Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-50/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. ĐF, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kov-41/2026-6 od 3. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okr. ĐF, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Kov-41/2026-6 od 3. veljače 2026., na temelju čl. 127. st. 4. u svezi čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25 – dalje: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv okr. ĐF iz zakonske osnove predviđene odredbom čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog osnovane sumnje na učin kaznenog djela protiv pravosuđa – neizvršavanje sudske odluke iz čl. 311. st. 2. KZ/11.

1.1. U vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato je vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode, odnosno od 7. siječnja 2026. od 16,40, pa nadalje.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je podnio okr. ĐF putem branitelja po službenoj dužnosti Dražena Pandurevića, odvjetnika iz Osijeka zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu te ukine istražni zatvor.

3. Žalba nije osnovana.

4. Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju povredu u nastavku žalbe obrazlaže time da razlozi koje daje prvostupanjski sud u pogledu iteracijske opasnosti ne predstavljaju konkretne i osobite okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi mogao ponoviti kazneno djelo, kao i da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti zbog čega smatra da se ista svrha zbog koje je određen istražni zatvor ne može ostvariti nekim drugim, blažim mjerama.

4.1. Takvim žalbenim navodima žalitelj (okrivljenik) sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud kako u pogledu postojanja posebne zakonske pretpostavke za daljnjim produljenjem istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, odnosno, opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, tako i u pogledu razloga zbog kojeg smatra da se jedino istražnim zatvorom može otkloniti opasnost od ponavljanja kaznenog djela, dao jasne, određene i dostatne razloge pod toč. 8. i 9. pobijanog rješenja, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

5. Iako žalbom ne osporava postojanje osnovane sumnje kao opće zakonske pretpostavke za određivanje istražnog zatvora, za ukazati je kako osnovana sumnja na učin kaznenog djela neizvršenja sudske odluke iz čl. 311. st. 2. KZ/11 proizlazi iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KO-DO-69/2026-1 od 2. veljače 2026., kao i dokaza na kojima se ista temelji, a napose zapisnika o ispitivanju ošt. i žrtve JF, presude Općinskog suda u Osijeku, broj K-183/2024-41 od 10. prosinca 2024. (kojom je ĐF osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela neizvršenja sudske odluke iz čl. 311. st. 1. i 3. KZ/11 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, koja je postala pravomoćna 28. siječnja 2025., a potom mu je na temelju čl. 57. izrečena uvjetna osuda, kao i sigurnosna mjera iz čl. 73. st. 1. i st. 2. KZ/11 – zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja ošt. i žrtve JF u trajanju od jedne godine dulje od izrečene kazne zatvora kojem se ne smije približiti na udaljenost manju od sto metara niti s njim uspostaviti izravan ili neizravan kontakt, kao i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz čl. 69. KZ/11), ali i obrane okr. ĐF u PP Belišće i u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, kada je iskazao da je nakon puštanja iz istražnog zatvora došao u kuću u kojoj boravi ošt. JF jer se radi o nekretnini koja je dijelom i njegovo vlasništvo, iako nije fizički podijeljena na način da bi određeni suvlasnički dijelovi koje bi koristio samo on te da s oštećenikom zajednički koristi kuhinju i kupaonicu.

6. Okrivljenik žalbom osporava postojanje posebne zakonske pretpostavke iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 upirući da činjenica što mu je izrečena sigurnosna mjera iz čl. 73. KZ/11 – zabrana približavanja, uznemiravanja i uhođenja ošt. JF, sama po sebi ne predstavlja onu osobitu okolnost zbog koje bi bilo opravdano protiv njega produljiti istražni zatvor, napose s obzirom na iskaz oštećenika iz kojeg proizlazi da je unatoč izrečenoj sigurnosnoj mjeri dopustio okrivljeniku ponovni boravak u zajedničkom kućanstvu.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, u pravu je prvostupanjski sud kada je utvrdio da postoje konkretne i osobite okolnosti koje ukazuju na postojanje iteracijske opasnosti. Naime, okrivljenik je u razdoblju od 2022. do 2025. u četiri navrata osuđivan i to u tri navrata zbog kaznenog djela prijetnje počinjenog na štetu istog oštećenika – JF (presudom Općinskog suda u Osijeku, broj K-511/2022 od 5. listopada 2022., pravomoćna 25. listopada 2022. na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, uvjetno na dvije godine, presudom broj K-66/2023-17 od 8. svibnja 2024., pravomoćna 11. rujna 2024. na kaznu zatvora od deset mjeseci iz rok kušnje od tri godine), potom presudom broj K-306/2024 od 3. lipnja 2024. (pravomoćna 24. lipnja 2024.) zbog kaznenog djela neizvršavanje sudske odluke iz čl. 311. st. 3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, uvjetno na dvije godine te presudom Općinskog suda u Osijeku, broj K-183/2024-41 od 10. prosinca 2024. (pravomoćna 28. siječnja 2025.) zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, počinjenog na štetu ošt. JF i kaznenog djela neizvršenja sudske odluke iz čl. 311. st. 1. i 3. KZ/11, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, koja je postala pravomoćna 28. siječnja 2025., a potom na temelju čl. 57. mu je izrečena djelomična uvjetna osuda, kao i sigurnosna mjera iz čl. 73. st. 1. i st. 2. KZ/11 – zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja ošt. i žrtve JF u trajanju od jedne godine dulje od izrečene kazne zatvora kojem se ne smije približiti na udaljenost manju od sto metara niti s njim uspostaviti izravan ili neizravan kontakt, kao i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz čl. 69. KZ/11. S obzirom je kazneno djelo za koje se ovdje osnovano sumnjiči počinio u roku kušnje po dvije presude (K-511/2022 i K-306/2024), da dosadašnje tri uvjetne osude i jedna djelomična uvjetna osuda na njega nisu utjecale u smislu da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim zakonskim propisima, kao i da je kazneno djelo za koje se ovdje osnovano sumnjiči počinio netom nakon što mu je ukinut istražni zatvor, tada i po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na postojanje razborite opasnosti da bi boravkom na slobodi okr. ĐF mogao počiniti isto ili teže kazneno djelo, tako da egzistira istražnozatvorski osnov iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

7. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda i kada smatra da se svrha istražnog zatvora, za sada ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, odnosno mjerama opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP/08 s obzirom da su mu iste već bile izricane, a koje je i unatoč upozorenju da u slučaju nepridržavanja samostalnih mjera opreza čini kazneno djelo, kršio.

8. Napokon je za napomenuti da su bez utjecaja žalbeni navodi okrivljenika kako je sam oštećenik izričito pristao na njegovo (okrivljenikovo) postupanje protivno izrečenoj sigurnosnoj mjeri.

9. Kako nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika, a budući ovo vijeće ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije naišlo na povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.

Osijek, 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić