REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-55/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CR i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog CR i optužene RR, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 25. studenog 2024. broj K-491/2024-42, u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba optužene RR, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženoj MR, za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašena krivom, prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11. izriče joj se djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne na koju je osuđena izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju 9 (devet) mjeseci se neće izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja 3 (tri) godine ne počini novo kazneno, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne, na temelju članka 57. stavka 5. KZ/11., ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
II. U ostalom dijelu žalba optužene RR te u cijelosti žalba optuženog CR odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, optuženi CR i optuženaFarija RR su proglašeni krivima zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11.
1.1. Na temelju citirane zakonske odredbe, optuženi CR je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, a u izrečenu kaznu zatvora mu je, primjenom članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. ožujka 2024. pa nadalje.
1.2. Optužena HR je, na temelju iste zakonske odredbe, osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca.
1.3. Primjenom članka 79. stavka 2. KZ/11., optuženom CR je oduzet mobilni uređaj marke "Pocophone", model M1805E10A, IMEI brojeva [IMEI broj], s umetnom SIM-karticom "Telemach" operatera, nepoznatog pozivnog broja, a koji predmet mu je privremeno oduzet potvrdom Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj, serijskog broja [serijski broj] od 18. ožujka 2024.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženi CR i optužena HR su u cijelosti oslobođeni plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli optuženi CR i optužena HR.
2.1. Optuženi CR je žalbu podnio putem branitelja Tomislava Kesera, odvjetnika u Zagrebu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku ublažiti kaznu, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.2. Optužena HR se žali putem braniteljice Nikoline Mršić, odvjetnice u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženici izreći uvjetnu osudu ili blažu kaznu, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženog CR, predlažući istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba optužene RR je djelomično osnovana, a žalba optuženog CR je u cijelosti neosnovana.
6. Nije u pravu optužena HR kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
6.1. Žaliteljica ne navodi o kojem bi se obliku bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08. imalo raditi. Navodom kako pobijana presuda, u odnosu na odluku o vrsti i visini kazne, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, žaliteljica upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Protivno ovoj paušalnoj tvrdnji žaliteljice, za koju nisu izneseni nikakvi argumenti, prvostupanjski sud je o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o onima koji se tiču odmjeravanja kazne, izložio jasne označio jasne razloge na kojima zasniva odluku o kazni. Ujedno, žalbeni prigovori o "nedostatnosti" obrazloženja predstavljaju žaliteljevo nezadovoljstvo ocjenom okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir, prilikom donošenja odluke o kazni, ali time žaliteljica ne opravdava ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.
7. Optužena HR nije u pravu kada ističe povredu kaznenog zakona , ne označavajući koju povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ima u vidu, a to se ne može razabrati niti iz sadržaja žalbe.
8. Nije u pravu ova žaliteljica niti kada, premda sadržajno žalbu podnosi isključivo zbog odluke o kazni, ističe žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (ujedno upirući i na nepotpunost utvrđenog činjeničnog stanja, koje ne obrazlaže), navodeći kako optuženica nije postupala s izravnom namjerom niti radi činjenja kaznenog djela, nego je spletom okolnosti dovedena u situaciju da počini kazneno djelo.
8.1. Napominje se ovoj žaliteljici da je optužena HR na raspravi jasno izjavila kako se smatra krivom za kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret optužnicom. Imajući u vidu ovakvo optuženičino očitovanje i priznanje, žaliteljica zanemaruje odredbu članka 464. stavka. 7. ZKP/08., iz koje proizlazi kako žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, uvjetne osude, sigurnosne mjere i slično. U razlozima žalbe optuženice nije obrazložena niti jedna iznimka koju predviđa ova zakonska odredba.
9. Optuženi CR nije, a optužena HR je djelomično u pravu kada se žali zbog odluke o kazni.
9.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
9.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno, za oboje optuženika, cijenio njihovo priznanje kaznenog djela, kojim su olakšali vođenje kaznenog postupka, kao i njihovo iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, a uz navedeno i njihovo loše imovinsko stanje te s tim u vezi i roditeljstvo sedmero maloljetne djece. Isto tako, pravilno je otegotnim vrednovana težina kaznenog djela, odnosno iskazana kriminalna količina u počinjenju djela, kao i okolnost da su optuženici su kao strani državljani došli na područje druge države činiti kazneno djelo.
9.3. Nasuprot žalbenim tvrdnjama optuženog CR, kojima žalitelj ponavlja istaknute olakotne okolnosti, koje je prvostupanjski sud imao u vidu, sud prvog stupnja je pravilno vrednovao sve odlučne okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne, pri čemu otegotne okolnosti nisu precijenjene niti su olakotne podcijenjene. Žalitelj neosnovano apostrofira statusne i socio-ekonomske prilike optuženika koje su, u smislu pobude, djelovale na optuženikovu odluku o počinjenju kaznenog djela, koje nisu okolnosti značajne za odluku o kazni, a o istima je prvostupanjski sud vodio računa, prilikom donošenja odluke o troškovima kaznenog postupka. Premda je prvostupanjski sud optuženikovu svjesnost u postupanju pretjerano naglasio, jer ona doista predstavlja obilježje djela, ovime nije dovedena u sumnju pravilnost odmjerene kazne optuženiku. Pri tomu, nije u pravu ovaj žalitelj kada upire na dvostruko vrednovanje težine i ostvarene kriminalne količine u počinjenom kaznenom djelu, smatrajući da ona predstavlja obilježje djela, prigovarajući i utvrđenoj drskosti u počinjenju djela. Ovime žalitelj neopravdano zanemaruje društvenu opasnost kaznenog djela i aktualno povećanu pojavnost činjenja ovakvih kaznenih djela, a s tim u vezi i ciljeve generalne prevencije. Radi se o kaznenim djelima s međunarodnim karakterom, kojima se ugrožava društveni poredak i sigurnost ne samo na području Republike Hrvatske, nego i druge članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, kao i njihovih građana i njihove imovine. Ovakvo postupanje povećava društvenu opasnost kaznenog djela i ne zaslužuje honoriranje blažim kažnjavanjem. Isto tako, sve pravilno utvrđene olakotne okolnosti, protivno prigovorima žalitelja, ne predstavljaju takve olakotne okolnosti, zbog kojih bi trebalo primijeniti institute ublažavanja kazne ili uvjetne osude. Ovi instituti nisu primjereni konkretnom slučaju, a izrečena kazna zatvora značajnije ne premašuje minimum kazne propisane za ovo kazneno djelo.
9.4. Međutim, u pravu je optužena HR kada se žali zbog odluke o kazni, apelirajući na izricanje blaže kazne. Prvostupanjski sud je imao u vidu sve olakotne okolnosti na koje upire ova žaliteljica, pa tako i o modalitetu počinjenja kaznenog djela na strani optuženice. No, značaj poduzetih protupravnih postupaka ove optuženice i njenu ulogu u počinjenju djela je prvostupanjski sud propustio pravilno vrednovati, premda se u istima evidentno nalazi manji stupanj kriminalne količine nego što je to kod optuženog CR. Naime, kako to i sud prvog stupnja zaključuje, optuženica nije sudjelovala u pregovorima koji su se odvijali između optuženog CR i nepoznate osobe o prijevozu migranata, što njenu ulogu ipak čini manje odlučnom. Isto tako, optuženičino majčinstvo sedmero maloljetne djece je prvostupanjski sud pravilno cijenio olakotnom ali je ovoj okolnosti dao premali značaj, tako da se ona nedovoljno reflektira u vrsti kazne na koju je osuđena optužena HR. Premda je neopravdano apeliranje žaliteljice na izricanje uvjetne osude i kraće kazne, budući da je trajanje kazne pravilno odmjereno i tek neznatno premašuje minimum kazne propisane za ovo kazneno djelo, ukupnost utvrđenih olakotnih okolnosti na strani optuženice, njihovim pravilnim vrednovanjem, opravdava primjenu instituta djelomične uvjetne osude, iz članka 57. KZ/11.
9.5. S obzirom na izloženo, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), prvostupanjski sud je opravdano optuženog CR osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, kao što je optuženoj MR pravilno izrečena kazna u trajanju jedne godine i tri mjeseca pa je istu trebalo prihvatiti. No, uvažavajući sve utvrđene okolnosti na strani optužene RR, zbog postojanja visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženica neće činiti kaznena djela, trebalo je primijeniti odredbe članka 57. KZ/11., temeljem koje je osnovano izricanje djelomične uvjetne osude optuženoj MR, tako da neuvjetovani dio iznosi šest mjeseci, a dio u trajanju devet mjeseci se uvjetuje na vrijeme tri godine, u kojem vremenu provjeravanja je izražena dovoljna mjera strogosti. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenim kaznama, koje su primjerene počinjenom djelu i osobama počinitelja, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
9.6 . Zato nije osnovano blaže kažnjavanje za koje se zalaže optuženi CR, dok je, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optužene RR, prvostupanjska presuda preinačena u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni izrečenoj optuženoj MR.
10. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
10.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I., a na temelju članka 482. ZKP/08., kao pod točkom II. izreke ove presude.
Velika Gorica, 10. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
