Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-96/2023-3

U  I M E  [adresa]

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [obrt] [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, protiv ovršenice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinskog državno odvjetništvo u Sisku, radi odluke o troškovima ovršnog postupka, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr- 549/2022-2 od 10. ožujka 2023., 10. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr-549/2022-2 od 10. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr-549/2022-2 od 10. ožujka 2023. naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 217,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja do isplate.

2. Ovršenica žalbom pobija prvostupanjsko rješenje uz tvrdnju da ovrhovoditelj nije dokazao da bi imao troškove za koje traži naknadu. Konkretno tvrdi da popis troškova nije radnja za koju bi ovrhovoditelj imao pravo naknade troška, da nije dokazao da bi uopće imao trošak radnje pribavljanja potvrde Porezne uprave niti pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a da je sam postupak izravne naplate moguće provesti bez angažiranja odvjetnika jer se radi o jednostavnom postupku u kojem se radnje poduzimaju putem obrazaca i za koje nije potrebno pravno znanje te da je svrha takvog postupka pojednostavljenje postupka i smanjivanje troškova pa da je odluku o istima potrebno donijeti pravilnom primjenom čl. 14. st. 4. Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24 dalje u tekstu: OZ) i čl. 6. OZ-a. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti, podredno odbaciti, zahtjev ovrhovoditelja, podredno ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz obvezu ovrhovoditelja da joj nadoknadi troškove, kao troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ističe da je navedene troškove imao jer ovršenica nije u paricijskom roku postupila po pravomoćnoj i ovršnoj presudi, da je za poduzimanje radnji radi ostvarenja tražbine opunomoćio odvjetnika, a da je trošak sastava prijedloga za naknadu troškova postupka bio potreban jer inače ne bi ostvario pravo na taj trošak, da je tražio naknadu troška za izdavanje obračuna poreza, prireza i doprinosa od Porezne uprave, a da je sastav podneska za dostavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude bio potreban jer ovršenica nije ispunila obvezu po istoj presudi. Ukazuje se da se radi o radnjama za koje ima pravo angažirati pravnu pomoć odvjetnika i koje su kao takve bile regulirane tada mjerodavnom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje u tekstu: OT). Predlaže odbiti žalbu ovršenice i potvrditi prvostupanjsko rješenje te naložiti ovršenici da joj nadoknadi trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba ovršenice je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio povrede iz čl. 50. st.1. toč. 1., 3., 5. i 6. OZ-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti bitne povrede odredaba postupka iz čl. 50. st. 5. OZ-a, u vezi s čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je istim odlučeno o troškovima ovršnog postupka te da je ovrhovoditelju priznat trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude u iznosu od 49,77 eura, trošak zahtjeva za provedbu izvansudske ovrhe u iznosu od 49,77 eura, trošak sastava podneska kojim se traži naknada troška u iznosu od 24,89 eura te trošak zahtjeva poreznoj upravi u iznosu od 49,77 eura, a što daje ukupni trošak od 217,75 eura koji je ocijenjen nužnim za provođenje postupka izravne naplate.

7. Ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i na iste pravilno primijenio materijalno pravo jer iz isprava u spisu proizlazi da ovršenica nije dobrovoljno ispunila tražbinu sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi, da je ovrhovoditelj radi namirenja tražbine po punomoćniku odvjetniku predao zahtjev za izravnu naplatu tražbine putem Financijske agencije, a kojem je priložio ovršnu ispravu s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti te potvrdom Porezne uprave o obračunu poreza, prireza i doprinosa, koje isprave je morao pribaviti radi provedbe izravne naplate potraživanja.

8. Iz činjenice da je ovrhovoditelja u postupku u kojem je donesena ovršna isprava te u ovršnom postupku koji je uslijedio zastupao punomoćnik odvjetnik, proizlazi da je sve navedene radnje u njegovo ime poduzeo punomoćnik odvjetnik pa kako se radi se o radnjama koje su propisane tbr. 11. toč. 8., tbr. 11. toč. 5., tbr. 36. toč. 2., tbr. 22. toč. 2. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23.) kao radnje za koje odvjetnik ima pravo naplatiti nagradu u traženom iznosu i radnjama koje su ujedno bile potrebne da bi ovrhovoditelj naplatio tražbinu i troškove koje je imao u vezi prisilne naplate tražbine, jasno je da isti sukladno čl. 14. st. 4. OZ-a ima pravo na naknadu takvih troškova.

9. U odnosu na tvrdnje ovršenice da takvi troškovi nisu bili potrebni jer nije bilo potrebe za angažiranjem pravne pomoći za poduzimanje navedenih radnji, ukazuje se da je zakonsko pravo stranke angažirati punomoćnika odvjetnika za poduzimanje svih radnji radi ostvarivanja prava, a da su troškovi ovrhe troškovi koji su primarno uzrokovani propustom dužnika da dobrovoljno podmiri dospjelu tražbinu pa činjenica da to nije učinio ne može ići na štetu vjerovnika.

10. Ukazuje se ovršenici da zahtjev za naknadu troškova nije istovjetan popisu troškova postupka jer sam popis troškova ne predstavlja zahtjev za naknadu istih, dapače za naknadu troškova izvansudske ovrhe nužno je podnošenje zahtjeva sudu i to zahtjeva u kojem će se obrazložiti osnova i visina troška uz jasni zahtjev osobe koja zahtjeva trošak i osobe u odnosu na koju se isti zahtjeva pa dostavljanje samog popisa sudu bez obrazloženog zahtjeva ne bi predstavljalo radnju temeljem koje bi sud odredio naknadu takvog troška, čime je jasno da je sastavljanje zahtjeva pretpostavka ostvarenja prava na naknadu takvog troška, kao što je i izračun tražbine od strane Porezne uprave radnja nužna za određivanje visine duga u ovršnom postupku, a koji izračun stranka mora obrazloženo zahtijevati od nadležne Porezne uprave.

11. Slijedom navedenog, a primjenom čl. 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

12. Stranke nemaju pravo na naknadu troškova žalbenog postupka i to ovršenica koja nije uspjela sa žalbom sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, a ovrhovoditelj jer trošak odgovora na žalbu nije bio potreban za uspjeh u žalbenom postupku, pa je primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a , odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ovog rješenja.

Dubrovnik, 10. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Bušković