REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-9/2024- 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Žuniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tužene Likvidacijske mase iza Primorske banke d.d., kao pravni slijednik Primorske banke d.d. u likvidaciji, Dolac 3, Rijeka, raniji OIB: 96675880337, zastupan po likvidatorici ŠRT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetan te da ne proizvodi pravne učinke Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva navodno sklopljen 30.7.1999. između Primorske štedionice d.d., Rijeka, kao predlagatelja osiguranja i ŠR kao protivnika osiguranja.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 30. srpnja 1999. navodno sklopljen Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva između Primorske štedionice kao predlagatelja osiguranja i ŠR kao protivnika osiguranja (dalje u tekstu: Sporazum). Predmet navodno sklopljenog Sporazuma da je bio prijenos prava vlasništva nad nekretninama, i to dvosobni stan br. 12 na 4. katu, ukupne površine 72,26 m2, u zgradi u [adresa], zgrada sagrađena na k. č. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a stan je upis u [broj poduloška] u knjizi položenih ugovora za K. O. [katastarska općina] i poslovni prostor broj 10, ukupne površine 21,12 m2 koji se nalazi na II. katu trgovačkog centra „ANDREA“ u Rijeci, Čandekova ulica, koji je sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (zajedno dalje u tekstu: Nekretnine) sa imena protivnika osiguranja, ŠR, na predlagatelja osiguranja, Primorsku štedionicu. Međutim, predmetni Sporazum da nikada nije sklopljen odnosno nikad nije potpisan od strane tužiteljice. Ističe da se potpis na Sporazumu u potpunosti razlikuje od potpisa tužiteljice na drugim dokumentima koje je tužiteljica potpisivala u razdoblju od 1997. do 1999. U prilog navedenom, tužiteljica dostavlja izgled svog potpisa iz 1999. Slijedom navedenog, ističe da je predmetni Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva ništetan te ne proizvodi pravne učinke s obzirom da isti nije potpisan od strane ovlaštene osobe. Poziva se na odredbu članka 327. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisuje. Tužiteljica da ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe za utvrđenje ništetnosti Sporazuma upravo iz razloga što je u treća osoba u njeno ime i za njen račun sklopila Sporazum s Primorskom štedionicom, čime je za tužiteljicu nastala šteta. Utvrđenjem ništetnosti, tužiteljica da bi uspostavila prvotno stanje odnosno vratila zemljišnoknjižno vlasništvo nad Nekretninama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Nedostatak pasivne legitimacije tuženik nalazi u činjenici da tuženik nije upisani vlasnik kako to tužiteljica tvrdi, ali ničim ne dokazuje. Činjenica da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti nikako ne znači da tužiteljica ne mora iznijeti činjenice i dokaze iz kojih proizlazi osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva. Dostavljeni dokument s potpisom “ ŠR kojim tužiteljica dokazuje da njezin potpis nije identičan potpisu kao i na Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 30.07.1999. da ništa ne dokazuje niti se može koristiti kao dokaz jer istim nije dokazano da je bilo kakvoj svezi s tužiteljicom. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za poslovni prostor tuženik ne nalazi da je upisan na bilo kojem poslovnom prostoru. No, u odnosu na dvosobni stan upisan u [broj poduloška] takav poduložak više ne postoji u knjizi položenih ugovora.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u isječak dokumenta od 28. rujna 2007. (list 6 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 30. srpnja 1999. (list 11-15 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za Primorsku štedionicu d.d. (list 16-58 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige broj zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 73-80 spisa) i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. R1- 121/2023 od 18. listopada 2024.

4. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Prije svega valja navesti kako stranačka sposobnost od tuženika temelji na čl. 70. a st.3. Zakon o sudskom registru ("Narodne novine" br. 1/95., 57/96., 1/98., 30/99., 45/99., 54/05., 40/07., 91/10., 90/11., 148/13., 93/14., 110/15., 40/19., 34/22.) te da je Trgovački sud u Rijeci, temeljem navedene odredbe, rješenjem od 18. listopada 2024., posl. br. R1-121/2023 tuženiku imenovao likvidatora u osobi ŠRT. Stoga nije bilo potrebno donošenje rješenja, u smislu odredbe čl. 77. st.3. ZPP-a, kako to tužiteljica predlaže.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva (dalje: Sporazum) koji je navodno sklopljen 30. srpnja 1999., a iz razloga što tužiteljica navodno nije potpisala predmetni sporazum već je on potpisan od strane treće osobe.

7. Uvidom u Sporazum od 30. srpnja 1999. utvrđeno je da je isti solemniziran, odnosno potvrđen od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod brojem OU- 1732/99. Iz sadržaja javnobilježničke potvrde jasno proizlazi da je tužiteljica osobno pristupila javnom bilježniku, da je njezin identitet utvrđen uvidom u osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice]/97 izdanu od MUP Rijeka te da joj je Sporazum pročitan, nakon čega je izjavila da prihvaća njegove pravne posljedice i da isti odgovara njezinoj slobodnoj i ozbiljnoj volji.

7.1. Sukladno čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93., 29/94. i 162/98., dalje: ZJB) potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, dok je temeljem čl. 60. ZJB istovjetnost tužiteljice javni bilježnik utvrdio uvidom u osobnu iskaznicu. Slijedom navedenog, javni bilježnik jamči za pravilnost postupka potvrde, uključujući identitet potpisnika i postojanje njihove volje. Tužiteljica tijekom postupka nije ponudila nijedan relevantan dokaz koji bi doveo u sumnju pravilnost postupanja javnog bilježnika niti istinitost sadržaja javnobilježničke potvrde.

7.2. Nadalje, isječak dokumenta od 28. rujna 2007. (list 6 spisa), koji je tužiteljica priložila radi dokazivanja različitosti potpisa, nije doveo u sumnju utvrđenja ovoga suda u ispravnost postupka javnog bilježnika iz razloga što ovaj dokaz ne može pobiti vjerodostojnost javnobilježničkog akta. Usputno se navodi kako potpis „ ŠR“ na tom dokumentu vizualno odgovara potpisu tužiteljice na Sporazumu od 30. srpnja 1999., zbog čega navedeni dokaz ne potvrđuje, već naprotiv dovodi u sumnju navode tužiteljice o krivotvorenju potpisa.

7.3. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud je utvrdio da ne postoje činjenice ni okolnosti koje bi dovele u sumnju valjanost javnobilježničke potvrde predmetnog Sporazuma. Iz sadržaja potvrđene privatne isprave proizlazi da je javni bilježnik, postupajući sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu, utvrdio identitet tužiteljice, njezinu slobodnu i ozbiljnu volju za zaključenje Sporazuma te autentičnost potpisa. Slijedom navedenog, sud nalazi da nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje ništetnosti predmetnog Sporazuma u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o obveznim odnosima.

8. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije valja istaknuti da je isti neosnovan, budući da je u predmetnom Sporazumu kao predlagatelj osiguranja navedena „Primorska štedionica“ d.d. sa sjedištem u [adresa], dok je sud uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra (list 16–58 spisa) utvrdio da je tuženik njezin pravni slijednik. Okolnost da tuženik nije upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama nije odlučna za ocjenu pasivne legitimacije u postupku radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma koji je zaključio njegov pravni prednik, već bi takva okolnost bila relevantna tek u slučaju postavljanja zahtjeva za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Rijeci, 10. veljače 2026.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužitelja eKomunikacijom

-pun. tuženika eKomunikacijom