Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-33/2026-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HD, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem K-696/2025-21 od 8. siječnja 2026., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika HD kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Karlovcu proglasio je krivim okrivljenika HD, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, te ga je, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. kolovoza 2025. pa nadalje.

1.2. Temeljem čl. 70. KZ/11 okrivljeniku HD je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora i izvršavati će se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik HD je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. ZKP/08, kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik HD, po branitelju Davoru Bartolcu, odvjetniku u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno da se okrivljenika osudi na blažu kaznu.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, s prijedlogom da se okrivljenikova žalba odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba okrivljenika HD je neosnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik HD kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati, niti da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi kako on nije počinio kazneno djelo, da ga tereti isključivo iskaz svjedokinje CD te da u postupku nije proveden niti jedan drugi dokaz koji bi ga teretio, osim tog iskaza svjedokinje CD, čiji iskaz da je netočan i usmjeren isključivo tome da ga se smjesti u zatvorsku ustanovu. Ističe se kako očito postoji netrpeljivost okrivljenikove majke CD prema vlastitom sinu, a da je ovaj postupak način kako osigurati da jedno duže vrijeme okrivljenik ne prebiva u istoj kući kao i njegova majka CD, pa da je to razlog zbog kojeg je CD podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika.

7.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik kriv za počinjeno kazneno djelo.

7.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik HD ozbiljno prijetio svojoj majci CD da će je usmrtiti, čime je počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenice CD, čiji iskaz je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim. Osim toga, oštećenica CD, kao majka okrivljenika, nema opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika, svog sina, za predmetno kazneno djelo da okrivljenik to kazneno djelo doista nije i počinio.

7.5. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik HD.

8. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

8.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijetnje, za koju je okrivljenik proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

9. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

10.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi da je pogrešna odluka o kazni budući da je trebalo donijeti oslobađajuću presudu, ali da, bez obzira na to, postoje brojne olakotne okolnosti na njegovoj strani, kao što je njegova mlađa životna dob, dosadašnja neosuđivanost, činjenica što je slabog imovnog stanja i što je prilikom počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, zbog čega da mu je trebalo izreći blažu kaznu.

10.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznu.

10.3. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, okrivljeniku HD cijenio činjenicu što je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, dok mu je kao olakotnu okolnost trebao cijeniti i činjenicu što do sada nije kazneno osuđivan, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio grub, surov i agresivan način počinjenja kaznenog djela i jačinu povrede zaštićenog dobra.

12.4. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, okrivljenika HD osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

13. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika HD valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

Split, 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić