Poslovni broj: K-286/2023-62

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Pinculić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optužene VM, zbog kaznenih djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05; 71/06; 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu K-DO-4709/11 od 26. travnja 2019., izmijenjene podneskom od 7. studenog 2019., 21. svibnja 2021. i 20. svibnja 2025., nakon održane javne rasprave 10. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika OKDO-a u Zagrebu PM, optužene VM i braniteljice optužene odvjetnice Valentine Kolar, dana 13. veljače 2026., objavio je, a 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Optužena VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer V i P rođene D, rođena **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, domaćica, pismena sa završenom osnovnom školom, u mirovini, s mjesečnom mirovinom oko 600,00 eura na ime hrvatske mirovine i 340,00 eura na ime slovenske mirovine, udovica, majka jednog djeteta, suvlasnica kuće na adresi prebivališta od 100m2, neosuđivana, nalazi se na slobodi,

k r i v a j e

što je:

- u razdoblju od lipnja 2009. do 29. studenog 2011., u Zagrebu, zajedno i po prethodnom dogovoru s DM, u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti, neistinito predočila MM da može realizirati kredit u iznosu od 20.000,00 eura kojeg je zatražio, ali da joj prethodno mora dati 2.000,00 eura kao ulog u fond "Paribas" kojeg zastupa, iako stvarne nakane ishođenja kredita nije imala, pa kada je MM povjerovao u njene navode i 23. lipnja 2009. joj predao iznos od 2.000,00 eura, imenovanom je neistinito predočavala da će kredit biti realiziran do 31. kolovoza 2009., a potom je po isteku navedenog roka neistinito navodila kako je potrebno još uplatiti iznos od 2.000,00 eura za realizaciju kredita, pa kada joj je MM, povjerovavši u istinitost njenih navoda, tijekom rujna 2009. predao naznačeni iznos, imenovanom je rekla da je glavna osoba za realizaciju kredita DM koja se nalazi u Austriji, gdje rješava njihove kredite, nakon čega je **.**.2011. MM odvela u mjesto Spielfield u Austriji, gdje je DM imenovanom neistinito predočila da će kredit biti realiziran do 15. studenog 2011. ako se žurno uplati još 23.000,00 eura te mu je, kako bi ga držala u navedenom uvjerenju, predala izjavu u kojoj je navela da će mu po isplati zatraženog iznosa predati iznos od 50.000,00 eura, ali prema unaprijed stvorenoj nakani nisu realizirale navedeni kredit, na koji način su u zajedničku korist pribavile nepripadnu materijalnu dobit te oštetile MM za iznos od 4.000 eura,

- tijekom siječnja 2010. u Zagrebu, zajedno i po prethodnom dogovoru s DM, u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti, nakon što je ZM stupio u kontakt s optuženom i DM putem oglasa za sklapanje povoljnih kredita, iste su imenovanom neistinito predočile kako može ishoditi kredit putem inozemne banke American bank uz kamatu od 2% i uz troškove obrade kredita od 2%, a kako se ZM odlučio za kredit u iznosu od 150.000,00 eura na rok otplate od pet godina, navele su da bi od zatraženog iznosa trebao dobiti 75.000,00 eura u gotovini na svoj tekući račun, dok bi druga polovica od 75.000,00 eura bila uplaćena u fond pod nazivom American fond te bi navedeni iznos dobio po otplati kredita, iako stvarne nakane ishođenja kredita nisu imale, pa kada je ZM povjerovao u istinitost njihovih navoda, optuženoj VM je na ime realizacije kredita predao 2.000,00 eura, dok je **.**.2010. s DM sklopio ugovor o kreditu te istoj na ime troškova obrade željenog kredita predao 2.000,00 eura, a potom je optužena VM neistinito predočila ZM da joj treba predati još najmanje 5.000,00 kuna / 663,61 eura, kako bi se ubrzala isplata kredita, nakon čega je isti povjerovavši u njene navode predao naznačeni iznos, ali prema unaprijed stvorenoj nakani nisu realizirale navedeni kredit, na koji način su u zajedničku korist pribavile nepripadnu materijalnu dobit te oštetile

ZM za 4.663,61 eura,

- u razdoblju od siječnja do lipnja 2010., u Zagrebu, zajedno i po prethodnom dogovoru s DM, u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti, optužena i DM neistinito predočile GM da mu mogu realizirati kredit, jer DM treba dobiti 11.000.000,00 eura iz SAD -a, te da za kredit u iznosu od 150.000,00 eura treba najprije platiti učešće od 2%, pri čemu bi od zatraženog iznosa kredita dobio 75.000,00 eura, dok bi se druga polovica od 75.000,00 eura koristila kao sredstvo osiguranja plaćanja u slučaju nemogućnosti otplate kredita, iako stvarne nakane ishođenja kredita nisu imale, pa kada je GM povjerovao u istinitost njihovih navoda, 20. siječnja 2010. je sklopio ugovor o kreditu s DM te joj na ime troškova obrade željenog kredita predao iznos od 3.000,00 eura, nakon čega su slijedećih mjeseci imenovanom neistinito navodile da je došlo do problema oko transakcije novca iz Amerike i da novac još nije stigao, te da bi trebalo uplatiti još novčanih sredstava za dizanje kredita od DM kako bi se obavila nova transakcija novca iz inozemstva u RH, pa je GM, povjerovavši u istinitost njihovih navoda, u mjesecu travnju 2011. optuženoj predao 20.000,00 kuna / 2.654,46 eura, a nakon što su tražile još novčanih sredstava kako bi se ostvarila transakcija novca, tijekom mjeseca lipnja 2011. od HM je posudio novac koji je predan optuženoj i DM u iznosu od 19.000,00 eura, ali prema unaprijed stvorenoj nakani nisu realizirale navedeni kredit, na koji način su u zajedničku korist pribavile nepripadnu materijalnu dobit te oštetile GM za 24.654,46 eura,

- u razdoblju od lipnja 2009. do 20. siječnja 2010., u Zagrebu, zajedno i po prethodnom dogovoru s DM, u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti, najprije neistinito predočila NM da nudi kredite u ime DM koju zastupa, te da je za realizaciju kredita iz američkog fonda potrebno dati određeni ulog, slijedom čega se NM obratila za pomoć OM pa je u lipnju 2009. imenovanima neistinito predočila da bi za kredit u iznosu od 200.000,00 eura s kamatom od 2% trebalo dati polog od 20.000,00 eura, pri čemu bi se od zatraženog iznosa samo 100.000,00 eura isplatilo na ruke, dok bi druga polovica ostala kao polog za otplatu kredita u trajanju od 5 godina, iako stvarne nakane ishođenja kredita nije imala, pa kada su NM i OM povjerovali u istinitost njenih navoda, OM je od CM posudio 20.000,00 eura, koji iznos je predan optuženoj na ime realizacije kredita, nakon čega je imenovanom neistinito navodila da imaju problema s realizacijom kredita, jer treba uplatiti dodatna novčana sredstva kako bi se stvari ubrzale, pa kada joj je OM, povjerovavši u istinitost njenih navoda, u rujnu 2009. predao iznos od 8.300,00 eura, imenovanima je neistinito navodila da će kredit biti brzo realiziran i da se samo čekaju ugovori na potpis, a potom je zajedno s DM, kako bi imenovane osobe držali u uvjerenju da će se kredit realizirati, u siječnju 2010. NM neistinito predočila da je kredit odobren i da treba potpisati ugovor o kreditu pa je ista, povjerovavši u istinitost njihovih navoda, 20. siječnja 2010. sklopila ugovor o kreditu s DM na iznos od 200.000,00 eura, nakon čega joj je DM rekla da će kredit biti isplaćen u roku 14 dana na račun koji mora otvoriti u Brežicama u Sloveniji, ali prema unaprijed stvorenoj nakani nisu realizirale navedeni kredit, na koji način su u zajedničku korist pribavile nepripadnu materijalnu dobit te oštetile OM i

NM za 28.300,00 eura,

- tijekom srpnja 2010. godine, u Zagrebu, zajedno i po prethodnom dogovoru s DM, u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti, neistinito predočila KM da može realizirati kredit preko inozemnog fonda u zatraženom iznosu od 50.000,00 eura, ali da za isti prethodno mora dati 20.000,00 eura, te da je glavna osoba za dodjelu kredita DM, iako stvarne nakane ishođenja kredita nisu imale, pa kada je KM povjerovao u istinitost njenih navoda, predao joj je na ime učešća za realizaciju kredita iznos od 20.000,00 eura, nakon čega je zajedno s DM imenovanom neistinito predočavala da će kredit biti brzo riješen, ali prema unaprijed stvorenoj nakani nisu realizirale navedeni kredit, na koji način su u zajedničku korist pribavile nepripadnu materijalnu dobit i oštetile KM za 20.000,00 eura,

- u razdoblju od kolovoza 2009. do 8. lipnja 2010., u Zagrebu i Zaboku, u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti, nakon što se ĆM javio na oglas koji je objavila u Plavom oglasniku, imenovanom je u Zaboku neistinito predočila da izvan radnog vremena sređuje hipotekarne kredite u Raiffeisen banci u Republici Austriji, a za realizaciju kojeg kredita treba pribaviti određenu dokumentaciju koju će ona potom predati komisiji u Republici Austriji, iako stvarne nakane ishođenja kredita nije imala, pa kada je ĆM povjerovao u istinitost njenih navoda te joj predao zatraženu dokumentaciju, imenovanom je neistinito predočila da se zakomplicirala situacija s bankom u Republici Austriji i da će morati dati učešće za kredit u iznosu od 15.000,00 eura, nakon čega joj je ĆM, povjerovavši u istinitost njenih navoda, 2. listopada 2009. predao 15.000,00 eura, za koji je navela da je namijenjen DM, jer ista sređuje kredit preko inozemnog fonda, a potom je imenovanom u više navrata neistinito predočavala da će kredit biti riješen te je istome, kako bi ga držala u navedenom uvjerenju, 8. lipnja 2010. predala potvrdu ovjerenu kod javnog bilježnika u kojoj je navela da mu duguje 20.000,00 eura i da će navedeni iznos vratiti do 30. lipnja 2010., ali prema unaprijed stvorenoj nakani nije realizirala navedeni kredit niti je ĆM vratila novčani iznos koji joj je predao, na koji način je pribavila nepripadnu materijalnu dobit i oštetila ĆM za 15.000,00 eura.

- dakle, s ciljem da sebi i drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim je djelom pribavljena znatna imovinska korist,

- čime je počinila produljeno kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - opisano po članku 236. stavak 1. i 2. u svezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 236. stavku 2. u svezi članka 52. KZ/11.

II. Na temelju članka 236. stavak 2. u svezi članka 52. KZ/11 optužena VM se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

III. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženoj VM se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je osuđena ima izvršiti 1 (jedna) godina i 3 (tri) mjeseca, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

IV.Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; dalje: ZKP/08) oštećenom TM, OIB: [osobni identifikacijski broj] dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 4.663,61 euro

(četiritisućešestošezdesettrieuraišezdesetjedancent), te se nalaže optuženoj VM

VM iznos od 4.663,61 euro (četiritisućešestošezdesettrieuraišezdesetjedancent) isplatiti oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude,dok se sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućuje u parnični postupak; oštećenoj EM, OIB: [osobni identifikacijski broj] dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 8.300,00 eura (osamtisućatristoeura) te se nalaže optuženoj VM iznos od 8.300,00 eura (osamtisućatristoeura) isplatiti oštećenoj u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećena upućuje u parnični postupak.

V.Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 ĐM se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuje u parnični postupak.

VI. Na temelju članka 77. KZ/11 u vezi s člankom 560. stavak 2. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos od 2.000,00 eura (dvijetisućeeura) predstavlja imovinsku korist koju je optužena VM ostvarila radnjama počinjenim na štetu MM; novčani iznos od 12.327,23 eura (dvanaesttisućatristodvadesetsedameuraidvadesettricenta) predstavlja imovinsku korist koju je optužena VM ostvarila radnjama počinjenim na štetu GM; novčani iznos od 10.000,00 eura (desettisućaeura) predstavlja imovinsku korist koju je optužena VM ostvarila radnjama počinjenim na štetu OM i NM; novčani iznos od 10.000,00 eura (desettisućaeura) predstavlja imovinsku korist koju je optužena VM ostvarila radnjama počinjenim na štetu KM te se utvrđuje da novčani iznos

od

34.327,23

eura

(tridesetčetiritisućetristodvadesetsedameuraidvadesettricenta) predstavlja imovinu Republike Hrvatske te se nalaže optuženoj VM da isplati Republici Hrvatskoj

iznos

od

34.327,23

eura

(tridesetčetiritisućetristodvadesetsedameuraidvadesettricenta) i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

VII. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optužena VM dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, a koje troškove je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optužene VM, zbog kaznenih djela iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97.

2.Oštećenik TM postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.000,00 eura (list 1262), NM u iznosu od 300.000,00 kuna (list 977 spisa) i 8.300,00 eura uvećano za kamate tekuće od 2009. godine pa nadalje (list 1365 spisa) i FM sada ĐM u iznosu od 760.000,00 kuna (list 657 spisa).

3. Optužena VM pozvana da se očituje o optužbi i imovinskopravnim zahtjevima je izjavila da se ne smatra krivom za kaznena djela koja joj se optužnicom stavljaju na teret te da nije suglasna sa imovinskopravnim zahtjevima.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitan je Ugovor o kreditu br. 39 za GM (list 187-188 i 195 spisa),Izjava optužene VM od 8. lipnja 2010. (list 266 i 472 spisa), Ugovor o kreditu br. 14 za ĆM (list 267 - 270 spisa), Ugovor o kreditu br. 38 za ZM (list 278-280 spisa), ugovor o zajmu, ugovor o najmu, ugovori o kreditu i o posredništvu pri ugovaranju kredita za TM te uplatnice (list 281-284, 287-292, 294-334),izjava DM (list 362-263 spisa), punomoć ovjerena kod javne bilježnice Lidije Perić od 5. travnja 2007. (list 396 spisa), Ugovor o kreditu br. 16 za NM (list 440-441 spisa), Ugovor o zajmu između ŠM i IM (list 463-466 spisa), potvrda o solemnizaciji (list 467 spisa), potvrda odvjetnika Marija Lovrić od 05. siječnja 2010. (list 469 spisa), 12. svibnja 2010. (list 470 spisa), presuda Općinskog suda u Krapini broj P-170/12 od 21. svibnja 2012. (list 477 spisa), Ugovor o kreditu broj 39 za GM (list 492-494 spisa), Ugovori o zajmu između UM, RM i LM i dr. (list 495-501 i 505-507 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. lipnja 2011. sa dokumentacijom (list 509-512 spisa), rješenje Općinskog suda u Zaprešiću Z-1458/11 od 18. travnja 2011. (list 516 spisa), Izjave VM od 27. lipnja i 3. srpnja 2011. (list 768-769 spisa), nalozi za plaćanje putem banke ili Western Uniona (list 1147-1163 spisa) potvrda DM iz koje proizlazi da se obvezuje svim osobama s kojima je sklopila ugovor vratiti novac do zaključno 31. kolovoza 2010. godine. (list 1164 spisa), aviokarta na ime VM (list 1165 spisa), oporuka DM (list 1168 spisa), dokumentacija priložena na raspravi 10. veljače 2026. (list 1382-1509 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi MM od 5. prosinca 2014. (list 624-626 spisa) i 10. veljače 2020. (list 963-964 spisa), OM od 2. prosinca 2014. (list 643-645 spisa) i 13. veljače 2020. (list 975-976 spisa), KM od 11. prosinca 2014. (list 654-655 spisa) i 14. veljače 2020. (list 983-984 spisa), HM od 18. lipnja 2018. (list 763-766 spisa), TM od 10. veljače 2020. (list 964-965 spisa) i 3. srpnja 2024. (list 1261-1265 spisa), GM od 12. veljače 2020. (list 972-973 spisa) i 1. listopada 2024. (list 1290-1293 spisa), NM od 13. veljače 2020. (list 976 -977 spisa) i 14. studenog 2024. (list 1297-1299 spisa), CM od 10. lipnja 2020. (list 1011- 1013 spisa) i 4. listopada 2024. (list 1295-1296 spisa), ĆM od 4. svibnja 2021. (list 1042-1043 spisa) i 31. siječnja 2025. (list 1302-1305 spisa), ĐM (ranije KM) od 31. siječnja 2025. (list 1305 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženu (list 1345-1348 spisa).

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optužena je navela da u cijelosti ostaje kod obrana koje je iznijela u ranijem tijeku postupka i to kod obrane od 4. travnja 2018. te od 15. studenog 2021. Potom je na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 reproducirana obrana optužene od 4. travnja 2018. (list 720 spisa) te je pročitana obrana optužene od 15. studenog 2021. (list 1171 -1172 spisa). Optužena je prilikom iznošenja obrane 4. travnja 2018. u bitnom navela da je sve bilo u vezi jednog vanjskog kredita koji će DM svakako dobiti u roku od par dana,odnosno da je DM u to puno imovine uložila i da to nije nikakva prevara, jer se sve uplaćivalo te ona i DM nisu imale ni lipu od toga, a uvijek se nešto iznova trebalo. Prema tome točno je da su novac dali svi ljudi koji se navode, ali ih nitko nije natjeravao, jer su svi oni bili u problemima i na taj su način htjeli doći do novca, pri čemu bi pola novca morali vraćati, a pola bi bilo ostavljeno kao depozit, sve od kredita kojeg je DM trebala dobiti. Što se tiče MM navela je da joj je on predao samo 2.000,00 eura, od čega je po uputi DM jednoj osobi predala 1.000,00 eura, a drugih 1.000,00 eura samoj DM, koja je sve slala dalje. U odnosu na TM je navela da joj je isti predao 2.000,00 eura i još jednom 4.000,00 ili 5.000,00 kuna, što je sve davala DM koja je novac slala u Obalu Bjelokosti, a o čemu posjeduje dokumentaciju, dok nisu bilo kakav oglas oglašavali u vezi toga. Potvrdila je da njoj je ĆM dao 15.000,00 eura i da mu je dala potvrdu ovjerenu kod javnog bilježnika da mu duguje 20.000,00 eura, kao i DM te je ljudima govorila da otvore račun u Hypo banci, dok su se ugovori o kreditu sklapali u ovjeravali kod javne bilježnice. Nije istina da bi joj OM predao 20.000,00 eura, već je samo 6.200,00 eura bilo dano za DM na ime NM. U svojoj obrani od 15. studenog 2021. optužena je navela da jedino može reći u svoju obranu da nije kriva za sve te ljude za koje se tereti, da nije od tih ljudi uzimala novac da bi nekog od njih oštetila, a jedini tko je oštećen je zapravo ona. Optužena je navela da neće odgovarati na pitanja zastupnika optužbe i suda. Na pitanje braniteljice da li poznaje DM odgovorila je potvrdno, te navela da je DM nju pronašla, čini joj se pred kraj 2009. godine kada su ona i suprug pokušavali dobiti kredit, a nisu mogli dobiti kredit u banci jer su oboje bili kreditno nesposobni. DM je radila sa nekim fondovima i obećala je da im može dati pozajmicu, ali s time da suprug i ona moraju dati neki ulog i tako je to sve počelo. Ona i suprug su DM davali novce i daju još uvijek, a oni nisu jedini i to su ljudi koji su bili u još većoj krizi nego ona i suprug, a to su ljudi za koje se navodi da ih je ona oštetila. Ne zna kako su ti ljudi došli do nje, to je sve bilo rekla kazala i to se pročulo, neki ljudi su išli direktno njoj (BM), a neki ljudi su dolazili direktno k njima doma, tj. njoj i suprugu. Svi ti ljudi koji su dolazili i kod njih, komunicirali su s DM i ona im je rekla to što je rekla, a oni su onda po tome radili. Ona je potpisivala s njima ugovore kod javnog bilježnika. Prije mjesec dana otprilike ona i suprug su uplatili u taj fond još 11.000 eura, i do sada su već uplatiti sve skupa oko 78.000,00 eura i to je ono za što posjeduje "papire" odnosno uplatnice. 2015. godine njezin suprug je dobio zaostatke mirovine iz Slovenije ne može točno reći o kojem iznosu se radi, ali je bilo negdje između 9 i 12 tisuća eura i od tog sveg novca mu je ostalo 50 eura. Taj novac su dali njoj na ruke, jer im je dolazila doma, i sada ne može s obzirom na protek vremena reći da li su joj dali odjedanput ili u više navrata, ali još i dan danas uplaćuju u taj fond. Na pitanje što je napravila s tim novcem, izjavila je da je sav novac predan gospođi DM, a ne zna zašto se OM navodi kao oštećeni jer on za sebe nije dao niti jedne lipe, on je dao 6.200,00 eura, ali za NM. On je taj novac dao njoj, ona ga je dala odmah DM i DM je išla s NM kod javnog bilježnika potpisati ugovor. Na pitanje kako je znala da DM novce uplaćuje u afrički fond odgovorila je da je imala hrpu uplatnica koje je vidjela. Na pitanje kakva je njezina financijska situacija danas odgovorila je da je to golo preživljavanje. Prije dvije godine kupila je avionske karte s namjerom da ode u Abiđan i da tamo na licu mjesta provjeri što se stvarno dogodilo i što je s tim novcima, međutim poslije toga ju je uhvatio neki strah tako da su avionske karte propale i nije otputovala. Na navode pojedinih oštećenika da ih je povezivala s nekim osobama od kojih bi posuđivali novce, odgovorila je da nikoga s nikim nije povezivala niti je imala bilo kakve koristi od toga. Na daljnje pitanje je odgovorila da su svi oštećenici sve znali vezano za uplate, dobivanje sredstava i tako dalje, svi su potpisali ugovore sa gospođom DM. Nikada nije imala bilo kakve loše namjere prema tim ljudima. Još uvijek vjeruje, iako ne u potpunosti jer ju kopka sumnja, da taj fond doista i postoji jer ne bi sada nedavno uplatila 11.000 eura da misli suprotno. Nakon što je reproducirana obrana optužene od 4. travnja 2018. te nakon što je pročitana obrana optužene od 15. studenog 2021. ista je navela da neće odgovarati na pitanja zastupnike optužbe i suda, već da će odgovarati samo na pitanja svoje braniteljice. Na posebno pitanje braniteljice da li može specificirati koliko je do sada novca uplatila u fond uz obećanje određenog prinosa novca, odgovorila je da ne može točno specificirati, trebala bi sjesti i to na miru izračunati jer bi ovako sigurno dala krivi podatak, međutim mora dodati da je i dalje u komunikaciji sa M, prošli ponedjeljak su međusobno komunicirali, tada mu je uplatila 375 eura putem Western Uniona, u studenom ili početkom prosinca 2025. isti joj je poslao karticu UBA Banke koju ima kod sebe, ta kartica je aktivirana, na njoj je bilo 20 eura, s time da joj je M kazao da joj treba poslati još neke papire koji se odnose na tu karticu i još nešto za Internet bankarstvo. Utvrđuje se da je optužena raspravnom sucu predala na uvid Visa karticu na ime SM, u gornjem desnom kutu kartice se nalazi natpis UBA, na kartici je naznačeno da je datum važenja 06/28 te je broj kartice 4286922233920711.Vezano za osobe koje su u svojstvu svjedoka ispitane u ovom postupku kazala je da su te osobe došle do nje odnosno pronašle su je preko AM, ona je zajedno sa tim ljudima također bila naivna jer je u sve to vjerovala, ona nije nikakav krivac, niti je kriva više od njih, svi zajedno su ulagali novac te su vjerovali DM, a onda su je određene osobe prijavile da je i ona sudjelovala zajedno sa DM u svemu tome, međutim od toga nije imala nikakve koristi, već samo propast. Osim hrvatske i slovenske mirovine, čiju visinu je navela prilikom davanja svojih podataka, nema nikakve druge prihode. Što se tiče nekretnina ima samo kuću u kojoj stanuje te osobni automobil koji je star 14 godina, ima dva računa, jedan u hrvatskoj i jedan u slovenskoj banci te isti nisu u blokadi. Na daljnje pitanje, a obzirom da je DM u međuvremenu umrla, iz kojih razloga i dalje uplaćuje u fond, odgovorila je zato što misli da će i dalje od toga nešto biti, kada se pogleda dokumentacija koju joj je M slao ne može vjerovati da bi ista bila lažna, odnosno njoj je to neshvatljivo, a pored toga ju je M u razgovorima uvjeravao da će od toga i dalje biti nešto. Na daljnje pitanje iz kojih razloga je nekim osobama koje su u ovom postupku ispitane u svojstvu svjedoka potpisala izjavu da im duguje novac, odgovorila je zato jer je budala, nema veće budale od nje. Željela je pojasniti da je jedna od tih osoba i ĆM, isti je bio toliko jadan da nije imao za struju te mu je njezin suprug posudio novac da može platiti struju, a taj novac nije vratio do danas, međutim očito je ĆM i nekom drugome bio dužan pa je kazao da treba dokaz da je dao određeni novčani iznos pa je njoj DM kazala "ajmo mi to potpisat, ionako ćemo za mjesec dana dobit novac", a radi se o izjavi koju je potpisala da ĆM duguje 20.000,00 eura. Već je prilikom iznošenja obrane na raspravi 15. studenog 2021. kazala da se spremala ići u Abiđan te je u tu svrhu kupila karte ali da je odustala od straha, te u periodu od davanja tog iskaza pa nadalje također se spremala da ode na to mjesto kako bi vidjela o čemu se to radi, ali ponovno nije otišla zbog straha. Optužena je samoinicijativno navela da zbog svega ovoga muči sud, muči sebe, ona nije ništa kriva, ako je kriva onda su krivi svi oni zajedno koji su uplaćivali novac, od toga nije imala nikakve koristi, narušilo joj se zdravstveno stanje i to ne samo njoj već i njezinom suprugu.

6. U odnosu na radnje počinjene na štetu MM u prvom redu treba kazati da je sud prihvatio iskaz imenovanog svjedoka kao istinit i vjerodostojan,obzirom da je na životan i logičan način opisao cjelokupnu dinamiku zbivanja i postupanje, odnosno radnje optužene i DM, pri čemu je imenovani svjedok naveo kako je preko AM upoznao ovdje optuženu koja mu je predočila sve o traženom kreditu, koji je oštećeniku i njegovoj supruzi trebao radi rješavanja stambenog pitanja, pa je tako pojasnio da mu je trebao kredit u iznosu od 20.000,00 eura, međutim da mu je optužena predočila da joj prethodno mora dati 2.000,00 eura kao ulog u fond "Paribas" kojeg zastupa. Svjedok je naveo kako je potom optuženoj predao novac, međutim isti je u svom iskazu od 5. prosinca 2014. (list 624-626) koji je pročitan uz suglasnost stranaka naveo da je 23. lipnja 2009. zajedno sa suprugom digao kredit u iznosu od 17.000,00 kuna u štedno kreditnom uredu „Prosum” u Zagrebu, Jurišićeva 19, na rok od 18 mjeseci, nakon čega je njegova supruga u [adresa] predala optuženoj VM novčani iznos u protuvrijednosti 2.000,00 eura bez ikakve pisane potvrde, dok je s druge strane oštećenik u svom iskazu od 10. veljače 2020. (list 963-964 spisa) koji je pročitan uz suglasnost stranaka naveo da je optuženoj predao novčani iznos od 2.400,00 eura.Imajući u vidu da je oštećenik naveo da je za kredit od 20.000,00 eura trebao dati 2.000,00 eura kao polog u fond „Paribas” sud je prihvatio iskaz oštećenika od 5. prosinca 2014., jer nije životno ni logično da bi optuženoj na ime uloga u fond davao više novca nego što je od njega traženo, s time da je sud uzeo u obzir i da je iskaz od 5. prosinca 2014., vremenski bio bliži samim događanjima te da se oštećenik bolje sjećao svih detalja, a u prilog takvim utvrđenjima suda ide i činjenica da je oštećenik naveo da je podigao kredit od 17.000,00 kuna kako bi od tog kredita dao ulog za fond, što je u svakom slučaju manje od 2.400,00 eura. Nadalje, oštećenik je u svom iskazu naveo da je nakon predaje novca u više navrata kontaktirao optuženu u svezi datuma realizacije kredita, na što mu je ista kazala da će kredit biti realiziran do 31. kolovoza 2009., te da mu je u tu svrhu pokazala presliku izjave o isplati kredita koja je ovjerena kod javnog bilježnika. Ovakvo daljnje postupanje oštećenika je životno i logično pogotovo imajući u vidu da je 23. lipnja 2009. na ime uloga u fond i u svrhu realizacije kredita optuženoj predao iznos od 2.000,00 eura, pa je logično da se interesirao za datum isplate kredita, a sve imajući u vidu da je pronašao kuću u [adresa] koju bi kupio upravo od tog kredita te je u tom mjestu namjeravao upisati djecu u školu, što je i učinio kada mu je optužena obećala da će kredit biti isplaćen do 31. kolovoza 2009. Nadalje, oštećenik je pojasnio kako nije došlo do realizacije kredita do datuma kako je to prilikom njihovog razgovora kazala optužena, zbog čega je ponovno zvao optuženu da bi mu ista sada kazala da je potrebno dati još 2.000,00 eura radi realizacije kredita zbog čega je taj iznos pozajmio od svog prijatelja ŽM te ga predao optuženoj u njezinoj Kući u [adresa] u prisutnosti svoje supruge i djece, a da ga je idući dan ponovno zvala optužena te mu govorila da za vratom ima neke kamatare i da joj treba još 2.500,00 eura. S jedne strane ovakvo postupanje oštećenika koji unatoč tome što mu je prvotno rečeno da je potrebno dati jedino 2.000,00 eura na ime uloga radi realizacije kredita od 20.000,00 eura, optuženoj nakon proteka obećanog roka i nakon što mu je pokazala navodnu izjavu o isplati kredita ponovno predaje iznos od 2.000,00 eura, koji novčani iznos je morao pozajmiti, pokazuje da je oštećenik bio spreman na sve samo da dođe do obećane realizacije kredita, vjerujući da će obećani kredit u konačnici biti realiziran i da će mu novac u konačnici biti isplaćen, obzirom da se nalazio u nezavidnoj financijskoj situaciji, te je vjerujući u navode optužene djecu upisao u drugu školu i to u mjestu gdje je namjeravao kupiti kuću upravo od obećanog kredita, a s druge strane je optužena, zajedno sa DM, koja će se nakon obećanja o realizaciji kredita „pojaviti” u odnosu sa imenovanim oštećenikom iskoristila takvu situaciju oštećenika, te mu lažno predočavala da su traženi novčani iznosi potrebni u svrhu realizacije kredita i dodatnih troškova, kao i da je definiran datum isplate kredita dovodeći ga u zabludu, te kako bi od njega „izvukla” što je moguće više novca na ime navodnog kredita i dodatnih troškova, iako nije postojala nikakva namjera ishođenja kredita niti prilikom traženja prvog iznosa na ime uloga u fond, a niti prilikom traženja dodatnog novca u svrhu realizacije kredita, a na što je oštećenik pristajao vjerujući da će kredit biti isplaćen i da će na taj način riješiti stambeno pitanje obitelji, međutim nikada nije došlo do isplate kredita, a niti su oštećeniku vraćeni uloženi novci, pa upravo zbog opisane dinamike zbivanja i onoga što će uslijediti nakon upoznavanja sa DM, sud nije prihvatio obranu optužene da joj je oštećenik samo u jednom navratu predao novčani iznos od 2.000,00 eura, već je u tom dijelu prihvatio iskaz oštećenika da se radilo o dvije predaje novca, s time da je optužena od njega tražila i dodatni novac da se riješi „kamatara” što nema nikakve veze sa njihovim odnosom u vidu realizacije kredita, već takvo ponašanje također ukazuje na to da je usmjereno isključivo da se iskoristi nezavidna situacija u kojoj se našao oštećenik koji u tom trenutku ovisi o optuženoj koja mu je obećala realizaciju kredita, te se na takav način pokušalo izvući još više novca da ne bi kojim slučajem osoba koja je „zadužena” za kredit zapala u probleme što bi automatski značilo i probleme oko realizacije kredita. Nadalje, sud je prihvatio iskaz oštećenika da mu je optužena pokazala izjavu o isplati kredita, međutim, imajući u vidu daljnje postupanje optužene gdje nakon toga ponovno traži dodatnih 2.000,00 eura za kredit za koji je prethodno oštećeniku predočila datum isplate i navodnu izjavu o isplati kredita, a potom od njega traži novac i da riješi problem sa kamatarima jasno ukazuje na namjeru da se iskoristi teška i nezavidna financijska situacija i očaj oštećenika kojemu je kredit zbog promjena životnih okolnosti (upis djece u drugu školu) bio potreban što prije, te kako bi se izvuklo od njega što više novca, te je upravo zbog situacije u kojoj se našao optuženoj predao i dodatnih 2.000,00 eura na ime realizacije kredita. Sud je već naprijed naveo da se u određenom trenutku u procesu realizacije kredita „pojavila” DM, i to nakon što je predao optuženoj u dva navrata po 2.000,00 eura te nakon što je prošao rok za koji mu je optužena navela da će kredit biti isplaćen, odnosno nakon višekratnih poziva optuženoj ista sada „prebacuje lopticu” na DM na način da nju etiketira kao glavnu osobu za realizaciju kredita za područje Republike Hrvatske navodeći da se ista nalazi u Austriji i radi na realizaciji kredita, pa kako bi sve podigli na „veću razinu”, i očito nakon što optužena više nije mogla izvući dodatni novac od oštećenika, zajedno odlaze 29. listopada 2011. do Austrije gdje oštećenik upoznaje DM, koja mu sada obećaje isplatu kredita do 15. studenog 2011., dakle nakon više od dvije godine od kada je predao prvotnih 2.000,00 eura na ime uloga, te dodatnih 2.000,00 eura, međutim od oštećenika se ponovno traži dodatni novac za isplatu kredita, pa iako je oštećenik na raspravi od 10. veljače 2020. dijelom na drugačiji način opisao dinamiku susreta u [adresa] sa DM od svog iskaza od 5. prosinca 2014., ali je po predočenom dijelu iskaza ostao kod ranijih navoda (list 964 spisa prvi odlomak), sud je prihvatio prvotni iskaz, a kod kojeg je i ostao na raspravi 10. veljače 2020. u kojem je naveo kako mu je DM kazala da će kredit biti realiziran do 15. studenog 2011. ako se žurno uplati još 23.000,00 eura te da mu je predala izjavu u kojoj je navela da će mu po isplati zatraženog iznosa predati iznos od 50.000,00 eura, što je oštećenik potkrijepio izjavom koju je predao u spis, a koja prilleži na listu 961 i na kojoj je datum sastavljanja 28. studenog 2011., a naprijed opisano sinkronizirano postupanje optužene i DM sa jasno razrađenim ulogama jasno ukazuje na zajedničko djelovanje optužene i DM, što će biti posebno obrazloženo kod supočiniteljstva, slijedom čega je utvrđeno da su novac koji je oštećenik predao optuženoj, ona i DM zadržale u zajedničku korist. Obzirom da je sud utvrdio, a što je naprijed obrazloženo da je oštećenik na ime uloga u fond u svrhu realizacije kredita prvotno predao optuženoj iznos od 2.000,00 eura u tom dijelu je izmijenjen činjenični opis na način da umjesto iznosa od „2.400,00 eura” ima stajati „2.000,00 eura”, pa je samim time izmijenjen i ukupan iznos za koji je oštećen MM, odnosno iznos koji su u zajedničku korist pribavile optužena i DM, na način da umjesto „najmanje 4.400,00 eura” ima stajati „4.000,00 eura”, obzirom da je oštećenik u dva navrata predao po 2.000,00 eura.

7. U odnosu na radnje počinjene na štetu oštećenika TM treba u prvom redu kazati da je sud u cijelosti prihvatio i njegov iskaz kao istinit i vjerodostojan, obzirom da je na životan i logičan način opisao cjelokupnu dinamiku zbivanja i postupanje, odnosno radnje optužene i DM, s time da je isti pojasnio kako mu je trebao kredit obzirom da je u Posedarju namjeravao otvoriti mesnicu te je putem oglasa pronašao telefonski broj na koji mu se javila AM koja ga je spojila sa optuženom VM, s time da mu je AM rekla da ima osobu koja može ishoditi kredit preko Američkih fondova pa ga je tako upoznala sa optuženom VM, koja ga je potom vezano za kredit upoznala sa DM. Nadalje, oštećenik je naveo koja mu je DM objasnila da kredit podiže preko inozemne banke American bank uz kamatu od 2% i uz troškove obrade od 2%. On se odlučio za kredit od 150.000 eura na rok otplate od 5 godina, od kojeg iznosa bi po objašnjenju DM dobio polovicu iznosa u gotovini na tekući račun, dok bi preostala polovica bila uplaćena u American fond, a koji iznos bi dobio po otplati kredita, međutim pojasnio je kako je ovdje optužena njega najprije upoznala sa svim uvjetima ishođenja kredita, jer je najprije samo sa njom kontaktirao, a kada je došlo do potpisivanja Ugovora o kreditu onda bi sve te uvjete ponovno navela i DM. Potom je oštećenik na ime realizacije kredita predao optuženoj iznos od 2.000,00 eura, što u svojoj obrani ne spori niti sama optužena, a nakon toga je došlo do potpisivanja ugovora o kreditu,a upravo u na listu 278-280 prileži Ugovor o kreditu br. 38 za Marija TM, da bi potom oštećenik na ime troškova obrade kredita predao dodatnih 2.000,00 eura. Oštećenik je u svom iskazu na raspravi 3. srpnja 2024. naveo da je ovih 2.000,00 eura na ime troškova obrade kredita predao DM, dok je na raspravi 10. veljače 2020. naveo da ga je predao AM, pa su zbog razlika u iskazu, ali činjenici da je u iskazu od 8. prosinca 2014. naveo da ga je predao DM oštećeniku predočene te razlike, nakon čega je isti naveo da se sada više ne sjeća kome je predao taj iznos, međutim, sud je utvrdio da je oštećenik iznos od 2.000,00 eura na ime troškova obrade kredita predao DM, kako je to naveo u iskazu od 8. prosinca 2014., koji je vremenski bliži samim događanjima, kada je oštećeniku sve bilo svježije, a koji dio iskaza mu je predočen na raspravi 3. srpnja 2024., a takvu dinamiku zbivanja je u slobodnom izlaganju naveo i na raspravi 3. srpnja 2024., a takav iskaz je životan i logičan obzirom da je DM bila navedena na samom ugovoru kreditu, dok je iz cjelokupnog dokaznog materijala ne samo u odnosu na ovog oštećenika, već i druge razvidno da je AM bila ta koja je većim dijelom samo sudjelovala u upoznavanju oštećenika sa optuženom i DM. Nadalje, u činjeničnom opisu se navodi da je optužena predočila oštećeniku TM da joj treba predati još najmanje 5.000,00 kuna / 663,61 eura, kako bi se ubrzala isplata kredita, nakon čega je isti povjerovavši u njene navode predao naznačeni iznos, s time da je oštećenik u svom iskazu naveo da je navedeni novčani iznos predao optuženoj na ime ubrzanja isplate kredita kod Konzuma u [adresa], ali da to nije jedini iznos koji joj je predao, pored već spomenutih 2.000,00 eura na ime realizacije kredita i 2.000,00 eura na ime troškova obrade kredita, koji iznos je predao DM, već da joj je predavao razne novčane iznos jer je optužena govorila da stalno nedostaje neki dokument kako bi se sve riješilo, a ona da taj novac onda predaje DM, dok optužena u svojoj obrani također navodi da joj je oštećenik predao 4.000,00 ili 5.000,00 kuna.Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenika da je nakon potpisivanja ugovora o kredita optuženoj davao novčane iznose na ime ubrzanja realizacije kredita, što kao i kod oštećenika MM, ali i drugih oštećenika, o čemu će biti riječi u nastavku, ukazuje na identičan modus operandi gdje se učestalo kako se posao oko realizacije kredita navodno približava kraju, i kada su oštećenici sve bliži dobivanju novca od kredita koji im znači spas obzirom na tešku financijsku situaciju od njih traži dodatni novac, uz učestalo obećanje da će kredit biti realiziran, na što oštećenik pristaje vjerujući da će obećani kredit u konačnici biti realiziran i da će mu novac u konačnici biti isplaćen, međutim ovakvo postupanje je usmjereno isključivo da se od oštećenika izvuče što je moguće više novca na ime navodnog kredita i dodatnih troškova, iako nije postojala nikakva namjera ishođenja kredita niti prilikom traženja prvog iznosa na ime realizacije kredita, a niti prilikom traženja dodatnog novca radi troškova obrade kredita, a niti radi ubrzanja isplate kredita, već se oštećenika dovodilo u zabludu, pa unatoč brojnim obećanima da će kredit biti isplaćen do toga nikada nije došlo, a niti su oštećeniku vraćeni uloženi novci, pri čemu se u konkretnom slučaju radilo o sinkroniziranom postupanju optužene i DM sa pomno razrađenim ulogama gdje se najprije traži novac za realizaciju kredita, gdje optužena i DM oštećenika upoznavaju sa uvjetima kreditiranja, a potom kako bi sve dobilo veću težinu ugovore o kreditu sa više osoba ovjerava kod javnog bilježnika uz obećanje isplate kredita u kraćem roku pred više oštećenika, međutim potom se traži dodatni novac za troškove kredita, a kako vrijeme odmiče i oštećenici se nadaju isplati kredita iskorištava se do kraja teška financijska situacija te se traži dodatni novac za ubrzanje isplate kredita, a što nije bilo rečeno prilikom ugovaranja inicijalnih uvjeta, a na što je oštećenik pristao vjerujući da će kredit biti isplaćen i da će na taj način riješiti poslovne planove, međutim prijevarna namjera optužene i DM je postojala već prilikom uspostavljanja odnosa sa oštećenikom kada mu je lažno prikazano da su novčani iznosi potrebni za različite svrhe oko dobivanja, odnosno isplate kredita do čega unatoč brojnim obećanjima nikada nije došlo. Sud je utvrdio da je oštećenik na ime realizacije kredita optuženoj predao iznos od 2.000,00 eura, a na ime troškova obrade kredita DM iznos od 2.000,00 eura. Isto tako je sud utvrdio da je oštećenik optuženoj na ime ubrzanja isplate kredita predao ne samo iznos od 5.000,00 kuna ispred Konzuma u [adresa], već i dodatni novac, jer sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi imenovani oštećenik o tome neistino iskazivao, a takva dinamiku učestalog traženja novca kako bi se ubrzala isplata kredita se uklapa u cjelokupnu dinamiku zbivanja ne samo vezano za ovog, već i druge oštećenike,međutim kako je u činjeničnom opisu navedeno da je oštećenik na ime ubrzanja isplate kredita optuženoj predao iznos od najmanje 5.000,00 kuna/ 663,61 eura sud unatoč tome što je prihvaćajući iskaz oštećenika utvrdio da se radilo o većim iznosima koje je oštećenik dao optuženoj nije bio ovlašten izmijeniti činjenični opis u tom dijelu jer bi time optuženoj dodao veću kriminalnu količinu. Obzirom da je već naprijed navedeno da se radilo o sinkroniziranom postupanju optužene i DM sa pomno razrađenim ulogama, o čemu će biti više riječi kod obrazlaganja supočiniteljstva, sud je utvrdio da su optužena i DM novac koji su primile od oštećenika zadržale u zajedničku korist.

8. U odnosu na radnje poduzete na štetu GM treba u prvom redu kazati da je sud u cijelosti prihvatio i njegov iskaz kao istinit i vjerodostojan, obzirom da je na životan i logičan način opisao cjelokupnu dinamiku zbivanja i postupanje, odnosno radnje optužene i DM, pri čemu je jednako kao i prethodni oštećenici naveo da je u kontakt sa optuženom i DM došao preko AM. Nadalje je pojasnio je početkom 2010. godine u svezi ishođenja kredita upoznao VM i ČM, koje su mu rekle da DM treba iz SAD-a dobiti 11.000.000 eura te bi s tim novcem kreditirala osobe koje nisu kreditno sposobne, slijedom čega je sa DM sklopio ugovor te je istoj na ime plaćanja učešća dao 3.000 eura. Inače, on je zatražio 150.000 eura te je prvo trebao platiti učešće od 2%, pri čemu mu je DM rekla da prvo može dobiti polovicu iznosa od 75.000 eura, dok bi preostalu polovicu koristila kao sredstvo osiguranja plaćanja. Nadalje, u svrhu potpisivanja ugovora vezano za kredit sastao se ponovno s imenovanim osobama koje su mu donijele ispisne ugovore, s kojima je otišao kod javne bilježnice, i tada mu je rečeno da će novac dobiti kada stigne iz inozemstva. Ovdje treba kazati kako je oštećenik na raspravi 1.listopada 2024. naveo da je na ime učešća DM predao novčani iznos od 2.500,00 eura, nakon čega su pročitana njegova dva prethodna iskaza od 1. prosinca 2014. i 12. veljače 2020., u kojima je između ostalog naveo da je DM predao iznos od 3.000,00 eura, a nakon što su mu pročitana ta dva iskaza oštećenik je naveo da kod njih ostaje. Spisu na listu 187-188 i 195 prileži ugovor o kreditu broj 39 od 20. siječnja 2010. u kojem je kao zajmodavac navedena DM, a kao zajmoprimac -korisnik kredita oštećenik GM te je sud prihvatio iskaz oštećenika od 1. prosinca 2014. i 12. veljače 2020., da je DM na ime učešća predao iznos od 3.000,00 što što bi odgovaralo iznosu od 2% od traženog kredita od 150.000,00 eura, a koji iskazi su vremenski bliži samim događajima te je životno i logično da se oštećenik tada bolje sjećao tih detalja, a kod tih iskaza je i ostao na raspravi 1. listopada 2024.,nakon što su mu predočena prva dva iskaza. Obzirom da je ugovor o kreditu potpisan, onda je razvidno, imajući u vidu cjelokupnu dinamiku zbivanja sa ostalim oštećenicima da je oštećenik morao predati određeni iznos novca da bi uopće moglo doći do potpisivanja ugovora o kreditu, pa je stoga imajući u vidu sve naprijed navedeno sud utvrdio da je oštećenik DM predao iznos od 3.000,00 eura na ime učešća. Nadalje, i kod ovog oštećenika, kao i kod ostalih, nakon davanja određenog novčanog iznosa na ime učešća ne dolazi do obećane isplate kredita, već je oštećenik kako to proizlazi iz njegovog iskaza kontaktirao optuženu i DM, što je životno i logično jer je trebao dobiti novac od kredita za adaptaciju obiteljske kuće te mu je bilo bitno da kredit što prije bude realiziran, međutim tada počinje dodatno traženje novca kako bi došlo do realizacije kredita, što je identičan modus operandi kao kod svih ostalih oštećenika, što je već obrazloženo u prethodnim točkama. U konkretnom slučaju je oštećeniku rečeno da je došlo do određenih problema oko transakcije novca iz Amerike i da bi trebalo uplatiti još novca za dizanje kredita od DM kako bi se obavila nova transakcija novca iz inozemstva u RH te da će mu se uloženi novac vratiti kada stigne iz inozemstva. Sud je prihvatio iskaz oštećenika da je povjerovao u navedenu priču zbog čega se kod svog poznanika JM zadužio za iznos od 20.000,00 kuna koji je predao optuženoj, a radi se identičnoj situaciji kao kod ostalih oštećenika kod kojih se nakon lažnog predočavanja da će kredit biti realiziran i nakon dobivanja prvog novčanog iznosa na ime učešća i nakon potpisa ugovora traže dodatni novci neistino im prikazujući da je novac potreban radi isplate kredita, bilo radi ubrzanja isplate ili neočekivanih problema s isplatom, pa je tako slučaj i kod ovog oštećenika koji u Republici Hrvatskoj nije bio kreditno sposoban, a novac od kredita mu je bio potreban za adaptaciju obiteljske kuće te je iskorištena njegova teška materijalna situacija te se u situaciji kada je već predao iznos od 3.000,00 eura na ime učešća te kada se prema njegovom uvjerenju koji je lažno stvoren od strane optužene i DM posao oko realizacije kredita navodno približava kraju, i kada je oštećenik sve bliži dobivanju novca od kredita od njega traži dodatni novac, uz učestalo obećanje da će kredit biti realiziran, na što oštećenik pristaje vjerujući da će obećani kredit u konačnici biti realiziran i da će mu novac u konačnici biti isplaćen, međutim ovakvo postupanje je usmjereno isključivo da se od oštećenika izvuče što je moguće više novca na ime navodnog kredita i dodatnih troškova, iako nije postojala nikakva namjera ishođenja kredita niti prilikom traženja prvog iznosa na ime realizacije kredita, a niti prilikom traženja dodatnog novca, već se oštećenika dovodilo u zabludu, pa unatoč brojnim obećanima da će kredit biti isplaćen do toga nikada nije došlo, a niti su oštećeniku vraćeni uloženi novci, a oštećenik je nalazeći se u bezizlaznoj situaciji gdje je već dao novčani iznos od 3.000,00 eura i gdje je potpisao ugovor o kreditu vjerujući da se posao približio kraju se dodatno zadužuje najprije za iznos od 20.000,00 kuna kojeg predaje optuženoj, međutim niti to nije bilo dovoljno, već je ponovno oštećeniku predočeno da je potrebno još novca za isplatu kredita, odnosno isti je pojasnio da ga je DM zavlačila sa isplatom kredita te je preko optužene tražila još novčanih sredstava, zbog čega isti pozajmljuje novac od HM kako je to detaljno pojasnio u svom iskazu i to iznos od 19.000,00 eura, koji je potom predan optuženoj i DM, međutim oštećenik je te prigode potpisao ugovor o kupoprodaji svoje nekretnine, koji je trebao po njegovom shvaćanju biti samo fiktivan, dok je svjedok HM u svom iskazu potvrdio posudbu novca za optuženu i DM i to na temelju razgovora sa optuženom i DM koje su mu prezentirale za što je novac potreban te su garantirale njegov povrat po realizaciji kredita u roku od dva tjedna, međutim u svrhu osiguranja povrata novca je potpisao ugovor o kupoprodaji nekretnine u vlasništvu oštećenika na temelju kojeg bi stekao vlasništvo nekretnine do trenutka dok mu se ne vrati pozajmljeni iznos, do čega nije došlo, pa je razvidno da je ovakvim postupanjem optužene i DM GM oštećen za iznos od 3.000,00 eura na ime učešća za kredit, potom za iznos od 20.000,00 kuna / 2.654,46 eura kojeg je pozajmio od JM te ga predao optuženoj te u konačnici za iznos od 19.000,00 eura kojeg je pozajmio od VH, a koji iznos je predan optuženoj i DM, a kako isti nije vraćen HM, oštećenik GM je izgubio i vlasništvo nad nekretninom. U konkretnom slučaju se također radilo o sinkroniziranom postupanju optužene i DM sa pomno razrađenim ulogama, o čemu će biti više riječi kod obrazlaganja supočiniteljstva, slijedom čega je sud utvrdio da su optužena i DM zadržale u zajedničku korist iznos od 24.654,46 eura.

9. U odnosu na radnje počinjene na štetu OM i NM treba kazati da je sud prihvatio njihove iskaze kao istinite i vjerodostojne obzirom da su na životan i logičan način opisali cjelokupnu dinamiku zbivanja i postupanje, odnosno radnje optužene i DM, a koje postupanje se također uklapa u dinamiku zbivanja prikazanu po ostalim oštećenicima. Tako iz iskaza NM u bitnom proizlazi da je tijekom 2009. upoznala optuženu VM obzirom da je tražila kredit. Ista joj je rekla da ima saznanja o povoljnom kreditu i brzoj realizaciji putem američkog fonda kojeg zastupa DM, ali je za to potrebno uplatiti određeno učešće. Nakon toga razgovarala je sa svojim višegodišnjim partnerom PH koji joj je obećao pomoći oko učešća za kredit. Optužena VM joj je rekla da joj može srediti kredit od 200.000 eura, uz učešće od 6.300 eura, i da poznaje osobu koja im može posuditi taj iznos. Potom je optužena njoj i OM pojasnila uvjete kredita, rekavši da bi rok otplate kredita bio 5 godina s kamatom od 2%, da kredit daje strani fond na način da se isplaćuje polovica kredita, dok druga polovica od 100.000 eura ostaje u fondu. U daljnjim kontaktima optužena je rekla OM da bi se rok za realizaciju kredita mogao smanjiti ukoliko bi se učešće povećalo na 20.000 eura, slijedom čega je OM posudio navedeni iznos od CM, s time da je imenovana svjedokinja na okolnost predaje novca optuženoj različito iskazivala pa je tako u iskazu od 1. prosinca 2014., koji joj je predočen na raspravi od 14. studenog 2024., a kod kojeg iskaza je ostala u cijelosti navela da je OM taj iznos predao optuženoj, dok je u iskazu od 13. veljače 2020., koji joj je također predočen na raspravi od 14. studenog 2024, a kod kojeg iskaza je također ostala navela da je CM dao novac optuženoj. U pogledu navedene okolnosti sud je prihvatio iskaz svjedokinje od 13. veljače 2020., obzirom da je u tom dijelu istovjetan iskazu OM koji je naveo da je CM iznos od 20.000,00 eura predao optuženoj, s time da je na navedenu okolnost iskazivao i sam svjedok CM koji je naveo da novac nije direktno predao OM, već da je prilikom predaje novca s optuženom bila osoba DH, ali da je prilikom predaje novca optužena kazala da će se navedeni iznos uplatiti na račun DM. Nadalje, svjedokinja NM je iskazala da je tijekom kolovoza 2009. optužena nazvala OM i rekla da je došlo do određenih problema u odobravanju kredita od strane fonda iz SAD-a, ali da bi se realizacija mogla ubrzati ukoliko uplati još 8.300 eura, pa je OM na prijedlog optužene VM posudio navedeni iznos od MH te ga predao optuženoj. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da im je optužena nakon toga govorila da će realizacija biti vrlo brzo i da se samo čeka potpis ugovora, što je sve trajalo do siječnja 2010., kada je nazvala i rekla da je kredit odobren, nakon čega se svjedokinja sastala sa optuženom i DM s kojom je potpisala ugovor o kreditu na iznos od 200.000 eura, s time da spisu na listu 440-441 prileži ugovor o kreditu broj 16 u kojem je kao zajmodavac navedena DM, a kao zajmoprimac -korisnik kredita NM,a predmetni ugovor je sklopljen 20. siječnja 2010. Tom prilikom DM joj je rekla da će kredit biti isplaćen u roku 14 dana na račun koji treba otvoriti u banci u Brežicama u Sloveniji, što je i učinila, ali do isplate kredita u navedenom roku nije došlo, a optužena ju je tražila uplatu dodatnih iznosa radi ubrzavanja isplate. Nadalje, na bitno istovjetan način vezano za cjelokupnu dinamiku zbivanja je iskazivao i svjedok OM koji je i dodatno pojasnio da je optužena VM njegovoj izvanbračnoj supruzi EM rekla da nudi kredite u ime DM i da je njen zastupnik, a da se kredit dobiva iz nekog američkog fonda i da je za dobivanje kredita potrebno dati ulog. Kako je on odlučio pomoći NM, početkom lipnja 2009. optužena im je rekla da bi bilo idealno dati polog od 20.000 eura kako bi se u roku od 2 tjedna realizirao kredit od 200.000 eura. Budući da nije imao navedeni iznos novca, optužena mu je rekla da mu CM može posuditi iznos od 20.000 eura, na koju posudbu je pristao te je potom CM optuženoj predao navedeni iznos. Također je potvrdio navode svjedokinje EM da je optužena tražila dodatne iznose novca kako bi se stvari ubrzale i da je svjedoka spojila s MH koji mu je pozajmio 11.000 eura, od čega je optuženoj predao 8.300 eura. Nakon svega iskazao je da ga je 24. lipnja 2012. nazvala DM te njemu i NM rekla da kredita više nema i da će im vratiti novac za učešće, ali nakon toga više nije odgovarala na pozive. Optužena je u svojoj obrani vezano za odnos sa OM i NM navela da joj je OM predao samo 6.200,00 eura za DM na ime NM, koju obranu sud nije prihvatio jer iz iskaza NM i OM koje je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne proizlazi da joj je OM predao iznos od 8.300,00 eura pri čemu su imenovani svjedoci detaljno pojasnili na koji način su i putem koje osobe (ZH) došli do navedenog iznosa, a prethodno je na ime učešća za kredit predan iznos od 20.000,00 eura koji je OM pozajmio od CM, što isti potvrđuje u svom iskazu, a što je imalo za posljedicu da je OM dao u zalog svoju nekretninu CM, a potom je MH otkupio dio tog duga te se uknjižio na nekretninu OM, dok je CM putem ovrhe na plaći OM naplatio 12 obroka po 2.083,00 kune, što realno znači da je nastala šteta mnogo veća. U konkretnom slučaju se također radi o identičnom načinu postupanja optužene i DM, odnosno nakon lažnog predočavanja da će se realizirati kredit i da je za to prethodno potrebno dati učešće, oštećenici vjerujući da će novac u konačnici dobiti se dodatno zadužuju kako bi došli do iznosa od 20.000,00 eura koje moraju uložiti na ime realizacije kredita u što kraćem roku, pristajući i da svoje nekretnine daju u zalog, te je jedini cilj optužene i DM bio da se dovodeći oštećenike u zabludu od njih izvuče što je moguće više novca na ime navodnog kredita i dodatnih troškova, odnosno brže realizacije kredita, iako nije postojala nikakva namjera ishođenja kredita niti prilikom traženja prvog iznosa na ime uloga u fond, a niti prilikom traženja dodatnog novca u svrhu realizacije kredita odnosno njegovog ubrzanja, a na što su oštećenici pristajali vjerujući da će kredit biti isplaćen, međutim nikada nije došlo do isplate kredita, a niti su oštećenicima vraćeni uloženi novci, štoviše nastupila je još veća šteta, imajući u vidu ono što su OM i CM naveli u svom iskazu vezano za preuzimanje duga od GH, pri čemu se u konkretnom slučaju radilo o sinkroniziranom postupanju optužene i DM sa pomno razrađenim ulogama gdje se najprije traži novac za realizaciju kredita, a potom kako vrijeme odmiče i kada su oštećenici već dovedeni u situaciju da su dali učešće za kredit, od njih se traži dodatni novac uz obećanje da će nakon toga kredit biti realiziran, a kako bi sve dobilo veću težinu ugovori o kreditu se sa više osoba ovjeravaju kod javnog bilježnika uz obećanje isplate kredita u kraćem roku pred više oštećenika, međutim potom se ponovno traži dodatni novac kako bi došlo do realizacije kredita, a što nije bilo rečeno prilikom ugovaranja inicijalnih uvjeta, međutim prijevarna namjera optužene i DM je postojala već prilikom uspostavljanja odnosa sa oštećenicima kada im je lažno prikazano da su novčani iznosi potrebni za različite svrhe oko dobivanja, odnosno isplate ili ubrzanja isplate kredita do čega unatoč brojnim obećanjima nikada nije došlo, a naprijed opisano sinkronizirano postupanje optužene i DM sa jasno razrađenim ulogama ukazuje na zajedničko djelovanje optužene i DM, što će biti posebno obrazloženo kod supočiniteljstva, slijedom čega je utvrđeno da su optužena i DM novčani iznos od 28.300,00 eura zadržale u zajedničku korist i u istom iznosu oštetile OM i NM koji su u to vrijeme bili u izvanbračnoj zajednici te je u konačnici NM njegov jedini zakonski nasljednik (list 1351-1352 spisa).

10. U odnosu na radnje poduzete na štetu KM sud je iz iskaza svjedoka KM, a koji je u bitnim dijelovima potvrđen iskazom svjedokinje ĐM (ranije KM), a koje iskaze je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, životne i logične, te koji se uklapaju u dinamiku zbivanja prikazanu po ostalim oštećenicima utvrdio da je i KM preko AM upoznao ovdje optuženu koja ga je upoznala s mogućnošću realiziranja kredita preko inozemnog fonda te je kazala da za realizaciju kredita od 50.000,00 eura mora uplatiti 20.000,00 eura gotovog novca te da je glavna osoba za realizaciju kredita DM zbog čega su ga optužena i AM, a obzirom da nije imao traženih 20.000,00 eura uputile kod svog poznanika gospodina Z sa kojim je potpisao ugovor kod javnog bilježnika na temelju kojeg mu je isti dao 25.000,00 eura, a on je kao polog priložio svoj vlasnički list obiteljske kuće na adresi u [adresa] kao garanciju ispate kredita, odnosno u slučaju da se ne ostvari kredit njemu ostaje njegova obiteljska kuća, nakon čega je optuženoj ispred Erste banke predao na ruke iznos od 20.000,00 eura da bi potom optužena i AM ušle u unutrašnjost banke kako bi navodno uplatile učešće u fond za realizaciju kredita iako o tome nije dobio nikakvu potvrdu. Kao i kod ostalih oštećenika nakon uplate učešća nije došlo do realizacije kredita te se imenovani oštećenik interesirao kod optužene, a potom i kod DM što je sa kreditom, a iste su govorile da se strpi i da će kredit biti realiziran, međutim kao nikome od oštećenika u ovom postupku, tako niti KM nije isplaćen kredit, niti su mu vraćeni novci, štoviše na kraju je izgubio i vlasništvo nad obiteljskom kućom jer nije mogao vratiti pozajmljeni iznos, a što je isti detaljno pojasnio u svom iskazu, pri čemu je u više navrata kontaktirao sa optuženom tražeći potvrdu da je novčani iznos od 20.000,00 eura uplatila u fond radi realizacije kredita, međutim potvrdu mu nikada nije dostavila, iako je govorila da će to učiniti već je stalno ponavljala da će kredit biti isplaćen što se nije dogodilo. Po ocjeni suda i kod oštećenika KM se radilo o iskorištavanju teške materijalne situacije gdje je optužena zajedno i dogovorno sa DM koristila upravo taj moment i tu situaciju oštećenika koji je kroz obećanu mu realizaciju kredita i u obećanom mu novčanom iznosu vidio mogućnost odnosno spas da se riješi svojih prethodnih dugovanja, zbog čega mu je optužena neistinito predočila da može realizirati kredit preko inozemnog fonda u zatraženom iznosu od 50.000,00 eura, ali da za isti prethodno mora dati 20.000,00 eura, te da je glavna osoba za dodjelu kredita DM, pri čemu je oštećenik vjerujući da će novac u konačnici dobiti bio spreman da se dodatno zaduži kako bi došao do iznosa od 20.000,00 eura koje mora uložiti da bi dobio traženi kredit te je zbog svoje teške materijalne i financijske situacije pristao i na to da se na njegovu nekretnine upiše hipoteka, vjerujući da će nekretnina ostati u njegovom vlasništvu, odnosno da neće ostati bez nje. Upravo je oštećenik KM lažnim prikazivanjem da postoji mogućnost realizacije kredita putem inozemnog fonda te da je u tu svrhu potrebno prethodno dati novčani iznos od 20.000,00 eura, doveden u zabludu te se u uvjerenju da novčani iznos od 20.000,00 eura daje radi realizacije kredita zadužio, te u konačnici kao osiguranje dao vlastitu nekretninu, iako na strani optužene i DM nikada nije postojala namjera za realizaciju kredita, već isključivo da se oštećenika iskorištavajući tešku materijalnu situaciju i očiglednu spremnost da se do kraja zaduži dovede u zabludu da isti postupi na štetu svoje imovine, odnosno da preda novčani iznos od 20.000,00 eura na ime učešća za realizaciju kredita, iako na strani optužene i HH nije postojala nikakva namjera za realizacijom kredita, a i kod ovog oštećenika su optužena i DM nastupale po zajedničkom dogovoru sa unaprijed određenim ulogama gdje je optužena lažno predočila oštećeniku činjenice vezano za realizaciju kredita te da novčani iznos od 20.000,00 eura daje upravo za tu svrhu, a DM je istom predstavljena kao glavna osoba za realizaciju kredita, a potom su mu nakon što je oštećenik predao traženi novčani iznos iste predočavale da će kredit biti realiziran, što se naravno nije dogodilo, a to je slučaj i sa ostalim oštećenicima, pa imajući u vidu njihovo njihovo zajedničko postupanje i uloge sud je utvrdio da su novčani iznos od 20.000,00 eura zadržale u zajedničku korist.

11. U odnosu na radnje poduzete na štetu ĆM treba u prvom redu kazati da je sud u cijelosti prihvatio i njegov iskaz kao istinit i vjerodostojan, obzirom da je na životan i logičan način opisao cjelokupnu dinamiku zbivanja i postupanje, odnosno radnje optužene te iz njegovog iskaza u bitnom proizlazi da je početkom kolovoza 2009. u Plavom oglasniku pronašao oglas te je stupio u kontakt s optuženom VM koja mu je rekla da izvan radnog vremena sređuje hipotekarne kredite u Raiffeisen banci u Austriji, slijedom čega se našao s njom u Zaboku, gdje mu je ista predočila što od dokumentacije treba prikupiti, koju će potom proslijediti komisiji u Austriju. Nadalje, nakon desetak dana ga je nazvala optužena i rekla mu da se situacija zakomplicirala s bankom u Austriji i da će morati dati učešće za kredit, odnosno ako će podizati najmanji kredit od 50.000 eura onda će morati dati 15.000 eura za učešće. Kako nije imao navedeni iznos novca optužena mu je "sredila" čovjeka od kojeg je posudio novac, nakon čega je u Zagrebu optuženoj predao 15.000 eura. Oštećenik je u svom iskazu detaljno pojasnio da mu je novac posudio NH te je detaljno pojasnio koji su bili uvjeti pozajmice, a sve imajući u vidu materijalnu dokumentaciju u spisu i to Ugovor o zajmu između NH i IM (list 463-466 spisa), potvrda o solemnizaciji (list 467 spisa), potvrda odvjetnika Marija Lovrić od 05. siječnja 2010. (list 469 spisa). Ovdje treba kazati kako optužena u svojoj obrani ne spori da je od oštećenika ĆM primila novčani iznos od 15.000,00 eura. Nadalje, oštećenik je pojasnio kako mu je optužena rekla da je novčani iznos od 15.000,00 eura dala DM koja je mogla srediti kredit kod vanjskih fondova. Nastavno je iskazao da nije došlo do realizacije kredita, da je svaki dan zvao optuženu koja je govorila da još ništa nije riješeno, da se čeka, a jednom prilikom mu je predala potvrdu ovjerenu kod javnog bilježnika u kojoj mu se obvezala vratiti novac koji joj je dao na ime učešća za podizanje kredita u iznosu od 15.000,00 eura zajedno sa kamatama u cjelokupnom iznosu od 20.000,00 eura, a spisu i prileži navedena izjava i to na listu 472 spisa, a ista je od strane javnog bilježnika ovjerena 14. lipnja 2010, a u istoj se optužena oštećeniku obvezuje do 30. lipnja 2010. vratiti novčani iznos od 20.000,00 eura. Također, spisu prileži i presuda Općinskog suda u Krapini broj P-170/12 od 21. svibnja 2012. (list 477 spisa) iz koje proizlazi da se istom nalaže optuženoj isplatiti ĆM 20.000,00 eura sa pripadajućim kamatama, a koja presuda je postala pravomoćna 9. lipnja 2012. Optužena je u svojoj obrani navela da je ĆM bio toliko jadan da nije imao za struju te mu je njezin suprug posudio novac da može platiti struju, a taj novac nije vratio do danas, međutim očito je ĆM i nekom drugome bio dužan pa je kazao da treba dokaz da je dao određeni novčani iznos pa je njoj DM kazala "ajmo mi to potpisat, ionako ćemo za mjesec dana dobit novac", a radi se o izjavi koju je potpisala da ĆM duguje 20.000,00 eura, međutim sud je imajući u vidu cjelokupnu dinamiku zbivanja utvrdio da je i kod ovog oštećenika došlo do iskorištavanja teške materijalne situacije te mu je najprije neistinito predočeno da za realizaciju kredita treba pribaviti određenu dokumentaciju koju će optužena potom predati komisiji u Republici Austriji, iako stvarne nakane ishođenja kredita nije imala, te je ĆM, nalazeći se u teškoj materijalnoj situaciji na određeni način „zagrizao” te optuženoj dostavio traženu dokumentaciju, međutim tada se ponovno dolazi do trenutka kada se iskorištava nezavidna materijalna situacija oštećenika koji u realizaciji kredita vidi spas za rješavanje financijskih poteškoća te mu se neistinito predočava da je potrebno dati učešće za kredit u iznosu od o 15.000,00 eura, a koji iznos oštećenik koji je već u teškoj materijalnoj situaciji nema kod sebe, međutim isti vjerujući da će novac u konačnici dobiti se dodatno zadužuje kako bi došao do iznosa od 15.000,00 eura koje mora uložiti da bi dobio traženi kredit te je zbog svoje teške materijalne i financijske situacije pristao na vraćanje velike kamate imajući u vidu visinu pozajmljenog iznosa, kao i da u svrhu osiguranja vraćanja zajma daje svoju nekretninu, kako to proizlazi iz materijalne dokumentacije u spisu, a potom kada je novčani iznos predan optuženoj obzirom da je oštećenik bio u zabludi da novac daje u svrhu realizacije kredita, ne dolazi do isplate kredita, niti se novac vraća oštećeniku, dakle identična situacija kao kod svih prethodnih oštećenika, nakon čega slijedi kontinuirano obećanje da će kredit biti isplaćen, do čega ne dolazi, a izjava koju je sačinila optužena po ocjeni suda nije sačinjena jer je ta potvrda trebala oštećeniku jer je nekome dugovao pa ju je ona sačinila jer je vjerovala da će dobiti novac od kredita kako je navela u svojoj obrani, već isključivo kako bi se pojačao dojam ozbiljnosti da će kredit biti isplaćen i kako bi se zadržalo oštećenika u tom uvjerenju. Za razliku od ostalih prethodno poduzetih radnji na štetu oštećenika gdje se optuženoj stavljalo na teret da ih je poduzela zajednički i dogovorno sa DM i gdje su opisane radnje svake od njih, u odnosu na oštećenika ĆM sve radnje se stavljaju na teret optuženoj, bez ijedne konkretne radnje DM, osim što se ista spominje kao osoba koja sređuje kredit preko inozemnog fonda, a što je u skladu sa iskazom oštećenika imajući u vidu činjenični opis kaznenog djela zbog čega je sud utvrdio da je optužena iznos od 15.000,00 eura zadržala za sebe.

12. Sud je već naprijed, prilikom analize radnji koje su poduzete u odnosu na svakog oštećenika naveo da je prihvatio njihove iskaze kao istinite i vjerodostojne jer su na životan i logičan način opisali cjelokupnu dinamiku zbivanja sa optuženom i DM te takvi iskazi sa materijalnom dokumentacijom u spisu te kada se dovedu u međusobnu vezu čine jednu zaokruženu cjelinu na temelju čega je sud utvrdio sve okolnosti samog događaja, odnosno da su svi oštećenici koji su se nalazili u teškoj materijalnoj situaciji dovedeni u zabludu vezano za realizaciju kredita zbog čega je od njih traženo učešće koje su morali pribavljati na razno razne načine pri čemu su neki pozajmljivali iznose od poznanika, neki od nepoznatih osoba, a neki davali u zalog svoje nekretnine, iako nikakve namjere za ishođenje kredita nije bilo, nakon čega bi se od pojedinih oštećenika nakon davanja učešća tražio dodatni novac radi troškova kredita, ubrzanja isplate kredita, pa čak i novac koji nema nikakve veze sa kreditom, iako prilikom inicijalnog kontakata o tome nije niti bilo riječi,a sve kako bi se iskorištavajući njihovu nezavidnu materijalnu situaciju od njih izvuklo što više novca, a na što su neki oštećenici i pristali davajući dodatni novac u uvjerenju da ga daju u svrhu koja im je predočena, odnosno za realizaciju kredita, što je njima u tom trenutku imajući u vidu financijsko stanje bila „slamka spasa”, uz daljnje obećanje svakom od oštećenika da će kredit biti isplaćen, do čega nikada nije došlo, a niti je oštećenicima vraćen novac, s time da su se radi pojačanja dojma i kako bi se sve podiglo na viši nivo sa pojedinim oštećenicima potpisivali ugovori o kreditu, nekima su se pokazivale izjave o isplati kredita ovjerene kod javnog bilježnika, a nekima se potpisivale izjave o vraćanju novca, što je sve zajedno rađeno samo kako bi se oštećenike dovelo u zabludu i da postupe na svoju štetu, a što je sve detaljno pojašnjeno u prethodnim točkama za svakog pojedinog oštećenika.

13. Što se tiče obrane optužene u prvom redu treba kazati da se ista u svojoj obrani nije osvrnula na svaku pojedinu radnju koja joj se stavlja na teret u odnosu na svakog od oštećenika, već se uglavnom referirala na iznose koje je primila od nekih oštećenika, a isto tako je negirala pojedine iznose koje su oštećenici naveli u svojim iskazima, međutim u odnosu na te okolnosti sud je već iznio obrazloženje prilikom analize svake pojedine radnje. Općenito govoreći optužena sebe u svojoj obrani stavlja u jednaku poziciju kao i onu u kojoj se nalaze oštećenici, smatrajući da nije nikakav krivac, da nikoga nije prevarila, da je i ona uplaćivala svoj novac te da i dalje uplaćuje u fond vjerujući da će od toga nešto biti, da je bila naivna jer je u sve to vjerovala, ona nije nikakav krivac, niti je kriva više od oštećenika, svi zajedno su ulagali novac te su vjerovali DM,jer su svi oni bili u problemima i na taj su način htjeli doći do novca. Obrana optužene da nije postupala sa prijevarnom namjerom zajedno i dogovorno sa pokojnom DM, a kod oštećenika ĆM sama, sve radi pribavljanja protupravne imovinske koristi, jer da je i sama uplaćivala novac i davala ga DM kako bi ostvarila pozajmicu preko stranog fonda, i da je i sama bila uvjerena da se radi o pravnom poslu temeljem kojeg će ona i oštećenici dobiti tražene pozajmice, po ocjeni suda, je neuvjerljiva i u suprotnosti sa izvedenim materijalnim i personalnim dokazima te usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, iz iskaza oštećenika koji su detaljno analizirani kod svake pojedine radnje poduzete u odnosu na svakog oštećenika nedvojbeno proizlazi da je optužena imala aktivnu ulogu oko pronalaženja osoba od kojih je potom uzimala novac, da im je pojašnjavala uvjete dobivanja kredita, kao i da su upravo njoj oštećenici predavali u više navrata novčane iznose na ime navodnog pologa za realizaciju kredita, a zatim i na ime dodatnih troškova koji su trebali po njezinim navodima služiti za rješavanje raznih problema oko realizacije kredita, kao i da je ista tražila i novac koji nema nikakve veze sa kreditom, primjerice novac od oštećenika MM da riješi problem sa kamatarima, pri čemu se njezina aktivnost nastavila i nakon što ne bi došlo do obećane isplate kredita učestalim uvjeravanjem oštećenika da će kredit biti isplaćen u koju svrhu je predočavala navodne izjave o isplati kredita, pronalazila osobe od kojih oštećenici mogu pozajmiti novac, sačinjavala izjave kojima se obvezuje vratiti novac sve kako bi se zadržalo oštećenika u uvjerenju da će kredit biti isplaćen, a takav njezin aktivitet je trajao dvije i pol godine, kroz koje razdoblje je oštećenicima obećavala da će dobiti kredit iako je znala da u tom razdoblju nitko nije ostvario kredit. Pri tome je indikativno da su svi oštećenici bili u lošim materijalnim i financijskim prilikama, da su imali nepodmirena dugovanja uglavnom prema bankama, da u bankama nisu mogli dobiti kredite, većina njih, jer su bili na tzv. crnim listama, što sve proizlazi iz njihovih iskaza i da je optužena zajedno i dogovorno sa DM (a kod oštećenika ĆM sama) koristila upravo taj moment i tu situaciju oštećenika koji su kroz obećanu im realizaciju kredita i obećanim im novčanim iznosima vidjeli mogućnost odnosno spas da se riješe svojih prethodnih dugovanja, pri čemu su vjerovali da će novac u konačnici dobiti, čak i u situacijama kad obećani novac nije stizao u navedenim rokovima odnosno navodni krediti nisu bili isplaćeni u rokovima koji su obećavani, a što sve ukazuje na očaj i spremnost da založe i ono zadnje što imaju, odnosno da su zbog svoje teške materijalne i financijske situacije pristajali i na to da se na njihove nekretnine upišu hipoteke, vjerujući da će nekretnine ostati u njihovom vlasništvu, odnosno da neće ostati bez njih te je znajući za takvu tešku materijalnu situaciju ustrajala na ponovnom traženju uplata, a sve u cilju stjecanja protupravne materijalne dobiti. Cjelokupno postupanje optužene ukazuje da je bila svjesna da oštećenici neće dobiti kredite koji su im obećavani i da je novac zajedno sa DM, a koji su joj oštećenici predavali na ime pologa ili navodnih dodatnih troškova, prikupljala od njih u svoju i u zajedničku korist s DM, a u odnosu na oštećenika ĆM za svoju korist. Navodi njezine obrane da je i sama vjerovala DM i da je upravo u tu svrhu izdvajala velike novčane iznose za navodni fond, te da je uplatila iznos od 11.000,00 eura, o čemu je u spis dostavila dokaz u vidu naloga za devizno plaćanje iz kojeg proizlazi da je OH iz [adresa], na dane 08. listopada 2021. te 10. lipnja 2019. godine izvršio uplatu od 10.000,00 eura 08. listopada 2021. i 9.150,00 eura 10. lipnja 2019. godine, kao i da dalje uplaćuje za što je priložila dokumentaciju na raspravi 10. veljače 2026. samo ukazuju da se radi o uplatama koje su izvršene na račune različitih korisnika odnosno Societe General Bank Cote Divoire korisnik VMA odnosno Ecobanc Cote Divoire korisnik CH, te osim što dokazuje da je novac uplaćen, ne dokazuje, po ocjeni suda, činjenicu da je novac uplaćivan u svrhe koje optužena navodi u svojoj obrani, odnosno da je novac uplaćivala jer je i sama očekivala/očekuje realizaciju kredita. Također je po ocjeni suda upitno, ukoliko je točan navod optužene da, kako sama kaže, teško spaja kraj s krajem, uplaćuje novčane iznose od po 10.000,00 eura, na račune različitih korisnika, a da se pritom ne zna svrha tog plaćanja osim što se u nalogu navodi da se radi o prijenosu sredstava. Namjera optužene da novac od oštećenika prikuplja kako bi se okoristila i stekla nepripadnu materijalnu dobit kako za sebe tako i za DM, proizlazi i iz onog dijela navoda njezine obrane gdje je iskazivala da je točno da je od oštećenika prikupljala novac, ali da oštećenike nitko nije natjeravao da daju novac, jer su svi bili u problemima i na taj način su htjeli doći do novca, a dodatno govori i o tome da je bila svjesna loše materijalne situacije oštećenika i da je koristila tu njihovu situaciju kako bi sebi pribavila nepripadnu materijalnu dobit.

14. Na gore opisani način je optužena ostvarila objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. u svezi članka 52. KZ/11, pri čemu treba kazati kako sud sukladno odredbi članka 449. stavak 2. ZKP/08 nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret. Naime, po ocjeni suda radnje optužene koje su opisane pod točkama 1) do 6) optužnice treba pravno označiti kao jedno produljeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. u svezi članka 52. KZ/11. Prema članku 52. stavku 1. KZ/11 za počinjenje produljenog kaznenog djela potrebno je da počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu, tako da se može zaključiti da one čine logičnu cjelinu, zatim da se tim radnjama ostvari biće istog ili istovrsnih kaznenih djela,što je u ovom predmetu slučaj zato što se radi o radnjama koja imaju obilježja osnovnog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 i kvalificiranog oblika kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11. Također je potrebno da te radnje s obzirom na njihovu vremensku i prostornu povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, a sve radnje, a imajući u vidu njihovu brojnost i učestalost su počinjene u razdoblju od lipnja 2009. do 29. studenog 2011., što ih čini vremenski povezanim te su sve počinjene na području Zagreba i Zaboka što ih čini prostorno povezanim, a postupanje optužene u odnosu na sve oštećenike je rezultat jedinstvene namjere za stjecanjem protupravne imovinske koristi, kako za sebe (oštećenik ĆM), tako i za sebe i KH, slijedom čega je valjalo primjenom članka 52. KZ/11 šest radnji pravno označiti kao jedno produljeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. i članka 52. KZ/11.

15. Pri tome je optužena postupala s izravnom namjerom, s time da je njezino postupanje u odnosu na sve oštećenike rezultat jedinstvene namjere jer se radi o produljenom kaznenom djelu, a ista je bila svjesna svog djela te je htjela radnju počinjenja djela kao svoju.Optužena je bila svjesna da već u trenutku kada je oštećenicima zajedno sa DM i po prethodnom dogovoru s njom (a kod oštećenika ĆM sama), obećavala da može ishoditi kredite znala i bila svjesna da ti krediti neće biti realizirani, niti da oštećenicima neće biti isplaćeni obećani novčani iznosi, te je bila svjesna da traženjem pojedinih novčanih iznosa na ime učešća za kredit, a kod nekih oštećenika i u svrhu dodatnih troškova i ubrzanja isplate kredita uz obećanje isplate kredita oštećenike dovodi u zabludu da će im kredit biti isplaćen, samo kako bi ih navela da na takav način postupe na svoju štetu i u tu svrhu predaju novčane iznose, a upravo je to i htjela kako bi sebi, kod oštećenika ĆM, a sebi i DM u odnosu na ostale oštećenike pribavila nepripadnu protupravnu imovinsku korist. U odnosu na radnje koje je optužena poduzela sa DM treba kazati da je optužena postupala kao supočinitelj sa DM, odnosno zajedno i dogovorno, a da se radilo o dogovoru razvidno je iz sinkroniziranog postupanja optužene i DM gdje bi zajedno predočavale oštećenicima mogućnost ishođenje kredita ili ako bi to činila optužena predstavljala bi DM kao glavnu osobu za rješavanje i realizaciju kredita, a nakon što bi oštećenici predavali određene novčane iznose optuženoj ili DM bilo na ime učešća bilo na ime drugih troškova za navodnu realizaciju kredita sa oštećenicima bi se skapali ugovori o kreditu gdje je kao zajmodavac navedena DM, a potom bi oštećenicima iznosile razno razne razloge zbog kojih kredit nije isplaćen kao i da se strpe i da će do isplate doći, iako nisu imale nikakvu namjeru ishođenja kredita. Pri tome je optužena, kao i ČM sudjelovala u samoj radnji počinjenja djela, odnosno dovodila u zabludu oštećenike da će im biti realiziran kredit, uslijed koje zablude bi im oštećenici predavali različite novčane iznose na ime učešća za kredit i dodatnih troškova vezanih uz realizaciju navodnog kredita uz daljnje obećanje isplate kredita, do čega nije došlo već su novčane iznose koji su im predali oštećenici zadržale u zajedničku korist.

16. U konkretnom slučaju je ostvaren kvalificirani oblik kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. u svezi članka 52. KZ/11 obzirom da je pribavljena znatna imovinska korist, a sukladno članku 87.stavak 29. KZ/11 vrijednost imovinske koristi je znatna ako prelazi 7.963,37 eura. Obzirom da je sud utvrdio kako je optužena u okviru produljenog kaznenog djela pet radnji poduzela zajedno sa DM kao supočinitelj, sud je u zakonski opis dodao „i drugome”, odnosno da je s ciljem da sebi i drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim je djelom pribavljena znatna imovinska korist.

17. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optužene, zbog čega je sud utvrdio da je optužena upravo svojim ponašanjem ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11 za koje je oglašena krivim.

18. Ovdje valja kazati kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela na snazi bio KZ/97, međutim 1. siječnja 2013. stupio je na snagu KZ/11. Naime, prema izričitoj odredbi članka 3. stavak 2. KZ/97 koju je u članku 3. stavku 2. zadržao i KZ/11 propisano je da ako se nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude zakon jednom ili više puta izmijeni , obvezno će se primjeniti zakon koji je najblaži za počinitelja. Cijeneći naprijed navedeno sud je usporedi stari (KZ/97) i novi (KZ/11) zakon i utvrdio kako u konkretnom slučaju umjesto članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 treba primijeniti odredbu članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 i to neovinso što je zapriječena kazna za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 od jedne do osam godina u odnosu na kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 za koje je bila predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Prilikom ocjene pravnog kontinuiteta kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 i članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 treba voditi računa o tome da li biće kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 odgovara kaznenom djelu iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 te je tijekom postupka utvrđeno da pravni kontinuitet između ta dva djela postoji. Kvalificirani oblik kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4 KZ/97 sukladno tada važećem stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske postoji ako je pribavljena znatna imovinska korist, koja prelazi iznos od 30.000,00 kuna. Za razliku od tada, sada važeća odredba propisuje da takva korist, odnosno šteta mora prelaziti 7963,37 eura (članak 87. stavak 29. KZ/11). Stoga, ocjenjujući koji je zakon blaži za počinitelja, valja imati u vidu činjenicu da je za kvalificirani oblik kaznenog djela iz članak 236. stavak 1. i 2. KZ/11 potrebna veća kriminalna količina, odnosno veća količina neprava od ranije propisane, što znači da je KZ/11 blaži za počinitelja. Nadalje,za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora od jedne do osam godina, dok je za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 bila zapriječena kazna od šest mjeseci do pet godina, no ista ne može biti isključivi argument koji je zakon po tom kriteriju stroži ili blaži, pri čemu se napominje da osim što je KZ/11 blaži jer je potrebna veća kriminalna količina za kvalificirani oblik kaznenog djela prijevare, treba kazati i da KZ/97 nije predviđao mogućnost izricanja djelomične uvjetne osude, pa je u konkretnom slučaju KZ/11 blaži.

19. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženu ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

20. Kao olakotne okolnosti na strani optužene sud je cijenio njezinu kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, korektno držanje pred sudom, te protek vremena od počinjenja djela dok je otegotno cijenio visinu pribavljene imovinske koristi koja višestruko premašuje kvalifikatorni element u vidu koristi od 7.963,37 eura te činjenicu da je kroz dulje vremensko razdoblje oštećenike od kojih je uzimala novac uvjeravala da će im u konačnici novac biti isplaćen, a pritom istovremeno od njih tražila dodatne novčane iznose radi navodnih dodatnih troškova oko realizacije kredita, što sve upućuje na upornost i odlučnost optužene u protupravnom postupanju, a time i na viši stupanj kriminalne volje te krajnje bezobzirno ponašanje prema oštećenicima i krajnje odsustvo empatije za njihove životne i materijalne prilike i okolnosti koje su ih navele da uslijed neistinitih obećanja poduzimaju u krajnjem očaju poteze zbog kojih se dodatno zadužuju te su bili spremni zalagati vlastite nekretnine i pristajati na upise založnih prava na nekretnine, a sve kako bi došli do bilo kakvih novčanih sredstava kako bi riješili svoje financijske probleme. Isto tako uzeto je u obzir da se radi o produljenom kaznenom djelu u okviru kojeg je optužena poduzela šest radnji.

21. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno,optuženu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. Za ovu kaznu na koju je optužena osuđena sud smatra da ju nije potrebno neposredno u cijelosti i izvršiti, te da će se ista svrha u vidu opće i specijalne prevencije postići i samo djelomičnim izvršenjem kazne zatvora i to u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će već i sama izdržana kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca te uvjetna osuda za preostali dio kazne utjecati na optuženu, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženoj za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optužene, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir da je optužena osoba od 65 godina koja je prema izvatku iz kaznene i prekršajne evidencije neosuđivana, a od samog počinjenja kaznenog djela je proteklo 15 godina, tako da se ovo djelo i razdoblje unutar kojeg je poduzimala protupravne radnje može smatrati izoliranim incidentom u njezinom životu, međutim s druge strane otegotno je cijenjena visina pribavljene imovinske koristi koja višestruko premašuje kvalifikatorni element, kao i duljina inkriminiranog razdoblja, te brojnost oštećenika, odnosno brojnost poduzetih radnji u okviru produljenog kaznenog djela, a što sve u svojoj ukupnosti ukazuje na izrazitu upornost i odlučnost u protupravnom postupanju optužene, a time i na viši stupanj kriminalne volje. Imajući u vidu sve naprijed iznijeto, posebno činjenicu kaznene i prekršajne neosuđivanosti optužene, protek vremena od počinjenja djela i njezinu životnu dob što ukazuje da je optužena protupravno postupanje davno u cijelosti ostavila iza sebe, te da od tada uredno funkcionira u društvu sukladno prihvaćenim normama, ocjena je suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optužena neće ubuduće činiti kaznena djela, odnosno da će već vrijeme koje će provesti na izdržavanju kazne utjecati na optuženu da shvati svu ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja. Ocjena je suda da je optuženu potrebno uputiti na izdržavanje dijela kazne zatvora, ali će joj u roku provjeravanja od 4 godine i dalje ostati mogućnost da ipak ne izdrži cijelu kaznu zatvora na koju je osuđena, nego da pokaže da je izrečena djelomična uvjetna osuda i izdržani dio kazne na nju doista i utjecao u smislu specijalne prevencije. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optužene, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optužene da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na nju u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 4 (četiri) godine, što u konkretnom slučaju znači da preostali dio kazne neće biti izvršen ukoliko u tom roku optužena ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja preostalog dijela kazne ista će imati priliku pokazati da je na vrijeme shvatila neprimjerenost ovakvog načina postupanja te će imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će joj se u protivnom uvjetovani dio kazne opozvati i kazna zatvora na koju je osuđena izvršiti u cijelosti.

22. Oštećenik TM je postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.000,00 eura (list 1262 spisa), međutim kako je tijekom postupka utvrđeno da je isti radnjama poduzetim od strane optužene i DM oštećen za novčani iznos od 4.663,61 eura, oštećeniku je upravo u tom iznosu dosuđen imovinskopravni zahtjev, dok je u odnosu na ostatak imovinskopravnog zahtjeva koji prelazi visinu štete iz činjeničnog opisa oštećenik upućen u parnični postupak. Odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu u kaznenom postupku je pridruženi postupak na koji se primjenjuju pravila parničnog postupka, te je postupanjem optužene zbog koje je proglašena krivom nastala i građanskopravna obveza prema oštećeniku TM u iznosu od 4.663,61 euro, a temelj takve pravne odluke je u članku 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) – članak 1046. Zakona o obveznim odnosima. Krivnja postoji kada je štetnik djelovao s namjerom, krajnjom i običnom nepažnjom, predmnijeva se obična nepažnja (članak 1045. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima). Štetnik u pogledu imovinskopravnog zahtjeva može biti samo okrivljenik u kaznenom postupku. Uzročna veza treba postojati između štetne radnje i nastupjele štete, konkretno šteta treba biti posljedica radnje počinjenja kaznenog djela kao štetne radnje. Stoga u situaciji kada šteta proizlazi iz kaznenog djela kojeg je počinila optužena, oštećenik naknadu štete može potraživati i ona mu može biti dosuđena od osoba koje su mu kaznenim djelom prouzročile štetu zbog čega je sud obvezao optuženu da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati oštećeniku iznos od 4.663,61 euro, pri čemu na građanskopravnu odgovornost optužene za cijeli iznos štete nije od utjecaja što je u počinjenju radnji na štetu TM sudjelovala još jedna osoba, koja je u međuvremenu preminula.

23. Oštećenik OM je tijekom postupka (list 976 spisa) postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 8.300,00 eura, međutim kako je imenovani oštećenik preminuo sud je pribavio rješenje o nasljeđivanju (list 1351 spisa) iz kojeg proizlazi da je njegov jedini zakonski nasljednik NM. Potom je sud pozvao NM sukladno odredbi članka 156. stavak 2. ZKP/08 da se očituje da li ostaje kod podnesenog imovinskopravnog zahtjeva, a iz podneska opunomoćenika oštećene NM od 12. studenog 2025. (list 1365 -1366 spisa) proizlazi da ista ostaje kod imovinskopravnog zahtjeva kojeg je postavio OM u visini od 8.300,00 eura uvećano za kamate tekuće od 2009. pa nadalje. Obzirom da je tijekom postupka sud utvrdio da su OM i NM oštećeni za iznos od 28.300,00 eura, sud je oštećenoj EM dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 8.300,00 eura te je naloženo optuženoj isplatiti naprijed navedeni iznos oštećenoj u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, pri čemu na građanskopravnu odgovornost optužene za cjelokupni imovinskopravni zahtjev nije od utjecaja što je u počinjenju radnji na štetu OM i NM sudjelovala još jedna osoba, koja je u međuvremenu preminula.U odnosu na dio imovinskopravnog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku kamatu treba kazati da je odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu u kaznenom postupku pridruženi postupak na koji se primjenjuju pravila parničnog postupka, pa s obzirom na to da u zahtjevu za dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva nisu specificirane kamate na način kako to zahtijevaju pravila parničnog postupka, odnosno njihova visina nije u skladu sa odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, oštećena je s tim dijelom imovinskopravnog zahtjeva upućena u parnicu, s time da su kamate zatražene od 2009. godine pa nadalje, dok je prema činjeničnom opisu kazneno djelo počinjeno od lipnja 2009. do 20. siječnja 2010. Nadalje, i sama oštećena NM je postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 300.000,00 kuna (list 977 spisa) na ime duševnih boli, međutim sa tim dijelom imovinskopravnog zahtjeva je oštećena upućena u parnični postupak obzirom da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu niti za potpuno niti za djelomično presuđenje. Utvrđivanje visine nematerijalne štete zbog duševnih boli bi znatno odugovlačilo ovaj kazneni postupak jer bi bilo potrebno provesti dodatna vještačenja koja nisu potrebna za utvrđivanje kaznene odgovornosti.

24. Tijekom postupka je imovinskopravni zahtjev postavila ĐM u iznosu od 760.000,00 kuna (list 657 spisa), međutim sud je istu u cijelosti uputio u parnični postupak obzirom da prema činjeničnom opisu nije oštećena, već je to njezin bivši suprug KM koji je preminuo, a jedini zakonski nasljednik je ĆH (list 1360-1362) kojem je također upućen dopis sukladno članku 156. stavak 2. ZKP/08 da se očituje da li ostaje kod podnesenog imovinskopravnog zahtjeva KM od 760.000,00 kuna (list 984 spisa), a kako se istom nije mogao dostaviti dopis na adresu prebivališta, istaknut je na oglasnu ploču suda, a ĆH se nije očitovao u roku od 8 dana da li ostaje kod podnesenog imovinskopravnog zahtjeva KM, što se sukladno članku 156. stavak 2. ZKP/08 ima smatrati da je odustao od prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva.

25. Nadalje, oštećenik MM je postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 100.000,00 kuna (list 953 spisa), međutim imenovani oštećenik je preminuo **.**.2025. (list 1336 spisa), nakon čega je sud dopisom od 5. studenog 2025. (list 1398) zatražio rješenje o nasljeđivanju, kako bi zakonske nasljednike mogao pozvati u skladu sa odredbom članka 156. stavak 2. ZKP/08, međutim dopisom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj O-512/25 od 12. studenog 2025. sud je obaviješten da se i dalje vodi ostavinski postupak. Kako sud nije utvrdio zakonske nasljednike iza pok. oštećenika MM, a kako nitko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom, sud je, imajući u vidu, a što je prethodno obrazloženo, da su optužena i DM radnjama počinjenim na štetu MM u zajedničku korist zadržale iznos od 4.000,00 eura najprije utvrdio da su optužena i DM radnjama počinjenim na štetu MM ostvarile protupravnu imovinsku korist u iznosu od 4.000,00 eura.Nadalje, u situaciji kada je više osoba sudjelovalo u počinjenju kaznenog djela potrebno je točno utvrditi koliko je od ukupno ostvarene imovinske koristi svaki od njih pribavio kako bi se korist oduzela od svakog pojedinačno prema točno utvrđenim visinama, a ako bi utvrđivanje visine iznosa imovinske koristi bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka sud će imovinsku korist odmjeriti po slobodnoj ocjeni za svakog pojedinačno. Obzirom da je optužena VM proglašena krivom da je postupala zajednički i dogovorno sa DM u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti, te su optužena i DM u zajedničku korist zadržale novčani iznos od 4.000,00 eura, što znači da je imovinska korist trebala biti podijeljena između njih, odnosno da su iste postupale kao supočinitelji, a utvrđivanje visine za svaku bi bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, sud je pozivom na odredbu članka 559. ZKP/08 visinu imovinske koristi odmjerio po slobodnoj ocjeni na način da je od optužene VM oduzeo polovicu ukupno pribavljene imovinske koristi, i to 2.000,00 eura.

26. Oštećenik GM nije postavio imovinskopravni zahtjev (list 1291 spisa) pa kako nitko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom, sud je, imajući u vidu, a što je prethodno obrazloženo, da su optužena i DM u zajedničku korist radnjama počinjenim na štetu GM zadržali iznos od 24.654,46 eura, najprije utvrdio da su optužena i DM radnjama počinjenim na štetu GM ostvarile protupravnu imovinsku korist u iznosu od 24.654,46 eura.Nadalje, u situaciji kada je više osoba sudjelovalo u počinjenju kaznenog djela potrebno je točno utvrditi koliko je od ukupno ostvarene imovinske koristi svaki od njih pribavio kako bi se korist oduzela od svakog pojedinačno prema točno utvrđenim visinama, a ako bi utvrđivanje visine iznosa imovinske koristi bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka sud će imovinsku korist odmjeriti po slobodnoj ocjeni za svakog pojedinačno. Obzirom da je optužena VM proglašena krivom da je postupala zajednički i dogovorno sa DM u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti, te su optužena i DM u zajedničku korist zadržale novčani iznos od 24.654,46 eura, što znači da je imovinska korist trebala biti podijeljena između njih, odnosno da su iste postupale kao supočinitelji, a utvrđivanje visine za svaku bi bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, sud je pozivom na odredbu članka 559. ZKP/08 visinu imovinske koristi odmjerio po slobodnoj ocjeni na način da je od optužene VM oduzeo polovicu ukupno pribavljene imovinske koristi, i to 12.327,23 eura.

27. Isto tako, sud je, a što je ranije obrazloženo utvrdio kako su optužena i DM radnjama počinjenim na štetu OM i NM pribavile nepripadnu materijalnu dobit te oštetile OM i NM za iznos od 28.300,00 eura. Sud je NM kako je obrazloženo u točki 23. presude dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 8.300,00 eura, dok je za ostatak iznosa od 20.000,00 eura utvrdio da predstavlja imovinsku korist koju su optužena i DM ostvarile radnjama počinjenim na štetu OM i NM. U situaciji kada je više osoba sudjelovalo u počinjenju kaznenog djela potrebno je točno utvrditi koliko je od ukupno ostvarene imovinske koristi svaki od njih pribavio kako bi se korist oduzela od svakog pojedinačno prema točno utvrđenim visinama, a ako bi utvrđivanje visine iznosa imovinske koristi bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka sud će imovinsku korist odmjeriti po slobodnoj ocjeni za svakog pojedinačno. Obzirom da je optužena VM proglašena krivom da je postupala zajednički i dogovorno sa DM u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti, što znači da je imovinska korist trebala biti podijeljena između njih, odnosno da su iste postupale kao supočinitelji, a utvrđivanje visine za svaku bi bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, sud je pozivom na odredbu članka 559. ZKP/08 visinu imovinske koristi odmjerio po slobodnoj ocjeni na način da je od optužene VM oduzeo polovicu ukupno pribavljene imovinske koristi koja preostaje nakon dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva i to 10.000,00 eura.

28. Nadalje, sud je već naprijed u točki 24. presude naveo kako je zakonskom nasljedniku pok. oštećenog KM upućen dopis sukladno članku 156. stavak 2. ZKP/08 da se očituje da li ostaje kod podnesenog imovinskopravnog zahtjeva KM od 760.000,00 kuna (list 984 spisa), a kako se istom nije mogao dostaviti dopis na adresu prebivališta, istaknut je na oglasnu ploču suda, a ĆH se nije očitovao u roku od 8 dana da li ostaje kod podnesenog imovinskopravnog zahtjeva KM, što se sukladno članku 156. stavak 2. ZKP/08 ima smatrati da je odustao od prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva, a kako nitko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom, sud je, imajući u vidu, a što je prethodno obrazloženo, da su optužena i DM radnjama počinjenim na štetu KM u zajedničku korist zadržale iznos od 20.000,00 eura najprije utvrdio da su optužena i DM radnjama počinjenim na štetu KM ostvarile protupravnu imovinsku korist u iznosu od 20.000,00 eura.Nadalje, u situaciji kada je više osoba sudjelovalo u počinjenju kaznenog djela potrebno je točno utvrditi koliko je od ukupno ostvarene imovinske koristi svaki od njih pribavio kako bi se korist oduzela od svakog pojedinačno prema točno utvrđenim visinama, a ako bi utvrđivanje visine iznosa imovinske koristi bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka sud će imovinsku korist odmjeriti po slobodnoj ocjeni za svakog pojedinačno. Obzirom da je optužena VM proglašena krivom da je postupala zajednički i dogovorno sa DM u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti, te su optužena i DM u zajedničku korist zadržale novčani iznos od 20.000,00 eura, što znači da je imovinska korist trebala biti podijeljena između njih, odnosno da su iste postupale kao supočinitelji, a utvrđivanje visine za svaku bi bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, sud je pozivom na odredbu članka 559. ZKP/08 visinu imovinske koristi odmjerio po slobodnoj ocjeni na način da je od optužene VM oduzeo polovicu ukupno pribavljene imovinske koristi, i to 10.000,00 eura.

29. Iznos oduzete imovinske koristi od optužene koju je ostvarila radnjama na štetu MM (2.000,00 eura), GM (12.327,23 eura), OM i NM (10.000,00 eura) i KM (10.000,0 eura) odnosno ukupan novčani iznos od 34.327,23 eura predstavlja imovinu Republike Hrvatske te je naloženo optuženoj VM isplatiti Republici Hrvatskoj iznos od 34.327,23 eura, i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

30. Ovdje je potrebno napomenuti kako je optužena radnjama počinjenim na štetu ĆM pribavila nepripadnu materijalnu dobit i oštetila ĆM za 15.000,00 eura, s time da oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev jer je u građanskom postupku dobio pravomoćnu presudu kojom mu je optužena dužna isplatiti 20.000,00 eura.Spisu prileži presuda presuda Općinskog suda u Krapini broj P-170/12 od 21. svibnja 2012. (list 477 spisa) koja je postala pravomoćna 9. lipnja 2012., a ovršna 26. lipnja 2012., kojom je VM naloženo da ĆM plati iznos od 20.000,00 eura sa zakonskim kamatama, na temelju izjave od 8. lipnja 2010., kojom se navedeni iznos optužena obvezala vratiti oštećeniku do 30. lipnja 2010., a u točki 11. presude je obrazloženo kako se izjava optužene odnosi upravo na iznos koji je primila od ĆM na ime navodne realizacije kredita, slijedom čega sud od optužene nije oduzimao imovinsku korist.

31. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženoj je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 200,00 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir da optužena ostvaruje mjesečnu mirovinu od 940,00 eura, da nema obvezu uzdržavanja i plaćanja najma, da je tijekom cijelog postupka imala izabranu braniteljicu, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njezina osnovna životna egzistencija, s time da je troškove postupka dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 10. veljače 2026.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

DNA:

1. OKDO ZG na broj K-DO-4709/11

2. optužena VM, [adresa]

3. braniteljica optužene odvjetnica Valentina Kolar

4. oštećenik TM, [adresa]

5. oštećena NM, [adresa]

6. opunomoćenik oštećene NM odvjetnik Zvonimir Raić

7. ĐM, [adresa].