REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz-9/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice- specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene SZ, zbog prekršajnog djela iz članka 38. stavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 75/2013., 36/2015. i 46/2017. i 152/2022. - dalje: ZRVOOMR) i dr., odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti glavnog državnog odvjetnika od 7. siječnja 2026. broj ZPP-DO-3/2025-4, podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 12. prosinca 2024., broj Pp- 4647/2022-14, u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te da je pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 12. prosinca 2024., broj Pp- 4647/2022-14, u prekršajnom postupku protiv osuđene SZ, zbog prekršaja iz članka 38. stavka 1. ZRVOOMR-a i drugih, povrijeđen zakon u odredbama članka 221. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022. - dalje: PZ) na štetu osuđene SZ čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. PZ-a te je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a pa se pobijana presuda u osuđujućem dijelu ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 12. prosinca 2024., broj Pp-4647/2022. proglašena je krivom osuđena SZ za dva prekršajna djela. U točki 1. pobijane presude osuđenica je proglašena krivom da je počinila prekršajno djelo iz članka 32. stavka 3., a kažnjivog po članku 38. stavku 4. u vezi sa stavkom 1. točkom 2. ZRVOOMR-a te joj za to djelo utvrđena novčana kazna 1.999,00 eura.

1.1. U točki 2. osuđena SZ proglašena je krivom zbog počinjenja prekršaja iz članka 236. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 42/2000., 85/2022. i 114/2022. – dalje: ZSPC) te joj je za to djelo utvrđena novčana kazna 660,00 eura.

1.2. Na temelju članka 39. stavka 1. točke 1. PZ-a osuđena SZ osuđena je na ukupnu novčanu kaznu 2.650,00 eura te je određeno da je novčanu kaznu dužna platiti u roku od 30 dana o primitka presude.

1.3. Osuđena GZ u pobijanoj je presudi na temelju članka 182. točke 3. PZ-a oslobođena od optužbe da bi počinila prekršajno djelo iz članka 229. stavka 3., a kažnjivo po članku 229. stavku 7. ZSPC-a. Oslobađajući dio glavni državni odvjetnik u zahtjevu ne pobija.

2. Protiv te presude u osuđujućem dijelu glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je u uvodu navedeni zahtjev za zaštitu zakonitosti, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. u vezi s člankom 221. stavkom 1. točkom 1. i stavkom 2. PZ-a te zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a. Predložio je da pobijana presuda bude ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

4. Glavni državni odvjetnik smatra da je u odnosu na prekršaj iz članka 236. ZSPC- a (točka 2. izreke pobijane presude) prvostupanjski sud „nepravilno primijenio odredbu“ članka 221. stavka 1. točke 1. i stavka 2. PZ-a „i time počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka“ iz članka 195. stavka 2. PZ-a. Naime, „prekršajni sud u Splitu proveo [je] prekršajni postupak po odredbama žurnog postupka … iako za to nije bilo uvjeta jer je za prekršaj … za koji [je] SZ proglašena krivom zakonom propisana kazna od 660 do 1990 eura i prelazi okvire propisane odredbom čl. 221. st. 1. toč. 1. Prekršajnog zakona, a ovlašteni tužitelj – Policijska uprava splitsko- dalmatinska, Policijska postaja Hvar u konkretnom slučaju nije stavila prijedlog za vođenje žurnog postupka kao što je to propisano odredbom čl. 221. st. 2. Prekršajnog zakona“. Smatra da je time „počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka“ iz članka 195. stavka 2. PZ-a, „a što je nesumnjivo utjecalo na presudu“.

4.1. Drugi dio zahtjeva odnosi se na izreku i obrazloženje pobijane presude u odnosu na prekršajno djelo iz članka 38. stavka 1. ZRVOOMR-a (točka 1. izreke pobijane presude). Glavni državni odvjetnik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a. Naime, u pobijanoj je presudi u izreci navedeno da je osuđenoj SZ za djelo pod točkom 1. utvrđena novčana kazna 1.990,00 eura, a u obrazloženju pobijane presude (odlomak 6.) navedeno je da je „odredbom čl. 38. st. 4. u vezi st. 1 točka 2. Zakona o rednom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.500 do 3.000 kuna kazniti vozač ako prikriva, taji ili uništava podatke zabilježene na tahografskom listiću … ali sud istodobno za to prekršajno djelo … okrivljenoj utvrđuje novčanu kaznu u iznosu od 1990 EUR“. Stoga glavni državni odvjetnik smatra da je „izreka proturječna obrazloženju presude“ pa da je time ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a.

5. U pravu je glavni državni odvjetnik kada tvrdi da je (u odnosu na točku 1. izreke pobijane presude) počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. u vezi s člankom 221. stavkom 1. točkom 1. i člankom 221. stavkom 2. PZ-a jer je pravomoćna presuda donesena nakon provedenog žurnog postupka za koji nisu postojali zakonski uvjeti.

5.1. Naime, članak 221. PZ određuje uvjete za vođenje žurnog postupka. U stavku 1. točki 1. navedeno je da se žurni postupak vodi „za prekršaje za koje je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 1327,23 eura za fizičku osobu“ (ostali dio odredbe ispušten je jer se ne odnosi na ovu pravnu situaciju). U stavku 2. članka 221. PZ-a određeno je da se žurni postupak „može provesti na prijedlog tužitelja i za prekršaje kod kojih je propisana kazna veća od one navedene u stavku 1. točki 1. ovoga članka, ali u tom slučaju općinski sud ne može izreći veću kaznu od one predviđene u stavku 1. točki 1. ovoga članka“.

5.2. Iz pobijane presude proizlazi da je u žurnom postupku osuđena SZ kao fizička osoba obrtnik u točci 2. pobijane presude proglašena krivom za prekršaj za koji je prema članku 236. stavku 4. ZSPC-a propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura. Budući da je maksimum propisana kazna za prekršaj za koji je osuđenica proglašena krivom i osuđena (1.990,00 eura) veći od maksimuma novčane kazne kada je moguće provesti žurni postupak (1.327,23 eura), to nije bilo zakonskih uvjeta iz članka 221. stavka 1. točke 1. PZ-a za vođenje žurnog postupka. Uvjeti za provođenje žurnog postupka bi ipak postojali da je, kako to propisuje članak 221. stavak. 2. PZ-a, tužitelj stavio prijedlog za provođenje žurnog postupka. Međutim, ovlašteni tužitelj taj prijedlog nije stavio pa je glavni državni odvjetnik u pravu kada tvrdi da je pobijanom presudom na štetu osuđenika počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. PZ-a jer su pogrešno primijenjene odredbe članka 221. stavka 1. točke 1. i stavka 2. PZ-a. Nepravilna primjena navedenih odredbi u članku 221. PZ-a utjecala je na presudu jer je vođenje žurnog postupka (postupka bez vođenja rasprave) u situaciji kada za to ne postoje zakonski uvjeti imalo za posljedicu donošenje osuđujuće presude.

6. Također je osnovan zahtjev u dijelu u kojem se navodi da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a. U zahtjevu se naime tvrdi da postoji proturječe između izreke i obrazloženja jer je u izreci osuđenici za djelo pod točkom 1. utvrđena novčana kazna 1.990,00 eura, a u obrazloženju (odlomak 6.) se tako utvrđena novčana kazna obrazlaže okolnošću da je za prekršaj za koji je osuđenica proglašena krivom u zakonu predviđena novčana kazna od 1.500,00 do 3.000,00 kuna.

6.1. Doista, proturječje između izreke i obrazloženja presude postoji kada se u izreci osoba osuđuje na novčanu kaznu u eurima, a u obrazloženju se izricanje takve kazne obrazlaže okolnošću da je zakonom predviđena kazna u kunama, a pritom još i postoji velika razlika u visini utvrđene novčane kazne u eurima i novčane kazne u kunama za koju se navodi da je propisana primijenjenom odredbom. Time je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a.

6.2. Osim toga, iako glavni državni odvjetnik to ne navodi u zahtjevu, radi pravilne primjene zakona ubuduće i pravilnog postupanja u ovom predmetu, treba upozoriti na sljedeće. Pobijanom presudom osuđenica je u točci 1. proglašena krivom za prekršaj koji je kažnjiv po članku 38. stavku 4. ZRVOOMR-a. Međutim, prema ZRVOOMR-u kojeg je, prema uvodu pobijane presude primijenio Općinski sud u Splitu, članak 38. je „prestao važiti“ danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. (članak 43. prijelaznih i završnih odredbi ZRVOOMR-a). Iz toga slijedi da je Općinski prekršajni sud u Splitu izričući novčanu kaznu primijenio odredbu koja u vrijeme donošenja odluke nije postojala, odnosno nije bila na snazi.

6.2.1. Prekršaj za koji je osuđenica osuđena na novčanu kaznu u ZRVOOMR-u kažnjiv je prema članku 38.a i to u stavku 3. članku 38.a ZRVOOMR-a, ali je za fizičku osobu obrtnika koja počini prekršaj propisana novčana kazna od 3.310,00 do 6.630,00 eura.

6.2.2. Nadalje, u vrijeme počinjenja prekršaja (4. ožujka 2022.) na snazi je bio Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 75/2013., 36/2015. i 46/2017., a koji je stupio na snagu 12. svibnja 2017.). Prema tom zakonu, za prekršaj za koji je osuđenica osuđena na novčanu kaznu u članku 38. stavku 4. bila je propisana novčana kazna od 15.000,00 do 40.000,00 kuna. Drugim riječima, niti u vrijeme počinjenja prekršaja, a ni u vrijeme presuđenja, nije bio na snazi zakon koji bi u članku 38. stavku 4. imao propisanu kaznu od 1.500,00 do 3.000,00 kuna kako se to navodi u odlomku 6. pobijane presude.

7. Imajući na umu sve navedeno, zahtjev je osnovan pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti. Općinski prekršajni sud u Splitu će ponoviti suđenje nakon čega će donijeti novu odluku vodeći računa o svim okolnostima na koje je ovdje upozoren, zatim o činjenici da je 1. siječnja 2023. u Republici Hrvatskoj uveden euro kao službena valuta (Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, „Narodne novine“ broj 57/2022. i 88/2022.), a posebno o načelu primjene blažeg propisa i vremenskog važenja prekršajnog zakonodavstva iz članka 3. PZ-a.

8. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao izreci na temelju članka 513. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. – 130/2020. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025.).

Zagreb, 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Kos