Poslovni broj: Us I-221/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Roamana Prce odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kotlar & Vidov u Zadru, Zrinsko - Frankopanska 38, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi utvrđivanja prava na obnovu i opremanje u ratu oštećene obiteljske kuće u mjestu [adresa], nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2026., a objavljene 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Tužba se usvaja.

2. Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: UP/II-361-01/23-01/04, Urbroj: 513-03-4-24-2 od 24. prosinca 2024.

3. Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, KLASA: UP/I-361-01/20-01/17, Urbroj: 2198-17-03-02/1-22-8 od 30. studenog 2022. godine.

4. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje

5. Nalaže se tuženiku nadoknaditi trošak ovog postupka tužitelju, u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, odbijena je žalba LD, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, Klasa: UP/I-361-01/20-01/17, Urbroj: 2198-17-03-02/1-22-8 od 30. studenog 2022. godine.

2. Citiranim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, Klasa: UP/I-361-01/20-01/17, Urbroj: 2198-17-03-02/1-22-8 od 30. studenog 2022. odbijen je zahtjev LD, ovdje tužitelja, za obnovu i opremanje u ratu oštećene obiteljske kuće u mjestu [adresa], kao neosnovan.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi upravnog postupka, u bitnom navodeći da tuženo tijelo nije odgovorilo na žalbene navode. Tužitelj u opširnoj tužbi, opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te u bitnom navodi da ističe da je predmetni postupak pokrenut zahtjevom podnositelja za obnovom i opremanjem obiteljske kuće u [adresa] podnesenom nadležnom tijelu dana 8. siječnja 1997. godine te da se predmetni se postupak vodi već 26 (dvadesetišest) godina, te se poziva na odredbu čl. 16. st. 2.toč. 3. te na čl. 16. st. 2. toč. 8. Zakona o obnovi te ističe da usprkos izričitim zakonskim odredbama Zakona o obnovi, drugostupanjsko upravno tijelo odbijanje zahtjeva temelji na činjenicama koje vrijede više od 26 (dvadesetišest) godina poslije – 24. prosinca 2024. godine, radi čega da je osporavano rješenje protivno izričitim zakonskim odredbama te da je stoga nezakonito. U odnosu na ispunjavanje uvjeta iz članka 4. u svezi članka 16. stavke 2. točke 3. i članka 5. stavka 5. Zakona o obnovi tužitelj navodi:

- da je prije početka oružanih sukoba bio vlasnikom obiteljske kuće koja je uništena (minirana) za vrijeme ratnih zbivanja;

- da je do početka ratnih operacija prebivao u obiteljskoj kući koja je uništena za vrijeme ratnih zbivanja;

- da nije iskoristio pravo na kredit za obnovu ratom uništenog ili oštećenog dobra na temelju propisa, koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona, o kreditiranju obnove ratom razorenih ili oštećenih dobara,

- da protiv istog nije pokrenut kazneni postupak za kaznena djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ili nije osuđen za ta kaznena djela;

- da do dana stupanja na snagu Zakona o obnovi nije ostvarivao pravo na stan ili kuću u mjestu prebivališta ili u drugom mjestu u Republici Hrvatskoj, odnosno u mjestu prebivališta nije imao drugu useljivu, kuću ili stan. Kao dokaz na navedene tvrdnje poziva se na preslik osobne iskaznice podnositelja, na potpisanu i ovjerenu izjavu podnositelja kojom tužitelj i potpisani svjedoci potvrđuju da je isti vlasnik obiteljske kuće na matičnoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na Uvjerenja o prebivalištu na adresi [adresa] podnositelja i članova obitelji, na Uvjerenje Općine Benkovac broj 3/775/1975, Domovnicu Danice Žorić, osobna iskaznica OD, te na iskaz svjedoka DD. Ističe da je nekretnina za koju podnositelj traži obnovu prije početka oružanih sukoba bila u stvarnom vlasništvu LD, ovdje tužitelja, te da je tužitelj istu nekretninu izgradio i uložio financijska sredstva u istu; da je predmetnu nekretninu podnositelju prije početka oružanih sukoba darovao otac obzirom da je isti uložio financijska sredstva te izgradio predmetnu nekretninu. Kao dokaz na navedenu tvrdnju predlaže saslušanje MD, L [adresa], saslušanje ND, čiju će adresu naknadno dostaviti te potvrde o uplatama za ulaganje u predmetnu obiteljsku kuću.

3.1. U odnosu na navode drugostupanjskog suda da tužitelj nije trenutno vlasnik objekta za kojeg se traži obnovu, već da je to njegov brat MD te da tužitelj u mjestu prebivališta ima drugu useljivu kuću, tužitelj ističe da nije sporno da se podnositelj nakon smrti majke podijelio s braćom te da je predmetnu nekretninu za koju traži obnovu prepustio svome bratu MD i to jedino iz razloga jer je MD bio jako lošeg imovinskog stanja i da nije imao nikakvu mogućnost izgradnje novog objekta za stanovanje. Također da nije sporno da je tužitelj bio primoran sebi izgraditi novu kuću za prebivanje jer tužitelj i njegova obitelj nisu imali gdje živjeti. Da se pobijana odluka drugostupanjskog tijela niti jednim svojim dijelom ne osvrće na dokumentaciju koju tužitelj navodi već da i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo svoje stajalište temelje na tome da tužitelj trenutno nije vlasnik objekta za koju se traži obnova te da ima drugu useljivu kuću. Tužitelj ističe da je odredbom čl. 16. st. 2. t. 8. Zakona o obnovi izričito propisano vrijeme u kojem se ima cijeniti (ne)postojanje druge useljive kuće, riječima: ''(…) da do dana stupanja na snagu ovoga zakona podnositelj zahtjeva nije ostvarivao pravo na stan ili kuću u mjestu prebivališta ili u drugom mjestu u Republici Hrvatskoj, odnosno da u mjestu prebivališta nema drugu useljivu, kuću ili stan (…). Stoga, da tužitelj ispunjava sve uvjete koji su potrebni za obnovu obiteljske kuće koja je bila uništena za vrijeme oružanih sukoba. Da pravo na podnošenje zahtjeva za obnovu kuće ima osoba koja dokaže da je bila vlasnik objekta prije početka oružanih sukoba, a ne osoba koja je to postala naknadno, a koja praksa je ustaljena i kod Visokog upravnog suda RH (Us-7142/2011 od 30.01.2014.). Osim toga, da pravo na obnovu u ratu oštećenog objekta nemaju podnositelji koji nisu bili vlasnici istih do početka ratnih operacija niti u vrijeme podnošenja zahtjeva (Visoki upravni sud RH, Usž - 2814/2018 od 7.11.2018.), da pravo na obnovu kuće ostvaruje vlasnik oštećenog objekta koji je to bio prije početka ratnih zbivanja (Visoki upravni sud RH, Usž - 392/2016). Dakle, da je drugostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo.

3.2. U odnosu na navode drugostupanjskog suda da se objekt za koji se traži obnova nalazi na kč. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] te u odnosu na upisane posjednike, tužitelj navodi da je točno da se predmetna nekretnina za koju se traži obnova danas nalazi na dvije čestice i to k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Međutim, da obzirom da se predmetni postupak vodi preko 26 godina, da bi bilo čudno da nije došlo do izmjene u brojevima nekretnina. Ističe da je dio objekta koji se nalazi na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vlasništvo obitelji MD, a ne upisanih posjednika O PD, na koju okolnost predlaže saslušanje svjedoka UD i svjedoka PD, a čije adrese da će naknadno dostaviti. Da je točno da se u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze upisani kao suvlasnici i suposjednici tužitelj zajedno sa svojom braćom. Međutim, kako je i prethodno navedeno, da je bitno vlasništvo nekretnine prije početka oružanih sukoba, a koju činjenicu da je tužitelj dokazao te da će se ista opetovano dokazati kroz izvođenje predloženih dokaza. Nadalje navodi da pregledavajući dosadašnju praksu sudova Republike Hrvatske, prvenstveno Upravnih sudova i Visokog upravnog suda RH, tužitelj nije naišao na situaciju gdje bi činjenica da je godinama nakon završetka oružanih sukoba došlo do izmjene stvarnog vlasnika predmetne nekretnine za koju se tražila obnova, bila od značaja za ostvarivanje prava na obnovu. Da postoji niz sudskih odluka gdje je navedeno da pravo na obnovu kuće ostvaruje vlasnik koji je to bio PRIJE POČETKA RATNIH ZBIVANJA. Da je člankom 8. st.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisano da „Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja“. Da države članice moraju osigurati poštovanje prava iz članka 8. Konvencije, a da je tužitelju ovakvim postupanjem povrijeđeno pravo na dom, obzirom da mu nakon 26 godina trajanja postupka nije donesena odluka o obnovi na koju je isti imao pravo u skladu s materijalnim pravom Republike Hrvatske. Dakle, zbog ne postupanja i sporosti nadležnog tijela, da je država tužitelju oduzela pravo na dom; da tužitelj ne smije biti odgovaran za propuste nacionalnih vlasti, iako je, izgleda, prema mišljenju drugostupanjskog tijela u upravnom postupku tužitelj odgovoran što je nakon niza godina izgradio kuću za sebe i obitelj i prepustio obiteljsku kuću vlastitom bratu kako bi isti sa svojom obitelji imao mjesto za stanovanje. Tužitelj ustraje u tvrdnji da je prije oružanih sukoba bio vlasnik predmetne nekretnine te da u to vrijeme nije imao drugu useljivu kuću ili stan u mjestu prebivališta, a u konkretnom slučaju da je bio prisiljen izgraditi sebi novu nekretninu za stanovanje zbog propusta nacionalnih vlasti koji u razumnom vremenskom razdoblju nisu donijeli pravičnu odluku o zahtjevu tužitelja koja se temelji na zakonskim propisima. Poziva se da prema čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda tužitelj ima pravo na pošteno suđenje, odnosno da mu se u razumnom roku ispita njegov slučaj. Da Ustav Republike Hrvatske u članku 29. propisuje da svaka osoba ima pravo da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Da obzirom da se upravni postupak vodi preko 26 godina, da je neupitno došlo do povrede članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 29. Ustava Republike Hrvatske u smislu prava na suđenje u razumnom roku. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi Rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: UP/II-361-01/23-01/04, Urbroj: 513-03-4-24-2 od 24. prosinca 2024, kao i Rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, KLASA: UP/I-361-01/20-01/17, Urbroj: 2198-17-03-02/1-22-8 od 30. studenog 2022. godine te da predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje te da tuženiku naloži da tužitelju nadoknaditi trošak ovog postupka u roku od 15 dana.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 11. ožujka 2025. u cijelosti osporilo navode tuženika iz odgovora na tužbu te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja ističući da tužitelj nije vlasnik objekta za kojeg traži obnovu, već da je to njegov brat MD, te da tužitelj u mjestu prebivališta ima drugu useljivu kuću, što je utvrđeno očevidom 28. studenog 2022. godine, kao i iskazom samog tužitelja. Da je prvostupanjsko tijelo pravilno, temeljem izvedenih dokaza utvrdilo, nakon što je tužitelju prethodno omogućilo sudjelovanje u postupku, da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iz članka 4. u vezi članka 16. stavak 2. točka 3., kao ni uvjet iz članka 5. stavka 5. Zakona o obnovi, slijedom čega da je pravilno odbilo zahtjev tužitelja. Da tužitelj ne osporava činjenice utvrđene po prvostupanjskom tijelu već navodi da je prvostupanjsko tijelo navedene činjenice trebalo utvrditi u vrijeme podnošenja zahtjeva za obnovu, te utvrditi ispunjava li on zakonom propisani uvjet za ostvarenje prava na taj dan, koji navodi nisu osnovani, budući da se uvjeti sukladno Zakonu o obnovi ispituju u vrijeme rješavanja o zahtjevu, a ne u vrijeme podnošenja zahtjeva, slijedom čega s u tužbeni navodi u cijelosti neosnovani. Stoga je predložilo da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Podneskom od 03. travnja 2025. tužitelj je izvijestio sud da odustaje od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka MD i ND uslijed visoke životne dobi te je uz podnesak dostavio, kao dokaz, ovjerene izjave braće tužitelja i to izjavu ND ovjerenu kod javnog bilježnika Silvane Grdović pod poslovnim brojem OV-3916/2025 i izjavu MD ovjerenu kod javnog bilježnika Silvane Grdović OV-3915/2025 (list 30-33 spisa).

6. Podneskom od 19. siječnja 2026. tužitelj je dostavio sudu ovjerenu izjavu susjeda tužitelja PD (list 34-36 spisa).

7. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 23. siječnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, zamjenik opunomoćenika tužitelja je ustrajao u navodima iznesenim u dosadašnjem tijeku postupka te je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem susjeda međaša UD jer je isti u međuvremenu preminuo, dok je od saslušanja svjedoka PD, te svjedoka ND i MD odustao obzirom na izrazito visoku životnu dob svjedoka uz napomenu da su spis dostavljene njihove ovjerene izjave kao nadomjestak za saslušanje. Konačno, u odnosu na odgovor na tužbu ističe kako tuženik u cijelosti reproducira navode iz upravnog postupka koji pak uporište nemaju u Zakonu o obnovi.

8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istom priložene. Te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

9. Zamjenik opunomoćenika je priložio pisani popis troška.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, Klasa: UP/I-361-01/20-01/17, Urbroj: 2198-17-03-02/1-22-8 od 30. studenog 2022.

11. Među strankama je sporno je li prvostupanjskim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, Klasa: UP/I-361- 01/20-01/17, Urbroj: 2198-17-03-02/1-22-8 od 30. studenog 2022., pravilno i zakonito odbijen zahtjev LD, ovdje tužitelja, za obnovu i opremanje u ratu oštećene obiteljske kuće u mjestu [adresa] kao neosnovan.

12. Među strankama je sporno ispunjava li tužitelj zakonom propisane pretpostavke, koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi se tužitelju priznalo pravo na obnovu i opremanje u ratu oštećene obiteljske kuće u mjestu [adresa], a koji Zahtjev je LD, ovdje tužitelj, podnio 8. siječnja 1997. navodeći sebe kao vlasnika predmetne nekretnine, a koji zahtjev je izmijenio 28. svibnja 2021. u odnosu na članove obitelji navodeći OD i GD.

13. Odredbom čl. 69. a. Zakona o obnovi ( Narodne novine, broj: 24/1996, 54/1996, 87/1996, 57/2000, 38/2009, 45/2011, 51A/2013, 98/2019) propisano je da će se Zahtjevi za obnovu podneseni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona rješavati po odredbama ovoga Zakona.

14. Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o obnovi je propisano da pravo na obnovu pod uvjetima iz ovoga Zakona imaju vlasnici, odnosno suvlasnici u ratu uništenih ili oštećenih stambenih zgrada te zaštićeni najmoprimci u stanovima u tim zgradama kao i vlasnici drugih uništenih ili oštećenih materijalnih dobara, koji su državljani Republike Hrvatske te osobe koje su 1991. godine imale prebivalište u [adresa] (dalje u tekstu: korisnici prava na obnovu).

15. Odredbom čl. 5. propisani su i taksativno navedeni uvjeti pod kojim uvjetima se pravo iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona (pravo na obnovu) može se ostvariti:

1. ako postoji uništenje ili oštećenje dobra nastalo prema odredbi članka 1. ovoga Zakona,

2. ako je utvrđen odgovarajući stupanj oštećenja na dobru,

3. ako je korisnik prava na obnovu s obitelji prebivao u stambenoj zgradi, odnosno koristio drugo uništeno ili oštećeno dobro, do početka ratnih operacija na tom području i ako zahtjevu priloži pisanu izjavu da će se nakon obnove s obitelji vratiti, odnosno koristiti obnovljeno dobro,

4. ako korisnik prava do stupanja na snagu ovoga Zakona nije iskoristio pravo na kredit za obnovu ratom uništenog ili oštećenog dobra na temelju propisa, koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona, o kreditiranju obnove ratom razorenih ili oštećenih dobara,

Stavkom 2., istog članka, je propisano da pravo na obnovu iz ovoga Zakona ne može ostvariti osoba koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo opisano člankom 3. stavkom 1. Zakona o općem oprostu (»Narodne novine«, br. 80/96.). Stavkom 3., istog članka, je propisano da se za osobu protiv koje je podignuta pravomoćna optužnica za kazneno djelo opisano člankom 3. stavkom 1. Zakona o općem oprostu (»Narodne novine«, br. 80/96.) ostvarivanje prava iz ovoga Zakona odgađa se do pravomoćnosti sudske odluke kojom se dovršava kazneni postupak. Stavkom 4., istog članka, je propisano da se ograničenje iz stavka 2. i 3. ovoga članka glede prava iz ovoga zakona ne odnose i na članove obitelji osoba iz stavka 2. i 3. ovoga članka.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da uz uvjete iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka, korisnik prava na obnovu u ratu uništene ili oštećene stambene zgrade može ostvariti to pravo ako na teritoriju Republike Hrvatske nije ostvario pravo na stan ili kuću te ako u mjestu prebivališta nema drugu useljivu, kuću ili stan.

16. Odredbom čl. 16. stavkom 2. Zakona o obnovi je propisano da Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati:

1. podatke o podnositelju zahtjeva,

2. dokaz nadležne županijske komisije za popis i procjenu ratne štete da je obiteljska kuća ili stan I., II. ili III. stupnja oštećenja,

3. dokaz da je podnositelj zahtjeva bio vlasnikom, odnosno suvlasnikom obiteljske kuće ili stana, odnosno nositeljem stanarskog prava na stanu prije početka oružanih sukoba na tom području,

4. dokaz da je podnositelj zahtjeva prebivao u obiteljskoj kući ili stanu do početka oružanih sukoba na tom području,

5. ovjerenu izjavu danu pod kaznenom i materijalnom odgovornošću da će se podnositelj zahtjeva u obiteljsku kuću ili stan nakon izvršenog popravaka oštećenja vratiti i u njima prebivati s poimence navedenim članovima obitelji,

6. ovjerenu izjavu danu pod kaznenom i materijalnom odgovornošću da podnositelj zahtjeva nije koristio kredit za obnovu obiteljske kuće ili stana na temelju propisa, koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona, o kreditiranju obnove, 7. ovjerenu izjavu danu pod kaznenom i materijalnom odgovornošću da obiteljsku kuću ili stan nije obnovio sredstvima donacije,

8. ovjerenu izjavu danu pod kaznenom i materijalnom odgovornošću da do dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnositelj zahtjeva nije ostvarivao pravo na stan ili kuću u mjestu prebivališta ili u drugom mjestu u Republici Hrvatskoj, odnosno da u mjestu prebivališta nema drugu useljivu, kuću ili stan.

Stavkom 3., istog članka, je propisano ako je obiteljska kuća ili stan u suvlasništvu, zahtjev za obnovu podnose svi suvlasnici zajedno ili jedan uz suglasnost ostalih.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da se dokazom vlasništva smatra: izvod iz zemljišnih ili drugih javnih knjiga u kojima se upisuje vlasništvo nekretnine ili izvod iz katastra, odnosno drugih ovjerenih geodetsko-kartografskih podataka ili akt nadležnog tijela ili ugovor na temelju kojeg se stječe pravo vlasništva, a iznimno ovjerena izjava podnositelja zahtjeva dana pod kaznenom i materijalnom odgovornošću koju su potpisala dva svjedoka.

17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

18. Ovo stoga što tužitelj nije dokazao da je bio vlasnikom predmetne kuće za koju je podnio Zahtjev za obnovu i opremanje u ratu oštećene obiteljske kuće u mjestu [adresa] prije početka oružanih sukoba na tom području 1991. pa tako i nadalje, pa ni u trenutku podnošenja zahtjeva, iako to tužitelj tužbenim navodima neosnovano tvrdi, a ničim ne dokazuje, posebice ne dokazima propisanim naprijed citiranom odredbom čl. 16. st. 4. Zakon o obnovi kojom je propisano što se smatra dokazom vlasništva. Naime, vlasništvo, odnosno suvlasništvo objekta prije početka ratnih operacija 1991. pa tako i nadalje, jedan je od uvjeta iz Zakona o obnovi za ostvarivanje traženog prava.

19. Navedeno utvrđenje nespornim proizlazi iz cjelokupne dokumentacije koja je priložena spisu tuženog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu i to iz Potvrde Općinskog suda u Benkovcu od 18. rujna 1997. prema kojoj se potvrđuje da LD, Marko, nije upisan kao vlasnik ili suvlasnik na čest zem. 1287 oranica bez oznake površine, položenoj u K. O. [katastarska općina] što je utvrđeno pregledom spiska čestica, kao i zk. ul. br. [broj ZK uloška] u kojem se nalazi navedena čestica, a koja Potvrda je izdana u svrhu ostvarivanja prava na obnovu ratom oštećenih obiteljskih kuća te priložena uz podneseni Zahtjev. Navedeno proizlazi i iz Posjedovnog lista br. 157 sa stanjem na dan 17. prosinca 2009. kojeg je izdala DGU, Područni ured za katastar Zadar, Ured Benkovac budući da su u posjedovnom listu za predmetnu kat. čest. [katastarska čestica] oranicu, pored LD, upisani i CD, MD pok. ČD, i ND pok. ČD. Nadalje, iz priloženog zk. izvatka Općinskog suda u Benkovcu, ZK odjela Benkovac sa stanjem na dan 20. prosinca 2009., broj uloška [broj ZK uloška], nespornim proizlazi da su za kat. čest. [katastarska čestica] oranicu u listu B (vlastovnici) kao suvlasnici iste pored LD, pok. ČD, ovdje tužitelja, upisani i CD pok. ČD, LDL pok. ČD i ND pok. ČD. Naprijed navedenu činjenicu ne spori ni sam tužitelj u podnesku od 31. prosinca 2009. kojim se očituje i daje odgovore na postavljena pitanja u upravnom postupku, pa tako između ostalog na pitanje vlasništva predmetnog objekta u [adresa], odgovara:

" Predmetni objekt se nalazio na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je isti u potpunosti srušen. Pitanje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 4179 m[2] je riješeno i to na način da je isti iza smrti ok. ČD (otac predlagatelja) proveden ostavinski postupak te su pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k.o. stekli predlagatelj CD, CD LDL i ND (braća predlagatelja) i to svaki u suvlasničkom dijelu ¼ dijela. U prilogu se dostavlja e-vlasnički list za predmetnu nekretninu te posjedovni list. Napominje se da u zemljišnim knjigama nije sređeno pravo vlasništva, međutim nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva predmetne nekretnine ocu predlagatelja odnosno njegovim nasljednicima te je iz dostavljenog posjedovnog lista razvidno da su pravo vlasništva predmetne nekretnine nakon smrti pok. ND ČD (otac predlagatelja) stekli upravo gore navedeni nasljednici".

20. Dakle, slijedom naprijed navedenog nespornog utvrđenja da LD podnositelj Zahtjeva za obnovu, a ovdje tužitelj, nije vlasnik već suvlasnik predmetne nekretnine za ¼ dijela, (iako nije dostavio ni priložio rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. oca), što već samo po sebi predstavlja zapreku na strani tužitelja za ostvarenje traženog prava na obnovu, budući da je kogentnom odredbom čl. 16. st. 3. Zakona izričito propisano ako je obiteljska kuća ili stan u suvlasništvu, zahtjev za obnovu podnose svi suvlasnici zajedno ili jedan uz suglasnost ostalih.

21. U konkretnom slučaju je nesporno da je LD, ovdje tužitelj, predmetni Zahtjev za obnovu podnio samo u svoje ime (navodeći članove obiteljskog domaćinstva), dakle samostalno, bez ostalih suvlasnika, niti je pak priložio suglasnost ostalih suvlasnika što je bio dužan učiniti u skladu s citiranom kogentnom zakonskom odredbom.

22. Pored navedenog, valja istaći da tužitelj uz Zahtjev, pa ni za cijelo vrijeme trajanja upravnog postupka, pa ni za vrijeme trajanja ovog upravnog spora nije priložio, ni dokazao da je uništenje ili oštećenje dobra (predmetne nekretnine za koju je podnio Zahtjev) nastalo prema odredbi članka 1. ovoga Zakona, niti dokaz da je utvrđen odgovarajući stupanj oštećenja na dobru, a koji uvjeti su propisani kogentnom odredbom čl. 5. toč. 1. i toč. 2. u svezi s čl. 16. st. 2. toč. 2. Zakona o obnovi kojom odredbom je propisano da je podnositelj uz Zahtjev dužan priložiti dokaz nadležne županijske komisije za popis i procjenu ratne štete da je obiteljska kuća ili stan I., II. ili III. stupnja oštećenja. Tim više, što iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da upravo tijelo ni po službenoj dužnosti nije uspjelo iz evidencije ratnih šteta pribaviti Zapisnik Š-01 obrazac štete na građevinskim objektima, a na koju okolnost je podnositelj Zahtjeva saslušan te je u svojoj izjavi naveo da je kuća u potpunosti bila minirana iznutra te zapaljena uslijed čega se urušio krov, a da je danas kuća u potpunosti obnovljena, međutim na koju okolnost nije priložio nikakav dokaz.

23. Dakle, u samo izloženom, a u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u brojnoj upravno sudskoj praksi, te sentencama: da pravo na podnošenje zahtjeva za obnovu kuće ima osoba koja dokaže da je bila vlasnik objekta prije početka oružanih sukoba, a ne ona koja je to postala naknadno, a što tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao; da vlasnik objekta čiju obnovu traži, treba učiniti vjerojatnim svoju tvrdnju da je na objektu postojala ratna šteta koja mora odgovarati propisanim uvjetima, što tužitelj također nije dokazao, to se slijedom navedenog nespornog utvrđenja, a obzirom na citirane zakonske odredbe prema kojima je potrebno dokazati postojanje ratne štete, obzirom da tužitelj takve dokaze nije priložio niti je dokazao da je na objektu postojala ratna šteta, bez obzira što je proveo sanaciju, kako to isti u tužbi navodi, to se tužbeni navodi tužitelja u cijelosti ocjenjuju neosnovanim.

24. Prvostupanjsko upravno tijelo, a potom i tuženo tijelo je u cijelosti pravilno postupilo kada je osporavanim rješenjem odbilo žalbu žalitelja, uz obrazloženje, sadržano u bitnom, da su uvjeti za ostvarivanje prava na obnovu kumulativno propisani pa se neispunjavanjem jednog od njih pravo ne može ostvariti, a u konkretnom slučaju je kao nesporno utvrđeno da nije ispunjen uvjet iz članka 4. st. 1. u vezi članka 16. stavka 2. točka 3., te stavka 3. i stavka 4., kao ni uvjet iz članka 5. st. 1. toč. 1. i.2., te stavka 5. Zakona o obnovi, slijedom čega je pravilno zahtjev žalitelja odbilo.

25. Slijedom svega naprijed navedenog, tužbeni navodi tužitelja koji su istovjetni žalbenim navodima, nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje kao valjano, argumentirano i na zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

26. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 10. veljače 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužitelju po opun.

2. tužitelj oslobođen od plaćanja pristojbi za tužbu i za presudu po čl. 67. Zakona o obnovi

3. tuženiku

4. tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

5. u spis

6. kal. pravom do 30.03.2026.