Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-993/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja ER, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/102, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 12. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/1282, URBROJ: 251- 09-22-1/003-23-3 od 2. studenog 2023. kao neosnovan.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka spora zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da da je Grad Zagreb, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, donio pojedinačni upravni akt, kojim su utvrđena prava tužitelja i to pravomoćno, konačno i izvršno, a kako potvrđuje i sam tuženik obrazloženjem pobijanog upravnog akta. Navodi da Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 25/22- dalje u tekstu: Odluka 25/22) nije „zakon“ kako to propisuje odredba članka 13. Zakona o općem upravnom postupku za poništavanje, ukidanje ili izmjenu pravomoćnog akta, te da Zakon o općem upravnom postupku, kao zakon, propisuje mogućnost „poništaja, ukidanja ili izmjene“ pravomoćnog upravnog akta isključivo putem izvanrednih pravnih lijekova iz članaka 123. do 132. Zakona o općem upravnom postupku, da izmjena pravnog propisa nije jedan od razloga za izvanredni pravni lijek u upravnom postupku sukladno članku 123. do 132. Zakona o općem upravnom postupku niti su u konkretnom slučaju ispunjeni drugi propisani uvjeti za pokretanje istih izvanrednih pravnih lijekova niti je tuženik upravnim postupanjem pokrenuo takav postupak niti je pobijano rješenje doneseno u takvom postupku. Smatra da je tuženik sukladno Odluci bio dužan donijeti novi pojedinačni akt kojim će status tužitelja nanovo urediti sukladno Odluci te da nije postojala zakonska osnova za „zamijeniti“ dijelove pravomoćnog upravnog akta sa nekim novim dijelovima, a obzirom na doseg odredbe članka 13. Zakona o općem upravnom postupku, i to sve do 31. prosinca 2022. godine, a što tuženik nije učinio. Osim toga, ističe da je Odluka nezakonita te je uslijed navedene činjenice nezakonito i pobijano rješenje koje se na istoj temelji, ali i na temelju iste obrazlaže, da je stoga protiv Odluke podnesen zahtjev za ocjenu zakonitosti Visokom upravnom sudu RH te zahtjev/tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, a o kojoj odluci ovisi i zakonitost pobijanog rješenja. Prigovara da bi osporavano rješenje bilo potpisano po gradonačelniku te predlaže provesti grafološko vještačenje na tu okolnost. Dodaje da je podnio prigovor temeljem Odluke i temeljem članka 122. Zakona o općem upravnom postupku te da iz pobijanog rješenja nije vidljivo o kojem prigovoru je odlučeno, a kao posljedica toga prigovara i nadležnosti tuženika. Opreza radi, a obzirom da joj nije dostavljen cjeloviti odgovor na tužbu na očitovanje, predlaže Sudu omogućiti razgledavanje spisa predmeta. Ističe da je opći akt, temeljem kojeg je donesena pobijana pojedinačna odluka, nezakonit iz razloga koji proizlaze iz recentne i relevantne prakse Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u predmetu Usoz-25/2024. U tom postupku je Visoki upravni sud Republike Hrvatske ukinuo kao nezakonit opći akt Grada Zagreba iz razloga što je Grad Zagreb opći akt donio bez ikakve poveznice na odgovarajuću zakonsku odredbu odnosno područja ili odredbu zakona koji regulira pravo koje se tim aktom uređuje odnosno bez zakonske osnove za njegovo donošenje. Navodi da je upravo Odluka tuženika koja uređuje materiju roditelja odgojitelja iz istog razloga nezakonita. Predlaže prekid postupka do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu U-III-654/24 te do donošenja odluke u predmetima pred Europskim sudom za ljudska prava u predmetima 9461/24, 8985/24 i 8792/24 te do donošenja odluke Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Usoz-15/24 u predmetu podnositeljice ERL i to obzirom da je ovaj sud već prekidao subjektivne upravne sporove uslijed pendentnosti pred Ustavnim sudom i povodom objektivnog upravnog spora pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Obrazlaže da je prvostupanjsko rješenje donijeto na temelju odredbe članka 7. Odluke 25/22 iz razloga jer je nesporno utvrđeno da je dijete tužitelja navršilo 7 godina života. Vezano uz navod tužitelja o retrogradnom ukidanju novčane pomoći za roditelja odgojitelja prije nego li mu je rješenje dostavljeno valja reći da je pobijano rješenje deklaratorni akt kojim se samo utvrđuje da su ispunjeni uvjeti koje propisuje odredba članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke za prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja te kao takav djeluje unatrag, odnosno ex tunc, što znači kako za trenutak njegova važenja nije odlučno vrijeme donošenja, odnosno priopćavanja akta, već je odlučan trenutak kad su nastupile okolnosti utvrđene u pravnoj normi zbog kojih je taj akt bio donesen. Slijedom navedenog, neosnovanim se ukazuje i navod o ništavosti prvostupanjskog rješenja iz razloga jer tužitelj nije ničime dokazao da izvršenje navedenog rješenja nije pravno i stvarno moguće. Nadalje, iako navodi o nezakonitosti rješenja o usklađivanju novčane pomoći nisu predmet ovog upravnog spora i ne mogu biti od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja valja istaknuti da je navedeno rješenje doneseno temeljem odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22, dalje u tekstu: Odluka/22) kojom je određeno kako da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove Odluke, do 31. prosinca 2022. Tužitelj neosnovano smatra da je tuženik sukladno Odluci 25/22 bio dužan donijeti novi pojedinačni akt kojim će status tužitelja nanovo urediti sukladno Odluci 25/22 te da nije postojala zakonska osnova za „zamijeniti“ dijelove pravomoćnog upravnog akta sa nekim novim dijelovima, obzirom na doseg odredbe članka 13. ZUP-a i to sve do 31.12.2022., a što do tog roka nije učinjeno. Ovo iz razloga jer je Visoki upravni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUSRH) u presudi broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. koja je donesena u postupku ocjene zakonitosti Odluke, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je rješenje o usklađivanju novčane pomoći donijeto upravo na temelju Odluke 25/22 kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Navedenu presudu VUSRH-a Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio je ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje broj: U- III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.). Vezano uz obvezu nadležnog gradskog upravnog tijela da do 31. prosinca 2022. mora donijeti pojedinačni akt potrebno je istaknuti da je rok propisan odredbom članka 6.Odluke 25/22 instruktivan rok. Dakle, radi se o roku čije propuštanje poduzimanja neke radnje ne proizvodi štetne posljedice pa se radnja koja nije obavljena u roku može obaviti i naknadno. Nadalje, navod tužitelja da je protiv Odluke 25/22 podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti VUSRH-u i zahtjev/tužbu Ustavnom sudu RH te da se kao na razloge nezakonitosti pobijanog rješenja poziva na navode svih uloženih obavijesti/zahtjeva/tužbi za ocjenu zakonitosti Odluke podnesenih VUSRH-u i Ustavnom sudu RH valja reći da isti nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja. Naime, o zakonitosti Odluke 25/22 VUSRH već je donio presudu broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. i presudu i rješenje Usoz-2054/23, Usoz-328/23 od 19. prosinca 2023. kojima je navedenu Odluku ocijenio zakonitom, a navedeno je potvrdio i Ustavni sud RH Odlukom i rješenjem, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023. Također, navodi iz svih uloženih obavijesti/zahtjeva/tužbi za ocjenu zakonitosti Odluke podnesenih VUSRH-u i Ustavnom sudu RH na koje se podnositelj poziva odnose na ocjenu zakonitosti općeg akata te isti nisu od utjecaja na ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja kao pojedinačnog akta. Nadalje, u odnosu na navode o prigovoru kao pravnom lijeku valja reći da je Odluka kao pravni lijek ustanovila prigovor. Razvidno je kako je pravo na pravni lijek u cijelosti očuvano odnosno kako podnositeljici pravo na pravni lijek nije uskraćeno te kako je odredba članka 10. Odluke, kao i cijela Odluka zakonita. Ujedno se navodi kako prigovor kao pravni lijek iz članka 10. Odluke ne priječi pokretanje upravnog spora kao spora pune jurisdikcije pred nadležnim upravnim sudom ( što je u konkretnom slučaju podnositelj i učinio), u kojem sporu je sud ovlašten preispitivati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, protiv prvostupanjske odluke upravnog suda može se podnijeti žalba VUSRH, a čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Naprijed navedeno povodom zahtjeva za ocjenu zakonitosti, među ostalim i odredbe članka 10. Odluke, ističe VUSRH u presudi i rješenju, posl. broj: Usoz-253/2023, broj:

Usoz-328/2023, od 19. prosinca 2023. U odnosu na navod da je tužitelj podnio i prigovor temeljem Odluke i prigovor temeljem članka 122. ZUP-a valja reći da odredba članka 122 .ZUP-a supsidijarno regulira postupovnu materiju vezanu uz prigovore uređene drugim odredbama ZUP-a ( čl.42., čl.155., čl.156., čl.157-158. i čl.154.ZUP-a). Dakle, odredba članka 122.ZUP-a sadržava podredne postupovne odredbe, ali ne čini zasebno utemeljenje za neku vrstu prigovora koja nije obuhvaćena netom navedenim odredbama ZUP-a. Protivi se provođenju grafološkog vještačenja jer je nesporno da je potpisnik Gradonačelnik a isti prijedlog bi bio usmjeren odugovlačenju spora. Također praksa na koju se poziva tužitelja odnosi se na najam stanova te se ne radi o istovrsnim predmetima. Također se poziva na odluku VUS-a Usž-1128/25 kojom je odlučeno o meritumu u istovrsnom predmetu drugog roditelja odgojitelja. Predaje istu sudu. Dodaje da je odluka o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika bila predmet ocjene zakonitosti te su presudom VUS-a poslovni broj: UsOz- 143/2022 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti odluke a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud RH poslovni broj U-III-1744/2023 od 21. studenoga 2023. Protivi se prijedlogu za prekidom ovog spora iz razloga jer isti usmjeren odugovlačenju postupka a neovisno o istima postoji osnova da se ovaj spor riješi.

4. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu. Strankama je, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog u-pravnog spora.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. Prema podacima spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem, donesenim po službenoj dužnosti, tužitelju prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja sa danom 30. rujna 2023. na temelju odredbe članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18, 20/21 i 25/22).

7. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina.

8. Prema ocijeni ovoga Suda, tuženik je bio ovlašten pokretati postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći, jer takvo ovlaštenje proizlazi iz članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se odnose na Grad Zagreb.

9. Svi izneseni prigovori nemaju utjecaja na činjenicu da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocijenio zakonitom, te je ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., zaključio da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

10. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u točci 124. presude istakao je da Odluka tuženika iz 2022. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, te da se odredbama Odluke iz 2022. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

11. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje navode ovaj Sud neće ponavljati, pravilno je tuženik utvrdio činjenicu da je dijete tužitelja za koje je ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života, te navedenu činjenicu tužitelj ne osporava niti u upravnom postupku niti u upravnom sporu, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenim u presudi od 27. veljače 2023.

12. Za napomenuti je također da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

13. Nadalje, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog Suda, nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

14. Navedena odredba članka 10. Odluke 25/22 bila je predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda, poslovni broj: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18, 20/21, 29/21 i 25/22), dok je obustavljen postupak ocjene zakonitosti članaka 3., 4. i 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 25/22). U navedenoj presudi Sud je iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita.

15. Imajući u vidu navedena pravna shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan je gradonačelnik Grada Zagreba.

16. U konkretnom slučaju pobijano rješenje doneseno je po službenoj dužnosti. Kako je prvostupanjsko upravno tijelo iznose novčane pomoći i razloge prestanka moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolaže te nije bilo potrebno posebno izjašnjenje tužitelja niti izvođenje dokaza, službena osoba mogla je neposredno riješiti predmetnu upravnu stvar.

17. Neosnovan je i prigovor tužitelja da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 25/22). Ovo stoga što se prema mišljenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku.

18. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku iz 2022 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke iz 2022 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

19. Napominje se da je u konkretnoj upravnoj stvari o prestanku prava na novčanu pomoć u odnosu na sve korisnike novčane pomoći riješeno na jednak način, pa je nesvrsishodno bilo provoditi dokaz saslušanjem tužitelja, tim više što solidarna novčana pomoć jedinica lokalne (regionalne) samouprave nije pravo koje bi tužiteljci bilo zajamčeno Europskom Konvencijom o ljudskim pravima.

20. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužitelja u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju je, prema ocjeni ovoga Suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnog spora i upravnog postupka, jer su navedeni prigovori tužitelja neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja koje je potpisano od za to ovlaštene osobe i to na način koji prihvaća ovaj Sud.

21. Neosnovano tužitelj prigovara da nije vidljivo o kojem prigovoru je odlučeno jer da je podnijela prigovor temeljem Odluke i temeljem članka 122. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, tuženik je pravilno o prigovoru tužitelja, koji prileži spisu predmeta, odlučio na temelju članka 10. Odluke, kao što je i navedeno u uvodu rješenja tuženika.

22. U odnosu na prijedlog za prekidom spora kako ga je postavila tužitelj, ističe se kako se po ocjeni ovog Suda ne radi niti o jednoj situaciji iz članka 105. stavka 1. ZUS- a kada sud mora prekinuti spor, a ne nalazi niti razloge iz članka 105. stavka 2.

ZUS-a kada Sud to može učiniti.

23. Nadalje, budući da tužitelj paušalno prigovara vjerodostojnosti potpisa na osporavanom rješenju, a tuženik naveden kao donositelj rješenja tijekom cijelog spora ne osporava da bi isti bio potpisnik rješenja, Sud nije provodio dokaz grafološkim vještačenjem kako je to predložila tužitelj.

24. Konačno, u odnosu na prigovor tužitelja kojim traži da joj Sud dostavi spis predmeta tuženika, ističe se kako spis upravnog tijela nije sudski spis, sukladno odredbi ZUS-a i dugogodišnjoj upravno sudskoj praksi isti se ne dostavlja strankama i vraća se tuženiku nakon dovršetka upravnog spora. S tim u vezi, ističe se kako je tužitelj imao pravnu mogućnost izvršiti uvid u spis tuženika tijekom vođenja upravnog postupka sukladno odredbi članka 84. ZUP-a, a isto tako imao je pravnu mogućnost razgledavati spis kojem je, za vrijeme trajanja upravnog spora, priložen spis tuženika, temeljem članka 113. ZUS-a. Ističe se također da je Sud u cijelosti postupio po članku 48. ZUS-a jer je tužbu sa svim prilozima dostavio tuženiku, odredio mu rok od 30 dana za dostavu odgovora na tužbu, pozvao tuženika da se izjasni o zahtjevima i navodima tužbe te da predloži dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, pri čemu je tuženik upozoren da ukoliko ne postupi po traženom sud može riješiti spor i bez spisa predmeta. Konačno, tužitelju je sud omogućio uvid u spis tuženika na održanom ročištu.

25. Kako tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.

26. Valjalo je stoga na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u točki I izreke presude.

27. O trošku upravnog spora odlučeno je na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

Zagreb, 10. veljače 2026.

Sutkinja

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Karlo Novosel, Zagreb, Radnička cesta 32

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis