REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3678/2024-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Filip Gereci, odvjetnik u Zagrebu, Folnegovićeva ulica 6/b, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, nakon održane usmene i javne rasprave, 10. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 141-02/22-03/03354596739, URBROJ: 341-99-06/2-22-007561, broj spisa: 485271 od 10. srpnja 2024.
II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/19-03/03354596739, URBROJ: 341-25-06/2- 19-49157 od 26. listopada 2021.
III Utvrđuje se da je kod tužiteljice pripadnice borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane nastao potpuni gubitak radne sposobnosti kao posljedica 100% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta u ratu u Bosni i Hercegovini.
IV Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od šezdeset dana od dostave pravomoćne presude u odnosu na tužiteljicu utvrdi pripadajući iznos invalidske mirovine.
V Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora od 2.300,00 eur (dvijetisućetristo eura) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 141-02/22-03/03354596739, URBROJ: 341-99-06/2-22- 007561, broj spisa: 485271 od 10. srpnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u
Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/19-03/03354596739, URBROJ: 341-25-06/2-19- 49157 od 26. listopada 2021. kojim je tužiteljici pripadnici borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, dijelom kao posljedica 50% bolesti zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini, a dijelom kao posljedica 50% bolesti izvan ratnih okolnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 30. rujna 2020. u svoti od 1.608,47 kn mjesečno, umjesto koje je određena najniža mirovina u svoti od 2.175,21 kn mjesečno.
2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je u prethodnom upravnom sporu broj Us I-1120/2022-8 od 24. studenog 2022. presudom poništeno rješenje tuženika od 18. ožujka 2022., jer rješenje nije bilo obrazloženo, pa je tuženik u ponovljenom postupku donio drugostupanjsko rješenje koje se osporava ovom tužbom.
3. Ističe da je nesporno da tužiteljica prije rujna 1992. nije imala nikakvih psihičkih tegoba, pa je logično za očekivati da kod tužiteljice ne bi došlo do gubitka radne sposobnosti da nije bilo rata, te unatoč činjenici da je tužiteljici priznat vojni invaliditet od 80% tuženik smatra da 50% psihičke bolesti kod tužiteljice nema veze s ratnim zbivanjima, pa je ponovno izostalo valjano obrazloženje zbog čega je utvrđen uzrok omjera invalidnosti od 50%.
4. Predlaže sudu da provede vještačenje po sudskom vještaku specijalistu psihijatru te po potrebi i po drugim specijalistima.
5. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i tužiteljici prizna pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti 100% kao posljedica bolesti zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini te da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, opisuje kronologiju događaja te smatra da je tuženik pravilno utvrdio da kod tužiteljice postoji potpuni gubitak radne sposobnosti u navedenom omjeru, a sa čime je bilo suglasno i Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja u nalazu i mišljenju od 4. srpnja 2024.
7. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
8. Tužbeni zahtjev je osnovan.
9. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).
10. Na raspravi sud je saslušao sudskog vještaka specijalista psihijatrije dr. med. Gordana Makarića, koji je ostao kod danog nalaza i mišljenja i kod obrazloženja.
11. Na poseban upit suda smatra li da je shizoafektivni poremećaj uzrokovan kod tužiteljice ratnim okolnostima odgovara da se radi o takvom sui generis poremećaju za kojeg on ne može utvrditi jesu li uzrok ratne okolnosti jer se radi o pravoj i trajnoj duševnoj bolesti koja je uzrokovana kako hereditarnim tako i biološkim, psihološkim i socijalnim uzrocima, ali smatra da ne može utvrditi suprotno da bolest ne bi bila uzrokovana samo ratnim okolnostima. Naime, moguće je da bolest nije bila izražena do doživljavanja stresnih okolnosti tijekom rata koje su predstavljale okidač za pojavu simptomatike, no bolest bi se sigurno pojavila. Prema kriterijima Liste o utvrđivanju postotka oštećenja organizma HRVI također postoji oštećenje s naslova psihoza, a navedeni poremećaj nastao kod tužiteljice bi spadao u vrstu psihoza. Činjenica je da je tužiteljica potpuno nesposobna za rad i da se bolest javila tijekom ratnih okolnosti.
12. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
13. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.
14. Pri donošenju presude, sud je uzeo u obzir činjenično stanje utvrđeno prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Gordana Makarića koji je pribavljen u ovom upravnom sporu, a u kojem je vještak na temelju medicinske dokumentacije ocijenio da tužiteljica boluje od prave i trajne duševne bolesti shizoafektivnog poremećaja (F25), te nisu nađene uvjerljive simptomatike koje bi govorile u pravcu Sy borderline jer su prave i trajne duševne bolesti svojom simptomatikom hijerarhijski nadređene simptomatici drugih psihičkih poremećaja, pa i simptomatici poremećaja ličnosti zbog čega je omjer invalidnosti, odnosno postotak psihičke bolesti shizoafektivnog poremećaja (F25), koja uzrokuje invalidnost kod tužiteljice 100%.
15. Iz navedenog razloga, sud je riješio o pravu tužiteljice na način da je prihvatio kao potpuno i pravilno činjenično stanje utvrđeno u ovom upravnom sporu u odnosu na ratni uzrok invalidnosti tužiteljice, uzevši u obzir da je i u upravnom postupku utvrđeno da shizoafektivni poremećaj (F25) uzrokuje kod tužiteljice potpuni gubitak radne sposobnosti u omjeru 50% u svezi ratnih okolnosti kao endogeni proces, dok bolest koja nije u svezi ratnih okolnosti uzrokuje potpuni gubitak radne sposobnosti u omjeru od 50% zbog primarnog poremećaja osobnosti zbog dijagnoze Sy borderline koja predstavlja primarni disocijalni poremećaj osobnosti i stoga jezgru bolesti zbog čega je izloženost ratnim stresovima pokrenula psihički status prema psihotičkom poremećaju koji se prema simptologiji i praćenju definira kao endogeni proces.
16. Naime, vještak je na temelju svog najboljeg znanja i opće poznatih medicinskih činjenica došao do suprotnog zaključka da su prave i trajne duševne bolesti potput shizofrenije ili shizoafektivnog poremećaja svojom simptomatikom hijerarhijski nadređene simptomatici drugih psihičkih poremećaja, pa i simptomatici poremećaja ličnosti te analizom podataka iz priložene medicinske dokumentacije nije nađena uvjerljiva simptomatika koja bi govorila u pravcu Sy borderline, a u kliničkoj praksi je poznato da u nekih bolesnika prođe i duže vremensko razdoblje prije nego što se dijagnoza konačno definira.
17. Obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu, sud je naložio tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora za provedeno neovisno sudsko vještačenje u iznosu od 300,00 eur, za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eur i za pristup na ročište u iznosu od 1.000,00 eur sukladno Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), a što iznosi ukupno 2.300,00 eur.
18. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 10. veljače 2026.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Filip Gereci, putem e-kom.
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, putem e-kom.
3. U spis
