REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-170/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja ŽR, državljanina Afganistana, koji trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, a kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, radi određivanja ograničenja slobode kretanja, 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu KLASA: UP/I-216- 03/26-06/232, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 9. siječnja 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu KLASA: UP/I-216-03/26-06/232, URBROJ: 511-01- 213-26-2 od 9. siječnja 2026. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82 (točka 1. izreke) s time da se ograničenje kretanja iz točke 1. izreke tog rješenja određuje za razdoblje od tri mjeseca od dana uručenja tog rješenja (točka 2. izreke).

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da osporava rješenje tuženika zbog bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Dodaje da se od prosinca 2025. nalazi u različitim oblicima ograničenja slobode u Prihvatnom centru, ukupno 11 mjeseci. Iznosi da je prema praksi ESLJP-a zadržavanje u svrhu udaljenja ili obrade zahtjeva opravdano samo dok se postupak provodi s dužnom pažnjom, a da trajanje od 11 mjeseci bez okončanja postupka predstavlja proizvoljno lišenje slobode. Nastavlja da tuženik paušalno navodi da se "drugim mjerama ne bi mogla ostvariti svrha" zbog nedostatka prebivališta i financija. Ističe da, međutim, tuženik nije razmatrao smještaj u otvoreni tip prihvatilišta uz obvezu javljanja, što je blaža mjera, a da samo siromaštvo i nedostatak isprava ne mogu biti automatizirani razlog za zatvorski smještaj od 11 mjeseci. Opisuje da je rođen **.**.2007., pa da je u trenutku donošenja rješenja tek navršio 18 godina. Smatra da tuženik nije uzeo u obzir ranjivost osobe te dobi koja je provela gotovo cijelu godinu u detenciji. Predlaže poništiti rješenje tuženika, odobriti mu besplatnu pravnu pomoć te naložiti tuženiku da pružatelju pravne pomoći isplati troškove zastupanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je mjera ograničenja slobode kretanja određena u trajanju od tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku 2. točki 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Dodao je da je, imajući u vidu nezakoniti ulazak u Republiku Hrvatsku, izražavanje namjere za međunarodnom zaštitom tek nakon donošenja rješenja o protjerivanju i smještaja u Prihvatni centar za strance, kao i ranije iskazanu namjeru odlaska u drugu državu članicu Europske unije, utvrđeno da u konkretnom slučaju postoji povećani rizik izbjegavanja izvršenja zakonitih odluka tijela državne vlasti, zbog čega je rok od tri mjeseca opravdan i razmjeran. Iznosi da su prilikom odabira mjere ograničenja kretanja te njezina trajanja u obzir uzete i izjave tužitelja tijekom obavijesnog razgovora, u kojima navodi, između ostaloga, kako mu je namjera bila odlazak u Republiku Italiju radi rješavanja egzistencijalnih pitanja. Ističe da je, međutim, 9. siječnja 2026. izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu, što objektivno upućuje na povećani rizik izbjegavanja daljnjeg postupanja te opravdava primjenu mjere ograničenja slobode kretanja radi osiguranja učinkovitog, zakonitog i nesmetanog provođenja postupka međunarodne zaštite. Opisuje da je, uzimajući u obzir osobne okolnosti tužitelja, utvrđeno da tužitelj nije pripadnik ranjive skupine, da je dobrog zdravstvenog stanja, da nema prijavljeno boravište, niti obiteljske, socijalne ili ekonomske veze u Republici Hrvatskoj te da je ranije iskazao jasnu namjeru odlaska u drugu državu članicu Europske unije, zbog čega je individualnom procjenom utvrđeno da se svrha ograničavanja slobode kretanja ne može ostvariti blažim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naglašava da se radi o procesnoj, a ne kaznenoj mjeri, čija je svrha isključivo osiguranje učinkovitog, zakonitog i nesmetanog provođenja postupka, a da se razmjernost takve mjere ne može cijeniti apstraktno, već isključivo u odnosu na konkretne okolnosti predmeta i legitimnu svrhu postupka, koje u ovom slučaju jasno opravdavaju primjenu mjere smještaja u prihvatni centar za strance. Nastavlja da je mjera ograničenja slobode kretanja određena u trajanju do tri mjeseca, ne proizvoljno, već u najkraćem razdoblju koje je objektivno potrebno za provođenje postupka međunarodne zaštite, uključujući saslušanje tražitelja i donošenje odluke o njegovu zahtjevu. Navodi da je time postupio u skladu s načelom razmjernosti, primjenjujući mjeru u trajanju nužnom za ostvarenje zakonom propisane svrhe, a ne dulje nego što je potrebno. Obrazlaže da je tužitelj zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio 13. siječnja 2026. u službenim prostorijama Prihvatnog centra za strance u Ježevu, no da ispitni postupak tek treba biti proveden u skladu s rokovima propisanima Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Ističe da suprotno tužbenim navodima tužitelj nije mogao boraviti u Prihvatnom centru u trajanju od gotovo godinu dana, budući da je u Republici Hrvatskoj zatečen prije nepuna dva mjeseca, 9. prosinca 2025. Dodaje da okolnost da je tužitelj u međuvremenu navršio 18 godina ne utječe na zakonitost niti na osnovanost osporavanog rješenja. Opisuje da je u trenutku izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelj već imao navršenih 18 godina, zbog čega se na njega u cijelosti primjenjuju odredbe koje se odnose na punoljetne osobe. Iznosi da sama činjenica da je tužitelj mlađi punoljetnik ne dovodi u pitanje zakonitost mjere smještaja, niti upućuje na nehumanost postupanja, osobito imajući u vidu da su tijekom cijelog postupka osigurani svi standardi humanog postupanja, zdravstvene skrbi i socijalne zaštite, te da je osporavano rješenje doneseno u zakonom propisanom trajanju. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis, u spis tuženika te u spis ovog suda poslovni broj: Us I-5091/2025. Nadalje, održano je ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj državljanin Afganistana te tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li mu tuženik pravilno i zakonito ograničio slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance.

8. Člankom 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.). Nadalje, propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. (stavak 2. točka 7.). Također, propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti smještajem u prihvatni centar za strance (stavak 5. točka 5.) te da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. toga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.). Konačno, propisano je da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. toga članka, najduže do tri mjeseca, a da se iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može produžiti za najduže tri mjeseca (stavak 9.), te da ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. toga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).

9. Tuženik je osporavanim rješenjem ograničio slobodu kretanja tužitelju na temelju članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti uz obrazloženje da tužitelj nije tijekom priprema za provedbu rješenja o protjerivanju izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, već ju je isti naknadno izrazio, pa je utvrđeno da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju.

10. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj: Us I-5091/2025 utvrđeno je da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd s ispostavom Bojna KLASA: UP/I-216-01/25-04/5601, URBROJ: 511-10-09-25-1 od 10. prosinca 2025. protjeran iz Republike Hrvatske te da će se prisilno udaljiti u matičnu zemlju.

10.1. Uvidom u taj spis također je utvrđeno da je tužitelj na zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd s ispostavom Bojna KLASA: UP/I-216-04/25- 01/5601, URBROJ: 511-10-09-25-2 od 10. prosinca 2025. izjavio da je prije oko 2-3 mjeseca iz svoje zemlje krijumčarskom rutom (Iran, Turska, Grčka, Sjeverna Makedonija, Srbija, BiH) došao u Bosnu i Hercegovinu. Naveo je da u Bosni i Hercegovini, u mjesto Sarajevo, došao prije oko 1 mjeseca, a prije 6 dana u Veliku Kladušu. Dodao je da je 9. prosinca 2025. u poslijepodnevnim satima sa skupinom svojih sunarodnjaka uz pomoć NN vodiča nezakonito prešao granicu i iz Bosne i Hercegovine ušao u Republiku Hrvatsku gdje ga je potom zatekla policija i odvela ga na daljnju obradu u postaju. Iznio je da mu je krajnja destinacija bila Italija zbog rješavanja egzistencijalnih pitanja. Nastavio je da mu je putnu ispravu u Turskoj uzela policija. Iskazao je da u Republici Hrvatskoj nema rodbine niti poznanika. Naveo je da nema novčanih sredstava te da si ne može platiti smještaj nigdje u Republici Hrvatskoj. Dodao je da mu je namjera bila otići u Italiju te da se ne želi dragovoljno vratiti u zemlju tranzita (Bosnu i Hercegovinu), kao niti u matičnu zemlju (Afganistan). Izjavio je da nema odobrenje za boravak u drugoj državi članici, da ne postoje smetnje za prisilno udaljenje u Afganistan u pogledu ugroze njegovog života, zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti.

11. Uzevši u obzir sve okolnosti slučaja tužitelju je zakonito izrečena mjera ograničavanja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na temelju članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, sud je imao u vidu da tužitelj nije, kada je došao u Republiku Hrvatsku, sam otišao na policijsku postaju izraziti namjeru te da nije namjeru za odobrenje međunarodne zaštite izrazio na zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd s ispostavom Bojna KLASA: UP/I-216-04/25-01/5601, URBROJ: 511-10-09-25-2 od 10. prosinca 2025.

12. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik osnovano primijenio članak 54. stavka 2. točku 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i odredio smještaj tužitelja u Prihvatni centar, pri čemu se blaže mjere, s obzirom na razloge određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju, ukazuju neprikladnima za svrhovito ostvarenje istoga cilja. Također, i trajanje mjere je pravilno određeno imajući u vidu sve okolnosti slučaja odnosno da je tužitelj tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj te da je potrebno provesti upravni postupka te donijeti odluku o zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Konačno, vezano uz tužbene navode pravilno tuženik navodi da tužitelj nije mogao boraviti u Prihvatnom centru u trajanju od gotovo godinu dana, budući da je u Republici Hrvatskoj zatečen prije nepuna dva mjeseca, 9. prosinca 2025.

13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točki I. izreke presude.

14. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema dovoljnih novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točki II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15. i 155/22.).

15. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružio Stjepan Babić u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.). Naime, pružatelju pravne pomoći priznat je zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 27. t. 1.) te zatraženi trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 27. t. 2.) uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Opunomoćenik Stjepan Babić – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335

3. U spis