REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-157/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika RJ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-38/20224 od 5. veljače 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika RJ, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se ne izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11.

II. U ostalom dijelu žalba optuženika RJ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženi ĐJ proglašen je krivim za počinjene kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženi RJ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi RJ u roku provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom RJ je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 optuženik je upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu određenu sigurnosnom mjerom.

2.1. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku RJ je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 optuženik je upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu određenu sigurnosnom mjerom.

3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08), oštećeni ČJ je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08 optuženi RJ je dužan s osnova paušala platiti iznos od 100,00 eura te „stvarni trošak od 482,68 eura“ u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana.

5. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi RJ po branitelju Trpimiru Kučini, odvjetniku iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o uvjetnoj osudi te sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se optuženik oslobodi optužbe, podredno ukinuti pobijanu presudu i uputiti prvostupanjskom sudu predmet na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

8. Žalba je djelomično osnovana.

9. Sukladno zahtjevu istaknutom u žalbi, određena je javna sjednica na koju nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik, optuženik niti branitelj optuženika.

10. Žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći da je prvostupanjski sud izrekao sigurnosnu mjeru iz članka 69. KZ/11 jer da potreba za izricanjem proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, što je u suprotnosti sa sadržajem nalaza i mišljenja jer se nigdje ne navodi da je kod optuženika razvijena ovisnost od alkohola.

10.1. Protivno prigovoru žalitelja, istaknuta bitna povreda nije počinjena jer je prvostupanjski sud točno reproducirao sadržaj nalaza i mišljenja i iskaz vještakinje dan na raspravi, ali je izveo pogrešan zaključak i povrijedio je kazneni zakon o čemu će kasnije biti obrazloženo.

10.2. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira) žalitelj u bitnome osporava vrijednosnu ocjenu dokaza navodeći da je neosnovano poklonjena vjera oštećeniku, a otklonjena obrana optuženika. Nadalje se navodi da je točno da su odnosi poremećeni ali isključivo zbog oštećenika, o čemu je svjedočila i njihova sestra DJ. Žalitelj u nastavku ponavlja dio obrane da kritične zgode nije mogao proći jer je iz suprotnog smjera došlo vozilo, a širina ceste ne dopušta normalno mimoilaženje i samo zbog toga je izašao iz vozila da vidi tko je u vozilu, a nikakve prijetnje nije uputio.

12. Protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao sve dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, na temelju takve vrijednosne ocjene dokaza je utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

13. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odnosi između optuženika i oštećenika trajno poremećeni i ne komuniciraju, kao što nije sporno da su obojica kritične zgode svojim vozilima se našli na cesti koja nije dovoljno široka da se mimoiđu. Nije bilo sporno niti da je optuženik izašao iz vozila i prišao vozilu u kojem se nalazio oštećenik, pri čemu nije životno da ne bi znao tko je u vozilu imajući u vidu da je optuženik izjavio da je zaustavio vozilo na oko četiri metra od drugog vozila. Nadalje, analizirajući obranu optuženika i iskaz oštećenika, s pravom je obrana optuženika otklonjena kao nelogična i suprotna iskazu oštećenika. Naime, oštećenik je iskazao da je smatrao da postoji proširenje i da se mogu mimoići, da je u jednom trenutku njegovom vozilu prišao optuženik i odmah mu počeo prijetiti, a da oštećenik nije ništa rekao optuženiku proizlazi i iz obrane optuženika. Imajući u vidu da je u konačnici oštećenik vozilom išao unatrag, pravilno to prvostupanjski sud povezuje s izgovorenim prijetnjama jer sam oštećenik je iskazao da se prestrašio i odlučio je maknuti se, imajući u vidu i njihove narušene odnose. Stoga su neosnovani prigovori pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja a pritom se ne može zanemariti da je optuženik naveo da je psovao i rekao oštećeniku da je životinja, pa i to ide u prilog utvrđenju prvostupanjskog suda da je optuženik kritične zgode počinio kazneno djelo prijetnje, kao i činjenica da su od optuženika oduzete dvije lovačke puške.

14. Pobijajući presudu u dijelu odluke o kazni žalitelj ističe da nije počinio kazneno djelo pa je neosnovana i odluka o kazni.

14.1. Protivno tom prigovoru, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

14.2. Imajući u vidu navedeno pravilno je optuženiku olakotnim cijenjeno da je neosuđivan i da prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka je kritične zgode optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv s obzirom da mu je dijagnosticiran PTSP i zlouporaba alkohola, dok posebno otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Cijeneći sve navedeno pravilno je odmjerena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i rok provjeravanja u trajanju od jedne godine. Po ocjeni drugostupanjskog suda, ovakva kaznena sankcija je opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

15. S pravom žalitelj ističe da nije bilo zakonske osnove za izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11, slijedom čega je izricanjem te mjere na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

15.1. Naime, psihijatrijska vještakinja nije u osnovnom nalazu i mišljenu, a tako niti u dopunskom očitovanju na raspravi niti u jednom dijelu zaključila da je optuženik ovisnik o alkoholu, već je decidirano izjavila da je konzumacija alkohola na razini zlouporabe, a ne ovisnosti. Stoga prvostupanjski sud nije mogao izreći sigurnosnu mjeru iz članka 69. KZ/11 te je u tom dijelu pobijana presuda preinačena.

16. Slijedom navedenog odlučeno je pod točkom I. izreke na temelju čanka 486. stavka 1. ZKP/08, a pod točkom II. na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević