Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-32/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u ovršnom postupku ovrhovoditelja 1. Iveta d.o.o., Križevačka cesta 33, Bjelovar, OIB: 09460550417, u stečaju, zastupan po stečajnoj upraviteljici Ani Vičević Gračanin iz Čavle, Šušnjevac 3, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61. OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković&partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenice RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po privremenom zastupniku Matku Miloviću, odvjetniku iz Našica, radi ovrhe na nekretnini ovršenice izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Đakovu-Stalna služba u Našicama pod poslovnim brojem Ovr-464/2025 od 5. svibnja 2025. i rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-556/2025. od 20. svibnja 2025., 10. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovršenice te se ukidaju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama pod poslovnim brojem Ovr-464/2025 od 5. svibnja prosinca 2025. i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama pod poslovnim brojem Ovr-556/2025 od 20. svibnja prosinca 2025. te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenje o ovrsi od 5. svibnja 2025. doneseno je na temelju javnobilježničkog akta kao ovršne isprave i to ugovora o zajmu pod brojem 4/09 sa sporazumom o zasnivanju založnog prava hipoteke na nekretninama između 1.ovrhovoditelja i ovršenice kao založnog dužnika radi naplate novčane tražbine u iznosu od 264.777,91 eura sa zateznom kamatom i iznosa od 2.654,11 eura sa zateznom kamatom.

2. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-556/2025 doneseno je na temelju javnobilježničkog akta i to ugovora o okvirnom kratkoročnom kreditu korištenjem minusa po računu broj 1100328356 radi naplate novčane tražbine u iznosu od 61.538,28 eura sa zateznim kamatama.

3. Navedenim rješenjima određena je određena ovrha na nekretninama ovršenice na katastarskoj čestici [katastarska čestica] koja je u naravi kuća, dvor i oranica u površini od 4452 m2 upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te je zaključkom suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-464/2025 utvrđeno da 2.ovrhovoditelj pristupa ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-464/2025 1.ovrhovoditelja te je određeno i spajanje navedenih spisa.

4. Protiv citiranih rješenja žalbu podnosi ovršenica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) koji se primjenom odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20., 114/22, 06/24; dalje OZ)) primjenjuje i u ovršnom postupku.

5. Ovršenica navodi da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja sve sukladno čl. 80.b OZ-a jer da ovršni postupak mora biti najmanje otegotan za ovršenicu što u konkretnom slučaju nije ispunjeno, da ovrhovoditelji nisu dokazali da su pokušali naplatiti se od ovršenice na drugi način i da predmetna nekretnina predstavlja dom ovršenice sukladno Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga tvrdi da je pravo na dom ovršenice temeljem navedene Konvencije jače u odnosu na pravo ovrhovoditelja da traži ovrhu prodajom nekretnine ovršenice i da ovrha nije dopuštena niti iz razloga iz čl. 75. OZ-a jer da je ovršenici to jedina nekretnina i da nema drugih nekretnina u vlasništvu te navodi da bi provedbom ovrhe za nju nastala nenadoknadiva šteta te je predložila i odgodu ovrhe sukladno čl. OZ-a. Predložila je stoga da se rješenja o ovrsi ukinu i odbiju prijedlozi za ovrhu ovrhovoditelja te traži naknadu troškova žalbenog postupka.

6. U odgovoru na žalbu 2.ovrhovoditelj u cijelosti osporava navode iz žalbe ovršenice jer da u slučaju kada je ovrhovoditelj dobrovoljnim raspolaganjem ovršenice stekao založno pravo na nekretnini ovršenice tada sud pri donošenju rješenja o ovrsi na nekretnini nije dužan voditi računa o eventualno narušenoj pravičnoj ravnoteži između interesa stranaka niti ovršenica ima pravo podnositi prigovor prava na dom, a sve primjenom čl. 80.b st. 3. OZ-a.

7. Predloženo je da se pobijano rješenje potvrdi te traži i naknadu troškova odgovora na žalbu.

8. Žalba ovršenice je osnovana.

9. Iz podataka u spisu proizlazi kako je ovrha na nekretnini određena temeljem solemniziranog javnobilježničkog akta i to ugovora o zajmu broj 4/09 kao ovršne isprave, a koji je zaključen između 1.ovrhovoditelja i ovršenice, a radi se o ugovoru o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava hipoteke na nekretnini od 1. studenog 2009. Dužnik iz navedenog ugovora je DŠ dok je ugovorom o založnom pravu kao založni dužnik navedena ovršenica te je zasnovano dobrovoljno založno pravo na nekretninama među kojima je obuhvaćena i predmetna nekretnina.

10. Prvostupanjski sud je odredio predloženu ovrhu te je odredio spajanje navedenog predmeta sa predmetom pod poslovnim brojem Ovr-556/2025 u kojem je predmetu ovrhovoditelj OTP banka i ovrha se temelji na javnobilježničkom aktu, a to je ugovor o kratkoročnom kreditu korištenjem minusa po računu te je korisnik kredita FŠ, a ovršenica dobrovoljo zasnovala založno pravo na nekretninama koje su predmetom ove ovrhe.

11. Prvostupanjski sud je odredio predloženu ovrhu u odnosu na ovrhovoditelje smatrajući da je prijedlog ovrhovoditelja utemeljen na navedenim ovršnim ispravama. Citirani zaključak suda prvog stupnja za sada se ne može prihvatiti kao pravilan.

12. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

13. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

14. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba.

To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 R; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 D Radlingerová). To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C- 176/17 Profi Credit Polska; C632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

15. U skladu s zaključkom usvojenim na spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelji zasnivaju svoje potraživanje prema ovršenici, u ovom slučaju takvi ugovori već priležu spisu predmeta, radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

16. S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

17. Ako se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno, ukoliko se odrekne od zaštite potrošača, takva izjava mora se unijeti u zapisnik ili u službenu bilješku u spisu.

18. U spomenutoj situaciji (a i ukoliko se utvrdi da se ne radi o potrošaču niti o potrošačkom ugovoru), prvostupanjski sud će nastaviti ovrhu prema pravilima ovršnog zakona.

19. U okolnostima utvrđenja da se radi o potrošaču i o potrošačkom ugovoru, što bi se moglo razumjeti iz sadržaja predmetnog ugovora koji u ovom slučaju predstavlja ovršnu ispravu, a ovršenik pod 1) kao potrošač se ne odrekne zaštite, ovršni sud je dužan, kako je naprijed naglašeno, po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Kod ocjene da se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu, točnije, ako je rješenje o ovrsi doneseno, kao što je slučaj u ovom postupku, ovršni sud može preinačiti rješenje o ovrsi te ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično, odnosno, obustaviti ovrhu u cijelosti ili djelomično, a u slučaju sumnje o nepoštenosti ugovornih odredaba, kada se radi o ovrsi na temelju ovršne isprave, ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti do okončanja parničnog postupka u kojem će biti utvrđeno radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno o visini tražbine ovrhovoditelja.

19.1. Nisu osnovani žalbeni navodi ovršenice da se u konkretnom slučaju primjenjuju posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini iz čl. 80.b st. 3. OZ-a, jer je u čl. 290. st. 2. OZ-a izričito propisano da se odredbe ovog zakona o nedopuštenosti ovrhe iz čl. 80.b OZ-a ne primjenjuju u konkretnom slučaju osiguranja tražbine javnobilježničkim aktom o založnom osiguranju.

20. Iz iznesenih razloga, ovršenikovu žalbu je valjalo uvažiti i pobijana rješenja o ovrsi ukinuti, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s čl.21. st. 1. OZ-a, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te je odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

21. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci pa je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Rijeci 10. veljače 2026.

Sutkinja

Filka Pejković