REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: Povrv-365/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćniku Domagoju Dumančiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, bez održavanja rasprave, 10. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika IR sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: Ovrv-96322/2024 od 07.01.2025. kojim se nalaže tuženiku GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, TRG STJEPANA RADIĆA 1, 10000 Zagreb, da tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15A, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Otvorene stavke, namiri tražbinu u iznosu od 421,02 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:
• na iznos od 33,78 EUR od 19.04.2024.,
• na iznos od 16,19 EUR od 19.04.2024.,
• na iznos od 14,32 EUR od 19.04.2024.,
• na iznos od 13,75 EUR od 19.04.2024.,
• na iznos od 16,05 EUR od 19.04.2024.,
• na iznos od 22,59 EUR od 19.04.2024.,
• na iznos od 21,99 EUR od 19.04.2024.,
• na iznos od 43,69 EUR od 19.04.2024.,
• na iznos od 47,50 EUR od 19.04.2024.,
• na iznos od 36,02 EUR od 19.04.2024.,
• na iznos od 36,69 EUR od 19.04.2024.,
• na iznos od 34,51 EUR od 26.04.2024.,
• na iznos od 28,42 EUR od 25.05.2024.,
• na iznos od 22,13 EUR od 27.06.2024.,
• na iznos od 17,93 EUR od 26.07.2024.,
• na iznos od 15,46 EUR od 24.08.2024.,
pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 31840140434-0724-0, u roku od 15 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika IR sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: Ovrv-96322/2024 od 07.01.2025. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 120,00 Eur sa zateznim kamatama
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 258,27 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik IR sa sjedištem u [adresa], donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-96322/2024 od 07.01.2025. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 13.11.2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 421,02 Eur s pripadajućim zateznim kamatama te trošak ovršnog postupka.
2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor kojim osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja, ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu. Navodi kako rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona, prvenstveno u pogledu naznake tražbine koja se ostvaruje kao i drugih podataka potrebnih za provedbu ovrhe. Ističe kako spisu nisu priloženi računi za tražbine koje su navedene u presliku Izvatka iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga, a iz kojih računa bi proizlazilo na koga oni glase, odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik ovrhovoditeljeve usluge, te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Dakle uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija tuženika pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Navodi kako nema sa ovrhovoditeljem zaključen Ugovor o potrošnji toplinske energije temeljem Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14), a koji ugovor je osnov za izdavanje računa navedenih u Izvatku iz poslovnih knjiga od 13.11.2024. Ističe prigovor zastare na dio potraživanja naveden zaključno s potraživanjem za listopad 2023. godine (10/2023.)
3. Rješenjem ovoga suda posl.br. Povrv-365/2025 od 22.05.2025. stavljeno je van snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnoga naloga.
4. U istom rješenju ovog suda od 22.05.2025., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da sukladno odredbi članka 461.a stavak 6. i 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik (prije ovršenik) je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.
5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.
6. Budući da nitko nije obrazloženim prijedlogom zatražio provođenje usmene rasprave niti sud smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, sud je proveo dokaze priložene u spisu i to čitanjem isprava.
7. Podneskom od 24.06.2025. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika te je naveo kako je stambena zgrada na adresi [adresa] u [adresa] spojena na infrastrukturu toplinske energije tužitelja te da putem jedinstvenog obračunskog mjesta isporučuje toplinsku energiju u stambenu zgradu. Radi pojašnjenja djelatnosti isporuke toplinske energije u zgrade sa stanovima, svi vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine su krajnji kupci na koje se raspodjeljuje toplinska energija koja je isporučena na obračunsko mjerno mjesto (zajedničko mjerilo) na ulazu u zgradu, a sve prema načinu određenom Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (dalje u tekstu: Pravilnik). Toplinska energija se isporučuje zasebno kao energija za grijanje i kao topla voda za korištenje u kućanstvu. Tužitelj u spis dostavlja energetsku suglasnost za isporuku toplinske energije od dana 8. lipnja 1998. godine, za stambenu građevinu Špansko E-10/2, u naravi stambenu zgradu na adresi: [adresa] Zagreb, iz koje razvidno kako je predmetna stambena zgrada spojena na infrastrukturu toplinske energije tužitelja, koja činjenica nije sporna među strankama. Nadalje, tužitelj u spis predmeta dostavlja izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], iz kojeg, nesporno proizlazi da je tuženik upisan kao suvlasnik stana, i to pod rednim brojem 22. u suvlasničkom dijelu: 302,57/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22), te je, sukladno odredbi članka 84. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZOV), kao suvlasnik nekretnine na čijem suvlasničkom dijelu je uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, dužan podmiriti obveze na povremena davanja koja uključuju i naknade dobavljaču toplinske energije, pa je i pasivno legitimiran u ovom postupku te krajnji kupac u smislu Pravilnika. Rješenje o ovrsi je doneseno na temelju vjerodostojne isprave, i to na temelju izvatka iz knjigovodstvene kartice za šifru kupca br.: 31840140434, na kojemu je vidljiv iznos tražbine, a koji iznosi su taksativno navedeni u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sve u skladu sa člankom 39. OZ-a. Prema tome, tužitelj predmetni prigovor smatra promašenim. Nastavno, u odnosu na navode tuženika da uz dostavljeni Izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, nisu priloženi računi, tužitelj u spis predmeta pod gornjim brojem dostavlja dospjele i neplaćene račune iz kojih nesporno proizlazi tko je vlasnik i tko je krajnji kupac nekretnine za koju je tužitelj isporučio toplinsku energiju, uz napomenu da tužitelj nije bio obvezan račune dostaviti uz prijedlog za ovrhu, jer i dostavljeni Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredaba OZ-a. Tužitelj posebno ističe kako se tuženik Grad Zagreb zaključkom od dana 13. prosinca 2016. godine, obvezao podmirivati novčane tražbine za isporučenu toplinsku energiju prema tužitelju ukoliko isti ne uspije naplatiti tražbinu od korisnika nekretnina u njegovom vlasništvu. Obzirom dospjela tražbina tužitelja nije naplaćena od korisnika, iz predmetnog Zaključka nesporno proizlazi pasivna legitimacija tuženika. Kako korisnik predmetne nekretnine u vlasništvu tuženika nije podmirio račune za isporučenu toplinsku energiju, tužitelj ističe da je dopisom od 3. travnja 2024. obavijestio tuženika o promjeni matičnih podataka krajnjeg kupca, a sve sukladno uputi tuženika iz Zaključka od 13.12.2016. pa niti pasivna legitimacija nije sporna u ovom predmetu. Obzirom na prigovor tuženika o zastari dijela potraživanja, tužitelj ističe kako zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Uvidom u račune koji su predmet ovog postupka, datum dospijeća najstarijeg računa broj: 31840140221- 0423-0 za top. energiju za razdoblje 04/2023, bilo je 18. travnja 2024. godine, prema tome zastara je počela teći sljedeći dan, 19. travnja 2024. godine, dok sve daljnje pojedinačne tražbine tužitelja iz dostavljenih računa imaju kasniji rok dospijeća. Obzirom je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 15. studenog 2024. godine, evidentno je da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže Naslovnom sudu da nakon provedene glavne rasprave donese presudu kojom se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika IR, iz [adresa], posl. br.: UPP/OS-Ovrv-1321/2024, sudski posl. br.: Ovrv-96322/2024, od dana 7. siječnja 2025. godine, uz naknadu daljnjih prouzročenih troškova tužitelju, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
8. Tuženik je u podnesku od 11.07.2025. ustrajao na prigovoru promašene pasivne legitimacije navodeći kako je potrošač toplinske energije najmoprimac stana- ŠR, [adresa], dakle treća osoba te je ista i obveznik plaćanja. Stoga prigovara što je tužitelj samovlasno prebacio teret plaćanja potrošnje toplinske energije na tuženika. Ovršenik nema sa ovrhovoditeljem zaključen Ugovor o potrošnji toplinske energije temeljem Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14), a koji ugovor je osnov za izdavanje računa navedenih u Izvatku iz poslovnih knjiga od 13.11.2024. Ustraje na prigovoru zastare za dio potraživanja naveden zaključno s potraživanjem za listopad 2023. godine (10/2023.) na koja se primjenjuje jednogodišnji zastarni rok, sukladno članku 232. Zakona o obveznim odnosima ( “ Narodne novine ” , broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.). Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom, te mu naloži da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove.
9. U dokaznome postupku izvedeni su dokazi uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 15 spisa), Energetska suglasnost od 08.06.1998. (list 35-37 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k.o. Donje Vrapče 8 (list 39 spisa), račune (list 40-71 spisa), Zaključak Grada Zagreba od 13. prosinca 2016. (list 72 spisa), Obavijest tužitelja (list 73 spisa).
10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi u [adresa], za razdoblje datuma dospijeća od 18.04.2024. do 23.08.2024.
12. Među strankama je sporna vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga, osnova i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija te osnovanost istaknutog prigovora djelomične zastare potraživanja.
13. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika kojim osporava vjerodostojnu ispravu na temelju koje je doneseno citirano rješenje o ovrsi, valja napomenuti da izvadak iz poslovnih knjiga stanje na dan: 05.07.2023. (list 12 spisa), u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. - dalje OZ) predstavlja vjerodostojnu ispravu koja je podobna za ovrhu jer su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze te je isti potpisan od strane ovlaštene osobe i ovjeren pečatom tužitelja. Nadalje, predmetni postupak započet je podnošenjem prijedloga za ovrhu, sada tužbe, a koja sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP-a. Pri tome valja istaknuti da sud u ovoj fazi postupka više nema osnove odlučivati o urednosti prijedloga za ovrhu i određivanja ovrhe, slijedom čega je sud u cijelosti otklonio prigovor tuženika u odnosu na navedeno.
14. Nadalje, uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga stanje na dan: 12.11.2024. te prijepise računa utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o tražbini naknade za isporučenu toplinsku energiju i to za potrebe kućanstva, da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 15.11.2024. te da najstarija tražbina dospijeva 18.04.2024. Slijedom navedenog, tuženikov prigovor zastare je u cijelosti neosnovan jer prije podnošenja predmetnog prijedloga nije istekao jednogodišnji zastarni rok propisan za predmetnu tražbinu, sve sukladno čl. 232. st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje ZOO).
13. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga stanje na dan: 12.11.2024. te prijepise računa) sud je također utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik, pod šifrom 31840140434, za stambeni prostor na adresi u [adresa] te da se utuženo potraživanje odnosi za razdoblje datuma dospijeća 18.04.2024. – 23.08.2024. u iznosu od 421,02 EUR.
14. Iz energetske suglasnosti za isporuku toplinske energije od dana 8. lipnja 1998. proizlazi kako je ista izdana za stambenu građevinu Špansko E-10/2, u naravi stambenu zgradu na adresi: [adresa] Zagreb, iz koje razvidno kako je predmetna stambena zgrada spojena na infrastrukturu toplinske energije tužitelja.
15. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk.ul.br.:
3862, k. o. [katastarska općina], proizlazi da je tuženik upisan kao vlasnik stana, i to pod rednim brojem 22. u suvlasničkom dijelu: 302,57/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22), 16. iz Zaključka, KLASA 371-04/16-02/327, URBROJ: 251-03-02-16-2 od 13. prosinca 2016. (list 88 spisa) proizlazi da se tuženik obvezao za gradske stanove i poslovne prostore u kojima se nalaze korisnici bez valjane pravne osnove, odnosno korisnici bez sklopljenog ugovora o najmu/zakupu/korištenju ukoliko tu tražbinu tužitelj ne uspije naplatiti od korisnika, a isplaćene iznose će potraživati od korisnika regresnom tužbom.
17. Iz obavijesti tužitelja o promjeni krajnjeg kupca toplinske energije od 03.04.2024. upućene tuženiku proizlazi kako nastavno na raniju obavijest o dugu za isporučenu toplinsku energiju g ŠR kao korisnika stana u vlasništvu tuženika, šifra kupca 31840140221 da ŠR nije podmirio nastalo dugovanje za isporučenu toplinsku energiju te da je stoga evidentirana promjena u matičnim podacima karjnjih kupaca te je za predmetni stan otvorena nova šifra krajnjeg kupca 31840140434 po kojoj će račune za isporučenu toplinsku energiju počevši od 03/2024 ispostavljati na tuženika kao i nepodmirene račune po prethodnoj šifri krajnjeg kupca.
18. Temeljem prethodnih utvrđenja sud nalazi utvrđenim da tužitelj isporučuje toplinsku energiju zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan u vlasništvu tužene, još od 1998. Naime stambena zgrada na adresi [adresa] u [adresa] spojena je na infrastrukturu toplinske energije tužitelja te tužitelj putem jedinstvenog obračunskog mjesta isporučuje toplinsku energiju u stambenu zgradu, a sve prema načinu određenom Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (dalje u tekstu: Pravilnik), a što je vidljivo iz energetske suglasnost za isporuku toplinske energije od 8. lipnja 1998. za stambenu građevinu Špansko E-10/2, u naravi stambenu zgradu na adresi: [adresa] Zagreb, a koju činjenicu tuženik nije sporio tijekom postupka. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da tuženik tijekom postupka nije dokazao, niti je to tijekom postupka tvrdio da su suvlasnici predmetne zgrade po njihovu izabranom predstavniku, nakon stupanja na snagu Zakona o tržištu toplinske energije 2013. zaključili ugovor o isporuci toplinske energije sa nekom drugom osobom kao kupcem i opskrbljivačem toplinske energije ili pak da uopće nema isporuke toplinske energije.
19. Naime, od 06. srpnja 2013. godine na snazi i u primjeni su odredbe već naprijed spomenutog ZTTE, kojim je u čl.11. propisano da djelatnost kupca toplinske energije obavlja pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine, koja se sastoji od više samostalnih uporabnih cjelina, kupuje energent za proizvodnju toplinske energije u samostalnom toplinskom sustavu, odnosno kupuje toplinsku energiju od opskrbljivača toplinske energije u zatvorenom ili centralnom toplinskom sustavu (st.1.); da ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. ovoga članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika (st.3.); i da na temelju odluke iz stavka 3. ovoga članka, ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopit će ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz stavka 1. ovoga članka, koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade /građevine (st.5.).
20. Prijelaznom i završnom odredbom čl.53.st.4. i st.5., u tekstu važećem u vrijeme stupanja na snagu navedenog zakona 2013. godine, bili su propisani rokovi za postupanje u smislu naprijed citirane odredbe čl.11., pa je tako bilo određeno da su suvlasnici samostalnih korisničkih cjelina dužni donijeti odluku iz članka 11.stavka 3. ovoga zakona do 1. veljače 2014. za ogrjevnu sezonu 2014./2015. godinu, odnosno da su ovlašteni predstavnici suvlasnika i gospodarskog subjekta koji se registrira za obavljanje djelatnosti iz članka 3.stavka 2. točke 6. ovoga zakona, dužni sklopiti ugovor o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije do 1. lipnja 2014. godine. Naknadno je navedena prijelazna odredba čl.53.st.4. i st.5. ZTTE nadopunjavana Uredbom o dopuni Zakona o tržištu toplinske energije (NN broj 102/14. dalje: Uredba/14), na način da je u njenom čl.1. bilo propisano da se u čl.53. iza st.5. dodaje novi stavak 6. kojim je bilo propisano da „do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika i gospodarskog subjekta koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca, za kupca toplinske energije određuje se dosadašnji opskrbljivač toplinskom energijom koji opskrbljuje krajnje kupce toplinskom energijom“,
21. Uredbom o dopuni Zakon o tržištu toplinske energije (NN broj 95/15. - dalje: Uredba/15), kojom je u njenom čl.12. propisano da se čl.53. iza st.12. dodaju dva nova stavka - st.13. i st.14., kojima je propisano da su ovlašteni predstavnik suvlasnika i gospodarski subjekt koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije dužni sklopiti ugovor o potrošnji toplinske energije najkasnije do 1. rujna 2016. godine (st.13.), i da do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika i gospodarskog subjekta koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca, za kupca toplinske energije određuje se dosadašnji opskrbljivač toplinskom energijom koji opskrbljuje krajnje kupce toplinskom energijom (st.14.).
22. Dakle, iz navedenih citiranih zakonskih odredbi bi proizlazila obveza sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije između kupca toplinske energije i predstavnika suvlasnika kao krajnjih kupaca, pri čemu je propisan krajnji rok (01.09.2016.) za to, ali je propisano i to da dosadašnji opskrbljivač (koji je u tom svojstvu bio prije stupanja na snagu ZTTE) je kupac toplinske energije sve dok se ne zaključi navedeni ugovor, bilo sa postojećim opskrbljivačem ili nekim drugim po izboru suvlasnika.
23. Okolnost što spisu ne prileži ugovor između predstavnika suvlasnika predmetne zgrade i tužitelja nije sklopljen u pisanoj formi u skladu sa navedenim u prethodnoj točki (do 01.09.2016. a ni kasnije), u predmetnom slučaju nije od značaja za postojanje aktivne legitimacije tužitelja. To ne samo zbog naprijed citiranih zakonskih odredbe već i s obzirom na odredbu čl.294. ZOO/05, kojom je propisano je da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.
24. Člankom 84.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., - dalje: ZVDSP) propisano je da kad dužnik obveze povremenog davanja za komunalne usluge u svezi s korištenjem nekog posebnog dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.
25. Imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da je tuženik vlasnik posebnog dijela predmetne zgrade (stan) za koji je tužitelj u utuženom razdoblju nesporno isporučivao toplinsku energiju, jednako kao što to tužitelj čini i za ostale posebne dijelove predmetne zgrade u kojoj se nalazi stan tuženika, iz čega proizlazi da su tuženik i ostali vlasnici posebnih dijelova (suvlasnici zgrade) krajnji kupac toplinske energije sukladno članku 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14. i 129/15., - dalje: Opći uvjeti) i članku 53. stavku 14. ZTTE, iz čega onda proizlazi da između njih egzistira usmeni ugovor o potrošnji toplinske energije koji se izvršava (tužitelji vrši isporuku toplinske energije suvlasnicima zgrade a oni tužitelju navedenu uslugu plaćaju), pa ih stoga sve i obvezuje.
26. Odredbom čl. 13. st. 1. Općih uvjeta za isporuku toplinskom energijom ("Narodne novine" broj 35/14. i 129/15. – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) propisano je da kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz čl. 12. st. 1. i 3. ovih Općih uvjeta za isporuku te odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije. Iz prijepisa računa razvidno je da su isti formirani sukladno odredbama čl. 12. i 13. Općih uvjeta, kao i odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14, 27/15, 124/15). Naime, iz prijepisa računa vidljivo je da se za predmetni stambeni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavlja temeljem modela 2EG (prema udjelu površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije,), odnosno da se računi za isporučenu toplinsku energiju fakturiraju na temelju potrošnje toplinske energije, pojedinačno za svaki stambeni prostor. Za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten je model 2S prema kojem se snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Raspodjela toplinske energije vrši se prema površini prostora tuženika, a fiksni elementi računa se obračunavaju i naplaćuju neovisno o količini potrošene toplinske energije. Tuženik tijekom postupka ne dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da se obraćao tužitelju radi pogrešno obračunate naknade niti da je podnio prigovor na utužene račune u smislu odredbe čl. 14. i 15. Općih uvjeta.
27. Sud je ujedno otklonio prigovor tuženika da toplinsku energiju koristi najmoprimac, a ne tuženik. Naime, takav stav tuženika je u cijelosti suprotan smislu citirane zakonske odredbe i njezinoj interpretaciji, jer u suprotnome niti jedan vlasnik stana koji u svojem stanu ima najmoprimca se ne bi mogao evidentirati kao krajnji kupac toplinske energije za vlastiti stambeni prostor. Smisao citirane zakonske odredbe je u tome da se toplinska energija koristi i troši u upravo tom prostoru čiji je vlasnik krajnji kupac, a ne u činjenici da upravo vlasnik mora neposredno trošiti toplinsku energiju.
28. Slijedom navedenog, na temelju nedvojbenog utvrđenja da je tuženik vlasnik samostalne uporabne cjeline, odnosno krajnji kupac u smislu odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine br. 35/14., 129/15. – dalje Opći uvjeti) kojem je pružena usluga toplinske energije, dakle potrošač predmetne usluge, to je tuženik u obvezi plaćanja isporučene toplinske energije u utuženom razdoblju sukladno odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a te čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za iznos od EUR. Tužitelj je isporučio toplinsku energiju za koju je izdao utužene račune, a koja isporučena energija je vidljiva upravo iz tih računa, a tuženik je evidentiran kao kupac toplinske energije na temelju vlasništva predmetnog stana, sud je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim.
29. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe se da su iz izvatka iz poslovnih knjiga te prijepisa računa razvidni datumi očitanja, stanje brojila, potrošnja i cijena, dakle svi podatci na temelju kojih su dobiveni iznosi navedeni u svakom pojedinačnom računu sve sukladno Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine br. 99/14., 27/15., 124/15.), Odluci o iznosu tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave u gradovima Zagreb, Osijek i Sisak za energetski subjekt HEP – PROIZVODNJA d.o.o., Ulica Grada Vukovara 37, Zagreb (Narodne novine br. 105/14.) te Odluci o iznosu tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije za centralne i toplinske sustave u gradovima Zagreb, Osijek i Sisak za energetski subjekt HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15a, Zagreb (Narodne novine br. 105/14.).
30. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati donesena je sukladno čl. 29. i čl. 183. st. 1. ZOO-a.
31. Slijedom navedenog, sud je, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog u točci I. izreke presude.
32. U odnosu na troškove postupka napominje se da platni nalog nije moguće održati na snazi u odnosu na trošak postupka, već se isti razmatra u presudi kojom se odlučuje osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude u svezi sa čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a (tako i Zaključak 3.1. na sastanku VSRH od 2. lipnja 2017. Su-IV-204/17).
33. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a pa kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak sastav prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 Eur sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. - dalje OT), trošak naknade javnom bilježniku u iznosu od 20,00 Eur sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/21., 18/22. i 154/22.), kao i trošak sastava podneska od 24.06.2025. u iznosu od 125,00 Eur (PDV uračunat) (Tbr. 8. toč. 1. OT) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.) u svezi s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23.), što sve ukupno iznosi 258,27 Eur. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.
U Sesvetama 10. veljače 2026.
Sudac
Iva Raos
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po pun
2. Tuženiku
