REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj Povrv-80/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužitelja Brod-plin d.o.o. Slavonski Brod, Trg pobjede 5, OIB: 93572453653, zastupanog po punomoćniku BO, dipl.iur. protiv tuženika NO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Špiranović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 4. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i rasprave održane 10. veljače 2026. na kojoj je objavljena odluka, istog dana
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 6914/2022 od 28. rujna 2022. koje je izdao javni bilježnik Dražen Orešković iz Nove Gradiške i nalaže se tuženiku NO iz [adresa], isplatiti tužitelju Brod-plin d.o.o. Slavonski Brod, Trg pobjede 5 iznos od 256,64 eura (slovima: dvjestopedesetšesteuraišezdesetčetiricenta) sa zateznim kamatama koje teku od 16. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku NO iz [adresa], isplatiti tužitelju Brod-plin d.o.o. Slavonski Brod, Trg pobjede 5 trošak postupka u iznosu od 41,44 eura sa zateznom kamatom koja teče od 10. veljače 2026. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika radi isplate.
2. Rješenjem Povrv-223/2022-2 od 20. ožujka 2023. postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U tužbi je navedeno da je tuženik na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja dužan tužitelju iznos od 256,64 eura.
4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ne postoji osnova po kojoj tužitelj može potraživati navedenih iznos od tuženika. Tuženik nije korisnik usluga opskrbe plinom koju pruža tužitelj od 2. kolovoza 2017. kada su djelatnici tužitelja u stanu tuženika odradili postupak obustave isporuke toplinske energije, a tuženik ne koristi plin u svom kućanstvu. Tuženik koristi električnu energiju za grijanje i kuhanje, njegov stan se nalazi na 9. katu zgrade te kroz isti ne prolaze niti cijevi, nema plinski bojler, nema radijatore te nama mogućnosti koristiti plin koji isporučuje tužitelj. Djelatnici tužitelja su 2. kolovoza 2017. izvršili demontažu radijatora, skinuli su sve ventile i od tada tuženik nije korisnik toplinske energije koju isporučuje tužitelj niti je njihov kupac niti potrošač. Stoga ne postoji isporučena toplinska energija za koju tužitelj potražuje iznos od 256,64 eura kako je to zatraženo u tužbi. S obzirom na navedeno, tužitelj se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbom.
5. Tužitelj je u podnesku od 13. travnja 2023.naveo da predlaže prekid postupka sve do objave rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom pitanja tužitelja pod brojem Revd-240/2020 od 18. veljače 2020., jer je to prethodno pitanje za odluku u ovom parničnom postupku.
5.1. Tužitelj je u podnesku od 13. ožujka 2023. naveo i da je nesporno da se tuženik izdvojio iz toplinskog sustava sukladno članku 45. stavku 1. Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14; u daljnjem tekstu: Zakon). Tužiteljeva obveza kao kupca toplinske energije odnosno mjesto izvršavanja obveze je zajedničko mjerilo toplinske energije u zgradi. Naime, člankom 3. stavkom 2. točkom 38. Zakona propisano je da je zajedničko mjerilo toplinske energije – uređaj kojim se registrira količina isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu na ulazu u zgradu/građevinu, a istim člankom točkom 22. propisano je da je obračunsko mjerno mjesto – mjesto razgraničenja na kojem se nalazi mjerilo toplinske energije. Inače, potrošnja toplinske energije na zajedničkom mjerilu je temelj obračuna za tu zgradu. Iz navedenog je jasno razvidno da je obveza tužitelja isporučiti toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu isporučene toplinske energije koje se nalazi u toplinskoj podstanici zgrade (a što je i učinio jer da nije nitko od drugih korisnika u toj zgradi ne bi imao grijanje) i na tom mjestu razgraničenja prestaje obveza tužitelja, a počinje obveza upravitelja zgrade jer je člankom 3. Uredbe o održavanju zgrada (NN 64/1997) propisano da se zajedničkim dijelovima zgrade između ostalog smatraju zajedničke instalacije centralnog grijanja i centralne pripreme tople vode do radijatorskog ventila odnosno ventila trošila u stanu ili drugom posebnom dijelu zgrade. Sukladno članku 2., stavku 2., točki 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju. (Narodne novine, br. 99/14, 27/15, 124/15) ukupni troškovi toplinske energije – sastoje se od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije. Sukladno gore navedenom, svaki račun za toplinsku energiju sastoji se od 3 dijela: troškovi isporučene toplinske energije za grijanje, troškovi isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode (ukoliko zgrada ima toplu vodu) i trošak snage, a sukladno Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju. (Narodne novine, br. 99/14, 27/15, 124/15). Kako se tuženik izdvojio temeljem članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14) tuženik i nije u obvezi plaćanja isporučene toplinske energije za grijanje. Sukladno stavku 9., članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije tuženik je nakon izdvajanja iz toplinskog sustava i dalje u obvezi plaćanja svih troškova, osim troškova toplinske energije i energije za zagrijavanje tople vode ako ju ne koristi. Kako tuženik ne koristi toplinsku energiju za zagrijavanje tople vode, tužitelj je tuženiku ispostavio račune samo za trošak snage (fiksni trošak). Isto je vidljivo iz dopisa koji je tuženik primio nakon izdvajanja iz sustava grijanja a u kojem je tuženik obavješten da je i dalje u obvezi plaćanja svih troškova osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Sukladno članku 5. gore navedenog Pravilnika, postoje dva načina obračuna troška snage. Model 1S – primjenjuje se kada postoji podatak o snazi samostalne uporabne cjeline prema proračunu toplinskog opterećenja primjenom važeće norme. Model 2S – snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje se prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Kako tuženik nema točno izračunatu priključnu snagu, primjenjuje se model 2S, tj. umnožak 50W po metru kubnom. Iz dostavljenih računa vidljivo je da tuženik ima volumen od 145,72 m3. Umnoškom 50*145,72m3 dobije se snaga samostalne uporabne cjeline koja iznosi 7,286 kW. Cijena naknade vidljiva je iz računa, a iznosi 20 kn/kW mjesečno. Umnoškom snage samostalne uporabne cjeline s cijenom naknade (7,286*20) dobije se iznos od 145,72 kn bez PDV-a. Uvećan za PDV taj iznos je 182,15 kn mjesečno. Sukladno članku 11. stavku 3. i 6. Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18) ovlašteni predstavnicu suvlasnika sklopili su Ugovor o potrošnji toplinske energije i Aneks ugovora o potrošnji toplinske energije za zgradu [adresa]. Sukladno članku 7. gore navedenog Ugovora, tuženik je u obvezi plaćanja troška snage tijekom cijele godine. Nadalje, Aneksom gore navedenog ugovora, utvrđene su cijene za izračun troška snage, a dodatnom Odlukom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju za gore navedenu zgradu utvrđen je način izračuna snage svake samostalne uporabne cjeline. Kako je ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopio ugovor o potrošnji toplinske energije s Brod-plin d.o.o., taj se ugovor smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar gore navedene zgrade. Izdvajanjem tuženog iz zajedničkog toplinskog sustava ugovor ga nije prestao obvezivati te se on i dalje smatra krajnjim kupcem u odnosu prema tužitelju. Tužitelj napominje da je i Vlada RH po istom pitanju dala svoje mišljenje broj PZ 44 u kojem kaže: Prijedlog zakona kojim se određuje da nije potrebno plaćanje snage za instaliranu snagu također je neprihvatljiv iz razloga što se prilikom projektiranja zgrade, ugradnje i korištenja toplinskog sustava računalo i sa snagom potrebnom za funkcioniranje sustava i izdvojenog krajnjeg kupca. Sukladno tome, potrebno je da i onaj krajnji kupac koji se izdvojio iz toplinskog sustava bude uključen u troškove plaćanja naknade za instaliranu snagu. U obrazloženu prijedloga zakona predlagatelj navodi da mu usluga nije učinjena, ali ovom prilikom naglašavamo da je u trenutku kada je ugrađena oprema u zgradu predmetna usluga izvršena jer je u pojedinoj zgradi instalirana oprema koja ima snagu potrebnu i za grijanje samostalne uporabne cjeline koja se izdvojila iz toplinskog sustava. Iz prijedloga zakona o izmjeni i dopunama Zakona o tržištu toplinske energije, broj P.Z. broj 232, jasno je vidljivo da se trošak snage i dalje treba plaćati, budući da u istom Klub zastupnika Živog zida i SNAGA-e predlažu da se ta obveza plaćanja fiksnog troška u cijelosti ukine. Vlada RH nije podržala taj prijedlog zakona. Sukladno gore navedenom tužitelj ovim putem naglašava da obveza plaćanja troška snage nije tužiteljevo proizvoljno tumačenje propisa, već je jednako tumačenje vidljivo iz gore navedenog prijedloga zakona i mišljenja Vlade. Trošak za snagu predstavlja fiksni dio ukupnog računa za toplinsku energiju koji služi za pokrivanje troškova rada kotlovnice na kojoj se nalazi i stan tuženika, odnosno troškovi potrošnje električne energije za rad kotlovnice, troškovi potrošnje vode za punjenje sustava, troškovi redovnih servisa kotlovnice, troškovi eventualnih popravka kotlovnice, troškovi osiguranja kotlovnice, troškovi radnika tužitelja koji upravljaju kotlovnicom, troškovi očitanja mjerila toplinske energije, troškovi baždarenja i umjeravanja zajedničkog mjerila toplinske energije itd. Bitno je za istaknuti da ti troškovi pokrivaju rad kotlovnice i kod isporuke toplinske energije za grijanje i za zagrijavanje potrošne tople vode, a koja se zagrijava i preko zime ali i preko ljeta, što znači da kotlovnica radi cijelu godinu, pa se zato i trošak snage naplaćuje cijelu godinu. Odluka Vrhovnog suda Revx-670/2011 od 10.studenog 2001. nema relevantno značenje u ovom sporu, budući da se ista odnosi na korisnika, a što je vidljivo iz iste, koji se nije u potpunosti izdvojio iz sustava grijanja već prešao na plinsko grijanje kod istog opskrbljivača te uredno plaćao račune za potrošeni plin. Vrhovni sud je odlučio da korisnik nije u obvezi plaćanja računa za toplinsku energiju, budući da isti već plaća račune za potrošeni plin.
6. Rješenjem ovog suda broj Povrv-223/2022-5 od 24. travnja 2023. je određen prekid postupka.
7. Nastavak postupka je određen rješenjem broj Povrv-223/2022-6 od 10. veljače 2025.
8. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obračun za toplinsku energiju za srpanj 2022. iz kojeg je vidljivo da ga je izdao tužitelj, da glasi na tuženika i da iznosi 22,86 eura (str. 53 spisa), za lipanj 2022. iznosi 22,76 eura (str. 54 spisa), za svibanj 2022. iznosi 22,69 eura (str. 55 spisa), za prosinac 2021. iznosi 24,46 eura (str. 56 spisa), za ožujka 2022. iznosi 24,79 eura (str. 57 spisa), za veljaču 2022. iznosi 24,63 eura (str. 58 spisa), za siječanj 2022. iznosi 24,56 eura (str. 59 spisa), za rujan 2021. iznosi 24,18 eura (str. 60 spisa), za listopad 2021. iznosi 24,23 eura (str. 61 spisa) za studeni 2021. iznosi 24,34 eura (str. 62 spisa), za travanj 2022. iznosi 22,55 eura (str. 63 spisa). Uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 1609/2016 je vidljivo da je isti sastavljen između tužitelja Brod-Plina d.o.o. i ovlaštenih predstavnika suvlasnika RO, a odnosi se na adrese [adresa] i [adresa] (str. 64 do 67 spisa) i uvidom u Anex ugovora o potrošnji toplinske energije je vidljivo da je isti sklopljen 1. rujna 2016. (sr. 68 do 69 spisa).
9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka d je odlučio kao u izreci presude.
10. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:
- je uvidom u utužene račune vidljivo (str. 53 do 63 spisa) da je tuženiku obračunat samo trošak snage za obračunsko razdoblje a ne i trošak energije za grijanje,
- je tužitelj s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika zgrade RO na adresi [adresa] i B [adresa] sklopio Ugovor o potrošnji toplinske energije br. 21609/2016 od 1. rujna 2016. i Aneks Ugovora 1. rujna 2016. za zgrade [adresa] i [adresa] za obračunsko mjesto 146,
- tuženik prebiva na adresi [adresa] i da je isključen iz sustava korištenja toplinske energije 2. kolovoza 2014. kada je od strane tužitelja izvršena demontaža radijatora i reinstaliranje ventila na jedinstvenom priključku stana,
- u utuženom razdoblju tuženik nije koristio toplinsku energiju,
- je tužitelj u poslovnim knjigama evidentirao tuženika kao korisnika usluga s osnova troška snage i da su nepodmireni računi za obračunsko razdoblje od rujna 2021. do srpnja 2022.
11. Tijekom postupka je bilo sporno u svezi istaknutog prigovora tuženika da li je tuženik u obvezi platiti tzv. fiksne troškove koji slijede nakon izdvajanja iz toplinskog sustava tužitelja, jer tuženik smatra da ih ne treba platiti.
12. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan i tuženik kao krajnji kupac usluge tužitelja je u obvezi podmiriti tzv. fiksne troškove koji slijede nakon izdvajanja iz toplinskog sustava tužitelja (čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine br. 80/2013, 14/2014, 102/2014, 115/2014, 95/2015, 102/2015, 76/2018, 96/2018, 86/2019, 118/2019; dalje - ZTTE) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka obveze tuženika.
13. Člankom 2. stavak 2. točka 2. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“, broj 99/14 , 27/15 i 124/15 – dalje: Pravilnik) propisano da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno ako ne postoji termoenergetska suglasnost priključna snaga se utvrđuje primjenom faktora 50W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.
14. Iz citiranih odredbi jasno proizlazi da je tuženik dužan plaćati troškove snage i nakon što su se izdvojio iz sustava zajedničkog toplinskog grijanja i bez obzira na činjenicu što ne koristi sustav zajedničkog toplinskog grijanja u svom stanu (identično pravno shvaćanje zauzeto je već u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-285/2021 od 23. kolovoza 2022., Rev-7690/2021 od 4. travnja 2023., Rev- 880/2021 od 23. svibnja 2023.).
15. Tužbeni zahtjev je osnovan i tužitelj ima pravo naplaćivati tuženiku sve ostale troškove osim troškova toplinske energije, dakle ima pravo naplaćivati fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, odnosno fiksni trošak toplinske energije i nakon što se tuženik izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade. Dakle, tuženik je dužan plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni.
15.1. Tuženik je u obvezi isplatiti tužitelju iznos od ukupno 256,64 eura na ime nastalog duga po računima sa zateznom kamatom koja teče od 16. kolovoza 2022. na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO-a) i sud je održao na snazi platni nalog kako je to navedeno u izreci presude na temelju čl. 451. st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje – ZPP-a).
16. Navedeno se temelji i na shvaćanju Suda Europske unije izraženom u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, „EVN Bulgaria Toplofikacia” EAD protiv BOL (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio N, Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska) i „Toplofikacia Sofia” EAD protiv NOL, uz sudjelovanje „Termokomplekt” OOD (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Sofijski rajonen sad, Općinski sud u Sofiji, Bugarska), prema kojem se nacionalni propisi kojima je (ili bi bilo) propisano da su vlasnici stana u zgradi sa više stanova različitih vlasnika (kao vlasnici posebnih dijelova zgrade, povezanih sa suvlasništvom nekretnine), zgradi priključenoj na mrežu područnog grijanja, dakle, i oni vlasnici koji se, kao ovdje tuženik, izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava, dužni podmirivati troškove potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade
- iako pojedinačno ne koriste toplinsku energiju za grijanje u svojem stanu, ne mogu tumačiti kao protivni propisima ili direktivama Europskog parlamenta i Vijeća o pravima potrošača, onim propisima ili direktivama koje uređuju zabranu nepoštene poslovne prakse poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu.
17. Na temelju čl. 154.st.1. ZPP-a tuženik je u obvezi naknaditi troškove postupka tužitelju jer je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka koji se sastoji od troškova predujma javnog bilježnika u iznosu od 9,95 eura sa pripadajućim porezom u iznosu od 2.48 eura, trošak ostatka naknade u iznosu od 9,95 eura sa pripadajućim porezom u iznosu od 2.48 eura i trošak daljnjih dostava u iznosu od 3.31 eura što ukupno iznosi 28,17 eura. Pristojba na presudu iznosi 13,27 eura, što ukupno iznosi 41,44 eura.
18. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 10. veljače 2026. ,kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a.
Slavonski Brod, 10. veljače 2026.
Sudac
Marina Vučetić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude
dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku
od 15 dana od dana dostave presude,
putem ovog suda na Županijski sud.
