Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-984/2020-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupani po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 10. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 da tužitelju HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.471,12 EUR (pettisućačetiristosedamdesetjedaneur dvanaestcenti) zajedno sa zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1.1.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to na:

- iznos od 5,87 EUR od 17.09.2005. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,79 EUR od 20.10.2005. god. pa sve do isplate;

- iznos od 4,43 EUR od 17.11.2005. god. pa sve do isplate;

- iznos od 4,90 EUR od 17.12.2005. god. pa sve do isplate;

- iznos od 4,18 EUR od 15.01.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,39 EUR od 17.02.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,82 EUR od 17.03.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,88 EUR od 17.05.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,07 EUR od 18.10.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,77 EUR od 15.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,21 EUR od 16.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 15,26 EUR od 18.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 9,54 EUR od 24.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,11 EUR od 16.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,60 EUR od 16.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,69 EUR od 16.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 7,96 EUR od 18.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,95 EUR od 18.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,43 EUR od 16.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,69 EUR od 16.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,09 EUR od 17.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 7,08 EUR od 16.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,42 EUR od 16.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 15,34 EUR od 16.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,80 EUR od 16.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 18,28 EUR od 16.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 23,52 EUR od 18.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 22,94 EUR od 17.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,05 EUR od 17.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 32,19 EUR od 17.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 44,88 EUR od 16.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 36,87 EUR od 16.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 38,51 EUR od 16.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 48,11 EUR od 16.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 52,37 EUR od 15.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 45,59 EUR od 16.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 51,13 EUR od 17.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 48,15 EUR od 16.04.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 54,00 EUR od 17.05.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 64,03 EUR od 16.06.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 78,61 EUR od 16.07.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 96,78 EUR od 17.08.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 70,59 EUR od 16.09.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 63,65 EUR od 15.10.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 63,05 EUR od 16.11.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 64,24 EUR od 16.12.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 71,56 EUR od 18.01.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 73,21 EUR od 16.02.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 70,89 EUR od 17.03.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 70,70 EUR od 17.04.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 72,57 EUR od 16.05.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 73,73 EUR od 16.06.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 71,00 EUR od 17.07.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 70,23 EUR od 15.08.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 65,66 EUR od 15.09.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 70,03 EUR od 16.10.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 72,35 EUR od 16.11.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 70,70 EUR od 18.12.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 68,70 EUR od 16.01.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 68,19 EUR od 16.02.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 67,27 EUR od 16.03.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3.180,48 EUR od 20.04.2013. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da tužitelju HF naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.105,57 EUR (dvijetisućestopeteurai pedesetsedamcenti) zajedno sa zateznom kamatom od 10. veljače 2026. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Djelomično se odbija zahtjev tužitelja HF za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 812,50 EUR (osamstodvanaesteuraipedesetcenti), uvećano za zateznu kamatu od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan.

IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. prema tužitelju HF s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 1.354,53

HRK (tisućutristopedesetčetirikuneipedesettrilipe), odnosno 179,78 EUR (sto sedamdesetdeveteuraisedamdesetosamcenti)/fiksni tečaj konverzije 7,53450, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 10,22 od 02.04.2006. pa do isplate

- kn 6,36 od 02.05.2006. pa do isplate,

- kn 2,60 od 02.06.2006. pa do isplate,

- kn 10,05 od 02.07.2006. pa do isplate,

- kn 12,35 od 02.08.2006. pa do isplate,

- kn 3,55 od 02.10.2006. pa do isplate,

- kn 2,81 od 02.11.2006. pa do isplate,

- kn 8,87 od 02.12.2006. pa do isplate,

- kn 26,11 od 02.01.2007. pa do isplate,

- kn 37,70 od 02.02.2007. pa do isplate,

- kn 32,32 od 02.03.2007. pa do isplate,

- kn 35,46 od 02.04.2007. pa do isplate,

- kn 64,81 od 02.05.2007. pa do isplate,

- kn 72,01 od 02.06.2007. pa do isplate,

- kn 81,53 od 02.07.2007. pa do isplate,

- kn 81,46 od 02.08.2007. pa do isplate,

- kn 68,43 od 02.09.2007. pa do isplate,

- kn 87,82 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 88,29 od 02.11.2007. pa do isplate,

- kn 74,69 od 02.12.2007. pa do isplate,

- kn 76,18 od 02.01.2008. pa do isplate,

- kn 47,04 od 02.02.2008. pa do isplate,

- kn 27,72 od 02.03.2008. pa do isplate,

- kn 8,63 od 02.04.2008. pa do isplate,

- kn 53,40 od 02.05.2008. pa do isplate,

- kn 65,83 od 02.06.2008. pa do isplate,

- kn 52,25 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 79,32 od 02.08.2008. pa do isplate,

- kn 73,24 od 02.09.2008. pa do isplate,

- kn 46,50 od 02.10.2008. pa do isplate,

- kn 16,20 od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.7.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1.8.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je Općinski sud u Rijeci 25.10.2019. donio presudu i rješenje broj P-646/18-27 kojim je, među ostalim, utvrđeno kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404627-5102547995, sklopljenog između tužitelja i tuženika 28.7.2005., a koja u članku 2. predmetnoga ugovora glasi: „...CHF...protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“ te koja u čl. 7. glasi: „Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“, a koja je potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-11/2020-2 od 24.9.2020., odnosno ista je postala pravomoćna. Gore navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 144 mjeseci. Prvotni mjesečni anuitet je iznosio 338,42 CHF u kunskoj protuvrijednosti no tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram HRK početno ugovoreni anuiteti povećavali. Predmetni kredit je prijevremeno otplaćen 19.4.2013. S obzirom da je pravomoćnom presudom VTS-a utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.4.2004.-31.12.2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Za pojasniti je kako je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (i u spomenutoj presudi VTS-a povodom kolektivne tužbe, a i u ovom predmetu), de facto anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet izračunat u kunama nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odnosno da je početno ugovoreni anuitet (338,42 CHF) plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem plaćenih anuiteta + ostatak glavnice po istom tečaju upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, naravno umanjen za već izvršeni povrat preplate kamatne stope. Prema članku 6. stavku 3. Zakona o sudovima propisano je kako je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a s obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj predlaže da sud donese presudu.

2. Tijekom postupka, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je svojim podneskom od 26. rujna 2025. preinačio tužbeni zahtjev, te je ovaj sud donio na raspravi održanoj 12. siječnja 2026. rješenje kojim dopušta preinaku tužbe, a sukladno pravnom shvaćanju VSRH iz presude od 18. prosinca 2023., br. Rev-549/2023.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti. Tuženik u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe, te postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja i to s više osnova. Tuženik ističe i prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja u zastari. Opći uvjeti koji su činili sastavni dio ugovora predviđali su da povrat kredita mora biti u valuti u kojoj je kredit izražen, dakle u ovom konkretnom slučaju u valuti CHF. Ta je odredba bila u skladu s rumunjskim Općim građanskim zakonikom koji propisuje da je obveza koja proizlazi iz kredita u novcu uvijek ograničena na isti brojčani iznos naveden u ugovoru i da ako se vrijednost valute poveća ili smanji prije roka za otplatu, dužnik mora vratiti iznos koji brojčano odgovara pozajmljenom iznosu i obvezan ga je vratiti samo u valuti koja se koristila prilikom plaćanja. Primjenjujući stav Suda EU na konkretni slučaj, proizlazi da je odredba o valutnoj klauzuli iz ovo- predmetnog ugovora o kreditu, a koja odredba je odraz odredbe čl. 22. ZOO-a, isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti te da je stoga isključena iz primjene Direktive pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača jer se i u ovom slučaju mora pretpostaviti (praesumptio iuris et de iure) da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik nadalje napominje kako su potrošačima, pa tako i tužitelju, prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula, stoga je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Tuženik također ističe kako tužena niti je ostvarila, niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sama zadužena u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF. Tome govori u prilog i činjenica da banka ne bi smjela imati obvezu u devizi, a potraživanje u kunama. Bilo kakvo odstupanje stvara valutni rizik koji si Banka ne može priuštiti. Odnosno, primjera radi, otplatom duga od strane korisnika kredita u iznosu od 100 CHF, banka podmiruje svoju obvezu u iznosu od 100 CHF prema svojem vjerovniku. Naravno, tuženik je imao na stotine različitih kredita vezanih uz CHF, a financirani su iz stotina različitih izvora u CHF, različite ročnosti u odnosu na pojedinačne plasmane klijentima. Samim time tijekom perioda otplate moguće da se Banci otvori devizna pozicija, ali zbog valutnog rizika tuženik ju uvijek zatvarao, pri čemu je iz podataka koji se dostavljaju razvidno u kojoj mjeri je bila otvorena devizna pozicija tuženika. Odnos obveza i potraživanja u stranim valutama u bankarskom poslovanju strogo je reguliran i kontroliran od strane Hrvatske Narodne Banke. Banka je imala obveze u CHF-u te da stoga nije imala niti ima bilo kakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. U slučaju kada bi se valutna klauzula utvrdila ništetnom kako to predlaže tužitelj, to nikako ne bi značilo da Banka gubi navodno stečeni ekstra profit, nego štoviše da ona kao kreditor snosi izravan gubitak na tečajnim razlikama. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo-predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga, sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C- 81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove. Međutim, neovisno o tome, iz gore priloženih okolnosti, proizlazi da je tužitelj je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak. Tuženik nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti per se predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tuženika, to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu pa tako i tužitelju kako je ranije opisano. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta. Slijedom navedenog, odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže ovom sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te mu naloži da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

3.1. Tuženik je uz odgovoru na tužbu, a ukoliko bi ovaj sud iz bilo kojeg razloga utvrdio ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, što tuženik osporava u cijelosti, istaknuo i prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od kn 1.354,53 (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).

4. Prije upuštanja u raspravljanje, tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, slijedom čega je ovaj sud donio rješenje 21. studenog 2022., broj P-984/2020-10 (stranice 146-149 spisa), kojim je odbio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao neosnovan.

4.1. Tuženik je protiv naprijed navedenog rješenja uložio žalbu 2. prosinca 2022., nakon čega je ovaj sud dostavio nadležnom sudu na daljnje odlučivanje povodom žalbe tuženika, te je svojim rješenjem od 1. ožujka 2023., broj Gž-157/2023-2 (stranice 190-194 spisa) Županijski sud u Karlovcu odbio žalbu tuženika i potvrdio rješenje ovog suda od 21. studenog 2022., broj P-984/2020-10.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to ugovor o kreditu (stranice 6-9 spisa), presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci od 25.10.2019., broj P-646/18- 27 (stranice 10-22), presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu od 24.9.2020., broj Gž-11/2020-2 (stranice 23-32 spisa), otplatna tablica (stranice 33-37 spisa), odgovor na zahtjev (stranica 38 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (stranice 39-42 spisa), otplatni plan (stranice 43-47 spisa), pregled prometna po partiji kredita (stranice 48-56 spisa), informacija pojam valutna klauzula i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom (stranica 78 spisa), dokumentacija/obavijesti tuženika (79-137 spisa). Izvršio je uvid u spis Općinskog suda u Rijeci broj P-646/2018. Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Dubravki Herceg, dipl.oec., čiji nalaz i mišljenje od 22.9.2025. je pročitan (stranice 215-225 spisa). Saslušana je vještakinja financijsko-knjigovodstvene struke Dubravka Herceg, dipl.oec.

6. Iz ugovora o kreditu (stranice 6-9 spisa) proizlazi kako je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 31.280,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju važećem na dan isplate, uz kamatu od 7,990 %, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, a radi zatvaranja obveze (iz minusa u plus) i to na rok otplate od 144 mjeseca.

7. Iz Presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, broj P-646/18-27 od 25. listopada 2019., a koja je potvrđena Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž- 11/2020-2 od 24. rujna 2020. (list 10-32 spisa) proizlazi kako je istom odlukom utvrđen članak 2. predmetnom ugovora o kreditu, a koji se odnosi na odredbu ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, ništetan.

8. Iz otplatne tablice (stranice 33-37 spisa) proizlazi kolike mjesečne iznose (rate) po predmetnom kreditu bi plaćao tužitelj tuženici, na dan podizanja kredita.

9. Iz odgovora na zahtjev (stranica 38 spisa) proizlazi kako su se kretale kamatne stope za vrijeme otplate kredita.

10. Iz obavijesti o promjeni kamatne stope (stranice 39-42 spisa) proizlazi kako je tuženik slao obavijesti tužitelju, a na način da tijekom otplate predmetnog kredita povećava kamatnu stopu.

11. Iz otplatnog plana (stranice 43-47 spisa) proizlazi kakav je bio otplatni plan na dan 1. travnja 2009., odnosno na dan 6. listopad 2011.

12. Iz pregleda prometa po partiji kredita (stranice 48-56 spisa) proizlazi kako su se vršile uplate po predmetnom kreditu, od strane tužitelja.

13. Iz izvršenog uvida u spis Općinskog suda u Rijeci broj P-646/2018 proizlazi kako je u istom donijeta Presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, broj P-646/18-27 od 25. listopada 2019., koja je pravomoćna i kojom je, između ostaloga, utvrđena ništetnost članka 2. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na odredbu o valutnoj klauzuli.

14. Iz nalaza i mišljenja vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Dubravke Herceg, dipl.oec. od 22. rujna 2025. proizlazi kako je vještakinja primjenjivala izračun razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta i ostatka glavnice naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Također je posebno iskazala prilikom izračuna u svom nalazu i mišljenju na način da uzme u obzir i tzv. negativne tečajne razlike. Za sva plaćanja uzet je u izračun srednji tečaj za CHF-a banke na dan uplate svakog pojedinog anuiteta, a datum su navedeni u prethodnoj tablici. Negativna tečajna razlika u razdoblju od 1. rujna 2005. do prijevremene otplate kredita iznosi -1.385,15 kuna/-183,84 EUR-a (stupac 13 i 16 tablice br. 1.) tj. kad je na dan uplate anuiteta srednji tečaju CHF bio niži od tečaja CHF po kojem je isplaćen (korišten) kredit. Preplaćeno je tečajnih razlika u iznosu od 39.836,98 kuna/5.471,12 EUR (stupac 14 i 17. tablice br. 1.). Preplaćena tečajna razlika nastala je po anuitetima kad je srednji tečaj Banke za CHF na dan plaćanja anuiteta bio viši od srednjeg tečaja na dan početka korištenja kredita. Tužitelj potražuje preplaćene svako mjesečne tečajne razlike iz anuiteta koji su plaćeni po višem srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja anuiteta od srednjeg tečaja za CHF na dan početka korištenja kredita, tj. utvrđene pozitivne preplaćene tečajne razlike na nivou pojedinačnog anuiteta, a u ukupnom iznosu od 5.471,12 EUR-a.

15. Nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

16. Saslušana na raspravi održanoj kod ovog suda 12. siječnja 2026., vještakinja financijsko-knjigovodstvene struke Dubravka Herceg, dipl.oec. iskazala je kako ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 19.9.2025. (zaprimljenog kod ovog suda 22.9.2025.), te nije imala ništa drugo za dodati.

17. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

18. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu kojeg je tužitelj učinio tuženiku temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 2402006-1031262160/51404627-5102547995, sklopljenog 28.7.2005.

19. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetnom odredbom Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627- 5102547995, kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF-u, te je li tužitelj platio tuženiku iznos za koji tuženik nije imao pravnu osnovu, kao i je li nastupila zastara utuženog iznosa, sporna je i osnovanost tuženikovog prigovora radi prebijanja.

20. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik 28.7.2005. zaključili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102547995, kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 31.280,00, a da je ugovorena redovna kamata 7,990% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Također nije sporno da je između istih parničnih stranaka vođen i postupak pred Općinskim sudom u Rijeci, broj P-646/18.

21. Suprotno tuženikovim navodima tijekom postupka, pravomoćna presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, broj P-646/18-27 od 25. listopada 2019., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, obvezuje stranke u ovom postupku. Istom presudom je utvrđen ništetan predmetni ugovor o kreditu od 28. srpnja 2005., pa tako i odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu. Jednako tako, istom presudom je utvrđeno kako se u konkretnom slučaju radi potrošaču, pa i iz navedenog razloga tužitelj u postupku pred ovim sudom nije niti saslušan.

22. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 28.7.2005., dakle, u razdoblju obuhvaćenom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.06.2018 s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i koja odredba ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu je utvrđena ništetnom presudom i rješenjem Općinskog suda u Rijeci, broj P-646/18-27 od 25. listopada 2019, to se tužitelj na spomenute odluke i pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu i sporu koji se vodio između istih parničnih stranaka u svezi predmetnog ugovora o kreditu pri Općinskom sudu u Rijeci, broj P-646/18.

23. Nadalje, a unatoč nespornoj činjenici kako je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, navodi se kako tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Ovo iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora, ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženik temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, dužan vratiti sve što je primio s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, odredbom članka 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetosti ne gasi, iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira na je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju, je li kredit otplaćen.

24. Stoga su sva utvrđenja iz citirane presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. primjenjiva i na konkretan ugovorni odnos između tužitelja i tuženika, a koja utvrđenja su iznijeta u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci, broj P-646/18.

25. Kako je sud presudom i rješenjem Općinskog suda u Rijeci, broj P-646/18-27 od 25. listopada 2019. (list 10-22 spisa) utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u dijelu članka 2. i članku 7. Ugovora o kreditu nepoštene jer su iste sastavljene unaprijed u tipskom ugovoru, a o njima se nije pojedinačno pregovaralo.

26. S obzirom da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula nepoštene, te ugovorne odredbe su temeljem odredbe članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003. – dalje u tekstu: ZZP) utvrđene ništetnima.

27. Tužitelj stoga ovom tužbom traži povrat više plaćenog iznosa tuženiku zbog ništetne ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu.

28. Dakle, budući da su navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi članka 323. stavka 1. i članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO), tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz povećanja kamatne stope sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

29. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Dubravki Herceg, dipl.oec., iz kojeg nalaza i mišljenja od 22. rujna 2025., (list 215-225 spisa) proizlazi kako je pretplata po osnovi tečajne razlike od 5.471,12 EUR.

29.1. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak nalaz i mišljenje trebao napraviti uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu za napomenuti je da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući da među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora.

30. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

31. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja po osnovi tečaja u iznosu od 5.471,12 EUR-a, sa zateznim kamatama koje su tekle na svaki preplaćeni mjesečni iznos i to po stopi određenoj članka 29. stavka 2. ZOO-a, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

32. Tužitelju na preplaćeni iznos pripadaju zatezne kamate sukladno članku 1114. u vezi članka 1115. i članka 29. ZOO-a. Navedeno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu u svakom slučaju od trenutka uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da joj taj više plaćeni iznos ne pripada. U vezi s navedenim, potrebno je reći da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (članak 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli koji pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se stoga smatra nepoštenim stjecateljem.

33. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj (članak 1115. ZOO-a), tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

34. Nadalje, u vezi početka i tijeka zastarnog roka u vezi zahtjeva za isplatom pretplaćenih iznosa zbog valutne klauzule, potrebno je reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.0.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013.:

- u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13.6.2014. jer je ista u tom dijelu potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda od 13.6.2014., broj Pž-7129/13,

- u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.6.2018. kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 14.06.2018., to je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13.6.2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14.6.2018. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.

35. Dakle, nije osnovan prigovor zastare restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope. Ovdje je potrebno navesti da tužitelj tužbenim zahtjevom ne zahtjeva isplatu pretplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope, nego po osnovi valutne klauzule. Naime, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.6.2018. kada je potvrđena u tom dijelu presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., odnosno zastara za restitucijske zahtjeve po osnovi ništetnosti valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena 9. prosinca 2020.

36. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja za iznos od 1.354,53 kune, odnosno 179,78 EUR/fiksni tečaj konverzije 7,53450 za koje tvrdi da se odnose na iznose koji su manje plaćeni zbog toga što je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene kamatne stope, odnosno kada je postojala tzv. negativna razlika zbog čega je tužitelj na ime kamate i tečaja platio manje međutim, sud smatra da u tim razdobljima tužitelj nije ništa stekao pa da bi na temelju stjecanja bez osnove bio dužan vratiti tuženiku. Potrebno je reći i to da je tužitelj u odnosu na navedeno potraživanje tuženika istako i prigovor zastare, a koji je prigovor sud utvrdio osnovanim jer je tuženik prigovor radi prebijanja kojim potražuje navedene iznose istakao tek u podnesku od 7. travnja 2021. (list 67-77 spisa), dakle nakon više od pet godina od kada su anuiteti predmetnog kredita manje plaćeni. Stoga je sud utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor radi prebijanja zbog čega je odlučeno kao u točki IV. Izreke.

37. Tužitelj je u uspio u sporu u cijelosti, pa mu pripada naknada troška postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

38. Tužitelju je priznata naknada troška postupka i to naknada troška sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.-dalje u tekstu: Tarifa), za sastav podnesaka od 4.6.2024. (kojim dostavlja dokaz o uplati za vještačenje) u visini od po 25 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, te za sastav podnesaka 15.7.2022. (kojim se očituje na odgovor tuženika na tužbu) i 26.9.2025. (kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka) za svaki u visini od po 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 20.2.2023., 27.5.2024. i 12.1.2026. za svako u visini od po 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, kao i za pristup ročištu za objavu odluke u visini od 50 bodova, a što ukupno iznosi 675 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i uvećano za PDV 25% iznosi 1.687,50 eura. Tužitelju je priznat trošak za predujam za vještačenje u iznosu od 331,81 eura, te za pristojbe na tužbu u iznosu od 86,26 eura, a što ukupno iznosi 2.105,57 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci II. izreke ove presude.

39. Djelomično je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 812,50 eura i to za sastav podnesaka od 9.12.2020., budući da isti nije potreban za vođenje ovoga spora, sukladno članku 155. ZPP-a, jer je dokaz o uplati sudske pristoje tužitelj mogao dostaviti uz tužbu, također i za sastav podneska od 20.12.2022. jer istim dostavlja razliku plaćene sudske pristojbe, a koju pristojbu je mogao odmah uplatiti, pa stoga ne može zbog toga tuženik snositi navedeni trošak i isti također nije bio potreban za vođenje ovoga spora sukladno članku 155. ZPP-a. Odbijen je tužitelj i sa zahtjevom za naknadu troška za sastav podnesaka od 28.6.2022., 20.10.2022., 3.11.2023., 24.1.2025. i 24.6.2025. budući da se radi o podnescima kojima tužitelj požuruje postupanje ovoga suda u predmetu, pa također isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka, sukladno članku 155. ZPP-a. Također je tužitelj odbijen i sa zahtjevom za trošak postupka od 16.12.2020. i 24.11.2022., a koji troškovi se odnose na prigovor na pristojbu i na žalbu na rješenje o pristojbi, a isti prigovori tužitelja nisu usvojeni, pa je tužitelj svejedno morao platiti sudsku pristojbu u punom iznosu, stoga također isti nisu bili potrebni troškovi za vođenje ovog postupka, sukladno članku 155. ZPP. Stoga je valjalo odlučiti kao u točci III. izreke ove presude.

40. Tuženik je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, budući da je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.

41. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 10. veljače 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika