 2015. temeljem kojeg je primio u vlasništvo i posjed Nekretnine od svog oca AU, a što je potvrđeno i Rješenjem o nasljeđivanju od 27. prosinca 2006., poslovni broj O-91/06, u odnosu na AU, oca Tužitelja, on je navedenu nekretninu, po tužitelju, stekao od svog oca VU putem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. siječnja 1981., potvrđenom od strane Općinskog suda u Biogradu na moru pod poslovni broj Pi-4/81 i putem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O.IV. 208/65 od 11. kolovoza 1967. od svog djeda ŠU. Također, u prilog gore navedenom navodi se kako je i u Zapisniku sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku Općinu [katastarska općina], sastavljenom na Općinskom sudu u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru pod brojem Z-3445/2011/5980 SU evidentiran kao posjednik Nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica]) prema posjedovnom listu PL 180. Obzirom da je tužitelj naveden kao posjednik u posjedovnom listu, on je svakako barem pošten posjednik jer se smatra da su tužitelj i njegovi pravni prednici imali pravo na posjed. Prethodne tvrdnje, po tužitelju, potvrđuju svojom javnobilježnički ovjerenom izjavom NU (izjava ovjerena kod javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na moru pod Ov-2653/24 od **.**.2024.) i IU (izjava ovjerena kod javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na moru pod Ov-2649/24 od 26. ožujka 2024.), te oba svjedoka sa prebivalištem u [adresa] imaju neposredna saznanja o neprekinutom nizu posjeda. S obzirom da je tužitelj Rješenjem od 27. ožujka 2024. upućen na podnošenje tužbe za ispravak, tužitelj ovim putem podnosi tužbu za ispravak te navodi svoje vlasništvo nad nekretninom, i to jer je tužitelj originarno stekao nekretninu na način da je Općinski sud u Zadru još u Rješenju o nasljeđivanju od 11. kolovoza 1967. utvrdio kako su nekretnine u vlasništvu VU, a nakon čega postoji neprekinuti niz posjeda nekretnina koji vodi sve do tužitelja i valjanog pravnog temelja za upis, zbog čega se tužitelja ima smatrati originarnim vlasnikom i to sukladno čl. 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN od 91/96 do 81/15) jer je tužitelj stekao vlasništvo odlukom suda (Rješenjem o nasljeđivanju), a podredno se ističe stjecanje vlasništva tužitelja putem dosjelosti, sve sukladno odredbama čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, obzirom da je iz svega priloženog razvidno da je nekretnina u tužiteljevom neprekinutom, istinitom i poštenom posjedu preko četrdeset godina, odnosno barem pošten posjednik jer se smatra da su tužitelj i njegovi pravni prednici imali pravo na posjed zbog čega je došlo do stjecanja vlasništva dosjelošću.
1.2. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 16. travnja 2025. naveo da on povlači tužbu u dijelu koji se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obzirom je ta čestica već prethodno riješena u njegovu korist.
1.3. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. svibnja 2025. zamolio sud da dopusti u ovoj pravnoj stvari, iako je prethodni postupak zaključen, provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke, pritom se pozivajući na činjenicu da se radi o pravno neukoj stranci koja je osobno pristupila na ročište 16. travnja 2025. i koji očitom omaškom i ne poznavanjem prava nije predložio da se u ovom postupku provede gore navedeni dokaz očevidom.
1.4. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. studenog 2025. predložio usvojiti njegov tužbeni zahtjev jer da iz iskaza saslušanih svjedoka te ovjerenih iskaza NU i IU proizlazi da je predmetna čestica zemlje posjedovana kroz vrijeme dulje od sto godina te da je ista ograđena suhozidom, a i obzirom na povijest promjena, odnosno identifikaciju čestica od nadležnog katastarskog ureda.
2.1. U odgovoru na tužbu tužene koji je zaprimljen u spis 29. svibnja 2024. zakonski zastupnik tuženice navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, između ostalog navodeći da iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], poslovni broj Z-3445/2011/5980 od 11. prosinca 2019. proizlazi kako čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, a na kojoj je u staroj zemljišnoj knjizi egzistirao upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske. Tužena potom navodi da tužitelj u privitku tužbe dostavlja Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja i AU (oca tužitelja), Rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. AU, Ugovor o doživotnom uzdržavanju između AU i VU, Rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. ŠU te Izjave IU i NU. Iz dostavljenih isprava i to Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja i AU (oca tužitelja), Rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. AU, Ugovor o doživotnom uzdržavanju između AU i VU, Rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. ŠU proizlazi pravni slijed od pok. ŠU (od 1965. g., pradjeda tužitelja) pa do tužitelja, međutim, niti jedna od priloženih isprava ne obuhvaća predmetnu česticu odnosno č. zem. [katastarska čestica] stare izmjere za ko. [katastarska općina] od koje je predmetna čestica nastala. Dostavljene izjave IU i NU, po tuženoj, ne bi predstavljale valjane dokaze po odredbama ZPP- a, s time da se ističe kako je davatelj jedne od priloženih izjava NU kao povjerenik bio član komisije zemljišnih knjiga u postupku obnove. Zakonski zastupnik tuženice prije svega ističe kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je Sud naprijed navedenim rješenjem nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako, po tuženoj, tužitelj bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima, međutim, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Tužena predlaže da se u ovom predmetu a na okolnosti valjanog upisa pribavi povijest zk upisa, odnosno da se sasluša ovlašteni zk referent i to za predmetnu nekretnine u novoj izmjeri te u staroj izmjeri kojoj ista odgovara (č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere) također se predlaže od Općinskog suda u Zadru, Zemljišno-knjižnog odjela pribaviti spis iz Obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to poslovni broj Z-3445/2011/5980, te od Općinskog suda u Zadru, spis poslovni broj Z- 9634/2024, kojim je odlučeno o prigovoru tužitelja. Tuženica se protivi saslušanju predloženog svjedoka sve dok tužitelj ne dokaže da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenim nekretninama bio nevaljan. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenoj nekretnini, tužena ističe da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, niti iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Konačno tužena ističe da je Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, usprotivila se prijedlogu za upis prava vlasništva u korist tužitelja, a kasnije i prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja (ako ga je ikad i bilo), budući da je saznao da mu ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Dakle, po mišljenju tuženice Republike Hrvatske, ne proizlazi zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću do 06. travnja 1941. godine, a ni zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću od 08. listopada 1991. godine, zbog gubitka poštenja (obnova zemljišne knjige započela u k. o. [katastarska općina] 2008.). Slijedom svega navedenog tužena smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetne nekretnine, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.
2.2. Tužena je na pripremnom ročištu od 16. travnja 2025. na kojem je tužitelj naveo da on povlači tužbu u dijelu koja se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po svojoj zakonskoj zastupnici navela da daje pristanak na povlačenje tužbe u odnosu na tu česticu.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z-9634/2024 (Z-20966/2020) od 27. ožujka 2024. (ls 6-9), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 30. studenog 2005. (ls 10-13), rješenje doneseno od Javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru, kao povjereniku Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O-91/06, UPP/OS- 128/06 od 27. prosinca 2006. (ls 14-15), Ugovor o doživotnom izdržavanju od 28. siječnja 1981. (ls 16-17), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj O.IV. 208/65-6 od 11. kolovoza 1967. (ls 18-19), zapisnik Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, Zemljišno-knjižni odjel poslovni broj Z-3445/2011/5980 od 11. prosinca 2019. (ls 20-22), ovjerene izjave NU i IU od 26. ožujka 2024. (ls 23-26), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka CU (ls 45), MU (ls 46), pročitana je povijest promjena na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica] n.i. k. o. [katastarska općina] (ls 58-66) te je proveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja SU (ls 76).
4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost njegovih navoda glede načina kako je stekao vlasništvo utužene čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da slijedom toga treba brisati upis Republike Hrvatske u zemljišnoj knjizi kao vlasnice te čestice.
5. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
6. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.
7. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.
8. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2. i 3. ovoga članka.
9. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
10. Obzirom se u predmetnoj pravnoj stvari radi o postupku pokrenutom tužbom za ispravak i koji postupak je proizašao iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sud će također ukazati i na odgovarajuće odredbe zemljišnoknjižnog prava primjenjive na konkretni slučaj, s tim da sud obzirom na čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19 i dr., koji je stupio na snagu 28. lipnja 2019., dalje ZZK/19) smatra da na konkretnu situaciju treba primijeniti odredbe "starog" Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96 i dr., dalje ZZK/96) i to iz razloga jer je predmetni postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] započeo prije stupanja na snagu ZZK/19.
11. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zemljišne knjige i izvadci uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.
12. Prema odredbi čl. 195. st. 5. ZZK/96 proizlazi da će zemljišnoknjižni sud uputiti osobe čije prijave ili prigovore (misli se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige) nije usvojio u cijelosti ili djelomično, da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak.
13. Prema odredbi čl. 197. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo, između ostalih, osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, dok iz stavka 3. te odredbe proizlazi da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.
14. Ne bi se trebale ukazivati spornim među strankama slijedeće činjenice i to:
14.1. Da je od strane Općinskog suda u Zadru proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina],
14.2. Da se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao posjednik na novonastaloj čest. zem. [katastarska čestica], Likova, šuma, površine 12461 m2, prijavio SU i povodom čije prijave je kod ovog suda održano ročište 11. prosinca 2019. povodom kojeg je sastavljen zapisnik poslovni broj Z-3445/2011/5980 u kojem je najprije konstatirano da novonastala čest. zem. [katastarska čestica] odgovara dijelu čest. zem. stare izmjere 1144/187, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u kojem je uknjiženo pravo vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo, a na koji zapisnik je doneseno rješenje temeljem kojeg je određeno da će se čestica nove oznake 2707 upisati u novi zk. ul. [broj ZK uloška] preoblikovane zemljišne knjige u kojem se u B vlasničkom listu kao nositelj prava vlasništva uknjižuje Republika Hrvatska za cijelo,
14.3. Da je pod poslovnim brojem Z-9634/2024 dana 27. ožujka 2024. sastavljen zapisnik u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] na kojem je kao podnositelj prigovora naveden SU, a kao protivnik prigovora Republika Hrvatska, na kojem zapisniku se potom navodi da je pročitan prigovor predlagatelja SU koji je kod suda zaprimljen dana 22. rujna 2020., nakon čega se od strane suda donosi rješenje kojim se usvaja djelomično kao osnovan prigovor te se u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] određuje uknjižba prava vlasništva u korist SU za cijelo, dok se djelomično odbija kao neosnovan prigovor predlagatelja te se određuje da uknjižba prava vlasništva u odnosu čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ostaje neizmijenjena,
14.4. Da na ls 10-13 u preslici prileži Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 28. studenog 2005. između AU kao primatelja uzdržavanja i SU kao davatelja uzdržavanja, i u kojem Ugovoru su pod točkom 1.a) navedene nekretnine koje su predmet Ugovora, a na kojem Ugovoru je potpis ugovornih stranaka potvrđen od strane suda pod poslovnim brojem R2-53/05, Ov-7/05 dana 30. studenog 2005., uz napomenu ovog suda da ovdje predmetna čestica zemlje niti u smislu katastarskog označavanja niti opisno nije navedena pod točkom 1.a) Ugovora, 14.5. Da na ls 14-15 u preslici prileži Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru doneseno po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču pod poslovnim brojem O-91/06, UPP/OS-128/06 dana 27. prosinca 2006. iza pok. SUK, p. VU, rođenog **.**.1931., a umrlog **.**.2006., kojeg na njegovoj ostavinskoj imovini koja se sastoji od potraživanja prema Zavodu za mirovinsko osiguranje i tražbina s osnova Zakona o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. nasljeđuje sin SU za cijelo, s tim da bi iz obrazloženja toga rješenja proizlazilo da je ostavitelj za života načinio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, i to onaj naveden pod točkom 14.4. i oporuku od 27. prosinca 1988., a kojim ispravama je ostavitelj cjelokupnu imovinu – nekretnine ostavio svome sinu SU,
14.6. Da na ls 16-17 prileži Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 28. siječnja 1981. između VU pok. ŠU kao primatelja uzdržavanja i njegovog sina AU kao davatelja uzdržavanja, i u kojem Ugovoru je pod točkom 1. navedeno da je predmet tog Ugovora cjelokupna imovina (kretna i nepokretna) VU. ŠU, a na kojem Ugovoru je potpis ugovornih stranaka potvrđen od strane Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem Pi-4/81 dana 28. siječnja 1981., uz napomenu ovog suda da ovdje predmetna čestica zemlje niti u smislu katastarskog označavanja niti opisno nije navedena pod točkom 1. toga Ugovora,
14.7. Da na ls 18-19 u preslici prileži Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru doneseno pod poslovnim brojem O.IV.208/65-6 dana 11. kolovoza 1967. iza umrlog ŠU pok. AU, rođenog **.**.1881., a umrlog **.**.1965., kojeg na njegovoj ostavinskoj imovini koja se sastoji od nekretnina upisanih u z. u. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], na ime OU pok. S iz G, nasljeđuje temeljem Oporuka od 14. prosinca 1952. i 12. ožujka 1957. unuk EU sin A iz [adresa] za cijelo.
15. Obzirom na pozivanje tužitelja u povjesnici njegove tužbe u dijelu gdje isti navodi da bi vlasništvo predmetne nekretnine stekao i dosjelošću, unatoč tome što predmetni tužbeni zahtjev po svojoj formi predstavlja tužbu za ispravak, a ne klasičnu tužbu za utvrđenje prava vlasništva, ovaj sud također želi ukazati i na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi:
„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.
Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 16. Međutim, prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva glede čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ovaj sud želi ukazati da nakon što je tužitelj na pripremnom ročištu od 16. travnja 2025. naveo da povlači tužbu u dijelu koji se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na kojem ročištu je odmah potom zakonska zastupnica tužene navela da daje pristanak na to povlačenje, slijedom čega ovome sudu nije preostalo ništa drugo doli pozivom na odredbu čl. 193. st. 2. ZPP konstatirati da se smatra da je tužba djelomično povučena upravo u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], posljedično čemu je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.
17.1. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je ukazano ranije u obrazloženju ove presude, ovaj sud zaključuje da tužitelj nije uspio dokazati svoju temeljnu tvrdnju po kojoj je pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka stekao temeljem instituta dosjelosti, a sud tako smatra iz razloga na koje će se ukazati u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude. Naime, prvi od tih razloga se svodi na to da tužitelj u potkrjepu osnovanosti njegove tužbe i tužbenog zahtjeva glede instituta dosjelosti kao osnove stjecanje vlasništva nije priložio nikakvu ispravu javnopravnog karaktera (npr. posjedovni list, rješenje o nasljeđivanju i sl.) koja bi tužitelja ili njegove pravne prednike na neki način, makar i izvanknjižno, povezala sa nekretninom utuženom u ovoj pravnoj stvari, odnosno sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere. Čak štoviše, niti sadržaj privatnih isprava na koje se sud osvrnuo pod točkom 14.4. (Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 28. studenog 2005. između tužitelja i njegovog oca AU) i pod točkom 14.6. (Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 28. siječnja 1981. između VU pok. ŠU i njegova sina, a tužiteljeva oca AU) nigdje izrijekom ne navodi da bi predmet tih pravnih poslova bila i nekretnina koja danas ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
17.2. Kraj stanja stvari ukazanih u prethodnom odlomku obrazloženja ove presude razvidno je da tužitelj navode glede načina stjecanja njegova vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potkrjepljuje isključivo tzv. personalnim dokazima i to iskazima saslušanih svjedoka CU i MU, odnosno isti odlučne činjenice pokušava dokazati i u ispravama koje u sebi sadrže izjave NU (ls 23-24, na kojoj je potpis istog potvrđen od javnog bilježnika) i izjave IU (ls 39, na kojoj je potpis istog potvrđen od javnog bilježnika). Međutim, glede potonjih dviju izjava NU i IU za ukazati je od strane ovog suda da on glede dokazne vrijednosti istih prihvaća argumentaciju isticanu od strane tužene u njenom odgovoru na tužbu u smislu da iste ne bi predstavljale valjane dokaze po odredbama ZPP-a, odnosno mišljenje je ovog suda da bi samo čitanje tih izjava, a bez neposrednog saslušanja NU i IU, bila protivno načelu kontradiktornosti koje svoju zakonsku manifestaciju ima u odredbi čl. 4. ZPP, npr. samim čitanjem tih dviju izjava bilo bi propušteno upozoriti tu dvojicu svjedoka na dužnost kazivanja istine i na posljedice davanja lažnog iskaza (čl. 243. st. 2. ZPP), a što svakako ima utjecaja na dokaznu vrijednost tako provedenih dokaza.
17.3. Prije samog osvrta kako ovaj sud sagledava dokaznu vrijednost svjedoka saslušanih u ovoj pravnoj stvari, a radi se o CU i MU, za istaći je prije toga da tužitelj kao prilog njegove tužbe nije dostavio skicu lica mjesta, izvod iz katastarskog plana ili barem fotografiju koja bi nesporno prikazivala predmet postupka, odnosno čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje bi potom ovaj sud mogao predočiti ovo dvoje svjedoka u smislu da sud s jedne strane bude siguran da isti iskazuju upravo o predmetnoj čestici, a s druge strane da i sami ti svjedoci nesporno znaju o čemu ih se ispituje od stane suda i stranaka postupka. Sud ukazuje na potonji detalj iz razloga jer drži da isti dovodi do toga da se ne može uzeti u obzir da svjedočki iskaz CU (ls 45) u sebi sadrži dovoljnu razinu uvjerljivosti u smislu da sud može izvesti zaključak da ona iskazuje baš o čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja ima površinu od 12461 m2, jer nasuprot tome svjedokinja CU kada opisuje u svome iskazu samu česticu navodi da ista „možda ima dvije ili tri tisuće m2“. Ovaj sud dopušta da je svjedokinja mogla dati pogrešnu procjenu za tisuću, dvije ili čak tri tisuće metara kvadratnih, no ista je pogriješila u procjeni površine za pet ili šest puta. Doduše, svjedokinja CU u svome iskazu opisuje nekretninu na način da se radi o parceli koja je blizu mora i na predjelu koji se zove „Zaglav – Medviđ“, no ovaj sud ne može znati da li svjedokinja iskazuje baš o predmetnoj čestici koja ima površinu od 12463 m2 koja se možda i nalazi na predjelu „Zaglav – Medviđ“ ili ista eventualno iskazuje o nekoj drugoj čestici koju tužitelj ima na istom tom predjelu i čija bi površina bila „dvije ili tri tisuće m2“.
17.4. Što se tiče dokazne vrijednosti svjedočkog iskaza MU (ls 46) isti u bitnome iskazuje da on zna radi koje je parcele predložen kao svjedok, naime, radi se o parceli koja međaši sa svjedokovom parcelom u mjestu [adresa], na predjelu zv. „Medviđ“, koja je sa svih strana ograđena suhozidom i po procjeni svjedoka mogla bi imati površinu od „12, možda i 13 tisuća m2“. Iako ovaj svjedok u svome iskazu daje približno točnu površinu predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ovaj sud tu činjenicu nije mogao utvrditi na nedvojben način upravo iz razloga jer ovome svjedoku nije mogla biti predočena skica lica mjesta ili izvod iz katastarskog plana u smislu da svjedok na toj ispravi pokaže njegovu česticu na predjelu zv. „Medviđ“ te potom na istoj toj skici pokaže i tužiteljevu parcelu koja da međaši sa njegovom, pa da slijedom toga sud izvede zaključak da li se tu radi baš o čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. No, čak i ako bi se izveo zaključak da je svjedok MU u svom svjedočkom iskazu iskazivao baš o čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stajalište je ovog suda da bi se tu radilo o situaciji na koju je primjenjiva latinska pravna izreka „testis unus, testis nullus“ koja bi u svom izravnom hrvatskom prijevodu značila „jedan svjedok – nijedan svjedok“, a u procesnopravnom kontekstu bi se radilo o situaciji po kojoj iskaz samo jedne osobe ne može potkrijepiti tvrdnju ili odlučnu činjenicu bez drugih dokaza. Pojednostavljeno rečeno, ovaj sud smatra da ukoliko bi se u situacijama kao što je ovdje predmetna u smislu da bi se zaključak o postojanju ili nepostojanju neke odlučne činjenice temeljio isključivo na jednom jedinom dokazu u vidu iskaza samo jednog svjedoka, da bi tako nešto zasigurno dovelo do snižavanja razine već dostignutih standarda dokazivanja postojanja činjenica bitnih za pravilno presuđenje.
18. Dakle, zaključujući da tužitelj u odnosu na predmet postupka odnosno čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije dokazao da su ispunjeni svi zakonski uvjeti nužni za stjecanje prava vlasništva na nekretnini temeljem instituta dosjelosti, a samim time da nije dokazao da bi bio pogrešan upis na predmetu spora Republike Hrvatske još u „staroj“ zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] i koji upis je u postupku preoblikovanja te zemljišne knjige očito prenesen i u novoformirani zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana ovdje predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je sve doprinijelo tome da ovaj sud, neovisno o provedenim personalnim dokazima temeljem kojih tužitelj jedino i dokazuje osnovanost njegovih navoda iz tužbe vezano za postojanje dosjelosti, izvede zaključak da se kraj takvog stanja stvari ne može ocijeniti osnovanim predmetni tužbeni zahtjev tužitelja, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao u izreci ove presude. Razvidno je iz potonjeg zaključivanja suda da on ne dijeli mišljenje tužitelja iskazano na ročištu za glavnu raspravu 26. studenog 2025. u smislu da bi dostavljena povijest promjena trebala potkrijepiti njegove tvrdnje po kojima je predmetna čestica zemlje posjedovana od tužitelja i njegovih prednika kroz vrijeme dulje od sto godina, a to obzirom iz preslike povijesti promjena za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa ls 58-66 proizlazi u bitnome da iz pregleda najstarijih podataka koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1949. proizlazi da je predmet spora kroz cijeli taj period evidentiran kao posjed „općenarodna imovina“ ili kao „društveno vlasništvo sa organom upravljanja Općina Biograd na Moru“, sve do aktualno evidentiranog posjeda upisanog u korist Republike Hrvatske.
19. Tužitelj je nakon što je u ovoj pravnoj stvari na ročištu održanom 16. travnja 2025. zaključen prethodni postupak na ročištu za glavnu raspravu 28. svibnja 2025. po zamjenici punomoćnika predložio sudu provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke, pritom se pozivajući da je on taj dokaz kao neuka stranka propustio predložiti na ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak. Međutim, kraj činjenice da je tužitelj prije navedeni dokaz predložio nakon što je u ovoj pravnoj stvari zaključen prethodni postupak, a da pritom isti, barem po mišljenju ovog suda, nije ponudio adekvatne i dostatne razloge koje bi sud prihvatio u smislu da se spomenuti dokaz sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP uzme u obzir kao novi dokaz koji nije predložen prije zaključenja prethodnog postupka, posebice kraj činjenice jer je tužitelj od samog početka ovog parničnog postupka bio zastupan po punomoćnicima iz reda odvjetnika, dakle po stručnim osobama, posljedično čemu ovome sudu nije preostalo ništa drugo nego da pozivom na odredbu čl. 299. st. 3. ZPP ne uzme u obzir dokaz uviđajem na licu mjesta predložen na ročištu od 28. svibnja 2025.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP po kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka te se temelji i na odredbi čl. 163. ZPP koja propisuje da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo i u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku. Stoga je sud tuženoj prema njenom popisu troška iz podneska zaprimljenog 24. studenog 2025. (ls 74), pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora na pripremnom ročištu od 16. travnja 2025. od strane suda određena u iznosu od 1.350,00 EUR, najprije priznao 100 bodova za sastav odgovora na tužbu i to sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, dalje Tarifa), dok joj je sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznato 100 bodova za svako od dva ročišta održana 16. travnja 2025. i 28. svibnja 2025. na kojima je tužena bila zastupana po svojim zakonskim zastupnicima. Zbrajajući sve stavke priznate tuženoj dođe se do ukupno 300 bodova, a obzirom vrijednost jednog boda skladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 600,00 EUR koji sud priznaje tuženoj kao parnični trošak koji će joj morati podmiriti tužitelj, radi čega je u ovom dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.
Biograd na Moru, 10. veljače 2026.
S U D A C
Ivica Marinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenje dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku Krešimiru Planiniću, odvjetniku u Zagrebu,
2. Tuženoj po zakonskom zastupniku iz Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko-upravni odjel (na broj P-DO-82/2024).
