REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
10010 Zagreb, Turinina 3
Poslovni broj: P-1675/2023-12
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, 10. veljače 2026.
r j e š i o j e
I. Određuje se prekid postupka.
II. Postupak će se nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači, koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadalo zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je na ročištu od 10. veljače 2026. predložio prekid postupka do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojem će konačno zauzeti pravno shvaćanje pripada li korisnicima konvertiranih kredita pravo na obeštećenje, a kojem prijedlogu se tuženik nije izričito protivio.
2. U vezi pravnih učinaka dodatka ugovora o kreditu zaključenog na temelju čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, Vrhovni sud Republike Hrvatske do sada nije donio službeno pravno shvaćanje. Naime, na službenoj mrežnoj stranici, nakon sjednice Građanskog odjela održane 13. i 20. prosinca 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je 21. prosinca 2022. objavio tri različita pravna shvaćanja.
3. Prema prvom shvaćanju potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja sporazuma ne bi imao pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koji bi predstavljali možebitnu razliku između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15.
4. Prema drugom pravno shvaćanju potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imao bi pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15.
5. Prema trećem pravnom shvaćanju potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imao bi pravo samo na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19. c
ZIDZPK/15, od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.
6. Niti jedno od navedenih pravnih shvaćanja nije konačno službeno pravno shvaćanje Vrhovnog sudu Republike Hrvatske, jer do sada nije jedno od njih nije prošlo službenu evidenciju sudske prakse na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
7. Opće poznato je da se u Republici Hrvatskoj vodilo, i još uvijek se vodi, veliki broj parnica sa identičnim tužbenim zahtjevima kao u ovom slučaju, kao što je opće poznato da su u sudskoj praksi u ovakvim predmetima općinski sudovi donosili dijametralno suprotne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva (u nekim odlukama su tužbeni zahtjevi odbijeni, a u nekima usvojeni), da su neke od donesenih odluka postale pravomoćne, što znači da su i županijski sudovi u takvim predmetima zauzimali različita dijametralno suprotna pravna shvaćanja, te da se povodom podnesenih revizija stranaka takvi predmeti trenutno nalaze na rješavanju na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, u kojima još nije donesena niti jedna revizijska meritorna odluka.
8. U takvim okolnostima, cijeneći da je u nadležnosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 20. toč. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24 i 136/25), da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da u vezi pravnih učinaka dodataka ugovoru o kreditu zaključenih na temelju čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15 Vrhovni sud Republike Hrvatske do sada nije donio službeno pravno shvaćanje, ocijenivši da odluka suda u ovom predmetu ovisi o prethodnom rješenju pravnog pitanja da li potrošači koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma, imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19. c ZIDZPK/15, cijeneći da su pravna shvaćanja koje zauzme Vrhovni sud Republike Hrvatske snagom pravnog autoriteta tog suda obvezujuća za sve nižestupanjske sudove, sud je, odlučivši da sam ne rješava o navedenom prethodnom pitanju, temeljem odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispr., 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) odredio prekid postupka te riješio kao u st. I izreke.
9. U st. II izreke, sukladno odredbi čl. 215. st. 4. ZPP, odlučeno je da će se postupak nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma, imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka.
U Zagrebu 10. veljače 2026.
Sudac:
Berislav Zaninović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri primjerka, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
