REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1474/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Lukavec, odvjetnik u Zagrebu, Meštrovićev trg 10, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 33, radi priznavanja statusa HRVI iz Domovinskog rata, 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-562-02/22-01/4772, URBROJ: 522-04/1- 1-2-23-8 od 24. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-926/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.

2. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-562-02/22-01/4772, URBROJ: 522-04/1-1-2-23-8 od 24. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-564-01/20-031/79, URBROJ: 251-09-01-22-21 od 24. veljače 2022., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti – ablacije i reablacije mrežnice obostrano, gubitka lijevog oka i sljepila desnog oka.

3. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika naglašavajući kako je u statusu hrvatskog dragovoljca iz Domovinskog rata proveo ukupno 20 mjeseci i 24 dana odnosno od 1. prosinca 1991. do 17. veljače 1993. te od 26. kolovoza 1993. do 1. ožujka 1994. Navodi da je 3. siječnja 1992. ranjen na bojišnici kraj Gospića direktnim pogotkom uslijed neprijateljskog granatiranja nakon čega mu je rješenjem tuženika KLASA: 562-02/99-01/6725, URBROJ: 519-05-4-99-2 od 25. kolovoza 1999. priznat status HRVI IX. skupine, s 30% oštećenja organizma uslijed ozljede (lijevog skočnog zgloba) i oboljenja PTSP. Zbog narušenog zdravstvenog stanja uzrokovanog opisanim ranjavanjem, pored opisanih ozljeda i oboljenja, krajem 1993. osjeća sve teže zdravstveno stanje lijevog oka, koje pokušava sanirati u proteklom razdoblju kroz više medicinskih zahvata do konačnog nastupa potpune sljepoće na oba oka. Obratio se prvostupanjskom tijelu sa zahtjevom za priznanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida s osnove bolesti ablacije i reablacije mrežnice lijevog oka i slijepila desnog oka, a koji zahtjev je odbijen na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Središnjeg ureda u Zagrebu od 11. prosinca 2021. Prigovara što prvostupanjsko i drugostupanjsko liječničko vijeće nisu ustanovili uzročno-posljedičnu vezu između opisanog stradavanja u Domovinskom ratu 3. siječnja 1992. i novog oštećenja organizma po osnovi bolesti ablacije i reablacije mrežnice lijevog oka te sljepila desnog oka, a istodobno liječnička povjerenstva nisu sačinjavali liječnici specijalisti za oftalmologiju i bolesti očiju. Također, navodi kako mu tuženik nije omogućio izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Predlaže svoje saslušanje te provođenje vještačenja po specijalistu oftamologu na okolnost uzročno-posljedične veze između stradavanja 3. siječnja 1992. i novog oštećenja organizma po osnovi bolesti ablacije i reablacije mrežnice lijevog oka te sljepila desnog oka. Zaključno predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga obrazloženja osporavanog rješenja. Osporava prigovore tužitelja koji se odnose na postupak i utvrđenja proizašla iz vještačenja navodeći kako je na tužitelju teret dokazivanja u ovome sporu, a isti nije obrazložio zbog čega ne smatra valjanim stručna medicinska utvrđenja drugostupanjskog tijela niti se poziva na neki od medicinskih nalaza koji su pogrešno protumačeni. Protivi se i saslušanju tužitelja smatrajući kako podaci spisa to ne zahtijevaju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službenih osoba tuženika te je strankama prije donošenja presude, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 29/17., dalje u tekstu: ZUS), pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka i ovog spora te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku. Istodobno je odbijen dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja kao suvišan jer su u ovom sporu odlučne samo medicinske činjenice koje se utvrđuju vještačenjem medicinske dokumentacije.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja zaprimljenog 11. veljače 2020. za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti – ablacije i reablacije mrežnice obostrano, gubitka lijevog oka i sljepila desnog oka tužitelju koji od ranije ima priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, IX. skupine, s 30% oštećenja organizma, za stalno, temeljem ozljede lijevog skočnog zgloba 3. siječnja 1992. i oboljenja PTSD.

8. U upravnom postupku provedeno je prvostupanjsko vještačenje, a iz Nalaza i mišljenja Vijeća vještaka o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog doplatka hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, KLASA: 561-01/21-02/3509, URBROJ: 426-04-08-01/6-21-3 od 11. prosinca 2021. proizlazi da kod tužitelja postoje bolesti koje se ne uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma odnosno bolesti H40.4, H20.9, Z96.1, H17.8, H40.2, H06.2 i Q11.1 te da oštećenje organizma tužitelja iznosi i nadalje 30 %, stalno, uslijed ozljede lijevog skočnog zgloba i oboljenja PTSP, sukladno Nalazu i mišljenju DLP-a od 22. srpnja 1999.

9. Povodom žalbe tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja provedeno je vještačenje kod Žalbenog liječničkog vijeća u Zagrebu. Iz Nalaza i mišljenja žalbenog liječničkog vijeća KLASA: UP/I-562-02/22-01/4772, URBROJ: 522-4/5-Ž-23-7 od 2. siječnja 2023. proizlazi da je predmetno Vijeće nakon uvida u ratni put tužitelja i medicinsku dokumentaciju te nakon neposrednog pregleda branitelja zaključilo da se bolesti iz novog zahtjeva odnosno bolesti ablacije i reablacija mrežnice lijevog oka te sljepilo desnog oka ne mogu dovesti u uzročnu-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu uvažavajući činjenicu da je branitelj 1971. imao ozljedu oka uslijed čega je dobio traumatsku ablaciju. Nadalje, navodi se kako je do reablacije došlo izvan sudjelovanja u Domovinskom ratu s višegodišnjim vremenskim odmakom dok se za vrijeme sudjelovanja u ratu ne bilježe pogoršanja stanja oka. Po pitanju desnog oka navodi se da je do bolesti došlo izvan okvira braniteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu (2010. godine opisuje se uredan status desnog oka) sa velikim vremenskim odmakom te da se radi o bolesti koja se etiološki ne povezuje sa stresorima ili drugim faktorima iz rata. Ozljeda desnog oka zadobivena tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu nije evidentirana. Kod branitelja ostaje ranije utvrđeno oštećenje organizma 30% za stalno s naslova ozljede i bolesti.

10. Prema članku 12. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'' 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR) hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog: a) rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, b) zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili c) bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Prema stavku 2. istog članka smatra se da je oštećenje organizma zatočenika iz stavka 1. točke b) ovoga članka po toj osnovi najmanje 20% trajno.

11. U upravnom sporu Sud je usvojio dokazni prijedlog tužitelja i izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku med icinske struke dr. med. RP, spec. oftamologije, subspec. prednjeg segmenta oka.

12. Sud je dao zadatak stalnom sudskom vještaku ocijeniti pravilnost utvrđenja da se tužiteljeve bolesti (ablacija i reablacija mrežnice obostrano, gubitak lijevog oka i slijepilo desnog oka) ne mogu uzročno-posljedično povezati s njegovim sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

13. U svom nalazu i mišljenju od 17. rujna 2025., koji se temelji na podacima iz spisa ovoga spora i medicinskoj dokumentaciji, vještak zaključuje da se nastale promjene tj. bolesti desnog oka, sljepoća i gubitak desnog oka tužitelja ne mogu direktno, a ni indirektno povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu tj. da nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastalim promjenama bolest, sljepoća, gubitak, desnog oka po postojećoj priloženoj sudsko medicinskoj dokumentaciji. Nadalje, zaključuje kako se nastale promjene tj. bolesti lijevog oka, sljepoća i gubitak lijevog oka tužitelja, ne mogu direktno povezati sa štetnim događajem odnosno ranjavanjem i njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu tj. nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastalim promjenama bolest, sljepoća, gubitak lijevog oka, po postojećoj priloženoj sudsko medicinsko dokumentaciji, ali bi se mogle indirektno povezati sa traumom istog oka tužitelja u djetinjstvu (traumatskom odignuće retine) i traumom istog oka 2004. Prema mišljenju vještaka nastale promjene tj. bolesti oba oka, sljepoća oba oka, gubitak oba oka tužitelja su uzročno-posljedično vezane sa liječenjem sistemskih bolesti tužitelja odnosno šećerne bolesti ovisne o inzulinu i bolesti štitne žlijezde te njihovih komplikacija na očima tužitelja koje se javljaju kod takvih liječenja uz traumu oka tužitelja iz djetinjstva.

14. Opunomoćenici stranaka nisu imali prigovor na nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao niti daljnjih dokaznih prijedloga.

15. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sačinjen za potrebe ovoga spora Sud je ocijenio valjanim, jasnim i potpuno obrazloženim u pogledu odlučnih medicinskih činjenica potrebnih za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

16. Dakle, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi kako je kod tužitelja ranije već utvrđeno postojanje oštećenja organizma 30% za stalno, a bolesti koje tužitelj navodi u zahtjevu od 11. veljače 2020., odnosno bolesti – ablacije i reablacije mrežnice obostrano, gubitak lijevog oka i sljepilo desnog oka, prema utvrđenom činjeničnom stanju ne mogu se smatrati bolestima odnosno pogoršanjima bolesti odnosno pojavom bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu članka 12. stavka 1. točke c) ZHBDR-a.

17. Budući da nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ne odstupa od nalaza i mišljenja prvostupanjskog liječničkog vijeća te žalbenog liječničkog vijeća kojima je utvrđeno da se bolesti ablacije i reablacije mrežnice obostrano, gubitak lijevog oka i sljepila desnog oka tužitelja ne mogu uzročno-posljedično povezati sa tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, to ovaj Sud također smatra da kod tužitelja nisu ispunjeni zakonski uvjeti za ostvarivanje zahtijevanog statusa s osnove navedenih bolesti te se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

18. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', 36/24., dalje: ZUS) odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

19. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 10. veljače 2026.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis