Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1101/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zinke Bulka predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja GE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice GES, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Petru Bačiću, odvjetniku u Splitu, protiv 1. tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel i 2. tužene Srednje Škole Hvar, OIB: 92464275654, [adresa], zastupane po ravnatelju BE, a on po punomoćniku Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja ugovora ništetnim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-2607/2021 od 10. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-2607/2021 od 10. rujna 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I/ "Utvrđuje se ništetnim o darovanju nekretnina zaključen 12.siječnja 1999. između Vlade RH kao darovateljice i Srednje škole Hvar, kojim ugovorom je darovateljica darovala daroprimateljici nekretninu označen s č. zgr [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II/ Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu [adresa] da izvrši uknjižbu brisanja prava vlasništva s imena tužene ad 2/Srednje škole Hvar, koja je provedena temeljem ugovora o darovanju nekretnina iz prethodne točke.

III/ Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana naknade tužiteljima parnični trošak zajedno s zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja do isplate."

2. Dužni su tužitelji u roku od 15 dana naknaditi tuženiku ad 1/ trošak ovog postupka u iznosu od 800,00 EUR, a tuženiku ad 2/ trošak u iznosu od 1.500,00 EUR. ''

2. Protiv navedene presude žale se tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Pobijana presuda nije zakonita. Predmet postupka je utvrđenje ništetnim prijepornog ugovora o darovanju jer isti nije bio sačinjen u zakonom propisanom obliku. Radi se o ugovoru o darovanju nekretnine, bez prave predaje posjeda za koji je bila propisana forma sudskog zapisnika i to mjerodavnim odredbama OGZ-a. Radilo se o kogentnoj normi, a nesporno je da ugovor nije bio zaključen u formi sudskog zapisnika, pa je temeljem čl. 103. st. 1. ZOO/91 ništetan pravni posao. Za valjanost ugovora o darovanju koji nije sklopljen u obliku sudskog zapisnika, potrebno je izvršenje prave predaje darovane stvari. Tužitelji osporavaju utvrđenje suda da činjenica predaje posjeda od strane darovatelja prema daroprimatelju nije upitna te je predaja posjeda realizirana po samom aktu sklapanja ugovora o darovanju, jer smatraju da to nije točno i da je u suprotnosti sa svim izvedenim dokazima. Sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, jer nije savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno . Pogrešno se sud bavio analiziranjem jesu li tužitelji 1993. useljenjem u stan koji se nalazi u prizemlju zgrade stekli pravo vlasništva tog stana i jesu li plaćali režijske troškove. Iz iskaza svjedoka HE utvrđeno je da je otprilike 1992. ŠE rođ. G dobila posao u tadašnjoj Općini Hvar te da je Općina Hvar odlučila da se obitelji ŠE dade smještaj u odmaralištu Jugopetrol u [adresa] . Nesporno je da su tužitelji od 1993. u predmetnom stanu te da u istom neprekidno stanuju u nesmetanom posjedu od useljenja do 2017. kada je 2. tužena ustala tužbom protiv njih radi iseljenja, u predmetu broj Ps-35/2017. Radi se o nekretnini u naravi zgradi koja se sastoji od podruma, prizemlja i kata s ukupno dva stana i sporednih prostorija. U stanu u prizemlju stanuju tužitelji, a u stanu na katu od 1972. stanuje BES, pa je jasno da 1. tužena objektivno nije mogla predmetnu zgradu predati u posjed 2. tuženoj. Iz iskaza svjedoka BES utvrđeno je da se u podrumu zgrade nalaze kuhinja i restoran bivšeg odmarališta Jugopetrol iz Beograda te da se na katu, osim stana u kojemu ona stanuje, nalaze i sobe koje su ranije koristili gosti odmarališta, te da je u prostoru restorana slavila svoj 30-ti rođendan 2002., a kada se udala 2007. da se tu održala svečanost povodom njezinog vjenčanja, pa je time dokazano da ni u vrijeme zaključenja prijepornog ugovora niti kasnije 2. tužena nije bila u posjedu predmetne zgrade. Tužitelji su dokazali da je darovanje nekretnine bilo izvršeno bez prave predaje, tj. bez uvođenja daroprimatelja u posjed, a što prijeporni ugovor o darovanju čini ništetnim, jer da bi takav ugovor bio pravno valjan morao je biti zaključen u obliku sudskog zapisnika. Nedostatak zakonom propisanog oblika dovodi do ništetnosti ugovora. Ukazuje se da ni 1. tužena nikada nije bila u faktičnom posjedu predmetne nekretnine, jer je posjed i korištenje preuzela samo formalnopravno i to temeljem Uredbe Vlade RH od 22. kolovoza 1991., kojom Uredbom je RH preuzela u posjed i korištenje odmarališta, hotele i dr. na kojima su pravo raspolaganja imale pravne osobe sa sjedištem izvan RH. Radilo se o darovanju bez prave predaje, pa je uknjižba bila nezakonita, jer je izvršena temeljem ugovora koji nije bio sačinjen u zakonom propisanom obliku. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da se u konkretnom slučaju uknjižba prava vlasništva na 2. tuženu mogla izvršiti na temelju Odluke Vlade RH, te da nije bilo potrebno sklapati ugovor o darovanju. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti te tužiteljima dosudi zatraženi parnični trošak uvećan za trošak žalbe, a podredno presudu ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to drugom sucu istog suda.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koju u žalbama ukazuju tužitelji.

5. Sud prvoga stupnja, u obrazloženju pobijane presude, između ostalog je naveo:

- da tužitelji tvrde da stanuju u stanu koji se nalazi u [adresa] u prizemlju zgrade označene kao čzgr. [katastarska općina]

- da se zgrada sastoji od podruma, prizemlja i kata s ukupno dva stana i sporednih prostorija

- da se u prizemlju zgrade nalazi stan površine 110,71 m2 u kojem stanuje obitelj ŠE od 1992.

- da se na prvom katu nalazi stan površine 72,17 m2 u kojem stanuje BES

- da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik navedene zgrade upisana 2. tužena i to temeljem Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog 12. siječnja 1999. između Vlade RH, 1. tužene kao darovateljice i 2. tužene kao daroprimateljice

- da ugovor nije pravno valjan iz razloga što nije bio zaključen u propisanom obliku i to u obliku sudskog zapisnika

- da iako sadrži klauzulu intabulandi i konstataciju da je 2. tužena stupila u posjed darovane nekretnine danom zaključenja ugovora te iako je ugovor proveden u zemljišnoj knjizi, isti nije pravno valjan zbog nedostatka propisanog oblika

- da prema pravnim pravilima OGZ-a za valjanost Ugovora o darovanju koji nije sklopljen u obliku sudskog zapisnika potrebno je izvršenje prave predaje darovanih stvari tako da daroprimatelj njome može slobodno raspolagati

- da je predmetna nekretnina u vrijeme zaključenja Ugovora o darovanju kao i prije i nakon njegova zaključenja bila u dugogodišnjem samostalnom i nesmetanom posjedu tužitelja i BES

- da je prijašnji vlasnik zgrade bilo poduzeće "Jugopetrol" iz Beograda , a Uredbom Vlade RH od 22. kolovoza 1991. RH je preuzela u posjed i korištenje , a u svrhu osiguranja uvjeta za smještaj osoba u zbjegu i socijalnih nezbrinutih osoba, te je temeljem Uredbe RH postala vlasnica navedene nekretnine

- da su tužitelji sa svojom obitelji u srpnju 1992. kao izbjeglice iz BiH uvedeni u posjed navedenog stana u prizemlju predmetne zgrade

- da je 2. tužena uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine, te je podnijela tužbu protiv tužitelja te BES radi iseljenja iz predmetnih stanova

- da se 2. tužena uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine temeljem ništetnog ugovora o darovanju nekretnina

- da nije točno da je 2. tužena vlasništvo predmetne nekretnine stekla temeljem Odluke Vlade RH od 18.12.1998. jer je Vlada istom odlukom ovlastila ministra prosvjete i športa da u ime RH sklopi sa Srednjom školom Hvar Ugovor o darovanju te nekretnine

- da se 1. tužena protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te ističe da je 2. tužena pravo vlasništva na spornoj nekretnini stekla temeljem Odluke Vlade RH od 18. 12. 1998., pa da nije niti bilo potrebno zaključenje Ugovora o darovanju

- da je presudom Trgovačkog suda u Splitu posl. br. P-2753/2010 od 07.03.2013. u postupku koji se vodio po tužbi tužitelja Naftna industrija Srbije A.D. protiv tuženika Republike Hrvatske i Srednje škole Hvar, između ostalog odbijen tužbeni zahtjev i za utvrđenje ništavosti ugovora o darovanju nekretnina od 12. 01. 1999. kao i za brisanje prava vlasništva 2. tuženika

- da se radilo o sporu između drugih stranaka, te su razlozi ništavosti isticani od strane tužitelja drugačiji od razloga isticanih u ovoj tužbi

- da se 2. tužena protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te ističe da je upis prava vlasništva postigla temeljem Odluke Vlade RH od 18.12.1998. i Ugovora o darovanju nekretnina od 12. 01. 1999.

- da što se tiče oblika darovnog ugovora radi se o realnom darovanju u kom slučaju akt sklapanja ugovora nije vremenski odvojen od akta ispunjenja i za takvo darovanje je u konkretnom slučaju ispoštovana zakonska forma

- da je 2. tuženik neposredno nakon sklapanja ugovora stupio u posjed darovane nekretnine te bio u mogućnosti vršiti faktičnu vlast na darovanoj nekretnini obzirom na darovatelja koji mu je istu nekretninu predao u posjed

- da su tužitelji nekretninu uzurpirali radi čega je 2. tuženik kao vlasnik nekretnine tražio njihovo iseljenje u postupku koji se pred istim sudom vodi pod posl. br. Ps-35/17

- da činjenica predaje posjeda od strane darovatelja nije upitna, predaja posjeda je realizirana po samom aktu sklapanja ugovora te 2. tuženik nekretninu koristi u svrhu i u svezi izvođenja nastavnog programa

- da je iz Ugovora o darovanju nekretnina od 12. siječnja 1999. između Srednje škole Hvar i Vlade RH utvrđeno da stranke utvrđuju objekt darovne činidbe tj. č. zgr. [katastarska čestica] i pripadajuće zemljište površine 393 m2 u naravi samostojeći objekt u [adresa], u naravi prizemlje i dva kata površine 640 m2 i pripadajuće zemljište

- da je darovanje u svrhu izvođenja nastavnog programa, te da darovatelj dobrovoljno i besplatno prepušta obadreniku imovinu koja je predmet darovanja, a isti to prihvaća

- da darovatelj ovlašćuje obdarenika na upis njegova prava vlasništva u zemljišnim knjigama te predaje u posjed nekretninu koja je predmet darovanja

- da je iz neformalnog zk izvatka ul. 994 k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je pravo vlasništva na čzgr. 629, vila s vrtom površine 393 m2 upisano na 2. tuženika

- da glede sklapanja ugovora o darovanju, u vrijeme kada je osporavani ugovor sklopljen, primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), odnosno odredbe paragrafa 938 do 956 OGZ-a

- da temeljem tada važećih odredbi, a i temeljem sada važećih odredbi čl. 479 -498 ZOO-a ugovor o darovanju nekretnina je strogo formalni ugovor i da bi bio valjan mora biti sklopljen u pisanom obliku

- da ako se radi o ugovoru u darovanju bez predaje nekretnine u neposredan posjed daroprimca, takav ugovor da bi bio pravno valjan mora obavezno biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave

- da izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku dovodi do ništetnosti tog pravnog posla

- da se nedostatak zakonom propisanog oblika ugovora mogao nadomjestiti samo predajom stvari odnosno nekretnine u posjed obdarenika

- da je iz spisa Trgovačkog suda u Splitu posl. br. P-2753/2010 u pravnoj stvari tužitelja Naftna industrija Srbije protiv 1. tuženika Republika Hrvatska i 2. tuženika Srednja Škola Hvar utvrđeno da se vodio radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da nije pravno valjana uknjižba prava vlasništva u korist RH, u korist Srednje škole Hvar te da se utvrđuje ništavim Odluka o prijenosu nekretnina u vlasništvo RH, u vlasništvo Srednje škole Hvar od 18.12.1998. kao i Ugovora o darovanju nekretnina od 12. 01. 1999.

- da je navedeni postupak pravomoćno okončan donošenjem presude Trgovačkog suda u Splitu br. 16P-2753/10 od 07. 03. 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7906/13 od 28. 09. 2016., a kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i za utvrđenja ništavosti ugovora o darovanju nekretnina od 12. 01. 1999. kao i za brisanje prava vlasništva s imena 2. tuženika

- da činjenica predaje posjeda od strane darovatelja prema daroprimatelju nije upitna te je predaja posjeda realizirana po samom aktu sklapanja ugovora o darovanju

- da je tuženik u mogućnosti vršiti faktičnu vlast na darovanoj nekretnini obzirom na darovatelja koji mu je nekretninu predao u posjed, a tuženik istu koristi u svrhu i u svezi izvođenja nastavnog programa

- da je 2. tuženik pravo vlasništva na spornoj nekretnini stekao temeljem odluke Vlade RH o prijenosu nekretnina u vlasništvo Srednje Škole Hvar od 18. 12. 1998.

- da prema čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZVDSP) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona

- da je 1. tužena pravo vlasništva stekla po samom zakonu

- da nije niti bilo potrebno zaključenje ugovora o darovanju, jer je pravo kojeg tužitelji smatraju ništavim stečeno temeljem Odluke Vlade RH od 18. 12. 1998. temeljem koje odluke je 2. tuženik mogao ishoditi uknjižbu prava vlasništva

- da zk upis nema konstitutivni značaj jer se ne radi o stjecanju prava vlasništva na temelju ugovora o darovanju, već je 2. tuženik postao vlasnikom nekretnine temeljem valjane odluke 1. tuženika temeljem koje je mogao ishoditi uknjižbu prava vlasništva

- da tužitelji na kojima je teret dokazivanja nisu dokazali ispunjenje pretpostavki za utvrđenje ništetnosti darovnog ugovora od 12. 01. 1999. propisano odredbom čl. 103. st. 1. ZOO-a, niti su dokazali da bi navedeni ugovor bio protivan moralu odnosno prisilnim propisima

- da sud smatra da predmetni ugovor o darovanju proizvodi sve učinke pravno valjanog ugovora, te da nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je isti ništav te uspostavu zk stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora u zemljišnim knjigama.

8. Temeljem čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94 - dalje ZOO/91) ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Treba reći da je u svojoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Rev-995/04-2 od 4. listopada 2005. između ostaloga istaknuo: “Predmetni darovni ugovor nije zadovoljavao ovaj oblik, jer iako sačinjen u pisanoj formi, nije imao formu javnobilježničkog akta. Slijedom toga, takav je darovni ugovor protivan propisu, pa je zaključeni pravni posao ništav osnovom čl. 103. Zakona o obveznim odnosima. Samo bi prava predaja stvari mogla nadomjestiti takav nedostatak, a ne i uknjižba u zemljišne knjige.''

9. Obzirom da je ugovor o darovanju reguliran tek Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) to se za prosudbu valjanosti i učinaka takvih ugovora do stupanja na snagu tog Zakona - 1. siječnja 2006. primjenjuju odredbe paragrafa 938-956 Općeg građanskog zakonika koji se kao pravna pravila primjenjivao temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (''Narodne novine'', broj 73/91.) U primjeni pravnog pravila iz paragrafa 943. bivšeg OGZ-a (koji se primjenjivao temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. zauzeto je pravno shvaćanje da ugovor o darovanju treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta sukladno odredbi čl. 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93), a kad ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari, a ne i uknjižba u zemljišne knjige. Dakle, činjenica što je predmetni ugovor proveden u zemljišnim knjigama ne može nadomjestiti predaju stvari u neposredan posjed. Ništetan je ugovor o darovanju bez pravne predaje u posjed ukoliko nije sklopljen u obliku propisanom u ZOO-a, pri čemu se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredan posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja (tako VS RH Rev-1182/14-2 od 30. kolovoza 2017.). Prava predaja je izvršena kada se stjecatelj voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati vlast glede stvari.

10. Prvostupanjski sud navodi da što se tiče oblika darovnog ugovora radi se o realnom darovanju u kom slučaju akt sklapanja ugovora nije vremenski odvojen od akta ispunjenja i za takvo darovanje je u konkretnom slučaju ispoštovana zakonska odgovarajuća forma, te da su tužitelji nekretninu uzurpirali radi čega je 2. tuženik kao vlasnik nekretnine tražio njihovo iseljenje u postupku koji se pred istim sudom vodi pod posl br. Ps-35/17. Sud navodi da je 2. tuženik neposredno nakon sklapanja ugovora stupio u posjed darovane nekretnine te bio u mogućnosti vršiti faktičnu vlast na darovanoj nekretnini obzirom na darovatelja koji mu je istu nekretninu predao u posjed, te da predaja posjeda od strane darovatelja nije upitna, jer je predaja posjeda realizirana po samom aktu sklapanja ugovora, te 2. tuženik nekretninu koristi u svrhu i u svezi izvođenja nastavnog programa.

11. Osnovano žalitelji prema shvaćanju ovoga suda, ističu da u pobijanoj presudi nisu izneseni jasni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama, pa se pobijana presuda za sada ne može ispitati. Naime, u obrazloženju se ne navode odlučne činjenice glede oblika Ugovora o darovanju nekretnina od 12. siječnja 1999. između Srednje škole Hvar i Vlade RH, kako bi se nakon utvrđivanja tih činjenica mogle analizirati druge sporne činjenice. Sporna činjenica je li u ovom slučaju izvršena prava predaja nije valjano obrazložena, pri čemu navod prvostupanjskog suda da činjenica predaje posjeda od strane darovatelja prema daroprimatelju nije upitna te je predaja posjeda realizirana po samom aktu sklapanja ugovora o darovanju za sada se ukazuje nedovoljno obrazložena s obzirom na provedene dokaze glede posjeda tužitelja i trećih osoba. Sud nije dao razloge za svoju tvrdnju da je tuženik u mogućnosti vršiti faktičnu vlast na darovanoj nekretnini, obzirom na darovatelja koji mu je nekretninu predao u posjed, a tuženik istu koristi u svrhu i u svezi izvođenja nastavnog programa. Prava predaja podrazumijeva realnu predaju stvari u neposredan posjed stjecatelja, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja no o tome nema nikakvih razloga.

12. I po ocjeni ovog suda, radi se o vrsti ugovora za koji je, zbog njegovih činjeničnih i pravnih karakteristika, propisana stroga zakonska forma, što znači da je za njegov nastanak potrebno da suglasnost volja bude izražena u zakonu predviđenom obliku, a ako nije zaključen u tom obliku, ima pravni učinak, ako je nekretnina predana u posjed daroprimcu, tj. ako je izvršena prava predaja. Izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku (ako je to potrebno, a ako ne dostatno obrazložiti) dovodi do ništetnosti pravnog posla. Činjenica da je predmetni ugovor proveden u zemljišnim knjigama ne može nadomjestiti predaju stvari u neposredan posjed, ako je predmetni darovni ugovor protivan zakonu, odnosno zaključeni pravni posao ništav osnovom čl. 103. ZOO-a, o čemu izostaju razlozi u obrazloženju pobijane presude, te se ista za sada ne može ispitati.

13. Zbog svega navedenog u pravu su tužitelji kada u žalbi navode da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

14. Zbog svega navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem. To znači da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu za koju će dati jasne i valjane razloge.

16. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravn ih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka