REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM
ZAGREBU
Zagreb-Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Povrv-573/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice specijalistice TN, u pravnoj stvari tužitelja Poslovno učilište Experta, Zagreb, Kneza Mislava 14, OIB: 67414818090, zastupanom po punomoćniku Draženu Lančiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene TND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku BN, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Crnkić Gotovac & Erceg d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, odvjetnice NN, tužene osobno i punomoćnika tužene BN, odvjetnika u [adresa], temeljem članka 335. stavak 4. ZPP-a, 10. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, poslovnog broja Ovrv-969/2020 od 9. studenoga 2020., u dijelu kojim je naloženo tužnoj TND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Poslovno učilište Experta, Zagreb, Kneza Mislava 14, OIB: 67414818090, iznos od 1.194,50 EUR (slovima: tisuću sto devedeset četiri eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.09.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, poslovnog broja Ovrv-969/2020 od 9. studenoga 2020., u dijelu kojim je tuženoj TND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo isplatiti tužitelju Poslovno učilište Experta, Zagreb, Kneza Mislava 14, OIB: 67414818090, iznos od 1.194,50 EUR (slovima: tisuću sto devedeset četiri eura i pedeset centi) uz zakonske zatezne kamate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija.
III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, poslovnog broja Ovrv-969/2020 od 9. studenoga 2020., u dijelu kojim je tuženoj TND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo isplatiti tužitelju Poslovno učilište Experta, Zagreb, Kneza Mislava 14, OIB: 67414818090, nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 264,58 EUR (slovima: dvjesto šezdeset četiri eura i pedeset osam centi) i predvidive troškove postupka u iznosu od 143,51 EUR (slovima: sto četrdeset tri eura i pedeset jedan cent) uz zakonske zatezne kamate.
IV. Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je 12. listopada 2020., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2.389,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka te je povodom navedenog prijedloga doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije iz [adresa], poslovnog broja Ovrv-969/2020 od 9. studenoga 2020.
2. U odnosu na citirano rješenje o ovrsi, tužena je izjavila prigovor (list 13-15), u kojem između ostaloga navodi da ne osporava da je dana 20. svibnja 2019. s tužiteljem zaključila Ugovor o stručnom usavršavanju – Menadžer za ljudske potencijele, predmet kojega je jednogodišnje usavršavanje uz naknadu od 2.389,00 EUR (18.000,00 kuna). Tužena nadalje navodi da je radi nastupa izvanrednih nepredvidivih okolnosti nastalih nakon sklapanja predmetnog ugovora, ispunjenje ugovora postalo nemoguće te da usluga nije izvršena, odnosno konzumirana. Naime, kako to ističe tužena imala je operativni zahvat radi kojeg je bila nesposobna za rad te time i u nemogućnosti pristupanja usavršavanju. Također, tužena ističe da je njezin suprug netom prije otpočinjanja usavršavanja pretrpio ozljedu kralježnice, da je njezina majka operirala karcinom, da svi žive u istom kućanstvu stoga se ona trebala brinuti o njima. Tužena ističe da je tužitelj o navedenim izvanrednim nepredvidivim okolnostima obaviješten, da radi navedenih okolnosti ugovor nije konzumiran te stoga tužitelj neosnovano nastoji naplatiti uslugu koja nikad nije izvršena.
3. Tužena u prigovoru na predmetno rješenje o ovrsi ističe da je pravovremeno obavijestila tužitelja o nemogućnosti usavršavanja s početkom u studenome 2019. još u rujnu 2019. i to odmah po nastupu okolnosti koje su dovele do nemogućnosti izvršenja ugovora. Tužena ističe da navedeno potvrđuje i e-mail korespondencija s tužiteljem. Nadalje tužena navodi da se uz pisanu korespondenciju u više navrata odvijala i direktna usmena korespondencija s ravnateljem gospodinom SN, kojemu je tužena dostavila potvrde o bolovanju zbog operativnog zahvata kao i suprugovu liječničku dokumentaciju uslijed nastale ozljede kralježnice. Isto tako, tužena ističe da je i neposredno prije samog sklapanja ugovora u svibnju 2019. u usmenom razgovoru s ravnateljem u prostorijama tužitelja obaviještena da ukoliko neće moći plaćati rate usavršavanja ili ako odustane nakon par predavanja navedeno neće imati za posljedicu sankcioniranje tužene u smislu penaliziranja, odnosno izravnog novčanog terećenja tužene. Zaključno, tužena predlaže da se stavi izvan snage predmetno rješenje o ovrsi te da se provede postupak kao po prigovoru protiv platnog naloga.
4. Tužitelj se podneskom od 15. rujna 2022. (list 31-32) očitovao na prigovor tužene. U citiranom podnesku tužitelj navodi kako smatra da bi zbog nepoznatih, nepovjerljivih podataka treće osobe bilo ugroženo načelo pacta sunt servanda, čime se uvodi iznimna pravna nesigurnost u obveznopravne odnose. Tužitelj ističe da je dostavljena medicinska dokumentacija tužene irelevantna i krajnje suspektna u pogledu bilo kakvih razloga za nemogućnost pohađanja školske nastave. Tužitelj nadalje ističe da je zakonski zastupnik tužitelja u više navrata pokušavao dogovoriti kompromisno rješenje, međutim u tim bi prilikama odnos tužene svaki put bio drzak i krajnje neugodan.
5. Nadalje, tužitelj ističe da je ispunio svoje obveze na način da je pravovremeno obavijestio tuženu o početku nastave, pripremio je predavanja, radne materijale te organizirao predavanja, odnosno predavače sukladno broju polaznika učilišta. Zaključno, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz dosudu parničnih troškova postupka tužitelju.
6. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem i razgledavanjem: preslike Ugovora o stručnom usavršavanju (Menadžer za ljudske potencijale) zaključenog između Poslovnog učilišta Experta, Zagreb, Kneza Mislava 14, zastupanog po ravnatelju ustanove SN i TND, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 20. svibnja 2019.; dalje u tekstu Ugovor (list 10-11), Izvadak iz poslovnih knjiga stanje na dan 21. rujna 2020. (list 12), e-mail korespondencije (list 17- 18), presliku povijesti bolesti Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice od 3. listopada 2019. (list 19), presliku uputnica izdanih na ime ŽN (list 20-22), presliku izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad na ime TND za razdoblje od 5. studenoga 2019. do 8. studenoga 2019. (list 23), presliku potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad (list 24), presliku izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad na ime TND za razdoblje od 1. listopada 2019. do 25. listopada 2019. (list 25), presliku otpusnog pisma KBC Zagreb, Zavoda za ginekološku kirurgiju i urologiju od 18. rujna 2019. (list 35-36), saslušan je zakonski zastupnik tužitelja SN na ročištu od 15. studenoga 2022. (list 37-39), saslušana je tužena kao stranka postupka na ročištu od 15. studenoga 2022. i na ročištu od 3. veljače 2025. (list 39-40, list 77-79), saslušan je svjedok ŽN na ročištu od 15. studenoga 2022. (list 40). Na ročištu od 3. veljače 2025. punomoćnica tužitelja navela je da odustaje od dokaznog prijedloga za dopunskim saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja iz kojeg razloga sud nije izveo navedeni dokaz.
7. Postupajući sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; - dalje: ZPP) te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.
8. Napominje se da je Općinski sud u Novom Zagrebu, 29. studenoga 2022., donio presudu kojom je između ostaloga ukinut u cijelosti kao neosnovan platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije iz [adresa], poslovnog broja Ovrv-969/2020 od 9. studenoga 2020. Povodom žalbe tužitelja, citirana presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gž-378/2023 od 20. kolovoza 2024. te je predmet vraćen na ponovno suđenje.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.389,00 EUR na ime jednogodišnjeg usavršavanja kod tužitelja za zanimanje menadžerica za ljudske potencijale u trajanju od jedne školske godine.
10. Između stranaka nije sporno da su sklopile Ugovor o stručnom usavršavanju (Menadžer za ljudske potencijale), kojim su stranke preuzele međusobna prava i obveze te da ugovor nikada nije konzumiran na način da bi tužena pohađala nastavu temeljem istog kod tužitelja. Između stranaka postupka sporno je pitanje je li tužena obavijestila tužitelja da radi nepredvidivih okolnosti neće moći pristupiti programu usavršavanja na vrijeme te zaključno jesu li u konkretnom slučaju nastupile izvanredne okolnosti koje su nastale nakon sklapanja predmetnog ugovora. Također, sporno je pitanje je li tužena u obvezi platiti utuženu tražbinu obzirom nikada nije zaista koristila usluge tužitelja.
11. Uvidom u presliku Ugovora o stručnom usavršavanju (Menadžer za ljudske potencijale) od 20. svibnja 2019. (list 10-11), utvrđeno je da su ugovorne strane suglasno utvrdile da je predmet ugovora izvedba naobrazbe, odnosno stručnog usavršavanja za zanimanje menadžerica za ljudske potencijale. Predmetnim ugovorom tužitelj se između ostaloga obvezao izdati tuženoj po uspješnom završetku usavršavanja uvjerenje o stručnom usavršavanju na temelju kojeg se zvanje upisuje u E-radnu knjižicu, izvoditi praktičnu naobrazbu, odnosno stručno usavršavanje prema programu Učilišta koje je verificirano od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, predati tuženoj skripte ili druge školske materijale iz redovnih kolegija usavršavanja, omogućiti tuženoj sudjelovanje na seminarima, savjetovanje i konzultacije s ravnateljem, predavačima i djelatnicima Učilišta.
12. Također, uvidom u citirani Ugovor utvrđeno je da ukupni iznos školarine nakon popusta iznosi 18.000,00 kuna (2.389,00 EUR), koju se tužena obvezala uplatiti u deset jednakih rata. Rata usavršavanja iznosi 1.800,00 kuna (238,90 EUR), prva rata trebala je dospjeti na naplatu 15. rujna 2019., dok zadnja rata dospijeva 15. lipnja 2020.
13. Iz e-mail korespondencije između tužene i tužitelja od 30. rujna 2019. (list 18 spisa), proizlazi da je tužena obavijestila tužitelja da su ona i suprug primorani odgoditi usavršavanje kod tužitelja, uslijed nastalih obiteljskih okolnosti radi kojih će se prolongirati početak usavršavanja. Nadalje, iz e-maila od 15. prosinca 2019. (list 17 spisa) koji je tužena uputila tužitelju proizlazi da je tužena obavijestila tužitelja o svojoj zdravstvenoj situaciji i zdravstvenoj situaciji supruga (ozljeda kralježnice) i majke (operacija karcinoma) te da je navela da radi navedenoga odustaje od usavršavanja.
14. Iz otpusnog pisma Zavoda za ginekološku kirurgiju i urologiju KBC Zagreb (list 35- 36) proizlazi da je tužena primljena 18. rujna 2019. radi planiranog operativnog zahvata, da je otpuštena 20. rujna 2019. na kućnu njegu uz preporuku mirovanja.
15. Nadalje iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad koji se odnose na tužiteljicu, proizlazi da je bolest tužiteljice trajala od 17. rujna 2019. do 25. listopada 2019. (list 25) te od 5. studenoga 2019. do 8. studenoga 2019. (list 23-24).
16. Saslušan kao zakonski zastupnik tužitelja SN na ročištu od 15. studenoga 2022. (list 37-39), naveo je da ga je tužena obavijestila o raskidu, odnosno o nemogućnosti pohađanja nastave zbog zdravstvenih razloga, ali ne na vrijeme. Nadalje je naveo da je školska godina počela 10. studenoga 2019., a po ugovoru je tužena trebala uplatiti obročno prvu ratu za školovanje do 15. rujna, pa 15. listopada i tako u 10 obroka. Ističe da je tužena reagirala tek na njegovo cirkularno pismo od 30. listopada 2019., koje je poslao svim polaznicima i to s obaviješću da ne može zbog zdravstvenih razloga pohađati nastavu u toj školskoj godini.
17. Zakonski zastupnik tužitelja SN, također je naveo da tužena nije uplatila nijedan obrok, da je spreman omogućiti tuženoj da u bilo kojoj školskoj godini konzumira nastavu, da je njegova obveza ugovore dostaviti u Ministarstvo znanosti i obrazovanja, da temeljem tih ugovora treba platiti i porez na dobit. Nadalje navodi da je predložio tuženoj, budući su ona i suprug bili potpisnici ugovora da jednoga obrišu, a da drugi konzumira nastavu u bilo kojoj školskoj godini, što se nije dogodilo. Također je naveo da predmetni ugovor nije nikada konzumiran, međutim da je imao određenih obveza i plaćanja po istom. Odgovarajući na upit tužene osobno, zakonski zastupnik tužitelja SN naveo je da je rekao tuženoj u svibnju 2019. prilikom potpisivanja ugovora da ukoliko se nešto do studenoga dogodi nepredviđenoga da mogu i raskinuti ugovor. Također, zakonski zastupnik tužitelja SN naveo je da ga tužena nije tražila da dostavi fakturu koji su njegovi troškovi, međutim da je i pitala on tada nije imao fakturu jer da se to radi krajem godine.
18. Saslušana kao stranka na ročištu od 15. studenoga 2022., tužena je navela kako nije sporno da je ugovor potpisan i da nije konzumiran. Tužena je nadalje navela da je obavijestila tužitelja o odustajanju e-mailom od 30. rujna 2019. te da nije uplatila niti jednu ratu. Budući joj je tužitelj rekao da mora platiti određene troškove, tužena navodi da ga je tražila da ispostavi fakturu sa njegovim troškovima što on nije dostavio. Također, tužena navodi da je razlog nepristupanja školovanju prvo bilo zdravstveno stanje majke, zatim njezino zdravstveno stanje i suprugovo jer da svi žive u istoj obitelji. Tužena je nadalje navela da je prvo bila spremna ljudski raščistiti ovo stanje i platiti troškove ako postoje, međutim da nije platila nikakav trošak jer nije dobila dokaz o trošku te da ugovor nije nikada konzumirala. Također, tužena je navela da je u to vrijeme čak bila spremna platiti prvu ratu ugovora ili bilo kakve troškove, da se pokušala dogovoriti s tužiteljem ali bezuspješno. Također, tužena je navela da u ugovoru nema članak o penalizaciji neispunjenja ugovora.
19. Svjedok ŽN na ročištu od 15. studenoga 2022., naveo je da prva rata nije plaćena jer je zakonski zastupnik tužitelja naveo da ne moraju platiti prvu ratu dok se ne konzumira ugovor, dok ne krenu u školu. Svjedok je nadalje naveo da je prva rata bila 15. rujna 2019., kada je supruga bila na operaciji u bolnici, dok je on imao zdravstvenih problema s kralježnicom. Također, svjedok je naveo da supruga ima problema sa zdravljem od rujna 2019., dok su problemi nastali u kolovozu te da je punici dijagnosticiran rak dojke negdje u kolovozu 2019.
20. Na ročištu održanim pred ovim sudom 3. veljače 2025. (list 77-79), tužena je saslušana dopunski kao stranka, dok je punomoćnica tužitelja navela da odustaje od dokaznog prijedloga za dopunskim saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja.
21. Tužena je na ročištu od 3. veljače 2025., navela da je u svibnju 2019. sa suprugom u prostorijama tužitelja vodila razgovor sa SN, koji joj je rekao da će samo formalnosti radi navesti dospijeća rata, da nema nikakve veze ako ne plati prvu ili drugu ratu, da može platiti i tri rate odjednom. Nadalje je tužena navela da je gospodina SN pisanim putem 30. rujna 2019., obavijestila o odgodi usavršavanja, međutim da joj gospodin SN nije ponudio novi termin školovanja. U odnosu na svoju zdravstvenu situaciju, tužena je navela da je u kolovozu imala dva mioma na maternici, anemiju, hipoglikemiju te da joj je liječnik otvorio bolovanje 17. rujna 2019. Tužna je nadalje navela da je ona prva obavijestila gospodina SN sa zamolbom za odgodu školovanja, koji joj je izrijekom rekao da shvaća njenu situaciju te da u odnosu na nju postoje razlozi za neplaćanje novčane obveze radi neispunjenja.
22. Također, tužena je navela da joj je gospodin SN rekao da suprug mora izvršiti plaćanje ili ide na sudski proces, obzirom je i suprug imao drugi ugovor o stručnom usavršavanju s tužiteljem. Isto tako, tužena je navela da nije platila prvu ratu 15. rujna 2019., radi dogovora koji je imala sa gospodinom SN na sastanku u svibnju 2019., da nije obavijestila da neće platiti prvu ratu prije 15. rujna 2019. jer da se nije sjetila uslijed zdravstvene i financijske situacije u kojoj se našla, da je 18. rujna 2019. išla na operaciju te da je obavijestila tužitelja 30. rujna 2019., odnosno mjesec i pol prije početka predavanja.
23. Sud je prihvatio kao istinit iskaz zakonskog zastupnika tužitelja SN, osim u dijelu u kojem navodi da je tužena reagirala tek na njegovo cirkularno pismo od 30. listopada 2019., da ne može zbog zdravstvenih razloga pohađati nastavu u toj školskoj godini, obzirom je iz e-maila od 30. rujna 2019. (list 17-18 spisa) razvidno da ga je tužena i ranije obavještavala o svojoj zdravstvenoj situaciji.
24. Sud je prihvatio iskaz tužene s ročišta od 15. studenoga 2022., kao i s ročišta od 3. veljače 2025., kao istinite, izuzev u dijelu u kojem navodi da od studenoga 2019. i cijelu 2020. nije pohađala nastavu kod tužitelja, jer da je 15. prosinca 2019. od tužitelja dobila prijedlog za ovrhu, obzirom iz spisa proizlazi da je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen 12. listopada 2020. Nadalje, sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka ŽN, obzirom je isti u skladu s drugim dokazima provedenim tijekom postupka.
25. Člankom 369. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; dalje ZOO), određeno je da ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. Stavkom 3. određeno je da strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze.
26. Člankom 370. ZOO, određeno je da je strana koja je ovlaštena zbog promijenjenih okolnosti zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora dužna o svojoj namjeri obavijestiti drugu stranu čim sazna da su takve okolnosti nastupile, a ako to ne učini, odgovara za štetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme priopćen.
27. Člankom 371. ZOO, određeno je da pri odlučivanju o izmjeni ugovora, odnosno o njegovu raskidu sud će se rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koja proizlazi iz ugovora ili zakona, o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima obiju strana.
28. U konkretnom slučaju Ugovor o stručnom usavršavanju između tužitelja i tužene zaključen je 20. svibnja 2019., kojim je ugovorena školarina od 2.389,00 EUR, koju je tužena trebala platiti u deset jednakih rata od po 238,90 EUR, s time da je prva rata trebala dospjeti 15. rujna 2019. dok je zadnja trebala dospjeti do 15. lipnja 2020. U svibnju 2019. kada je potpisan predmetni ugovor, tužena je vodila i usmene razgovore vezano za isti sa zakonskim zastupnikom tužitelja SN, što proizlazi iz iskaza navedenoga sa ročišta od 15. studenoga 2022. (list 38-40), kao i iskaza tužene s ročišta od 3. veljače 2025. (list 77-79). Iz iskaza tužene s ročišta od 3. veljače 2025. proizlazi kako je sa zakonskim zastupnikom tužitelja i usmeno razgovarala o plaćanju ugovorom preuzetih obveza te da joj je isti naveo da su datumi dospijeća rata navedeni samo radi formalnosti, da neće predstavljati problem i ako će se rate plaćati drugim redoslijedom. Nadalje, iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja s ročišta od 15. studenoga 2022., između ostaloga proizlazi da je rekao tuženoj da je moguće da se nju ili njezina supruga koji je također bio potpisnik drugog ugovora o usavršavanju obriše, a da drugi konzumira nastavu sada ili u bilo kojoj školskoj godini što se nije dogodilo. Također, iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je rekao tuženoj u svibnju 2019. prilikom potpisivanja ugovora da ukoliko se nešto do studenoga dogodi nepredviđenoga da je moguće i raskinuti ugovor.
29. Iz iskaza tužene s ročišta od 3. veljače 2025., proizlazi da je u kolovozu 2019. imala dva mioma na maternici, anemiju, hipoglikemiju te je 18. rujna 2019. išla i na operativni zahvat, što proizlazi i iz Otpusnog pisma KBC Zagreb, Zavoda za ginekološku kirurgiju i urologiju od 18. rujna 2019. (list 35-36). Također, osim za vlastitu zdravstvenu situaciju, tužena je imala brigu oko majke koja je oboljela od karcinoma te za supruga radi bolesti kralježnice, obzirom svi žive u istom kućanstvu. E-mailom od 30. rujna 2019. (list 17-18 spisa), dakle petnaest dana nakon što je dospjela prva rata temeljem predmetnog ugovora, tužena je obavijestila tužitelja o obiteljskim okolnostima radi kojih ne može pristupiti usavršavanju.
30. Tijekom sklapanja svakog ugovora postoje okolnosti (činjenice) koje suugovaratelji uzimaju u obzir pri donošenju odluke o sklapanju ugovora te nakon sklapanja ugovora, isti stvara prava i obveze za ugovorne strane. U određenim situacijama nakon sklapanja ugovora mogu nastati okolnosti koje ugovornoj strani i bez njezine odgovornosti bitno otežavaju ispunjenje, odnosno dovedu do značajne neravnoteže u položaju ugovornih strana. U konkretnom slučaju, životno je i logično uvjerljivo da prilikom sklapanja predmetnog ugovora tužena nije imala saznanja o tome da je njezino vlastito zdravstveno stanje ugroženo, kao i zdravstveno stanje njezina supruga.
31. Tuženoj je radi zdravstvenog stanja zakazan operativni zahvat za 18. rujna 2019. Prema ocjeni ovog suda, operativni zahvat iako je obavljen na tuženoj 18. rujna 2019., određen je i obavljen radi zdravstvenog stanja tužene koje je nastalo i ranije od navedenog datuma. U trenutku promjene okolnosti, kao što je zdravstveno stanje sagledavanje dugoročnih posljedica te posljedično mogućnosti ispunjavanja preuzetih obveza koje zahtijevaju osobno sudjelovanje nije nužno moguće unutar kraćeg vremenskog razdoblja. Slijedom navedenoga, prema ocjeni ovog suda nije životno ni logično uvjerljivo da bi pogođena strana odmah po samom saznanju za zdravstvenu ugroženost mogla odlučiti o tome hoće li radi navedenoga zahtijevati raskid ugovora. Naime, okolnosti se mogu mijenjati i postupno. Polazeći od navedenoga,za ispunjenje obveze obavješćivanja u smislu članka 370. ZOO, bilo bi dostatno obavijestiti suugovaratelja o promjeni okolnosti i mogućnosti postavljanja zahtjeva za raskid odnosno izmjenu ugovora, a ne nužno odmah zahtijevati i pisani raskid ugovora.
32. Tužena je o okolnostima nastalim nakon zaključenja predmetnog ugovora obavijestila tužitelja e-mailom od 30. rujna 2019. Prema izvješćima o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 23-25), bolest tužene trajala je od 17. rujna 2019. do 25. listopada 2019. te od 5. studenoga 2019. do 8. studenoga 2019., dok je školska godina trebala početi 10. studenoga 2019. Prema ocjeni ovog suda, kako je to ranije u obrazloženju presude navedeno opće zdravstveno stanje nije egzaktno mjerljiva kategorija čije bi promjene bilo moguće nedvojbeno utvrditi po danima.
33. Iz iskaza tužene s ročišta od 3. veljače 2025. između ostaloga proizlazi i da je zakonski zastupnik tužitelja SN naveo tuženoj da shvaća njezinu situaciju te da u odnosu na nju postoje razlozi za neplaćanje novčane obveze, ali da njezin suprug mora izvršiti plaćanje ili ide na sudski proces. Ponovno se napominje da je i zakonski zastupnik tužitelja na ročištu od 15. studenoga 2022. naveo da je predložio tuženoj da budući su ona i suprug imali skopljene ugovore da jednoga obrišu.
34. Prema ocjeni ovog suda, na strani tužene došlo je do promijenjenih okolnosti vezano za njezinu zdravstvenu situaciju, koje su prema izvješćima o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad trajale do zaključno 8. studenoga 2019. Slijedom navedenoga, izvanredne okolnosti na koje se tužena poziva trajale su ograničeno razdoblje, uvažavajući da je predmetni Ugovor o stručnom usavršavanju sklopljen 20. svibnja 2019., da su zdravstveni problemi tužene započeli u kolovozu 2019. te je prestanak privremene nesposobnosti/spriječenosti za rad utvrđen s datumom 8. studenoga 2019. Sud je uzeo u obzir i okolnost da, iako su izvanredne okolnosti na koje se tužena poziva vremenski trajale ograničeno razdoblje, njihovo djelovanje nije nužno iscrpljeno samim istekom tog razdoblja. Naime, kada se izvanredne okolnosti odnose na zdravstveno stanje osobe, sud nalazi da se njihovi učinci ne mogu uvijek precizno vremenski omeđiti niti kvantificirati na način usporediv s drugim objektivno mjerljivim zaprekama. Sud prihvaća da zdravstvene okolnosti i nakon prestanaka njihove akutne faze, mogu ostaviti dugotrajnije posljedice koje utječu na sposobnost osobe da u punom opsegu sudjeluje u ugovornim obvezama koje zahtijevaju kontinuirani angažman, prisutnost i mentalnu koncentraciju, kakav je slučaj kod programa stručnog usavršavanja.
35. Također, prilikom donošenja odluke sud je uzeo u obzir i da za razdoblje nakon 8. studenoga 2019., tužena nije predložila niti su provedeni dokazi iz kojih bi proizlazilo da su u tom kasnijem razdoblju izvanredne okolnosti imale takav intenzitet da bi opravdale potpuno oslobođenje od obveze plaćanja školarine. Sud navedenu okolnost cijeni kao relevantnu pri primjeni načela savjesnosti i poštenja u konkretnom slučaju, a ne kao samostalan razlog za potpuno oslobođenje tužene od obveze plaćanja školarine.
36. Naime, polazeći od činjenice da je dio ugovornog razdoblja protekao bez dokazanog postojanja izvanrednih okolnosti, prema ocjeni suda nema osnove za oslobođenje tužene od plaćanja cjelokupnog iznosa školarine. Sud je uzeo u obzir da su izvanredne okolnosti ipak postojale u dijelu ugovornog razdoblja te se stoga ocjenjuje opravdanim umanjenje obveze tužene u polovici dijela iznosa za plaćanje školarine. Sud je uzeo u obzir i navode zakonskog zastupanika tužitelja upućene tuženoj iz kojih sadržajno proizlazi da je rekao tuženoj u svibnju 2019. prilikom potpisivanja predmetnog ugovora, da ako se nešto do studenoga dogodi nepredviđenog da mogu i raskinuti ugovor. Prema ocjeni suda, tužena je oslanjajući se na takve izjave, mogla u dobroj vjeri očekivati da neće snositi puni financijski teret ugovorne obveze u situaciji u kojoj zbog nepredviđenih okolnosti ne bi mogla sudjelovati u programu stručnog usavršavanja.
37. Prilikom odlučivanja sud je uzeo u obzir i interse tužitelja te činjenicu da je tuženoj ponudio mogućnost da program stručnog usavršavanja može i kasnije pohađati. Naime, notorno je da je tužitelj osnovan kao trgovačko društvo radi ostvarivanja dobiti, kao i da je tužitelj u okviru Ugovora o stručnom usavršavanju bio dužan unaprijed organizirati i financirati izvođenje programa, uključujući angažman predavača, izradu i distribuciji skripti i druge povezane troškove koji su u znatnoj mjeri vezani uz broj polaznika i ne ovise isključivo o pojedinačnom sudjelovanju tužene. Također, sud je uzeo u obzir da tužitelj ima trošak prostora u kojem se predavanja održavaju, bilo da je isti kupio ili je u zakupu istoga, uključujući i režijske troškove.
38. Nadalje, sud je prilikom donošenje odluke uzeo u obzir i interes tužene da ne snosi puni financijski teret u situaciji u kojoj su izvanredne okolnosti objektivno utjecale na mogućnost ispunjenja ugovora o određenom razdoblju. Imajući u vidu prirodu Ugovora o stručnom usavršavanju te ograničeno djelovanje izvanrednih okolnosti, kao i raspodjelu rizika koja proizlazi iz ugovora, sud ocjenjuje da je pravično da tužena snosi polovicu iznosa ugovorene školarine, dok se u preostalom dijelu njezina obveza umanjuje. Takva odluka, prema ocjeni suda postiže razmjernu ravnotežu između suprotstavljenih interesa stranaka, posebice imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu u suprotnosti pravo i nepravo, nego dva prava koja je potrebno uravnotežiti.
39. Slijedom navedenoga, sud je odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva uzeo u obzir kriterije iz članka 371. ZOO, dakle načelo savjesnosti i poštenja, svrhu ugovora, podjelu rizika za stranke kao i njihove interese te trajanje i djelovanje izvanrednih okolnosti. Prema ocjeni suda, obje su stranke u trenutku sklapanja ugovora postupale u dobroj vjeri te niti jedna strana nije mogla razumno predvidjeti nastup izvanrednih okolnosti koje su kasnije utjecale na ispunjenje ugovora. Sud je uzeo u obzir da je tužena imala opravdano očekivanje temeljeno na izjavama zakonskog zastupnika tužitelja da u slučaju nepredviđenih okolnosti neće snositi puni financijski teret školarine, dok je tužitelj s druge strane imao opravdano očekivanje da će ugovorne obveze biti ispunjene makar u pretežitom dijelu ugovornog razdoblja. Sud je uzeo u obzir i svrhu Ugovora o stručnom usavršavanju, odnosno omogućavanje kontinuiranog stjecanja znanja i vještina kroz organizirani program edukacije te stjecanje zanimanja;" Menađžerica za ljudske potencijale", koje se po uspješnom završetku usvršavanja upisuje u E-radnu knjižicu te činjenicu da je navedeno u konkretnom slučaju u potpunosti izostalo. Sud je uzeo u obzir da je svrha sklopljenog ugovora i osiguranje financijskih pretpostavki od strane tužitelja za provođenje usavršavanja i u konačnici stjecanje dobiti. Slijedom navedenoga, prema ocjeni ovog suda potpuno oslobođenje tužene od obveze plaćanja školarine ne bi bilo u skladu s ciljem ugovora, jedanko kao što ne bi bilo opravdano ni obvezivanje tužene na plaćanje punog iznosa školarine.
40. Iz sadržaja ugovora o stručnom usavršavanju, kao i naknadno vođenim razgovorima tužene i zakonskog zastupnika tužitelja ne proizlazi da bi rizik nastupa izvanrednih okolnosti trebao u cijelosti snositi bilo tužitelj bilo tužena. Sud nalazi da je riječ o riziku koji po svojoj prirodi pripada objema ugovornim stranama, pri čemu tužitelj snosi organizacijski i poslovni rizik provedbe programa, a tužena rizik osobnih okolnosti koje mogu utjecati na njezino sudjelovanje.
41. Iako su izvanredne okolnosti na koje se tužena poziva vremenski trajale ograničeno razdoblje (zadnji dan spriječenosti/nesposobnosti za rad tužene utvrđen je s danom 8. studenoga 2019.), sud prihvaća da su po svojem djelovanju, s obzirom na njihovu zdravstvenu narav mogle ostaviti dugotrajnije posljedice koje se ne mogu u potpunosti precizno vremenski ni kvantitativno odrediti. Istodobno, sud utvrđuje da nije dokazano da su te okolnosti tijekom cijelog preostalog ugovornog razdoblja onemogućavale ispunjenje ugovora, zbog čega ne postoji osnova za potpuno oslobođenje tužene od obveze plaćanja dijela školarine.
42. Sud je uzeo u obzir interes tužitelja da mu bude plaćena ugovorena školarina, osobito radi pokrića troškova organizacije i izvođenja programa, kao i interes tužene da ne snosi puni financijski teret u situaciji u kojoj su izvanredne okolnosti ipak objektivno utjecale na njezinu mogućnost sudjelovanja u programu. Prema ocjeni suda oba su interesa legitimna i pravno zaštićena te nijedan od njih ne može u potpunosti prevladati.
43. Također, sud je u ovom postupku cijenio izjave i ponašanje ugovornih strana nakon sklapanja ugovora, posebice e-mail korespondenciju između stranaka, kao i izjave zakonskog zastupnika tužitelja upućene tuženoj nakon sklapanja ugovora. Prema ocjeni ovog suda, izjava zakonskog zastupnika tužitelja da ako se nešto do studenoga dogodi nepredviđenoga da mogu i raskinuti ugovor, mogla je objektivno stvoriti opravdano očekivanje tužene u pogledu posljedica nastupa izvanrednih okolnosti. Međutim, navedena izjava nije dosegla razinu jasnog i nedvojbenog sporazuma o izmjeni ugovora, niti da bi došlo do raskida ugovora po samom zakonu. Sllijedom navedenoga, sud navedenu izjavu ne cijeni kao pravnu osnovu za izmjenu ili prestanak ugovora, već kao okolnost koja je relevantna pri primjeni kriterija kod donošenja odluke u smislu članka 371. ZOO., dakle pri odmjeravanju pravičnog učinka ugovorne obveze u konkretnom slučaju.
44. Nadalje, ističe se da činjenica što niti jedna strana nije pokrenula postupak radi raskida ili izmjene ugovora upućuje na zaključak da su obje stranke, unatoč nastupu izvanrednih okolnosti smatrale da ugovorni odnos i dalje postoji te da ga je potrebno razriješiti unutar postojećeg ugovornog okvira te je stoga sud dužan uzimajući u obzir kriterije iz članka 371. ZOO, prilagoditi učinke ugovorne obveze.
45. Cijeneći sve navedene kriterije u njihovoj ukupnosti, prema ocjeni suda u konkretnom slučaju pravično je i razmjerno da svaka ugovorna strana snosi polovicu ugovorenog iznosa školarine, čime se postiže uravnotežena raspodjela tereta izvanrednih okolnosti i očuvanje ravnoteže prava i obveza ugovornih strana.
46. Slijedom svega navedenoga, prema ocjeni ovog suda tužitelj osnovano potražuje iznos od 1.194,50 EUR na ime iznosa polovice ugovorenog iznosa školarine za 5 ugovorenih rata od ukupno deset ugovorenih rata, na koje se tužena obvezala ugovorom, dok zahtjev tužitelja za isplatom preostalih pet rata ukupnog iznosa od 1.194,50 EUR nije osnovan. Primjenom članka 451. stavak 3. ZPP, platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi valjalo je održati na snazi za iznos od 1.194,50 EUR, dok je platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi valjalo ukinuti za preostali iznos od 1.194,50 EUR. Odluka o kamatama temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO. te je stoga odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.
47. U točki III. izreke presude ovaj sud ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Adžije iz [adresa], poslovnog broja Ovrv-969/2020 od 9. studenoga 2020., u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 264,58 EUR i predvidive troškove postupka u iznosu od 143,51 EUR s pripadajućim kamatama. Naime, člankom 164. stavak 4. ZPP, propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenoga, u smislu članka 451. stavak 3. ZPP, sukladno kojoj će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, odlučeno je i kao u točki III. izreke presude.
48. Odluka da svaka stranka snosi svoje troškove postupka temelji se na ocjeni suda o djelomičnom uspjehu obiju stranaka u ovom postupku, kao i na posebnim okolnostima slučaja. Naime, tužitelj je uspio sa tužbenim zahtjevom u dijelu u kojem je sud utvrdio obvezu tužene na plaćanje dijela školarine, dok tužena nije uspjela u zahtjevu za potpuno oslobođenje od plaćanja. Istodobno, tužitelj nije uspio u dijelu u kojem je zahtijevao isplatu cjelokupnog iznosa školarine. U konkretnom slučaju sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir stvarnu narav spora u kojem je odluka donesena uzimajući u obzir načelo pravičnosti i razmjernosti, a ne kvantitativni uspjeh stranaka. Slijedom navedenoga, sud je u smislu članka 154. stavak 2. ZPP, uzeo u obzir okolnosti zbog kojih je svaka od stranaka u bitnome dijelu imala opravdan razlog za vođenje postupka. Pri tome je sud posebno cijenio da je spor proizašao iz izvanrednih okolnosti koje nijedna od stranaka nije uzrokovala, kao i da je konačna odluka rezultat sudske ocjene pravične raspodjele tereta ugovornog odnosa, a ne jasnog pretežitog uspjeha jedne strane. U takvim okolnostima, sud nalazi da je u konkretnom slučaju svrhovito da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, čime se izbjegava dodatno opterećenje bilo koje strane i postiže uravnotežena zaštita njihovih interesa te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.
49. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 10. veljače 2026.
SUDAC:
Berislav Zaninović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP- a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženoj po punomoćniku
- spis