REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-289/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika OĐ, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K- 306/2022 od 9. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika OĐ odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru optuženi OĐ proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 117. stavka 1. KZ/11 optuženi OĐ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi OĐ u roku provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08) naloženo je optuženiku HĐ plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točaka 1. i 6. ZKP/08 u iznosu od 687,00 eura uplatom u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana te troškova iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 s osnova nužnih izdataka privatne tužiteljice i njezinog opunomoćenika, odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski i dr. iz Garešnice, u iznosu od 2.000,00 eura, u roku od petnaest dana, dok se zahtjev opunomoćenika privatne tužiteljice za naknadom u iznosu od 125,00 eura odbija kao neosnovan.

3. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi OĐ po branitelju Daliboru Diviću, odvjetniku iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene Kaznenog zakona“, s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i optuženika osloboditi optužbe, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti prvostupanjskom sudu predmet na ponovni postupak pred drugim sucem.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, no ne konkretizira koja je bitna povreda odredaba kaznenog postupka počinjena niti na koji je način povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika niti se to može razabrati iz sadržaja žalbe.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira) žalitelj prigovara vrijednosnoj ocjeni dokaza, osobito prihvaćanju iskaza privatne tužiteljice BĐ, njezine braće i svjedokinje, a neosnovanom otklanjanju obrane optuženika koja je potvrđena materijalnim i personalnim dokazima. Tako se u žalbi iznosi vlastita vrijednosna ocjena dokaza s posebnim naglaskom na nevjerodostojnost iskaza privatne tužiteljice. Žalitelj ukazuje da je ista iskazala da je smatrala da udarac nije bio namjeran, a kada je razgovarala s ostalim svjedocima koji su bili očevici događaja je promijenila mišljenje, a da je tome tako proizlazi i iz poruka koje je sljedećeg dana izmijenila sa sestrom optuženika i u kojima navodi da će promijeniti iskaz s obzirom na ono što su joj rekli svjedoci. Kada se takav iskaz poveže s nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka da se ne može decidirano izjasniti da li se radilo o slučajnom ili namjernom udarcu, a imajući u vidu i ranije navedene poruke, tada je očito da je neosnovano utvrđenje suda da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Također se ukazuje na različite iskaze vezano za to je li privatna tužiteljica u trenutku zadobivanja udarca stajala ili sjedila. Sumnja u vjerodostojnost iskaza privatne tužiteljice proizlazi i iz iskaza ZĐ i SĐ koji su iskazali da nisu vidjeli nikakav udarac, već da se tek kasnije privatna tužiteljica požalila da ju je optuženik udario. Po ocjeni žalitelja da se doista sve dogodilo kako tvrdi privatna tužiteljica tada nije životno niti logično da ukoliko je zadobila udarac i čula prijetnje da bi prvotno iskazala da se ne sjeća i da misli da je udarac bio slučajan. Uz navedeno, optuženik nije osoba sklona nasilju i nema niti jednog razloga zbog čega bi bez ikakvog povoda odlučio nasrnuti na žensku osobu pred toliko svjedoka.

9. Protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao sve dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i s obranom optuženika, na temelju takve vrijednosne ocjene je utvrdio sve odlučne činjenice i izveo ispravan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

10. Naime, i po ocjeni drugostupanjskog suda, nije sporno da su se kritične zgode u ugostiteljskom objektu nalazili privatna tužiteljica BĐ i njezina prijateljica LĐ, koje su sjedile za šankom te njezina braća FĐ i DĐ, a u drugom društvu su bili optuženik, njegov brat ZĐ, sestra O i svjedokinja SĐ. Nadalje, da je optuženik prilazio par puta i tražio od privatne tužiteljice da se upoznaju, a da mu je ista govorila da se makne, proizlazi ne samo iz iskaza privatne tužiteljice, već i iz iskaza FĐ, koji je iskazao da se optuženik više puta obraćao njegovoj sestri da se upoznaju a ona njemu da se makne, da je zamolio ZĐ, brata optuženika, da makne optuženika od BĐ jer joj nije bilo dobro, a ZĐ mu odgovorio da mu ne može ništa jer je pijan, iz iskaza svjedokinje RĐ koja optuženika poznaje iz viđenja, a BĐ joj je prijateljica, koja je iskazala da je bila na izlazu i okrenula se pozdraviti BĐ koja se nešto raspravljala s optuženikom i u jednom trenutku ju je trenutku udario u glavu, izvela je BĐ van da nazove policiju, da su njena braća priskočila i BĐ je imala podljev ispod oka i to su i slikali. Ta svjedokinja je iskazala da misli da je to optuženik napravio namjerno jer je zamahnuo rukom i BĐ je vikala da ju je udario. Da se doista optuženik nametao i da je privatna tužiteljica tražila da se makne, proizlazi i iz iskaza brata optuženika ZĐ koji je iskazao da je vidio da se nakon deset minuta nakon što je optuženik za šankom razgovarao s LĐ, vratila privatna tužiteljica koja je bila uplakana i čuo je da njegovom bratu opetovano govori da se makne. Iz ovakvih iskaza je više nego očito da je privatna tužiteljica tažila od optuženika da se makne, a iz iskaza privatne tužiteljice, FĐ i DĐ, braće privatne tužiteljice, proizlazi da na upozorenje da se makne je optuženik otišao ali se ubrzo vratio prijeteći, da je razbio čašu i udario privatnu tužiteljicu. S tim u svezi se ukazuje da je po pitanju ponašanja privatne tužiteljice, prije samog udarca, s pravom otklonjen iskaz SĐ koja je iskazala da nije bilo nikakvog udarca i da je bila s O i sve vidjela, budući da svjedok ZĐ, brat optuženika, navodi da je LĐ sve mogla vidjeti, a za O nije siguran, što znači da je upitno je li svjedokinja SĐ sve mogla vidjeti, a osim toga je nelogičan dio iskaza te svjedokinje da je čula kako je privatna tužiteljica zamolila optuženika da se makne i da ga vrijeđala i bila bezobrazna, što se međusobno isključuje.

10.1. Nadalje, nije životno niti logično da bi brat privatne tužiteljice DĐ bez ikakvog razloga uhvatio optuženika i da je počelo naguravanje, imajući u vidu da je ranije, FĐ zamolio ZĐ da makne brata, dakle morao je postojati povod za takvu reakciju. Dakle, fizički napad je očito bio razlog takve reakcije DĐ i nije sporno da se umiješao i ZĐ kako bi ih razdvojio.

10.2. U odnosu na prigovor žalitelja vezano za način zadobivanja ozljede treba istaknuti da iz iskaza RĐ proizlazi da je vidjela da je optuženik zamahnuo prema privatnoj tužiteljici, kao što i iz iskaza FĐ i DĐ proizlazi da je optuženik udario njihovu sestru, pa je neosnovana obrana optuženika da ju je možda slučajno udario. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka dr. Anite Gaić Mihić, prema medicinskoj dokumentaciji i fotografijama, privatna tužiteljica je zadobila krvni podljev u predjelu vjeđe lijevog oka, jednokratnim djelovanjem tupe mehaničke sile slabog intenziteta, a takva ozljeda u pravilu nastaje stisnutom šakom, no i udarac tvrdim dijelom otvorenog dlana je prikladan za nanošenje takve tjelesne ozljede i mogla je nastati kako to navodi privatna tužiteljica. To što vještak nije mogao odgovoriti radi li se o namjernom ili slučajnom udarcu je normalno jer se radi o pravnom pitanju na koje odgovor može dati sud, što je i učinjeno i nalaz je povezan s iskazima privatne tužiteljice i svjedoka RĐ i braće privatne tužiteljice.

10.3. I konačno, vezano za poruke na koje se poziva žalitelj i povezuje ih s nevjerodostojnošću iskazivanja privatne tužiteljice, takav je prigovor neosnovan. Naime, žalitelj izdvaja iz konteksta sadržaja više izmijenjenih poruka samo dio u kojem privatna tužiteljica navodi da će promijeniti iskaz, a zanemaruje da, promatrajući sadržaj poruka u cjelini, iz istih proizlazi da je privatna tužiteljica napisala da je protiv nasilja, a osobito prema ženama, da se nije svega sjećala ali da zna da ju je optuženik udario i da je mislila da je slučajno ali je kasnije čula od drugih što se desilo i odlučila je u tom dijelu promijeniti iskaz, pri čemu nije sporno da je kritične zgode privatna tužiteljica konzumirala alkohol. Navedeno treba promatrati i u kontekstu ponašanja privatne tužiteljice nakon udarca jer nije bilo sporno da je plakala, držala se za oko i govorila da ju je udario optuženik, jer takvo ponašanje ne osporava niti ZĐ koji je iskazao da je i PĐ iskazala da je privatna tužiteljica izletjela i pokazivala nešto u predjelu oka, Povezujući sve navedeno s nespornom činjenicom da je privatna tužiteljica odmah nazvala policiju i da se nakon toga javila na hitan prijem u Opću bolnicu u Bjelovaru i da postoje fotografije ozljeda, tada su neosnovani prigovori vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

10.4. Samo se ukazuje žalitelju, vezano za prigovor o tome što je iskazivano u prekršajnom postupku, da prvostupanjski sud nije ovlašten uspoređivati iskaze dane na raspravi s onima u prekršajnom postupku.

11. Budući da žalba podnesena u korist optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji to je u tom dijelu pobijana presuda ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.

11.1. Prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

11.2. Imajući u vidu navedeno pravilno je optuženiku olakotnim cijenjeno da je neosuđivana osoba i da je do ovog događaja živio sukladno opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja, a posebno otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Cijeneći sve navedeno pravilno je odmjerena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci i rok provjeravanja u trajanju od jedne godine. Po ocjeni drugostupanjskog suda, ovakva kaznena sankcija je opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

12. Slijedom navedenog odlučeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević