Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-1682/2024-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026. u prisutnosti osobno tužiteljice, punomoćnika tužiteljice Budimira Galića, odvjetnika u Biogradu na Moru i zz tuženice FMV, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 10. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Ispravlja se pogrešan upis određen Rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u Zapisniku posl.br. Z-10211/2015/1389 od 18. rujna 2017. godine, na način da se vlasnicom za 2543/2639 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] Donje Raštane, površine 2639 m2 (pašnjak površine 2543 m2 i pomoćna zgrada 96 m2) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upiše tužiteljica FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz istovremeno brisanje ranijeg upisa s imena tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587.
II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužiteljici FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.276,55 EUR (tisućudvjestosedamdesetšest eura i pedesetpet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2026., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 1. kolovoza 2024. navodi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, Zemljišno-knjižni odjel, sastavio Zapisnik i donio Rješenje posl. br. Z-10211/2015/1389 od 18. rujna 2017. godine, kojim je na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] površine 2639 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pravo vlasništva upisano u korist tužiteljice za 96/2639 dijela i tužene Republike Hrvatske za 2543/2639 dijela. Povodom prigovora tužiteljice na upisa vlasništva sud je prigovor odbio rješenjem posl. br. Z- 25473/2024; Z-25512/2024; (Z-23112/2019; Z-24809/2019) od 31. srpnja 2024. Tijekom dosadašnjeg postupka tužiteljica je isticala da je stekla pravni osnov za stjecanje vlasništva na opisanoj nekretnini i to kupoprodajom od ĐM i njezinih sinova ŠM i CM, o čemu su potpisali Ugovor o kupoprodaji nekretnina ovjeren kod javnog bilježnika Vere Marčina iz [adresa], br. Ov-8662/2019 od 07. kolovoza 2019. godine Tužiteljica ističe da je utuženu nekretninu stekla dosjelošću. U vrijeme dosjelosti treba uračunati mirni posjed prodavateljice ĐM i njezinih sinova, njezinog supruga sada pok. TM pok. VM te njegovog oca VM koji je bio vlasnik cjelokupnog imanja uključujući i stare kuće i staru štalu na spornoj i susjednim nekretninama. ĐM i njezini sinovi, utuženu nekretninu naslijedili su iza smrti supruga odnosno oca TM, iako formalno nije sačinjavala njegovu ostavinu, ali je bila njegova imovina. Prije postupka preoblikovanja zemljišne knjige, jedan veći kompleks zemljišta pripadao je VM, koji je bio otac TM. Na označenoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađen gospodarski objekt – štala i spremište, kojeg su za svoje potrebe koristili prodavateljica ĐM i njezini sinovi, te jednim dijelom njihov stric RM. Diobom sinova VM i to sada pok. TM te RM i ĐMV (Tomu) Galešića, opisana nekretnina pripala je za cijelo TM. Nakon njegove smrti, označenu nekretninu naslijedili su prodavatelji ĐM i njezini sinovi ŠM i CM, iako formalno nije sačinjavala njegovu ostavinu, ali je bila njegova imovina. Sa sjeverne strane po cijeloj dužini nekretnine izgrađen je građevinski objekt (kuća i štala), sa zapadne strane je suhozid, u naravi je tu bilo njihovo gumno za vršidbu žitarica, a sa preostale dvije stranke nekretnina je ograđena žičanom ogradom.
Zaključno, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 20. prosinca 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da su navodi tužiteljice u tužbi u potpunosti paušalni koji u pravcu utvrđenja svojih navoda iz tužbe ne prilaže niti jednu relevantnu ispravu. Zakonski zastupnik tuženice prije svega ističe kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužiteljica u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužiteljica bi trebala dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužiteljica navodi da je temeljem iste stekla navodno pravo vlasništva na gore navedenoj nekretnini, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice, niti iz iste proizlazi da bi tužiteljica ispunila pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Dakle, po mišljenju tuženice Republike Hrvatske, ne proizlazi zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću do 06. travnja 1941. godine, a ni zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću od 08. listopada 1991. godine, zbog gubitka poštenja (obnova zemljišne knjige započela u k. o. [katastarska općina] 2015.). Slijedom svega navedenog tužena smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetnih nekretnina, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.
3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen 6. kolovoza 2019., ovjeren od strane javne bilježnice Vere Marčine u [adresa], broj OV:8662/2019 i broj: OV-8663/2019 ( list spisa 4-6), Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991. ( list spisa 19-20), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. s priloženim fotografijama (list spisa 27-30), povijest zk.upisa za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 52- 82), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 24), saslušao je svjedoke RM (list spisa 84-85) i ŠM (lis spisa 85-86) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužiteljice (list spisa 86). Izvršen je uvid u pribavljene predmete, poslovni broj: Z- 25473/2024, Z-25512/2024 te Z-10211/2015/1389.
3.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. veljače 2026. tužiteljica je odustala od saslušanja svjedoka JM, slijedom čega sud nije izveo taj dokaz. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], način da se vlasnicom predmetne nekretnine za 2543/2639 dijela upiše tužiteljica, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika.
6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana suvlasnicom predmetne nekretnine za 2543/2639 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].
7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.
8. Uvidom u kupoprodajni ugovor zaključenog 6. kolovoza 2019. između CM, ŠM i ĐM, kao prodavatelja i FM, kao kupca, ovjerenog od strane javne bilježnice Vere Marčina iz [adresa], broj OV-8662/2019 ( list spisa 4-6) proizlazi da je predmetom tog ugovora između ostalog i utužena nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9. Uvidom u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. ( list spisa 19-20) razvidno je da je citiranom Programom bila obuhvaćena kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, s površinom od 394422 m[2] .
10. Uvidom u pribavljeni zapisnik sačinjen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-10211/2015/1389 od 18. rujna 2017. razvidno je da predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, u naravi izgrađeno dvorište i pašnjak odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], površine 383 817 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva Republike Hrvatske a u kojem postupku je predmetna nekretnina upisana kao suvlasništvo tužiteljice za 96/2639 dijela i tuženice za 2543/2639 dijela. Nadalje, uvidom u citirani zapisnik proizlazi da je u tom postupku od strane suda izvršen uvid u izvod iz popisnog lista broj 391 k. o. [katastarska općina] iz kojeg je razvidno da tlocrtna površina zemljišta izgrađenog na kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina] iznosi 96 m[2] . Nazočni povjerenik je naveo da mu je predmetna nekretnina osobno poznata, da se ista nalazi u isključivom posjedu ĐM, da su njezini preci sagradili gospodarski objekt na predmetnoj nekretnini, a kojoj se gradnji prema njezinim saznanjima nitko nije protivio.
11. Uvidom u zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] od 31. srpnja 2024., broj Z-2547/2024, Z-25512/2024 proizlazi da je odbijen prigovor ovdje tužiteljice te je ista upućena da u daljnjem roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja podnese tužbu za ispravak.
12. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Neposrednim opažanjem utvrđeno je da je utužena nekretnina sa svih strana ograđena betonskim zidovima i frontovima objekata, a na istoj egzistira sklop pomoćnih objekata, nadstrešnica, spremišta i gusterna, dok ostatak predmetne nekretnine predstavlja dvorište.
13. Vještak mjerničke struke Frane Vlatković, dipl.ing.geod. je sačinio skicu sudskog očevida (list spisa 29,30) s fotografijama, na koju stranke nisu imale primjedbe te istu ovaj sud u cijelosti prihvaća. Na sačinjenoj skici vještak mjernik je žutom bojom označio predmetnu nekretninu te prikazao položaj zatečenog objekta na predmetnoj nekretnini.
14. Svjedok RM je u iskazu (list spisa 41) naveo da mu je poznata predmetna nekretnina, koja je ranije pripadala njegovom pok. ocu LM, koji je umro 1984. godine. Poslije smrti oca, ovu nekretninu koja je radnije predstavljala jedan veći teren su podijelili na tri djela, odnosno na trojicu braće. Teren su dijelili on, brat TM i pok. F koji je bio sin od pok. brata ĐMV. Ovaj dio terena o kojem je danas riječ je pripao bratu TM. Pok. brat TM je imao dvojicu sinova ŠM i CM i poznato mu je da su oni ovaj teren prodali ovdje prisutnoj tužiteljici FM. Poznato mu je da se na ovom terenu nalaze dva objekta, zapravo riječ je o konobi i o jednoj prostoriji gdje se ložila vatra, a zna da je u jednoj prostoriji znao spavat brat KM. Na ovom terenu nalaze tri do četiri stabla bajama koja su oduvijek na ovom terenu otkad sebe pamti. Ovaj teren je njegov otac pok. IM koristio pretežno za čuvanje blaga. S braćom se podijelio vezano za ovaj teren 1975. i ovaj dio terena je pripao TM. Pok. brat TM nije nastavio držati ovce na ovom terenu već se on odselio u [adresa], ali je on uz dozvolu brata TM nastavio na ovom dijelu terena držati ovce, a i dan danas ovdje drži ovce uz dozvolu ovdje prisutne FM. FM je ovaj teren kupila od njegovih sinovaca ŠM i CM, možda prije otprilike tri godine. Nitko nikada njegovoj obitelji, a ni FM nije osporavao vlasništvo. Nije čuo da bi postojao ikakav spor. Na poseban upit je naveo da država, niti iz šumarije niti lugari nisu osporavali vlasništvo ove parcele njegovoj obitelji tj. njegovom ocu. Poznavao je lugare u mjestu, to su bili DM iz [adresa] i ŽM iz [adresa] i nije čuo niti zna da bi oni ikada njemu i njegovoj obitelji branili posjedovanje ove zemlje.
15. Svjedok ŠM ( list spisa 85-86) je naveo da mu je poznat ovaj teren o kojem je danas riječ budući je taj teren ranije pripadao njegovom pok. djedu IM. Njegov pok. djed je držao ovce i koze na ovom terenu i s tim se bavio. On je umro dok je on bio u vojsci, ne može se sjetiti točne godine, ali svakako prije Domovinskog rata. Pok. djed IM je imao trojicu sinova: njegovog oca pok. TM, RM koji je također danas bio svjedok u ovom postupku jer ga je vidio na sudskom hodniku, te KM. Budući da je pok. ĆM preminuo, u diobi iza imovine djeda je sudjelovao njegov sin Đ. Tako da zna da je ranije bilo riječ o jednom većem terenu koji se dijelio na tri dijela, a ova parcela o kojoj je danas riječ predstavlja dio te parcele koja je pripala njegovog pok. oca TM. Nakon smrti oca teren je pripao majci pok. ĐM. Prije možda nekih 10-ak godina ovaj teren je majka prodala ovdje prisutnoj FM. Toj kupoprodaji su sudjelovali i on i brat CM, kao nasljednici pok. oca. Iako je majka naslijedila svu imovinu iza oca. Na ovom terenu se nalaze dvije štale koje je vjerojatno sagradio djed Š, također nalazi se jedno guvno, nakon ove diobe o kojoj je pričao pok. otac TM nije koristio ovu nekretninu budući da se već preselio u [adresa]. Navodi da je prije 15-ak godina kupio par ovaca i jedno tele koje je namjeravao držati na ovom terenu, međutim to mu je bilo teško izvedivo budući da živi u [adresa], a bratić pok. Đ nije mogao preuzeti brigu o svakodnevnom hranjenju blaga. Navodi da nakon što se teren podijelio na tri dijela, svoj teren su ogradili žicom. Zaključno je naveo, iako se rodio i živi u [adresa] još kao dijete su svaki vikend dolazili na ovaj teren. Ova jedna trećina dijela terena koji je pripao pok. oca TM nije predstavljalo šumu tu nije bilo šume već stabla bajama i dvije štale, na drugom dijelu terena koji ne predstavlja ovu 1/3 možda je bilo negdje šume, poneko stablo hrasta.
16. Tužiteljica FM je u stranačkom iskazu (list spisa 486-87) navela da je zajedno sa suprugom utuženi teren kupila od ĐM, ŠM i [adresa]. godine. Njezin suprug je iz Raštana i on je također još kao dijete bio upoznat da je ovaj teren od [adresa] pa tako u to nisu niti sumnjali. Od 2019. godine pa do danas im nitko nije osporavao vlasništvo. Njezin suprug MM danas obrađuje ta stabla bajama koja su se već nalazila na terenu prilikom kupoprodaje. Uz njihovo dopuštenje na terenu drži ovce i RM. Na ovom terenu se nalaze i dvije štale, također RM su dopustili da tu drži ovce.
17. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica povrijeđena u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana suvlasnicom na predmetnoj nekretnini.
18. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
18.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.
18.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.
19. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.
20. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.
21. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."
22. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."
23. Nadalje, tuženica je u odgovoru na tužbu navela da je uknjižila svoje pravo vlasništva u postupku obnove zemljišne knjige, pa da je prestalo poštenje posjeda tužiteljice ( ako ga je ikad i bilo) jer da je saznala da joj ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Suprotno, navodima tuženice, po stavu ovog suda posjed tužiteljice i njezinih prednika je savjestan. Naime, u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužiteljica i njezini prednici opravdano su vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev- 1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala ovu nekretninu, a očito je da je predmetna nekretnina održavana te nije zapuštena i neprohodna, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice.
23.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev-494/2021-2 od 11. svibnja 2021. zauzeo sljedeći stav koji u cijelosti prihvaća ovaj sud: „ činjenica da su prednici tužitelja i tužitelj kao posjednici nekretnina mogli znati ili pak znali za upis u zemljišnim knjigama, konkretno - da su te nekretnine u tim knjigama u svom razdoblju njihova posjedovanja bile upisane kao vlasništvo tuženika ili njegovih prednika, ne čini samo za sebe posjed prednika tužitelja nesavjesnim ili nepoštenim – ako su prednici tužitelja i tužitelj za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja ( primjerice: u situaciji kada im posjed nitko nikada nije osporavao iako su na nekretninama vršili vlasničkopravna ovlaštenja - u vidu bitnog ulaganja u nekretnine, u obnovu objekta, a upisani je vlasnik svo vrijeme, pa čak i preko 60 godina
- bio potpuno pasivan u iskazivanju ikoje vlasničke ovlasti na istim nekretninama, u svojatanju nekog prava na njima, u iskazivanju i znanja da je vlasnik- pa nije vodio niti računa kako se koriste i gdje se one nalaze, to tim više kad su posjednici i iz sadržaja pismena upisanog vlasnika imali razumnih razloga vjerovati da on nije vlasnik ili da im vlasništvo prepušta i da to manifestira ili potvrđuje svojim posvemašnjom pasivnošću ili nezainteresiranošću za nekretnine) imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovali da posjed vrše kao vlasnici..“
24. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RM ( rođen 1947.) i ŠM (rođen 1965.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da svjedoci mještani Raštana, male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušane tužiteljice budući da je iskazivala u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu. Pa su tako svjedoci suglasno iskazali da je predmetna parcela od davnina u posjedu obitelji ŠM, da je navedenu nekretninu posjedovao pok. ŠMV, da utužena nekretnina ranije predstavljala jedan veći kompleks koji je podijeljen na tri dijela na sinove pok. ŠMV i to na: RM ( u ovom postupku saslušanog svjedoka), pok. TM, dok dio pok. sina KM podjelom da je pripao njegovom sinu pok. Đ. Saslušani svjedoci su suglasno naveli da je pok. ŠMV na predmetnoj nekretnini čuvao ovce, da se na istoj nalazi konoba i štala, vezano za koje objekte svjedok RM naveo je naveo da je iste sagradio njegov otac, da je utuženu nekretninu kupila FM. Suglasno su naveli da tužiteljici, niti ranije njezinim prednicima nitko nije osporavao pravo vlasništva.
25. Sud smatra potrebnim osvrnuti se i na iskaze svjedoka u dijelu u kojem navode da pok. TM, prednik tužiteljice kojemu je upravo spomenutom diobom pripala ovdje utužena nekretnina nije koristio predmetnu nekretninu jer da se odselio u [adresa]. Naime, posjed stvari ima svaka osoba koja vrši faktičnu vlast na stvari ( članak 10. ZVDSP). Međutim, kod posjeda stvari nije potrebno fizičko držanje stvari, već je dovoljna faktična mogućnost raspolaganja sa stvari odnosno da posjednik uz redoviti tijek događaja može sa stvari činiti što ga je volja. Iz navedenog proizlazi da bi se radilo o posjedovanju nekretnine, nije potrebna svakodnevna prisutnost na nekretnini da bi se moglo govoriti da je određena osoba u posjedu, već je bitno da određena osoba ima svakodobnu mogućnost raspolaganja s nekretninom. U konkretnom slučaju, pa sve i da se pok. TM odselio u [adresa], da nije predmetnu nekretninu koristio na način kao njegov otac pok. ŠMV, odnosno držanjem blaga ili na drugi način, to ne isključuje njegov posjed niti da bi selidbom u [adresa] izgubio posjed jer se prema ocjeni ovog suda, posjed nekretnine ne gubi samo zbog prestanka vršenja posjedovnih čini, primjerice zbog prestanka držanja blaga, već bi u takvim okolnostima posjed prestao samo ako bi netko drugi preuzeo predmetnu nekretninu, što se u konkretnom slučaju iz sadržaja izvedenih dokaza nije dogodilo.
26. U odnosu na Program gospodarenja šumama ( list spisa 19-20) iz koje bi proizlazilo da je dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( od dijela koje je nastala utužena nekretnina) obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991., po stavu ovog suda tuženica ne bi samo radi toga stekla pravo vlasništva prema odredbi čl. 16. Zakona o šumama, posebno stoga što je predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere po kulturi upisana kao izgrađeno zemljište i pašnjak, što je sud utvrdio neposrednim opažanjem na licu mjesta, pa tako iskazima saslušanih svjedoka a predmetna nekretnina u staroj izmjeri kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je također po kulturi upisana kao pašnjak, ( vidjeti odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl.br. Gž Zk-291/17-2 od 12. listopada 2017.). Tijekom postupka je utvrđeno da predmetna nekretnina u naravi ne predstavlja šumu, već pašnjak ( i objekt-štalu), dok su ujedno svjedoci suglasno naveli da na spornu nekretninu nisu zalazili niti lugari, pa posljedično nisu je niti kontrolirali ( nadzirali).
27. Stoga, iz naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, prvenstveno iskaza saslušanih svjedoka, koji imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojem su govorili odnosno o osobama koje su ga koristile, ovaj sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužiteljice. Naime, svjedok RM koji je u vrijeme iskazivanja imao 78 godina, koji je rođen i cijeli svoj život živi u mjestu Raštane, koji ima neposredna saznanja o posjedovanju premetne nekretnine ranije od njegovog pok. oca Š, poslije čije smrti je prijeporna nekretnina pripala u odvojeni posjed njegovom bratu pok. TM, a danas upravo tužiteljici na temelju kupoprodajnog ugovora. Čak štoviše, svjedok je istaknuo da je poslije diobe s braćom izvršene 1975. nastavio uz dopuštenje brata TM na prijeporu držati ovce, a da ovce drži i danas uz dozvolu tužiteljice, a suglasno je i iskazivao svjedok ŠM. Slijedom čega, ovaj sud zaključuje da je tužiteljica putem svojih pravnih prednika u posjedu utužene nekretnine u cijeloj njezinoj površini, a ne samo za 96 m[2] koliko iznosi tlocrtna površina objekta (štale) koji se nalazi na prijepornoj nekretnini, da je na istoj još pok. FMVĆ držao blago, a zatim se prijeporna nekretnina dalje prenosila unutar obitelji i to na pok. TM pa na njegovu suprugu pok. EM i sinove CM i ŠM, a konačno kupoprodajnim ugovorom od 2019. na ovdje tužiteljicu, koje nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine u cijeloj njezinoj površini. Slijedom izvedenih dokaza, ovaj sud zaključuje da je predmetna nekretnina najmanje 70 godina odnosno najkasnije od sredine pedesetih godina prošlog stoljeća u cijeloj svojoj površini uživana po prednicima tužiteljice, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja. Ovaj rok je protekao prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj mogao dosjedati i u vremenu kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.
28. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je isti valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
29. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužiteljici naknaditi troškove postupka jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu.
29.1. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe - 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), za pristup pripremnom ročištu od 22. listopada 2024. – do visine zatraženih 50 bodova (Tbr. 9.t.1. u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), za pristup ročištu 2. veljače 2026. - 100 bodova (Tbr. 9.t.1. u vezi Tbr. 7.t.1. Tarif). Nadalje, tužiteljici je za pristup ročištu (uviđaj) priznato 100 bodova prema Tbr. 9.t.1. u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife, umjesto zatraženih 125 bodova. Tužiteljica nije određeno postavila zahtjev u tom dijelu za razliku od 25 bodova, slijedom čega je trošak u tom dijelu previsoko zatražen. Dakle, tužiteljici je priznato ukupno 350 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 700,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, za trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 EUR. Dakle, tužitelju je ukupno priznati trošak u iznosu od 1.276,55 EUR, dok je u preostalom dijelu do visine zatraženog odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka.
30. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Biograd na Moru, 10. veljače 2026.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužitelju po punomoćniku Budimiru Galiću, odvjetniku u Biogradu na Moru
- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-172/2024).
