REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-161/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice ĆV, rođene BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužiteljice TV, rođene BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Branimir Zmijanović i mr. sc. Hrvoje Sladić, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, Šibenik, Stjepana Radića 83, OIB: 03861060066, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-92/2022-2 od 21. studenoga 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. Pn-91/2018 od 21. listopada 2019., ispravljena rješenjem istoga suda br. Pn-91/2018 od 28. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljica i ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-92/2022-2 od 21. studenoga 2022., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužiteljicama naknadu namaterijalne štete na ime duševnih boli zbog gubitka bliske osobe – majke BV, i to svakoj od tužiteljica po 100.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. listopada 2019. do konačne isplate po stopi kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. 1.). Nadalje naloženo je tuženiku da tužiteljicama naknadi i to svakoj po iznos od 23.352,82 kn na ime naknade materijalne štete na ime troškova grobnice, te iznos od 2.144,30 kn svakoj na ime naknade troškova pogreba majke, sve sa zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 2019. do konačne isplate (toč. 2.). Odbijen je zahtjev tužiteljica u dijelu kojim su iste tražile da im tužena isplati na ime naknade nematerijalne štete zbog duševnih boli zbog smrti bliske osobe - majke i brata daljnjih iznos od 340.000,00 kn svakoj, sa zateznom kamatom tekućom od 29. studenoga 2002. do isplate (toč. 3.).
2. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da su tužiteljice povukle svaka dio zahtjeva zbog smrti bliske osobe i to preko iznosa od 440.000,00 kn, odnosno obje tužiteljice ukupno 880.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama (toč. 1.). Nadalje odbačen je kao nedopušten dio tužbe kojim su tužiteljice tražile da im tuženik isplati zateznu kamatu na dosuđeni iznos iz toč. I. presude za razdoblje od 1. ožujka 1995. do 28. studenoga 2002. (toč. 2.). Naloženo je tuženiku da tužiteljicama naknadi troškove postupka u iznosu od 170.313,77 kn (toč. 3.).
3. Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženika i preinačena je presuda u toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude na način da je tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti odbijen (toč. I.). Ujedno je odbijena žalba tužiteljica i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. 3. izreke, kao i rješenje u toč. 1. i 2. izreke (toč. II.). Odbijen je zahtjev tužiteljica za naknadu troškova postupka (toč. III.).
4. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-298/2024-3 od 24. travnja 2024. dopustio tužiteljicama izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda, zbog slijedećeg pitanja:
„Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. u vezi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 -dalje: ZPP), kada postupajući po ovlaštenju iz članka 373. a ZPP, utvrdivši bitne činjenice različito od prvostupanjskog suda, preinači prvostupanjsku presudu, a da pritom nije ocijenio sve izvedene dokaze, niti obrazložio zbog čega pojedine dokaze prihvaćene po prvostupanjskom sudu ne prihvaća?“.
5. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljice su podnijele reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
6. Na reviziju nije odgovoreno.
7. Revizija tužiteljica je osnovana.
8. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 373.a st. 1. ZPP prilikom preinake prvostupanjske presude. Prema toj odredbi drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.
10. Naime, za razliku od prvostupanjskog suda drugostupanjski sud smatra:
- da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da kritične noći pok. BV nije bila pružena „adekvatna pozornost i odgovarajuća pravodobna medicinska skrb“, jer da dežurno medicinsko osoblje na Odjelu neurologije u noći od 1. na 2. siječnja 1995. nije obišlo pacijenticu od 24,00 sata do ujutro tj. do 6,30 sati, a to iz razloga što prvostupanjski sud takav zaključak temelji na činjenici da je zabilježeno mijenjanje urinarne kesice 1. siječnja, a ne u noći na 2. siječnja te godine,
- da iz nalaza i mišljenja konzilija Medicinskog fakulteta u Zagrebu proizlazi da je zbog svoje osnovne bolesti jetre BV mogla već i na početku poroda izgubiti svijest i u takvom stanju roditi,
- da su u istoj sobi bile još petero pacijenata, te da ne proizlazi da bi medicinsko osoblje postupalo nesavjesno, niti išta ukazuje na organizacijski propust,
- da za sud drugoga stupnja nisu prihvatljivi zaključci suda prvoga stupnja da je konzilijarni liječnik internista učinio propust time što BV nije uputio na ultrazvučni pregled kako bi se utvrdilo što predstavlja „tvorbu“ duboko u zdjelici, a koja nije mogla biti jetra,
- da iz nalaza vještaka dr. Maria Podobnika i dr. CV proizlazi da zbog teškog poremećaja zgrušavanja krvi i teško metaboličkog poremećaja uzrokovanih dekompeziranom cirozom jetre pok. BV i njeno dijete ne bi preživjeli niti da je trudnoća bila prepoznata i da je porođaj izvršen u idealnim bolničkim uvjetima.
11. Zbog gore navedenih razloga drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju nema liječničke greške za koju bi tuženik odgovarao po načelu presumirane krivnje u smislu čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), niti pak da postoji organizacijski propust za koji bi tuženik odgovarao po načelu uzročnosti (objektivne odgovornosti) sukladno čl. 174. ZOO.
12. Osnovano tužiteljice u reviziji ukazuju da je drugostupanjski sud svoju odluku utemeljio sama na usmenom mišljenju dr. CV, dr. AB i dr. ZV danog na ročištu za glavnu raspravu održane 29. lipnja 2011., a da nije ni na koji način ocijenjeno mišljenje Medicinskog fakulteta danog 25. studenoga 2010. u istražnom postupku pred Županijskim sudom u Šibeniku br. Kir-23/95. Naime, iz tog mišljenja jasno proizlazi da je neprepoznavanje trudnoće greška, kao i da bi u slučaju prepoznavanje trudnoće postojala mogućnost spašavanja djeteta (100%), odnosno majke (najmanje 70%). Iako se ne radi o vještačenju provedenom u ovom parničnom postupku, nalaz i mišljenje dan u drugom sudskom postupku predstavlja dokaz, koji kao takav treba biti i ocijenjen u ovom postupku u smislu čl. 8. ZPP.
13. Isto tako tužiteljice u reviziji ističu da je prof. dr. CV objavio navedeno mišljenje i u svojoj knjizi „Forenzičar u sudnici“, a u kojoj je izraženo drugačije shvaćanje u odnosu na nalaz i mišljenje dan u ovom parničnom postupku. Također drugostupanjski sud ni na koji način ne cijeni iskaz vještaka dr. Stanka Jurića, a koji je vršio analizu tkiva pok. BV i njezina djeteta. O gore navedenom nema nikakvih razloga u drugostupanjskoj presudi, a što ukazuje na to da drugostupanjski sud navedene dokaze, odnosno proturječnosti u nalazima i mišljenjima vještaka nije ocijenio, niti dao jasne razloge zbog čega smatra da neki od izvedenih dokaza nisu prihvatljivi.
14. U slučaju kada drugostupanjski sud primjenjuje odredbu čl. 373.a ZPP i donosi zaključke o pravno relevantnim činjenicama, tada je drugostupanjski sud dužan ocijeniti sve provedene dokaze, te dati jasne razloge zbog čega pojedine dokaze prihvaćene od strane prvostupanjskog suda ne prihvaća. U slučaju ako tako drugostupanjski sud ne postupi čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, a što ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno pitanje.
15. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti pobijanu odluku, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.
16. U nastavku postupka drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te donijeti novu za zakonu osnovanu odluku u ovom predmetu.
17. Novom odlukom ujedno će se odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
