Poslovni broj: K-61/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Marjanu Saši, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Rogošić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐS, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ/11), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. KO-DO-1174/2025 od 22. prosinca 2025., nakon javno održane i zaključene rasprave 10. veljače 2026. u nazočnosti okrivljenika s braniteljem Mirkom Roguljićem, odvjetnikom u Kaštel Lukšiću, zamjenika opunomoćenika oštećenice PS, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Višić&Višić d.o.o. te zamjenice ODO-a

Split RS, objavio je i,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i P, rođene R, rođen **.**.1981.  u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektrotehničar s završenom SSS, zaposlen  kao  vatrogasac  s  mjesečnim primanjima od oko 1.500,00 eura, vlasnik osobnog vozila marke "BMW 5" iz 2006., živi u izvanbračnoj zajednici, bez djece, srednjeg imovnog  stanja,  bez  čina  i  odlikovanja, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je vremenskom periodu od početka studenog 2024. do početka studenog 2025., u cilju da svoju bivšu partnericu u intimnoj vezi IS zastraši, istoj u više navrata upućivao prijetnje smrću, pa je tako govorio da će ju ubiti te da neće više biti živa, a točno neutvrđenog dana u proljeće 2025., nakon što mu se ista odbila javiti na telefonski poziv i kada je vozilom išla s posla, istu prestigao te joj prepriječio put svojim vozilom zbog čega se morala zaustaviti, nakon čega je prišao njezinom vozilu, otvorio vozačeva vrata i uhvatio je za vrat te joj uputio riječi: "Vidiš da te nitko ne može spasiti!", dok je dana 3. listopada 2025. u mjestu Kijevo, došao na radno mjesto IS u trgovinu Studenac gdje je razbio tipkovnicu i miš računala, te ju je gađao narančom dok je IS od straha bježala na stražnji izlaz iz trgovine, da bi se istog dana navečer vratio u navedenu trgovinu te joj ispred trgovine rekao da će vidjeti kako će doći kući tu večer, što je kod njegove bivše partnerice u intimnoj vezi IS izazvalo strah i bojazan za vlastiti život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju – djelo opisano po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

III. Stoga se okrivljeni ĐS na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Potom se temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 prema okrivljeniku izriče

UVJETNA OSUDA

te se istovremeno utvrđuje da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 okrivljenom ĐS će se u slučaju opoziva uvjetne osude uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. studenog 2025. do 10. veljače 2026..

VI. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni ĐS naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je pred ovim sudom podiglo optužnicu broj KO-DO-1174/2025 od 22. prosinca 2025. protiv okrivljenika ĐS zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

2. Pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom, slijedom čega se pristupilo uzimanju obrane od okrivljenika.

3. Okrivljenik je potom iznoseći obranu priznao da je kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret počinio upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu.

3.1. Izrazio je žaljenje i kajanje zbog svog postupka, obećao da u budućnosti neće više činiti kaznena djela te posebno napomenuo da je kazneno neosuđivan.

4. U nastavku dokaznog postupka ispitana je oštećena-žrtva IS (okrivljenikova bivša partnerica u intimnoj vezi).

5. Potom je u dokazne svrhe pregledan i pročitan zapisnik o zaprimanju kaznene prijave oštećene IS od 10. studenog 2025. (list 7-8 spisa), ispis poruka i telefonskih poziva razmijenjenih između okrivljenika ĐS i oštećene-žrtve IS (list 9-12 i 57-59 spisa), specijalistički nalaz Poliklinike Uglešić od 6. studenog 2025. (list 13 spisa) te službena bilješka policijskog službenika PP Sinj od 27. studenog 2025. (list 60 spisa)

5.1. Suglasnošću stranaka pregledani su i pročitani zapisnici o ispitivanju svjedokinja FS i JS pred policijskim istražiteljem od 10. prosinca 2025. (list 96-99 spisa) te oštećene-žrtve IS pred Županijskim sudom u Splitu od

17. prosinca 2025. (list 101-103 spisa).

5.2. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, na kraju dokaznog postupka su pregledani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 234-237 spisa).

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, tako i u jedinstvenoj cjelini, a posebice je cijenio izjavu o osnovanosti optužbe okrivljenika i njegovu obranu. Prosudbom navedenog sud je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je i navedeno u izreci ove presude pa je okrivljenog ĐS proglasio krivim za kazneno djelo na način kako mu je to stavljeno na teret predmetnom optužnicom.

7. Utvrđujući činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci presude, sud nije dvojio niti o jednoj odlučnoj okolnosti i činjenici i to prije svega što je okrivljenik očitujući se o osnovanosti optužbe izjavio da se u odnosu na istu smatra krivim, te je iznoseći obranu istakao da su navodi optužnice točni. Doista nije bilo razloga ne povjerovati mu, jer bi krajnje životno nelogično bilo da bilo koja osoba, uključujući i okrivljenika prizna da bi počinila nešto što doista nije napravila, posebice kada je takvo priznanje potkrijepljeno iskazom oštećene-žrtve IS i svjedokinja FS i JS.

8. Naime, oštećena-žrtva IS (okrivljenikova bivša partnerica u intimnoj vezi) i svjedokinje FS (nevjesta oštećene) i JS (kći oštećene) u svojim iskazima potvrđuju navode iz činjeničnog opisa. Oštećena-žrtva IS je također istakla da se okrivljenika više ne boji i da ne postavlja imovinsko pravni zahtjev, ali da je zainteresirana za kazneni progon protiv okrivljenika, međutim da ne bi željela da ga se osudi na bezuvjetan zatvor već da ga se upozori i kazni uvjetnom osudom.

9. Dakle, može se zaključiti da je okrivljenik prijetnju poduzeo s namjerom da oštećenu-žrtvu IS (bivšu partnericu u intimnoj vezi) ustraši i uznemiri. Pritom je nužno istaknuti da za ostvarenje zakonskih obilježja prijetnje nije bitno je li okrivljenik doista imao namjere prijetnje i izvršiti jer se u slučaju kaznenog djela prijetnje zakonska obilježja kaznenog djela ostvaruju i kad počinitelj nema namjeru ostvariti izrečenu prijetnju, već je bitno da je ona takva da je s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da u osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost, a zbog čega je oštećena u konačnici prijetnju i prijavila.

9.1. Sud je mišljenja da su konkretne prijetnje okrivljenika bile objektivno podobne da kod oštećene-žrtve IS (okrivljenikova bivša partnerica u intimnoj vezi) kao bliske osobe (prema čl. 87. toč. 9. KZ/11) izazove strah i osobnu ugroženost, imajući u vidu okolnosti i kontekst cijelog događaja.

10. Slijedom navedenog, sud drži neprijeporno utvrđenim da je okrivljenik opisanim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, upravo na način kako mu se stavlja na teret optužnicom.

11. Nakon svih naprijed navedenih utvrđenja, valjalo je odlučiti i o krivnji okrivljenika, a s obzirom da njegova ubrojivost nije bila upitna tijekom postupka, sud ga smatra ubrojivim počiniteljem.

12. U odnosu na potrebiti oblik krivnje, a sukladno cjelokupnim rezultatima raspravljanja, osnovano je bilo zaključiti kako je okrivljenik kritične prigode postupao s izravnom namjerom, dakle bio je svjestan svog agresivnog postupanja prema svojoj bivša partnerici u intimnoj vezi te je u cijelosti htio tako i postupati.

13. Slijedom toga sud ga i drži krivim za počinjena kaznena djela.

14. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, valjalo odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kazneno-pravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.

15. Prilikom odluke o sankciji koja je navedena u izreci ove presude, sud je okrivljeniku kao olakotne okolnost cijenio iskreno priznanje počinjenog kaznenog djela koje je doprinijelo ekonomičnosti postupka, izraženo kajanje te raniju kaznenu neosuđivanost, odnosno usklađenost njegovog ranijeg ponašanja s zakonskim normama, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio iskazanu upornost i ustrajnost u protupravnom ponašanju kroz dulji vremenski period (jedna godina).

16. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, sud je okrivljenika na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, jer smatra da je upravo ta sankcija po svojoj vrsti, ali i po svojoj duljini trajanja upravo ona sankcija kojom će se na okrivljenika djelovati i tako izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost odnosno njegovu zabranjenost, te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

17. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 okrivljenom CS će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. studenog 2025. do 10. veljače 2026..

18. Odluka o određivanju sigurnosnih mjera iz čl. 73. KZ/11 (zabrana uznemiravanja i uhođenja te približavanja) je izostala jer je oštećena-žrtva IS navela da se okrivljenika ne plaši.

19. Konačno kako je okrivljenik proglašen krivim, sud ga je temeljem čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08, obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura, koji iznos predstavlja paušalnu svotu, sve imajući u vidu duljinu i trajanje kaznenog postupka kao i materijalne prilike okrivljenika, stoga plaćanjem troškova neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 10. veljače 2026.

SUDAC

Marjan Saša

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-okrivljeniku

-branitelju Mirku Roguljiću, odvjetniku u Kaštel Lukšiću

-ODO Split

-oštećenici IS, I, [adresa] (po pravomoćnosti)

-u spis