REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-993/2025-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tomislavu Mrazu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz i Šuti j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice ND, odvjetničke vježbenice te zamjenika punomoćnika tuženika UD, odvjetničkog vježbenika, dana 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tuženika Zagrebački Holding d.o.o. tužiteljici SD od 01. kolovoza 2022. godine nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto Višeg referenta za devizno poslovanje i fakturiranje, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku parnični trošak u visini od 1.428,09 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi je bila u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca, temeljem Ugovora o radu od dana 24. studenog 2020., KLASA: 112- 02/20-01/31, URBR: 03-05/3-20-55, sklopljenim za radno mjesto tajnika – administratora u Ekonomskoj financijskoj službi podružnice Autobusni kolodvor. Odlukom tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 01. kolovoza 2022. tužiteljici je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Tužiteljica je u trenutku otkaza ugovora o radu obavljala poslove radnog mjesta: Viši referent za devizno poslovanje i fakturiranje. Navodi da je protiv navedene Odluke dana 09. rujna 2022. podnijela tuženiku kao poslodavcu u skladu sa čl. 133. st. 1. Zakona o radu, Zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio. Tuženik je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 01. kolovoza 2022. otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme a sve iz razloga što je, kako tuženik navodi: radnik obavljao poslove radnog mjesta administrator tajnik i to u podružnici Autobusni kolodvor Zagreb, a aktima poslodavca je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je radnik iste obavljao. Međutim, suprotno pobijanoj Odluci, potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala u trenutku Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu nije prestala, posebice uzimajući u obzir opis poslova koje je tužiteljica izvršavala. Navodno ukidanje organizacijske jedinice u kojoj je tužiteljica radila, bez da se isto dovede u vezu s eventualnim prestankom potrebe za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala, ne predstavlja opravdani razlog poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Pregledom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 01. kolovoza 2022. proizlazi da je utvrđen broj izvršitelja pedeset (50), no istu odluku nije moguće preispitati na način da se jasno i nedvosmisleno utvrdi postupak bodovanja. Tuženik nadalje u obrazloženju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu ističe kako je tužiteljici ponudio zapošljavanje na nekom od poslova u tzv. „operacijama“, a da se tužiteljica nije odazvala upućenom pozivu na selekcijski postupak te je povukla iskazani interes za zapošljavanjem. Tužiteljica je iskazala interes za zapošljavanje, a pristupila je i selekcijskom postupku, dok tuženik nikada nije obavijestio tužiteljicu o rezultatima selekcijskog postupka kojem je pristupila pa nije točno da je tužiteljica povukla iskazani interes. Tuženik u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu navodi da je proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima te da je cijenio primjedbe i prijedloge kada je to bilo moguće. Dakle, pobijana odluka nezakonita je i u pogledu razloga za otkazivanje Ugovora o radu i iz razloga nepoštivanja otkazne procedure. Tijekom postupka tužiteljica ističe da je Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme zasnovan radni odnos za radno mjesto Tajnika-administratora, ali tužiteljica u trenutku otkaza nije obavljala poslove radnog mjesta tajnika administratora. U trenutku otkaza tužiteljica se nalazila na radnom mjestu Višeg referenta deviznog poslovanja i fakturiranja te je obavljala poslove ovog radnog mjesta. Budući da tuženik tužiteljici uopće nije otkazao radni odnos za radno mjesto poslove kojega je tužiteljica faktično obavljala, to je jasno kako se ne mogu preispitati pa niti provjeriti tuženikove tvrdnje o navodno prekobrojnim izvršiteljima tj. višku radnika. Slijedom navedenoga, tužiteljica smatra kako je više nego očigledna neosnovanost Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu jer tuženik postupak utvrđivanja broja viška radnika nije proveo u odnosu na radno mjesto na kojem se tužiteljica stvarno nalazila i poslove kojeg radnog mjesta je stvarno obavljala kod tuženika. Iz tog razloga nepravilan je i nezakonit i cijeli postupak otkazivanja. Ujedno smatra logičnim da postupak nove sistematizacije radnih mjesta ima prethoditi samom postupku utvrđivanja kolektivnog viška te da centralizacija poslovanja na koju se tuženik poziva nije provedena na način da bi ista bila stvarni razlog donošenja Odluke o otkazu. Tužiteljica ukazuje i na to da pojedini zaposlenici tuženika uopće nisu bili uključeni u postupak utvrđivanja prekomjernog broja radnika, niti su bodovani što nesumnjivo upućuje na nezakonitost i nepravilnost takvog postupka i povredu prava tužiteljice. Stoga tužiteljica predlaže presuditi kako je to sadržano u izreci pod I ove presude.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da tužitelj u tužbi iznosi nove razloge za nezakonitost otkaza, u odnosu na one koje je iznio u Zahtjevu za zaštitu prava tuženiku. Tuženik smatra da se ti razlozi tužbe ne mogu uzeti u obzir, budući je tužitelj u sudskom postupku osporavanja otkaza vezan upravo onim razlozima koje je naveo u Zahtjevu za zaštitu prava. Postupak Kolektivnog viška je bio zakonit, štoviše isti je bio poduzet i proveden sukladno najvišim standardima, i to onim koji ne propisuje zakonodavstvo, nego najbolje prakse. U tome smislu, bilo je zakonito i savjetovanje sa sindikatima. Tako je u skladu s Odlukom Uprave Društva od 30. prosinca 2021., dana 30.12.2021. započet postupak savjetovanja Kolektivnog viška sukladno čl. 127. Zakona o radu. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. pa do 06. travnja 2022. Navedeni postupak proveden je sa sindikatima koji djeluju u Društvu i koji su reprezentativni. Naime, na nivou tuženika nije konstituirano radničko vijeće, a sindikati nisu postupili sukladno odredbi čl. 153.st.4. Zakona o radu, te se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća (osim prava iz članka 164. st. 1. i st. 2. Zakona o radu). S time u vezi, tuženik ukazuje na stajalište Vrhovnog suda RH u odluci posl.br.Revr-161/06. od 26.10.2016. Nadalje, tuženik je u skladu s najboljim praksama u savjetovanje želio uključiti sve socijalne partnere, a kako bi se osigurao socijalni dijalog u interesu radnika te kako bi se na taj način proširio krug reprezentiranih radnika u savjetovanju. Tijekom postupka savjetovanja, kao jedina mjera koja može u potpunosti ublažiti štetne posljedice otkazivanja utvrđena je mogućnost ponude ugovora o radu u tzv. „operacijama“ i to za sva slobodna radna mjesta u Društvu (ukupno 280 mjesta). Tijekom postupka savjetovanja razmjenjivana su pisana očitovanja te su održavani sastanci sa sindikatima, i to 20. siječnja 2022., 25. ožujka 2022. i 06. travnja 2022., a sve u svrhu razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti namjeravani prestanak potrebe za radom radnika. Tuženik se očitovao na sve prijedloge i primjedbe zaprimljene tijekom savjetovanja, te je iste cijenio, što je imalo za posljedicu da je po provedenom savjetovanju, kao konačan broj, utvrđen prestanak potrebe za radom za 414 radnika, budući je tijekom postupka savjetovanja, s uspjehom smanjena odnosno otklonjena potreba za prestankom rada 130 radnika. Po provedenom savjetovanju, o istome je dana 08.04.2022. obaviještena nadležna služba zapošljavanja (Zavod za zapošljavanje), koja nije imala primjedbe na proveden postupak Kolektivnog viška. Pored toga, i u pogledu pojedinačnih otkaza tuženik je također proveo pravilno i zakonito savjetovanje sa sindikatima. Isto tako, tuženik ističe da su svi akti reorganizacije, nakon što je okončan postupak Kolektivnog viška sukladno čl.127. ZOR-a, doneseni nakon njihovog savjetovanja sa Sindikatima, te su dana 13.05.2022, objavljeni na oglasnoj ploči 17.05.2022., te su stupili na snagu 26.05.2022., dakle prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Prema tome, postupak savjetovanja sa sindikatom, kako u pogledu kolektivnog viška radnika tako i u pogledu pojedinačnog otkaza i akata reorganizacije je u cijelosti zakonit. Razlozi Kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode, i u velikom dijelu su međuovisni, jer gospodarski razlozi, osim što sami po sebi uvjetuju smanjenje broja troškova te broja izvršitelja, uvjetuju i nužnosti uvođenja bolje i učinkovitije organizacije koja je procesno i troškovno efikasnija. Razlozi nastanka Kolektivnog viška mogu se sumirati kako slijedi:

-višak radnika zbog promjene organizacije - centralizacija potpornih funkcija,

-višak radnika zbog promjene organizacije - gdje su posve ukinuta radna mjesta i organizacijske jedinice u kojima su ista bila, jer ta radna mjesta nisu bila potrebna niti su bili potrebni poslovi koji se obavljali unutar istih. Tužitelju je otkazan ugovor o radu zbog promjene organizacije – u vidu centralizacije potpornih funkcija. U pogledu „centralizacije“ kao nastanka Kolektivnog viška, i koja je razlog otkazivanja ugovora o radu tužitelju, tuženik istu obrazlaže na način da je bio nesvrhovito organiziran na način da su se poslovi tzv. korporativnih funkcija obavljali u svakoj od podružnica, i to samo za tu Podružnicu. To je imalo za posljedicu npr. da postoji 10 računovodstva, 10 pravnih službi, prodaje itd. Takav način organiziranja korporativnih funkcija (decentralizirano, segmentirano) doprinosi nesigurnosti i nejednakom načinu postupanja, neefikasnosti i povećanju troškova, što je uz neefikasnost, također doprinijelo iskazanim gubicima u poslovanju (multipliciranje troškova). Stoga je tuženik ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u Podružnicama, te je formirao novu organizacijsku jedinicu u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano, na jednom mjestu („Korporativni servisi“) i to za potrebe Društva u cjelini, te je u cijelosti ukinuo obavljanje navedenih poslova u svakoj od Podružnica (Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022.). Tako tuženik osobito ukazuje na čl. 102. Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022. kojim se u svim Podružnicama Zagrebačkog holdinga d.o.o prestaju obavljati svi poslovi ,,korporativnih funkcija", odnosni svi poslovi podrške poslovanju podružnice, i to svi oni iz funkcionalnih grupa poslova utvrđenih člankom 4. Pravilnika o organizaciji Korporativnih servisa. U svezi s prethodnim stavkom ovog članka, utvrđuje se da poslovi u podružnicama koji su se obavljali kao podrška poslovanju samo te podružnice više nisu potrebni te će se ti poslovi obavljati u drugačijem obliku i opsegu odnosno isključivo centralizirano i za potrebe Društva u cjelini (,,funkcionalne grupe poslova": podrška upravi; revizija; strategija razvoj i usklađenost; upravljanje projektima; računovodstvo; financije; kontroling; upravljanje ljudskim potencijalima;12 pravni poslovi; opći poslovi; nabava; sigurnost; naplata; odnosi s korisnicima; marketing i prodaja te ICT potpora). Sukladno iznesenom u ovom Pravilniku, ukida se u cijelosti obavljanje poslova u podružnicama koji se odnose na podršku poslovanja toj podružnici, a koji poslovi spadaju u tzv. sljedeće ,,funkcionalne grupe poslova": podrška; revizija; strategija, razvoj i usklađenost; upravljanje projektima; računovodstvo; financije; kontroling; upravljanje ljudskim potencijalima; pravni poslovi; opći poslovi; nabava; sigurnost; naplata; odnosi s korisnicima; marketing i prodaja te ICT potpora, a koji poslovi su se obavljali unutar radnih mjesta u podružnicama i poslovi kojih radnih mjesta su navedeni u Prilogu ovog Pravilnika (koji Prilog čini njegov sastavni dio) te se stoga utvrđuje da nema potrebe za obavljanjem poslova navedenih radnih mjesta iz Priloga u tim podružnicama, poslovi kojih se odnose i obuhvaćaju obavljanje svih poslova iz područja navedenih grupa poslova iz ovog stavka i članka. Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022., utvrđena je i implementirana je nova centralizirana organizacija, temeljem koje se računovodstvo/financije/kontroling (Sektor za računovodstvo/ financije/ kontroling), obavljaju centralizirano, unutar samo te matične organizacijske jedinice, i to za cijelo društvo, što takve poslove jasno distingvira od (ukinutih) poslova podrške samo jednoj Podružnici, putem org. jedinica u toj Podružnici. Potreban broj izvršitelja u Sektoru za računovodstvo/financije/kontorling, trogodišnje strukovne, srednje ili više stručne spreme je 50. Stoga je logična posljedica da je uslijed opisane centralizacije, došlo do viška radnika, odnosno prekobrojnih izvršitelja. Tuženik ističe da su svi akti reorganizacije, nakon što je okončan postupak Kolektivnog viška sukladno čl.127. ZOR-a, doneseni nakon njihovog savjetovanja sa Sindikatima, te su dana 13.05.2022., objavljeni na oglasnoj ploči 17.05.2022., te su stupili na snagu 26.05.2022., dakle prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Isto tako, navedeni akti predstavljaju realizaciju Kolektivnog viška radnika, budući predstavljaju provedbu svega onog što je savjetovano i detaljno obrazloženo u postupku Kolektivnog viška radnika - a to je da će se izvršiti centralizacija podrške poslovanja („Korporativnih funkcija“) u tzv. „Korporativne servise“, na način da će se prestati svi ti poslovi podrške obavljati u Podružnicama, ukinut će se sve te org. jedinice, te da takva nova organizacija (centralizacija) ima za posljedicu određen višak radnika (prekobrojni izvršitelji), a što se odnosi i na tužitelja koji je utvrđen viškom. Štoviše, tuženik je u postupku savjetovanja detaljno prezentirao navedene promjene, te su sindikati već u postupku Kolektivnog viška bili detaljno upoznati s aktima koji će se donijeti, te je tuženik i u tom postupku dostavio nacrte istih. Nadalje, tuženik je vrlo detaljno obrazložio otkaz ugovora o radu tužitelju, osobito navodeći sve razloge

(centralizacija/reorganizacija), pojašnjavajući kriterije bodovanja, navodeći usporednog radnika s brojem bodova (kojem nije otkaza ugovor o radu), razloge viška, nemogućnost/odbijanje radnika za rad na dostupnim poslovima, potreban broj izvršitelja u novoj centraliziranoj jedinici, naziv iste, itd. Isto tako, tuženik je u postupku savjetovanja namjeravane odluke o otkazima ugovora o radu (pa tako i tužitelja) sindikatima dostavio sve podatke, uključujući i sve kriterije i usporedne radnike (što je razvidno iz dopisa tuženika sindikatima od 08.04.2022., te prilozima istoga). Navedeno je sve tuženik obrazložio u postupku savjetovanja Kolektivnog viška te u odluci o otkazu ugovora o radu. Kod odabira radnika kojim će se otkazati ugovori o radu zbog opisanog razloga, tuženik je primjenjivao jasne i transparentne kriterije, i to: trajanje radnog odnosa kod Poslodavca, dob radnika, obveze uzdržavanja koje terete radnika, te kao dodatni kriterij braniteljski status i status djeteta smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata. Tužitelju je u pogledu trajanja radnog odnosa ispravno dan 1 bod jer ima 2 godina, 1 mjesec i 20 dana rada kod tuženika, a pogledu kriterija dobi tužitelju je dan 1 bod (34 godina života), dok je dobio 2 boda za uzdržavane članove. Dakle, tužitelj je po navedenim kriterijima ostvario ukupno 4 boda. Zadnji radnik po broju bodova (OD ), a kome nije otkazan ugovor o radu, ima 6 bodova. Naime, navedenom radniku je dano 2 boda za trajanje radnog odnosa jer ima 12 godine, 8 mjeseca i 3 dana rada kod tuženika, a pogledu kriterija dobi tužitelju je dano 3 boda (63 godina života), te 1 bod za uzdržavane članove. Tužitelj je uspoređivan s radnicima koji su obavljali poslove unutar iste funkcionalne grupe poslova, a tuženik nije obvezan dostaviti osobne podatke drugih radnika tužiteljici. Kako je gore pojašnjeno, obzirom je za (centralizirane) poslove potrebno 50 izvršitelja, to je nažalost tužitelj bio prekobrojan, obzirom na nesporan broj bodova koji su u odnosu na nju utvrđeni primjenom opisanih kriterija odabira radnika kojima će se otkazati ugovori o radu. Navedeno je sve tuženik obrazložio u postupku savjetovanja Kolektivnog viška te u odluci o otkazu ugovora o radu. Dakle, poslovi koje je obavljao tužitelj i dalje postoje, ali došlo je do centralizacije «korporativnih funkcija» pri čemu je potreban manji broj izvršitelja temeljem naprijed navedenih usporednih kriterija između radnika tuženika. Stoga je iz ove i prethodnih točaka ove tužbe, razvidno da su promašeni i svi navodi tužitelja o nezakonitom otkazu. Svim radnicima iz postupka Kolektivnog viška, pa tako i tužitelju, tuženik je omogućio zapošljavanje za poslove u tzv. „operacijama“. Naime, tuženik je imao mogućnost ponuditi radnicima koji su višak 280 takvih radnih mjesta. Radnicima koji su višak, a nisu iskazali interes za rad na tim radnim mjestima, tuženik je bio prisiljen otkazati ugovor o radu. Naime, drugih slobodnih radnih mjesta u tuženiku nema, pa stoga također nije niti moguće osposobiti radnike za neke druge poslove odnosno radna mjesta, kada istih nema. Tužitelj je preuzeo Popis slobodnih radnih mjesta dana 23.3.2022. godine te je iskazao interes za zapošljavanjem na radnom mjestu «Referenta 1» u podružnici Zagrebačke ceste te je po provedenoj selekciji dobila preporuku za premještaj. Međutim, radna mjesta iz Liste slobodnih radnih mjesta u tzv. operacijama su se popunjavala po provedenom selekcijskom intervjuu te se premještaj na svako pojedino mjesto prvo ponudio kandidatu koji je imao punu preporuku s provedene selekcije i najveći broj bodova u Programu od svih kandidata koji su iskazali interes za konkretno radno mjesto. Na radno mjesto «Referenta 1» je premještena radnica BD koja je imala najviše bodova u Programu od svih kandidata za to radno mjesto te je dobila preporuku za premještaj na navedeno radno mjesto po provedenoj selekciji. Slijedom navedenog, s obzirom da je temeljem selekcijskog postupka na radno mjesto «Referenta 1» premještena radnica koja je imala preporuku sa selekcije i ujedno i najveći broj bodova od svih kandidata koji su iskazali interes za to radno mjesto, ostalim radnicima nije ponuđen premještaj na te poslove, pa tako ni tužiteljici. Budući da tužiteljica nije iskazala interes niti za jedno drugo radno mjesto, nije joj ni ponuđen premještaj na drugo radno mjesto u tzv. operacijama. Tužiteljica je u trenutku otkazivanja imala sklopljeni samo jedan ugovor - Ugovor o radu na radnom mjestu Tajnik – administrator u službi ekonomskih i financijskih poslova pa je ispravno uvrštena u funkcionalnu grupu Financije, računovodstvo i kontroling (za poslove za koje je potrebna trogodišnja strukovna, srednja ili viša stručna sprema) u koju grupu bi potpala i da je imala sklopljen ugovor o radu na radnom mjestu Viši referent deviznog poslovanja i fakturiranja. Nadalje, tužiteljica nema utvrđeni status osobe s invaliditetom niti bi o tome ikada obavijestila tuženika, a niti u svojem podnesku ne dostavlja nikakav dokaz o tome smislu. Stoga, za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici nije bilo potrebno pribaviti prethodnu suglasnost (radničkog vijeća / sindikalnog povjerenika) – iz čl. 151. st. 1. t. 3. ZR-a, već je dovoljno provesti postupak savjetovanja iz čl. 150. ZR-a, a što je tuženik kao poslodavac napravio. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu. Saslušani su svjedoci: KD, TD, FD, SDE, ČD, JD, NDE i tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Nije sporna činjenica da su stranke sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 24.11.2020., temeljem kojeg se tužiteljica obvezala obavljati poslove tajnika-administratora u Ekonomsko financijskoj službi podružnice Autobusni kolodvor.

6. Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu je donijeta 01.08.2022., a istom je tužiteljici otkazan navedeni Ugovor o radu, zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. U obrazloženju otkaza tuženik se poziva na činjenicu da je Odlukom Uprave Društva od 30.12.2021., započet postupak savjetovanja sa Sindikalnim povjerenicima u pogledu utvrđenog Kolektivnog viška radnika, sve sukladno čl. 127. Zakona o radu. Nadalje, da je postupak savjetovanja trajao do 08.04.2022. Međutim, nakon provedenog savjetovanja da i dalje postoji potreba za otkazivanjem Ugovora o radu tužiteljici zbog prestanka potrebe za njenim radom, a uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga. Obrazloženje otkaza tuženik temelji na okolnosti centralizacije tzv. "korporativnih funkcija", odnosno "korporativnih servisa". Naime, kod tuženika su se iste grupe tzv. funkcionalnih poslova "korporativnih funkcija" obavljale decentralizirano, unutar više različitih organizacijskih jedinica/Podružnica (i to samo za potrebe te organizacijske jedinice/Podružnice, a ne za potrebe cijelog Društva), što je već samo po sebi dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te do prevelikog broja izvršitelja neopravdano velikog troška poslovanja. Stoga novom organizacijom tuženik provodi centralizaciju "korporativnih funkcija" na način da se uvodi nova organizacija, prema kojoj se u potpunosti prestaju obavljati "korporativne funkcije" u različitim organizacijskim jedinicama/Podružnicama i u njima se u potpunosti ukida obavljanje poslova koji spadaju u "korporativne funkcije", te se poslovi "korporativnih funkcija obavljaju centralizirano (što uključuje i poslove radnog mjesta na kojem je radnik radio) unutar samo jedne nove organizacijske jedinice naziva "Korporativni servisi" i to unutar odgovarajućih sektora i službi kao nižih organizacijskih jedinica. Samim time posljedica opisane centralizacije je i smanjenje broja izvršitelja što je rezultiralo kolektivnim viškom radnika, te time i potrebom za prestankom rada i u odnosu na tužiteljicu. Stoga je tuženik donio interne akte kojima provodi navedenu organizacijsku promjenu, dana 13.05.2022., i to: "Pravilnik o izmjenama pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o.; Pravilnik o organizaciji "Korporativnih servisa" Zagrebačkog holdinga d.o.o.; Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom Zagrebačkog holdinga d.o.o. Tužiteljica je obavljala poslove radnog mjesta administrator tajnik u Podružnici Autobusni kolodvor Zagreb, a poslovi koje je radila spadaju u grupu financije/računovodstvo/kontroling (tzv. funkcionalna grupa poslova). Opisani poslovi tužiteljice spadaju u poslove tzv. "korporativnih funkcija", te je stoga citiranim aktima tuženika ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužiteljica iste obavljala na način da se djelokrug poslova te organizacijske jedinice u bitnom mijenja te se proširuje opseg poslova iste pa se navedeni poslovi obavljaju unutar nove organizacijske jedinice Sektor za financije/računovodstvo/kontroling, unutar Korporativnih servisa. Kako je za obavljanje poslova unutar nove organizacijske jedinice Sektor financije/računovodstvo/kontroling, poslodavac utvrdio potreban broj izvršitelja (50) trogodišnje, strukovne, srednje ili više stručne spreme, a ukupan broj radnika koji obavlja te poslove i ima potrebnu stručnu spremu je veći od potrebnog broja, potrebno je otkazati ugovor o radu tužiteljici kao višku (prekobrojan izvršitelj). Kod odabira prekobrojnih radnika koji su višak, te time i tužiteljice, tuženik je primijenio sljedeće kriterije ("bodovanje"): trajanje radnog odnosa, dob radnika, obveze uzdržavanja, te kao dodatni kriterij okolnost da se radi o hrvatskom branitelju, djeci poginulih ili nestalnih branitelja. U slučaju da radnici imaju jednak broj bodova po opisanim kriterijima, tada se odabir vrši kako slijedi: daje se prednost kriteriju trajanja radnog odnosa kod tuženika, na način da radnik koji je dulje u radnom odnosu tuženika ima prednost naspram onog radnika koji je manje vremena u radnom odnosu kod tuženika, a ukoliko i nakon primjene gore navedenog, usporedni radnici i dalje imaju jednak broj bodova, tada se prednost daje kriteriju obveze uzdržavanja, na način da radnik koji ima više uzdržavanih osoba ima prednost naspram onog radnika koji ima manje uzdržavanih osoba. Rezultat primjene opisanih kriterija ("bodovanje") je otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, obzirom ista ima manji broj bodova od radnika koji su popunili slobodna radna mjesta srednje ili više stručne spreme organizacijske jedinice Sektor za financije/računovodstvo/kontroling. Tužiteljica po opisanim kriterijima ima 4 boda te je u radnom odnosu kod tuženika provela 2 godine, 6 mjeseci i 9 dana, dok radnik s najmanjim brojem bodova trogodišnje strukovne, srednje ili više stručne spreme koji je popunio slobodna radna mjesta u gore navedenoj organizacijskoj jedinici i ima 6 bodova te je u radnom odnosu kod poslodavca proveo preko 12 godina. Tuženik je svim radnicima kojima ima namjeru otkazati ugovore o radu ponudio zapošljavanje na poslovima tzv. "operacijama" (ukupno 113 radnih mjesta za 280 izvršitelja), te je tužiteljica zaprimila popis radnih mjesta i aplicirala je na više slobodnih radnih mjesta u tzv. Operacijama. Prije donošenja ove Odluke o otkazu ugovora o radu, tuženik se o namjeravanom donošenju iste savjetovao sa Sindikatima koji djeluju kod tuženika.

7. Razlozi koji su doveli do potrebe za utvrđivanjem Kolektivnog viška, ali i činjenica da je tuženik postupak Kolektivnog viška, donošenja akata i savjetovanja u pogledu otkaza tužitelju, proveo poštujući proceduru propisanu čl. 127., 150. i 151. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR), slijedi iz dokumentacije i iskaza saslušanih svjedoka, pa iz istog proizlazi:

-da spisu prileži dokumentacija iz koje slijedi da se tuženik obratio svim sindikatima dopisom od 29.12.2021. o namjeravanom donošenju odluke o kolektivnom višku radnika kod tuženika zbog negativnog utjecaja na poslovanje i financijski položaj koji je uzrokovan povišenjem troškova rada, izvršavanja obveza po izdanim vrijednosnim papirima i negativnom trendu poslovanja, radi čega je potrebno ustrojavanje učinkovite centralizirane organizacije te smanjenja broja radnika i smanjenja troškova, dakle uz zahtjev da se iste grupe funkcionalnih poslova koje se odnose na korporativne funkcije obavljaju centralizirano te ukinu nepotrebne organizacijske jedinice u kojima se obavljaju poslovi korporativnih funkcija. Pri tome tuženik obrazlaže radna mjesta na kojima je iskazan višak zbog centralizacije poslovanja, radna mjesta na kojima je iskazan višak zbog ukidanja nepotrebnih organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, kriterije o kojima bi se vodilo računa kod odabira kolektivnog viška radnika, vremenski okvir -rokovi, mjere koje se poduzimaju radi zbrinjavanja viška radnika, iznos i obračun otpremnina, a sindikatima su dostavljeni: popis potencijalnog viška radnika, funkcionalne grupe poslova, nacrti pravilnika i organizacijske sheme korporativnih funkcija i dr. Nadalje je dopisima od 04.03.2022. 21.03.2022., 08.04.2022., tuženik odgovorio i dao pojašnjenja na očitovanja sindikata;

- da je bit kolektivnog viška radnika, odnosno razlog što se na to išlo, bila potreba da se provede centraliziranje poslova, što je nužno uzrokovalo smanjenje broja radnika jer su se poslovi krenuli obavljati u jednom mjestu, da se poboljša s jedne strane ekonomičnost poslovanja, potom da se postigne bolja organiziranost poslovnih funkcija, a između ostalog i smanji broj zaposlenih što bi rezultiralo smanjenjem troškova i boljom efikasnošću radnika. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka SDE, voditeljice Službe za upravljanje ljudskim potencijalima, koja osim toga navodi da se na ovaj način spriječilo da svaka podružnica bude praktično "država" za samu sebe. Naime, tuženik je imao 12 podružnica, gdje je svaka imala primjerice svoju pravnu službu, svoje financije, svoje računovodstvo, svoju nabavu, svoje ljudske resurse, što je rezultiralo nejednakim postupanjem u jednom trgovačkom društvu, odnosno nedosljednošću provođenja poslovnih odluka;

- da je postupak savjetovanja sa sindikalnim partnerima vezan sa mogućim viškom radnika formalno pravno počeo 30.12.2021. kada je poslodavac svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, na 21 adresu uputio namjeru utvrđivanja kolektivnog viška radnika i to na administrativnim poslovima, a zbog mogućeg restrukturiranja, odnosno reorganizacije koju planira provesti. Taj postupak savjetovanja je trajao od 30.12.2021. pa do 08.04.2022. i tijekom tog postupka održavani su sastanci sa sindikalnim partnerima, bilo masovni sastanci na kojima su bili prisutni predstavnici svih sindikata koji djeluju kod tuženika, bilo sastanci u manjim grupama, bilo sastanci jedan na jedan, dakle sa samo jednim sindikatom i razmjenjivani su niz dopisa u kojem se obrazlaže poslodavčeva potreba za smanjenjem broja radnika na administrativnim poslovima, a paralelno s tim sindikati su kroz taj postupak nastojali otkloniti potrebu za otkazivanjem ugovora o radu većem broju radnika. Rezultat savjetovanja u tih 4 mjeseca je bio da se broj od 544 radnika za koje je Uprava smatrala da predstavljaju kolektivni višak, smanjio na 414 radnika. Savjetovanje je okončano 08.04.2022. kada je poslodavac svim sindikatima dostavio svoje konačno očitovanje čime je zaključen postupak savjetovanja i uputio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje dopis i sve relevantne podatke koje zakon nalaže da je provedeno savjetovanje i da je utvrđen kolektivni višak radnika sa svim relevantnim podacima koje zavod zahtijeva. Zavod je mjesec dana nakon zaprimanja dopisa tuženika dostavio svoje očitovanje poslodavcu u kojem očitovanju je naveo da ne vidi zapreke za otkazivanje ugovora o radu radnicima kako je naveo u obavijesti. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka SDE;

-da je o provedenom savjetovanju dana 8. travnja 2022. obaviješten Hrvatski zavod za zapošljavanje, kako slijedi iz ovog dopisa, koji je dopisom od 9. svibnja 2022, obavijestio da nije utvrđeno pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak temeljem čl. 128.st.2. ZR-a;

-da je tuženik uz dopis od 08.04.2022. sindikatima dostavio, između ostalog i završni popis radnika po funkcionalnim grupama (odnosi s korisnicima, financije računovodstvo i kontroling, marketing i prodaja, nabava, nabava/skladište, naplata, opći poslovi, opći poslovi / pismohrana, opći poslovi/vozač/dostavljač, pravni poslovi, sigurnost, zaštita na radu, zaštita okoliša, upravljanje ljudskim potencijalima, projekti, EU projekti, razvoj i usklađenost poslovanja), navodeći poimence one radnike koji ostaju u radnom odnosu u odnosu na stručnu spremu po tim funkcionalnim grupama, te poimence onih koji se uvrštavaju u kolektivni višak. Zasebno su prikazane i suvišne organizacijske jedinice s popisom radnika koji su zbog toga uvršteni u program, slobodna radna mjesta u operacijama te popis radnika koji su iskazali osobni interes za prepuštanje prava i uvrštenje u program. Sve navedeno slijedi iz Tablica koje su privitak dopisa tuženika od 08.04.2022.;

-da je tužiteljica uvrštena u funkcionalnu grupu poslova financije, računovodstvo i kontroling. Svi radnici su u svim, pa i ovoj funkcionalnoj grupi, bodovani. Tužiteljica je prema Tablici bila zaposlena u Podružnici Autobusni kolodvor Zagreb, te je navedeno da je kod tuženika ostvarila radni staž od 2 godine, 1 mjesec i 20 dana, pa je ostvarila 1 bod u odnosu na trajanje radnog odnosa kod poslodavca, po osnovi dobi je ostvarila 1 bod te je ostvarila 2 boda po osnovi obveze uzdržavanja. Nije ostvarila bodove za status branitelja/status djeteta, smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata, a niti je tijekom postupka dokazala da ima pravo i na ove bodove. Iz Tablice u koju je unesena tužiteljica kao radnica uvrštena u program slijedi da se odnosi na radnike koji rade na poslovima za koje je potrebna trogodišnja strukovna, srednja ili viša stručna sprema. Budući da je ostvarila ukupno 4 boda, prema prikazu Tablice, na radu su ostali oni radnici koji su ostvarili veći broj ukupnih bodova i to u rasponu od 6- 8 bodova. Kao zadnji radnik koji je ostvario navedenih 6 bodova i ostao je na radu naveden je OD koji kod tuženika ostvario za radni staž od 12 godina, 8 mjeseci i 3 dana, 2 boda, po osnovi dobi je ostvario 3 boda te je ostvario 1 bod po osnovi obveze uzdržavanja;

-da iz jasnog iskaza svjedoka SDE slijedi da svi radnici koji su radili administrativne poslove su uvršteni u kolektivni višak radnika te je u odnosu na poslove financija, računovodstava i kontrolinga tuženiku bilo potrebno 50 izvršitelja koji su imali SSS i VŠS. Višak ih je bilo 41. Metodologija po kojoj su radnici razvrstavani u funkcionalnu grupu poslova, je bila utvrđivana prema ugovorima o radu i prema poslovima koje su radnici faktički obavljali. Navedeni iskaz sud prihvaća ocjenjujući ga logičnim a prihvaća ga iz razloga što je svjedok bio neposredno uključen u cjelokupni proces utvrđivanja kolektivnog viška radnika a kako iskazuje bodovanje radnika koji su bili kolektivni višak je radila Služba za upravljanje ljudskim resursima, konkretno njena suradnica i ona. Pri tome valja zaključiti da su sami rukovoditelji ranijih službi u podružnicama dostavljali podatke o radnicima u službi i koje poslove isti sadržajno obavljaju, SDE, kako je to u konkretnom slučaju učinjeno i u odnosu na tužiteljicu. Navedeno slijedi iz iskaza svjedoka FD koji je u vrijeme rada tužiteljice bio rukovoditelj službe ekonomskih i financijskih poslova Podružnice Autobusni kolodvor i koji o istom iskazuje navodeći i da je popisao radnike i njihova radna mjesta, a u e-mailu je naveo i sve kolegice koje su imale ugovore za druga radna mjesta, među njima i tužiteljicu, a koji radnici su obavljali druge poslove tj. fakturiranje i obračun;

-da iz iskaza tužiteljice slijedi da je kod tuženika obavljala poslove koji su bili u opisu radnog mjesta višeg referenta za devizno poslovanje i fakturiranje u podružnici tuženika Autobusni kolodvor. Obavljala je poslove najamnina, režijskih troškova, izlaznih troškova za reklame i za promet. Da tužiteljica nije obavljala poslove tajnika administratora koji poslovi bi pripadali uredu direktora, slijedi i iz iskaza svjedoka FD koji je u vrijeme rada tužiteljice bio rukovoditelj službe ekonomskih i financijskih poslova Podružnice Autobusni kolodvor. Svjedok iskazuje da je tužiteljica obavljala poslove referenta fakturiranja i vodila je glavnu blagajnu podružnice, koje poslove Podružnice Autobusni kolodvor u dijelu fakturiranja te poslove referenta i blagajnika je preuzela Služba za marketing i prodaju. Nadalje iz iskaza svjedoka ĆD koja je radila zajedno s tužiteljicom slijedi da je tužiteljica bila fakturista i radila je sve izlazne račune za Autobusni kolodvor u Zagrebu, koji su pripadali ekonomskoj službi Podružnice Autobusni kolodvor. Nadalje, da ta služba više ne postoji, a posao se obavlja na lokaciji Vukovarska 41 u korporativnim servisima Sektoru za marketing i prodaju. Svjedok JD iskazuje da je radila u Podružnici Vladimir Nazor, te je kao djelatnica računovodstva nastavila raditi na lokaciji tuženika u Ulici grada Vukovara. Iz iskaza svjedoka SDE jasno slijedi da su poslovi koje je tužiteljica opisala a da ih je radila u Podružnici tuženika, poslovi funkcionalne grupe financije, računovodstvo i kontroling. Nadalje da se ti poslovi danas obavljaju unutar korporativnog servisa u različitim sektorima, pa Sektor za marketing, prodaju i odnosa s korisnicima, obavlja poslove fakturiranja. Poslovi plaćanja se obavljaju u Sektoru za financije, dok se poslovi izlaznih računa, ulaznih računa, knjigovodstveni poslovi, računovodstveni poslovi, obavljaju unutar Sektora za računovodstvo i formiran je Sektor za upravljanje potraživanjima u kojem se obavljaju poslovi prisilne naplate. Također i iz iskaza svjedoka KD, predsjednice Sindikata Čistoća Zagreb, proizlazi da su razlozi otkazivanja bili u centralizaciji administrativnih poslova, koji su centralizirani u korporativne servise i više se ne obavljaju po podružnicama. Slijedom svih navedenih iskaza, valja zaključiti da je tužiteljica obavljala računovodstvene poslove koji se više ne obavljaju u Podružnici Autobusni kolodvor Zagreb, već su centralizirani unutar korporativnih servisa tuženika i tamo se obavljaju u odgovarajućim Sektorima. U ovom postupku je valjalo utvrditi stvarne poslove koje je radnik obavljao, neovisno o nazivu radnog mjesta, čije neadekvatno označavanje ne čini nezakonitom odluku o otkazu. Sumirajući sve navedeno, tužiteljica je jedino mogla biti uvrštena u Tablici u funkcionalnoj grupi poslova financije, računovodstvo i kontroling a prema bodovima koje je ostvarila utvrđena je kolektivnim viškom, osobito u odnosu na JD, koja je ostvarila veći broj bodova (7 bodova);

-da su svi navedeni prijedlozi Pravilnika dostavljeni Sindikatima koji djeluju kod tuženika kako to slijedi iz dopisa tuženika od 29.04.2022. u predmetu savjetovanja sukladno odredbama čl. 150. ZR-a. U skladu s tim dopisom iskazuje i svjedok SDE kada navodi da je poslodavac u daljnjem postupku savjetovanja sa sindikalnim partnerima, njima uputio Prijedlog izmjene akata kojima je regulirana materija organizacije kod tuženika na način da se formiraju centralizirane korporativne funkcije da se svi funkcionalni poslovi kod tuženika u cjelini obavljaju na jednom mjestu centralizirano za jedno društvo u cjelini, a ne da se obavljaju za svaku pojedinačnu podružnicu zasebno. Po okončanju postupka savjetovanja vezano za izmjene akata, poslodavac je donio akte koji su stupili na snagu 26.05.2022. kojim su ustrojene nove korporativne organizacijske jedinice u kojima se poslovi odvijaju za društvo u cjelini i kojima su izmijenjeni pravilnici o organizaciji tuženika, svih i kojima su ukinuta ona radna mjesta koja su potpala pod korporativne funkcije. Spisu prileže i očitovanja Sindikata kojim se očituju na izmjenu općih akata o organizaciji/sistematizaciji i to Sindikata PPDIV od 03.05.2022., SSKH od 05.05.2022., Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske od 04.05.2022., Sindikata hrvatskog vozača od 05.05.2022., Novog Sindikata od 05.05.2022., Sindikata osoba s invaliditetom Hrvatske, Podružnica Zagrebački holding od 11.05.2022.;

-da je tuženik 13.05.2022. donio Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji kojim je u čl.1.odredio da su organizacijske jedinice Podružnice; službe i odjeli, te je u čl.2. ,Služba za računovodstvo, financije i kontroling Podružnice Autobusni kolodvor Zagreb, ukinuta i brisana, zbog prestanka obavljanja poslova u toj organizacijskoj jedinici. Stoga kako su u konačnici Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa tuženika iz svibnja 2022. ustrojeni korporativni servisi, pa tako između ostalog i pojedini Sektori, u kojima se obavljaju poslovi koje je ranije obavljala tužiteljica u navedenoj Podružnici. Dakle, u pitanju su poslovi „korporativnih funkcija“ koje je temeljem čl. 102. Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022. tuženik ugasio u svojim Podružnicama i odredio ih obavljati centralizirano i za potrebe Društva u cjelini (podrška; revizija; strategija razvoj i usklađenost; upravljanje projektima; računovodstvo; financije; kontroling; upravljanje ljudskim potencijalima; pravni poslovi; opći poslovi; nabava; sigurnost; naplata; odnosi s korisnicima; marketing i prodaja te ICT potpora);

-da je u postupku kolektivnog viška radnika, donošenju akata kao i u postupku otkazivanja Ugovora o radu kod tuženika djelovalo više sindikata, kako to slijedi iz iskaza svjedoka SDE i KD. S obzirom da se ti sindikati nisu, u smislu čl. 153.st.4. ZR-a, sporazumjeli o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća, niti su o tome obavijestili tuženika, tuženik je savjetovanjem sa sindikatima koji su u to vrijeme djelovali kod tuženika ispunio svoju obvezu predviđenu čl.127. i 150. ZR-a. Stoga nije u pravu tužitelj kada tvrdi da tuženik nije proveo postupke sukladno navedenim Zakonskim člancima, odnosno na zakonit način. Postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće se na prijedlog radnika, a ne na prijedlog poslodavca. Time što kod tuženika nije bilo izabrano radničko vijeće, a ni sindikalni povjerenik, radnici su sebe onemogućili u sudjelovanju pri donošenju odluka kao i u zastupanju interesa i prava kod poslodavca. Uz sve navedeno a u odnosu na samo savjetovanje sa Sindikatima, valja ukazati da se u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1162/2022-2 od 9. siječnja 2024. ističe; „Uz tako izričito propisanu obvezu sindikata, po ocjeni ovog suda, propust sindikata da postignu sporazum o sindikalnom povjereniku i o tome obavijeste poslodavca ne može ići na štetu poslodavca. Stoga, po ocjeni ovog suda, u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je određen sindikalni povjerenik niti je o tome poslodavac obaviješten, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150. st. 1. ZR-a.“ Stoga u konkretnom slučaju tuženik nije bio u obvezi provesti savjetovanje sa Sindikatima koji djeluju kod tuženika kako u odnosu na kolektivni višak tako i u odnosu na donošenje akata o sistematizaciji radnih mjesta;

-da se tužiteljica prijavila na slobodno radno mjesto referenta u Zagrebačkim cestama, međutim da nije u selekcijskom postupku uspjela, kako to slijedi iz iskaza tužiteljice. Naime iz iskaza svjedoka NDE koja je u vrijeme utvrđivanja kolektivnog viška radnika radila na radnom mjestu višeg samostalnog referenta u Službi za upravljanje ljudskim resursima, slijedi da su se radnicima davale liste slobodnih radnih mjesta u operacijama, te su radnici imali 8 dana da iskažu svoj interes za ponuđena radna mjesta. Potom je s kolegicom ZD radila intervjue u pogledu mogućnosti daljnjih zapošljavanja na predloženim radnim mjestima. Nakon toga se provjeravao broj bodova radnika koje je ostvario prema tablici te preporuke koje je dobio. Potom su zvali radnika da vide da li će u konačnici prihvatiti ponuđeno radno mjesto i ukoliko je i dalje iskazao interes za slobodno radno mjesto pripremali bi ugovor o radu. Ukoliko bi radnik od toga radnog mjesta odustao zvali bi sljedećeg kandidata i postupali na isti način. Svjedokinja potvrđuje da je tužiteljica iskazala interes za radno mjesto referenta 1 koje je bilo ponuđeno svima koji su bili iskazani kao višak radnika, međutim da je za to radno mjesto bilo jako puno kandidata koji su svi bili utvrđeni kolektivnim viškom te je tužiteljica u konačnici pozvana na intervju koji je s njom provela ZD. Tužiteljica je dobila preporuku za to radno mjesto međutim joj isto nije ponuđeno da ga nadalje obavlja budući se osim preporuke uzimao u obzir i najveći broj bodova koje je radnik ostvario po kriterijima a kako je to proizlazilo iz popisa radnika koji su utvrđeni kolektivnim viškom. Stoga kako je kolegica tužiteljice imala veći broj bodova te je dobila preporuku za obavljanje poslova referenta 1 to joj je u konačnici ponuđeno ovo radno mjesto koje je prihvatila, radilo se o radnici BD i prema popisu je ostvarila 7 bodova u odnosu na tužiteljicu koja je ostvarila 4 boda. Slijedom navedenog proizlazi da je tuženik u odnosu na tužiteljicu jednako postupio kao i u odnosu na druge radnike koji su iskazali interes da sudjeluju u popuni slobodnih radnih mjesta, a koji radnici su iskazani kolektivnim viškom. Okolnost da je tuženik raspisao oglase za slobodna radna mjesta, na što se tužiteljica poziva, nije relevantna činjenica jer se isti odnose na 2024. godinu, a otkaz tužiteljici je uslijedio tijekom 2022.;

-da je u konačnici tuženik proveo savjetovanje o namjeravanoj odluci o otkazu tužiteljici prije nego li je ista donijeta, što proizlazi iz same činjenice da se dopisom od 26.07.2022., Sindikat osoba s invaliditetom Hrvatske, Podružnica zagrebački holding, usprotivio davanju otkaza tužiteljici. Iz dokumentacije Pregled zaposlenih osoba s invaliditetom HZMO-a sa stanjem na dan 31.03.2022. slijedi da tužiteljica nije na popisu kao osoba koja ima status osobe s invaliditetom, pa tužiteljica nije dokazala da je u odnosu na nju tuženik bio u obvezi provesti postupak suodlučivanja sa sindikatima, sukladno čl.151. ZR-a. Također iz dopisa tuženika od 03.05.2022. koji je upućen svim sindikatima proizlazi da se za svakog od radnika koji je uvršten u kolektivni višak traži savjetovanje, odnosno suodlučivanje, sukladno čl. 150. i 151. ZR-a, uz dostavu svih podataka. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka ĐD kada iskazuje da je tuženik provodio savjetovanje za pojedinačne otkaze, a navedeno slijedi i iz iskaza svjedoka KD.

8. Iz svega prethodno obrazloženog proizlazi da je tuženik imao opravdan razlog za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, sukladno odredbi čl. 115.st.1.al.1. ZR-a, kojim je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

9. Autonomno je pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna, smanjiti broj radnika na pojedinim radnim mjestima, te ista organizirati u okviru promijenjenih organizacijskih jedinica. Nastavno na navedeno, poslodavac zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta. Stoga kako se poslovi radnog mjesta koje je obavljala tužiteljica nadalje obavljaju centralizirano s manjim brojem radnih mjesta, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj sud smatra da je otkaz Ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, zakonit i dopušten.

10. Kako je poslodavac samostalan i autonoman u organizaciji rada i u ustroju radnih mjesta te ZR daje samo okvirne granice u kojima se poslodavac i radnik trebaju kretati u uređivanju radnog odnosa. Ovlaštenje je poslodavca da ustroji radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem citiranih Pravilnika, a sud u radnom sporu nije ovlašten ocjenjivati zakonitost pravilnika koji je donio poslodavac, ako radničko vijeće ili sindikalni povjerenik nisu, kao ovlaštena tijela, zahtijevali oglašavanje pravilnika nevažećim (VSRH, Revr-721/05 od 25.07.2007. i Revr-195/07 od 04.04.2007.).

11. Direktiva Vijeća 98/59/EZ o usklađivanju zakonodavstava zemalja EU-a u odnosu na kolektivno otkazivanje (tzv. direktiva kolektivnog viška), koja je u cijelosti implementirana u Zakon o radu, a niti Zakon o radu ne daju konkretan odgovor na prijepor stranka u ovom sporu u pogledu činjenice da li je tuženik prvo trebao donijeti odgovarajuću sistematizaciju radnih mjesta pa potom utvrditi kolektivni višak ili je trebao postupiti suprotno. Mišljenje ovog suda je da u situaciji kada je tuženik imao veliki broj podružnica koje su imale svoje sistematizacije radnih mjesta a imao je namjeru centralizirati korporativne poslove, da je time bio u poziciji da s velikom sigurnošću može zaključiti koji poslovi su mu nepotrebni u cijelosti ili djelomično te mu uzrokuju financijsko opterećenje za poslovanje Društva. Stoga je opravdano krenuo u savjetovanje sa sindikatima u pogledu kolektivnog viška te nakon toga u kreiranje i donošenje pravilnika kojima je definirao radne pozicije (radna mjesta), nakon čega su uslijedile i konkretne odluke o poslovno uvjetovanim otkazima radnicima koji su utvrđeni viškom.

12. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu. S obzirom da je Odluka o otkazu dopuštena, nije sukladno čl. 124. st. 1. ZR-a bilo uvjeta niti za vraćanje tužiteljice na rad, pa je i taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

13. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka i druge dokaze, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, a niti provoditi, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke.

14. Budući da je tužiteljica Odluku o otkazu zaprimila 29.08.2022., kako to proizlazi iz Potvrde o izvršenoj dostavi tuženika, a Zahtjev za zaštitu prava je podnijela 09.09.2022., te je tužba podnesena 06.10.2022., to je tužiteljica postupila sukladno čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17. i 98/19.).

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), Odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u toč. 4. da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.) i tuženiku priznati troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 200 bodova ili 400,00 eura i PDV 25% ili ukupno 500,00 eura, sve za prvostupanjski postupak do donošenja ranije I st. Presude u ovom predmetu, 19.12.2024. Od donošenja II st. Rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-102/2025 od 06.05.2025. tuženiku je priznat trošak sastava žalbe od 24.12.2024. u visini od 125,00 bodova, odnosno 200,00 eura, kako to tuženik i traži (Tbr. 10. važeće OT), koji trošak uz PDV 25% iznosi 250,00 eura. Nadalje je za zastupanje u daljnjem prvostupanjskom postupku tuženiku priznat trošak jednokratne nagrade u visini od 250 bodova, odnosno 500,00 eura, koji uz PDV 25%, iznosi 625,00 eura, te trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u visini od 53,09 eura. Sveukupno je tuženiku dosuđen parnični trošak u visini od 1.428,09 eura.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izrekama presude.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu na odlučivanje.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika