REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3878/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., protiv tuženika MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Margarete Žabčić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-76299/2023 od 18. listopada 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 75,00 EUR (sedamdeset pet eura) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 7,50 EUR od 4. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od 1. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od 1. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od 1. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od 3. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od 31. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od 1. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od 30. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od 3. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od 30. prosinca 2021. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana te konačno od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 163,27 EUR (sto šezdeset tri eura i dvadeset sedam centa) sa zateznim kamatama od 10. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) od 28. rujna 2023. jedinstvenog identifikatora 364249-2023 (list 18-29 spisa) vršiteljica dužnosti javnog bilježnika Margareta Žabčić u Zagrebu donijela je 18. listopada 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-76299/2023 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti 75,00 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 7,50 EUR od 4. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 1. travnja 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 1. svibnja 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 1. lipnja 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 3. srpnja 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 31. kolovoza 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 1. listopada 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 30. listopada 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 3. prosinca 2021. do isplate i na iznos od 7,50 EUR od 30. prosinca 2021. do isplate. Istim rješenjem naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu 62,31 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor (list 36 spisa) u kojem ističe prigovor zastare u odnosu na račune za razdoblje 2021., dok u odnosu na ostatak utuženih računa navodi da su plaćeni. Predlaže ukinuti platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi i odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je rješenjem od 21. svibnja 2024. (list 39-40 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te je odlučio kako će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je istaknuo da se tražbina tužitelja odnosi na pruženu uslugu isporuke vode i odvodnje otpadnih voda za brojno mjesto 0603420 na adresi [adresa]. Ističe da je uslugu u konkretnom slučaju tuženiku pružao za potrebe prostora koji se koristi za obavljanje poslovne djelatnosti te da isto proizlazi prvenstveno iz ugovora o kupoprodaji br. 986-2/87-88, ali i iz preostale dokumentacije u spisu, iz koje je vidljivo da je predmetna nekretnina poslovni prostor- lokal br. 5, površine 53,74 m2 u prizemlju. Upućuje na to da se zbog naprijed navedenog konkretno primjenjuje trogodišnji zastarni rok, a da istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Uz već naprijed navedeno, osporava da bi tuženik platio utužene račune. Predlaže da sud održi na snazi pobijani platni nalog uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

5. Budući da se tužbeni zahtjev u ovom postupku, koji je pokrenut 28. rujna 2023., odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, u ovom postupku primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) za postupke u sporovima male vrijednosti. Sukladno navedenim odredbama postupak u ovom sporu provodi se kao pisani postupak (čl. 461.a st. 3. ZPP-a) pa je tako sud, budući da nije smatrao potrebnim održati ročište radi provođenja dokaznog postupka te uzimajući u obzir da niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje istog, presudu u ovoj pravnoj stvari donio bez održavanja ročišta sukladno čl. 461.a st. 3. i 4. ZPP-a.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 12 i 29 spisa), ugovora o kupoprodaji (list 45-50 spisa), izvatka iz zemljišnih knjiga (list 51 spisa), oznaka promjene vlasnika (list 52 spisa), uvida u mjerno mjesto (list 53 spisa), pregleda obveznika na objektu (list 54 spisa), pregleda podataka iz matičnih evidencija – objekti (list 55 spisa) i računa (list 56-77 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu fiksnog dijela cijene naknade za usluge opskrbe vodom i odvodnje otpadnih voda za objekt na adresi u [adresa], vezano uz mjerno mjesto 0603420 i to za razdoblje od 31. prosinca 2020. do 28. svibnja 2021. te od 30. lipnja 2021. do 30. studenog 2021.

9. Čl. 3. toč. 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 17. od 24. srpnja 2013.; dalje: Opći i tehnički uvjeti) propisano je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljem (odnosno tužiteljem) sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem Uvjeta izjednačena s tim osobama, a čl. 97. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika.

10. Iz dokumenta naziva pregled obveznika na objektu (list 54 spisa) i utuženih računa (list 56-65 i 68-77 spisa) sud je utvrdio da je tuženik bio evidentiran kao korisnik vodnih usluga tužitelja tijekom utuženog razdoblja, i to vezano uz objekt na adresi [adresa], za mjerno mjesto broj 0603420. Treba reći da tuženik tijekom postupka niti ne osporava da bi bio korisnik usluga tužitelja tijekom utuženog razdoblja. Stoga je upravo tuženik prema ocjeni ovog suda obveznik plaćanja naknade za vodne usluge, odnosno fiksnog dijela te iste naknade, sukladno čl. 3. toč. 14. u vezi s čl. 97. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta.

11.1. Iz računa te iz ugovora o kupoprodaji (list 45-50 spisa), no i iz uvida u mjerno mjesto (list 53 spisa) vidljivo je da je objekt na adresi [adresa], u biti poslovni prostor pa da je tuženik evidentiran u kategoriji "ostalih korisnika", a ne u kategoriji "kućanstva". Konkretno iz pregleda obveznika vidljivo je da je tužitelj u odnosu na taj isti objekt stavio napomenu da se radi o "buffetu".

11.2. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, a treba reći da tuženik tijekom postupka vjerodostojnost iste nije niti osporavao.

11.3. Na temelju naprijed navedene dokumentacije, sud nalazi utvrđenim da tuženik koristi usluge tužitelja za potrebe poslovnog prostora na predmetnoj adresi.

11.4. Stoga se prilikom odlučivanja o tome da li je tuženikov prigovor zastare doista osnovan, primjenjuje trogodišnji zastarni rok koji je čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) propisan za tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima.

11.5. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 29 spisa) i utuženih računa (list 56-65 i 68-77 spisa) sud je utvrdio da je najstariji utuženi račun dospio na naplatu 3. ožujka 2021. Postupak radi ostvarenja predmetne tražbine tužitelj je pak pokrenuo 28. rujna 2023. podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, čime je prekinuta zastara (čl. 241. ZOO-a) zbog čega od datuma dospijeća najstarijeg računa nije proteklo tri godine u smislu čl. 226. st. 1. ZOO-a pa tuženikov prigovor zastare stoga nije osnovan.

12. U odnosu na navode tuženika da je podmirio sva svoja dugovanja prema tužitelju, treba reći da isti tijekom postupka ne dostavlja dokaz da je tužitelju platio iznose po utuženim računima, a što je on sam dužan dokazati sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud u odnosu na navedenu činjenicu primijenio pravilo o teretu dokazivanja, odnosno zaključio je da tuženik utuženu tražbinu nije platio (čl. 221.a ZPP-a).

13.1. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 29 spisa) i utuženih računa (list 56-65 i 68-77 spisa) proizlazi da tužitelj konkretno od tuženika traži isplatu fiksnog dijela cijene naknade za pružene mu usluge te da tražbina tužitelja ukupno iznosi 75,00 EUR, odnosno da njegova tražbina za razdoblje od 31. prosinca 2020. do 26. siječnja 2021. iznosi 7,50 EUR (56,50 kn) te da je datum dospijeća 3. ožujka 2021., zatim za razdoblje od 26. siječnja 2021. do 9. ožujka 2021. iznosi 7,50 EUR (56,50 kn) te da je datum dospijeća 31. ožujka 2021., da za razdoblje od 9. ožujka 2021. do 29. ožujka 2021. iznosi 7,50 EUR (56,50 kn) te da je datum dospijeća 30. travnja 2021., da za razdoblje od 29. ožujka 2021. do 30. travnja 2021. iznosi 7,50 EUR (56,50 kn) te da je datum dospijeća 31. svibnja 2021., da za razdoblje od 30. travnja 2021. do 28. svibnja 2021. iznosi 7,50 EUR (56,50 kn) te da je datum dospijeća 2. srpnja 2021., da za razdoblje od 30. lipnja 2021. do 27. srpnja 2021. iznosi 7,50 EUR (56,50 kn) te da je datum dospijeća 30. kolovoza 2021., da za razdoblje 27. srpnja 2021. do 31. kolovoza 2021. iznosi 7,50 EUR (56,50 kn) te da je datum dospijeća 30. rujna 2021., da za razdoblje od 31. kolovoza 2021. do 30. rujna 2021. iznosi 7,50 EUR (56,50 kn) te da je datum dospijeća 29. listopada 2021., da za razdoblje od 30. rujna 2021. do 3. studenog 2021. iznosi 7,50 EUR (56,50 kn) te da je datum dospijeća 2. prosinca 2021. i da za razdoblje od 3. studenog 2021. do 30. studenog 2021. iznosi 7,50 EUR (56,50 kn) te da je datum dospijeća 29. prosinca 2021.

13.2. Navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, a tuženik tijekom postupka nije niti osporavao vjerodostojnost iste.

13.3. Na temelju naprijed navedene dokumentacije, sud nalazi utvrđenim da tražbina tužitelja za utuženo razdoblje iznosi 75,00 EUR te da su pojedini iznosi dospjeli na datume prikazane na računima.

14. Dakle, tuženik je na temelju čl. 3. toč. 14. u vezi s čl. 97. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta u obvezi tužitelju platiti 75,00 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos, s obzirom da se isti nedvojbeno nalazi u zakašnjenju sa ispunjenjem obveze (čl. 183. st. 1. ZOO-a) i to od idućeg dana od dana dospijeća svakog utuženog iznosa do isplate. Sud je stoga na temelju čl. 97. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi i odlučio kao u točki I izreke ove presude (čl. 451. st. 3. ZPP). Odluka o stopi zatezne kamate donesena je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15.1. S obzirom da se postupak, u povodu prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Stoga je odluka o parničnim troškovima donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 9/21, 18/22, 154/22; dalje u tekstu: Pravilnik) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora sukladno troškovniku tužitelja (list 44 spisa).

15.2. Tužitelj, koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici, ima pravo na naknadu troškova po osnovi troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini 50 bodova (Tbr. 7/9 Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) i uvećano za PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife) iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. stavka 1. Uredbe, kao i trošak naknade javnom bilježniku u iznosu 20,00 EUR (čl. 5. Pravilnika), što uvećano za PDV od 25 % (čl. 9. Pravilnika) iznosi 25,00 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od ukupno 163,27 EUR te isplatu zateznih kamata na taj isti iznos od dana donošenja ove presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15.3. Tužitelj pak nema pravo na naknadu troška po osnovi sastava prijedloga za ovrhu (37,31 EUR) jer je takva radnja obuhvaćena jednokratnom nagradom za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tar. br. 7/9 Tarife.

15.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku