Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1844/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-450/2024-6 od 05. rujna 2025. godine, dana 10. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-450/2024-6 od 05. rujna 2025. godine u dijelu točke I izreke za dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos od 37,16 eura za razdoblje od 10. travnja 2020. godine do konačne isplate, te u točki II izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 37,16 eura, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. godine pa do konačne isplate, i to za razdoblje od 10. travnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do konačne isplate po stopi koja se za
svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu preostalog zatraženog iznosa glavnice od 308,13 eura, sa pripadajućim kamatama, kao i za više zatražene kamate za razdoblje od 22. srpnja 2011. godine do 10. travnja 2020. godine.
2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 44,17 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 05. rujna 2025. godine pa do konačne isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
3. Protiv te presude, u dijelu točke I izreke za dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos od 37,16 eura za razdoblje od 10. travnja 2020. godine do konačne isplate, te u točki II izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga koji je propisan odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud prvog stupnja u odnosu na pobijani dio presude u bitnome utvrđuje da je tužitelj u predmetnoj tužbi zatražio isplatu iznosa od ukupno 345,29 eura na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, ali da istome s obzirom na usvojeni prigovor zastare pripada pravo na isplatu iznosa od 37,16 eura, pa u tom dijelu usvaja tužbeni zahtjev, dok u preostalom dijelu odbija isti.
6. Nastavno utvrđuje da tužitelju na dosuđeni iznos od 37,16 eura pripada pravo na zatezne kamate koje teku od 10. travnja 2020. godine do isplate, tj. od podnošenja pisanog zahtjeva nadležnom Ministarstvu, u skladu s odredbama članaka 29. i 1103. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), slijedom čega usvaja njegov zahtjev po toj osnovi za naznačeno vremensko razdoblje, a u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate, odnosno odlučuje kako je naznačeno u točki I izreke pobijane presude.
6.1. Pri tome utvrđuje kako je tuženik u dopisu od 02. veljače 2023. godine djelomično priznao tužbeni zahtjev, ali da ta činjenica nije od utjecaja na tijek kamata, jer da je tuženik imao mogućnost, ukoliko se tužitelj nije suglasio s ponudom nespornog iznosa, taj iznos uplatiti na sudski depozit, čime bi tuženik ispunio svoju obvezu prema tužitelju, a da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije isplatio tužitelju nesporni iznos.
7. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, u vezi čega utvrđuje da je tužitelj u ovom postupku u cijelosti uspio u odnosu na osnovu, te djelomično u visini (11%), pa utvrđuje da je njegov uspjeh u parnici 55,50%, a da je tuženik uspio u sporu u omjeru od 44,50%, pa da tužitelju pripada razmjeran trošak ovog postupka u omjeru od 11%, tj. u sveukupnom iznosu od 44,17 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, pa odlučuje kao u točki II izreke pobijane presude.
8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.
9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelju na dosuđeni (nesporni) iznos od 37,16 eura pripada pravo na zatezne kamate koje teku od 10. travnja 2020. godine do isplate, tj. od podnošenja pisanog zahtjeva nadležnom Ministarstvu, u skladu s odredbama članaka 29. i 1103. ZOO-a, sve to iz razloga koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tuženika, pa su neosnovane tvrdnje žalitelja da bi tužitelju na naznačeni iznos pripadale zatezne kamate samo za razdoblje od 10. travnja 2020. godine do 02. veljače 2023. godine, kao dana kada je tužitelju ponudio zaključenje nagodbe na ukupan iznos od 47.078,40 eura, odnosno iznos od 37,16 eura po danu provedenom u pritvoru, kao i pozivanje na odredbe članaka 169. stavak 2., 184. stavak 1. i 185. stavak 1. i 2. ZOO-a, jer iz sadržaja tih odredbi ne proizlazi osnovanost potonjih žalbenih navoda.
10. Nisu osnovane niti tvrdnje tuženika da isti nije dao povod za podnošenje predmetne tužbe, odnosno da je tužitelj svojom krivnjom doveo do ovog parničnog postupka, jer okolnost da bi žalitelj već u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora ponudio tužitelju naknadu štete za pojedini dan proveden u pritvoru, a kraj činjenice da tuženik prije pokretanja ove parnice nije isplatio tužitelju nikakav iznos po toj osnovi, što je neovisno o protivljenju tužitelja mogao učiniti u skladu s odredbom članka 180. ZOO-a, ne znači da bi u konkretnom slučaju kod odlučivanja o naknadi parničnih troškova trebalo primijeniti odredbu članka 157. ZPP-a, jer je iz sadržaja odgovora na tužbu razvidno da se tuženik u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu.
11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio omjer uspjeha tužitelja i tuženika u predmetnom postupku, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP- a o parničnim troškovima odlučio kao u točki II izreke pobijane presude.
12. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
13. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Rijeci, 10. veljače 2026. godine
S U D A C :
Alen Perhat
