Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB: 77561654785

Poslovni broj: Ovr-81/2026-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Vinkovcima, po sutkinji Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Karla Eržića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Državne nekretnine d.o.o., Planinska ulica 1, Zagreb, OIB: 79058504140, protiv ovršenika Artom d.o.o., Kralja Zvonimira 77, Vinkovci, OIB: 13716977808, zastupan po punomoćnici Petri Kajić Pok, odvjetnici u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava, 10. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava u ovom ovršnom predmetu, kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava na temelju bjanko zadužnice izdane kao jamstvo za uredno ispunjenje obveza iz Ugovora o uslugama broj 7-26/2025, kao neosnovan.

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenik Artom d.o.o., Kralja Zvonimira 77, Vinkovci, OIB: 13716977808 da protiv ovrhovoditelja Državne nekretnine d.o.o., Planinska ulica 1, Zagreb, OIB: 79058504140, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka, kod ovog suda, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1., točke 9. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ).

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je 12. siječnja 2026. podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju bjanko zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Alenu Vajclu u Vinkovcima posl. br. OV-7051/2024 od 20. studenog 2024.

2. Ovršenik u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i u prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava navodi da je s ovrhovoditeljem na temelju provedenog postupka javne nabave 30. travnja 2025.godine sklopio Ugovor o uslugama broj 7-26/2025. Nadalje navodi da je na ime jamstva za uredno ispunjenje ugovora ovrhovoditelju dostavio bjanko zadužnicu do 2.000,00 EUR od 20. studenog 2024. godine koja je ovjerena od strane javnog bilježnika Alena Vajcla, broj ovjere OV-7051/2024 od 20. studenog 2024. godine. Iznosi da je člankom 11. stavkom 7. Ugovora o Uslugama broj 7-26/2025 propisano da će se jamstvo za uredno ispunjenje ugovora naplatiti u slučaju povrede ugovornih obveza te da ako jamstvo ne bude naplaćeno, Naručitelj će ga vratiti Izvršitelju nakon isteka roka od 30 dana od dana trajanja ugovora. Nadalje iznosi da je člankom 4. stavkom 1. Ugovora o Uslugama broj 7-26/2025 propisano da je rok trajanja ugovora 8 (osam) mjeseci od obostranog potpisa Ugovora te da je stoga Ugovor o uslugama broj 7-26/2025 prestao važiti istekom ugovorenog roka trajanja, odnosno dana 30. prosinca 2025. godine. Iznosi da mu je ovrhovoditelj uputio opomenu pred raskid Ugovora o uslugama broj 7-26/2025 navodeći da ovršenik nije ispunio obvezu uvođenja izvođača u posao te zahtijevajući da se ta radnja izvrši odmah, a najkasnije do 21. prosinca 2025. U opomeni je zapriječen raskid ugovora, naplata jamstva i potraživanje štete, iako je u tom trenutku do isteka ugovorenog roka preostalo svega nekoliko dana. Napominje da je pravodobno, 22. prosinca 2025., dostavio pisano očitovanje na opomenu, u kojem je detaljno obrazložio da je Ugovor o uslugama sklopljen na razdoblje od 8 mjeseci, da je ugovoreni rok nadzora već faktično istekao, te da je izvođenje radova od strane izvođača produženo izvan ugovorenog razdoblja nadzora. Izvršitelj je izričito naglasio da nije odbio izvršavati ugovorene usluge, već je, zbog objektivnog prekoračenja ugovorenog trajanja i proširenja opsega radova, zatražio sklapanje aneksa ugovora radi usklađenja stvarnih obveza i odgovornosti ugovornih strana. Također je predložio organizaciju uvođenja izvođača u posao u Osijeku te upozorio da uvođenje neposredno pred blagdane i bez ugovornog pokrića nije operativno ni ugovorno održivo. Iznosi da unatoč tom očitovanju i činjenici da ni u jednom trenutku nije odbio izvršavati obveze već je tražio njihovo ugovorno usklađenje putem dodatka ugovoru, ovrhovoditelj nije prihvatio prijedlog aneksa, niti je osigurao ugovornu osnovu za produženje nadzora te je umjesto toga ovrhovoditelj donio Izjavu o jednostranom raskidu ugovora, pozivajući se na navodno neispunjenje obveza. Naglašava da je ovrhovoditelj u istovjetnim situacijama drugačije postupio te je izričito zauzeo pravno stajalište da istekom ugovorenog roka od osam (8) mjeseci ugovor prestaje važiti po samom zakonu, te da od tog trenutka više ne proizvodi nikakva prava ni obveze za ugovorne strane. Iznosi da ovrhovoditelj pokušava naplatiti spornu i pravno neutemeljenu tražbinu zbog čega je pljenidba i prijenos novčanih sredstava nedopuštena te da iz svega navedenog proizlazi da u trenutku izdavanja izjave o raskidu, kao i u trenutku aktivacije bjanko zadužnice, ugovor više nije bio na snazi, već je prestao važiti istekom vremena na koje je sklopljen. Naglašava da je bjanko zadužnica izdana je isključivo kao sredstvo osiguranja urednog ispunjenja ugovornih obveza, a ne kao bezuvjetna osnova za naplatu bilo kakvog iznosa po slobodnoj ocjeni ovrhovoditelja. Poziva se na članak 210. stavak 1. te na članak 50. i 53. Ovršnog zakona. Iznosi da su u konkretnom slučaju pljenidba i prijenos novčanih sredstava su nedopušteni, jer ovrhovoditelj nije dokazao postojanje

nesporne i dospjele tražbine koja bi se mogla prisilno naplatiti putem izravne naplate te da je bjanko zadužnica korištena protivno svojoj pravnoj svrsi. U pogledu prijedloga za odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava iznosi da bi nastavkom prijenosa sredstava ovršeniku bila nanesena teška i teško popravljiva šteta, koja se ne iscrpljuje samo u izravnom imovinskom umanjenju već ima šire pravne i poslovne posljedice osobito u pogledu statusa ovršenika kao gospodarskog subjekta u budućim postupcima javne nabave. Naglašava da jednostrani raskid ugovora od strane naručitelja, osobito ako je popraćen naplatom jamstva za uredno ispunjenje ugovora, može za ovršenika predstavljati relevantnu okolnost u smislu razloga za isključenje iz postupaka javne nabave, kao i ozbiljnu otegotnu okolnost pri ocjeni pouzdanosti i profesionalne sposobnosti gospodarskog subjekta u budućim postupcima te da takve posljedice mogu dovesti do gubitka mogućnosti sudjelovanja u javnim nabavama i narušavanju poslovnog ugleda. Privremena odgoda prijenosa sredstava do donošenja sudske odluke ne bi prouzročila nikakvu štetu ovrhovoditelju budući da se time ne dovodi u pitanje mogućnost eventualne naplate u slučaju da sud utvrdi postojanje i dospjelost tražbine.

2.1. Slijedom navedenog predlaže sudu da naloži FINA-i odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava do pravomoćnog okončanja postupka po ovom zahtjevu te da proglasi nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na temelju bjanko zadužnice izdane kao jamstvo za uredno ispunjenje obveza iz Ugovora o uslugama broj 7-26/2025.

3. Ovrhovoditelj je dopisom pozvan da se na podnesak ovršenika očituje u roku od 8 dana od dana njegova uručenja, no isti se na podnesak ovršenika nije očitovao.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

5. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da sud, na prijedlog ovršenika, može odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako je ispunjen koji od uvjeta propisanih čl. 65. st. 1. t. 1. -11. OZ-a. Drugim riječima, za odgodu ovrhe moraju biti ispunjene objektivne pretpostavke (koje su propisane čl. 65. st. 1. t. 1.-11. OZ-a) i subjektivne pretpostavke (vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili postojanje opasnosti nasilja). Navedene objektivne i subjektivne pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

5.1. U konkretnom slučaju, ovršenik je protiv zahtjeva za izravnu naplatu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim što predstavlja sredstvo pravne zaštite u postupku izravne naplate analogno institutu žalbe u redovnom ovršnom postupku i stoga sud zaključuje da je ispunjen objektivni odnosno formalni uvjet za odgodu ovrhe.

5.2. U odnosu na drugi uvjet – vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili postojanje opasnosti nasilja, sud zaključuje kako isti u konkretnom slučaju nije ispunjen. Navodi ovšenika da bi nastavkom prijenosa sredstava ovršeniku bila nanesena teška i teško popravljiva štete i to ne samo zbog izravnog imovinskog umanjenja već i zbog utjecaja na status ovršenika kao gospodarskog subjekta u budućim postupcima javne nabave te da sa sobom nosi ozbiljnu otegotnu okolnost u smislu razloga za isključenje iz postupaka javne nabave kao i na ocjenu pouzdanosti i profesionalne sposobnosti ovršenika što može dovesti i do gubitka mogućnosti sudjelovanja u javnim nabavama i narušavanju poslovnog ugleda su paušalni, nisu učinjeni vjerojatnim niti su potkrijepljeni dokazima.

5.3. Ovršenik je dužan pretpostavku trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete učiniti vjerojatnom, što znači da takvu vjerojatnost objektivizira uvjerljivim, životnim i logičnim činjenicama i okolnostima koje omogućuju provjerljivost pretpostavke vjerojatnosti (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci posl. br. Gž-2941/14-4).

5.4. Kad sud ispituje i ocjenjuje vjerojatnost bi li ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu tada težište ispitivanja treba usmjeriti

na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku eventualne protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž Ovr 141/2021-2 od 27.04.2021., Županijski sud u Bjelovaru u odluci Gž Ovr 701/21 od 9. studenog 2021., Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž Ovr 960/2023 od 28. travnja 2023., Županijski sud u Velikoj Gorici u odluci Gž Ovr 154/2023 od 7. srpnja 2023. itd.). U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je trgovačko društvo čiji je osnivač i jedini član Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, sa evidentiranim statusom bez postupka na sudskom registru (predstečajni i stečajni postupak ili likvidacija) te ima temeljni kapital u iznosu od 2.654,46 EUR iz kojih razloga po ocjeni ovoga suda ne predstoji opasnost da ovršenik u postupku eventualne protuovrhe ne bi mogao namiriti svoju tražbinu od ovrhovoditelja.

6. U pogledu prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovaj sud ne nalazi da bi došlo do povreda iz čl. 50. st. 1. OZ-a, na koje ovaj ovršni sud pazi po službenoj dužnosti kao niti do povreda koje je istaknuo ovršenik slijedom čega je donesena odluka kao u točki II. izreke ovog rješenja.

6.1. Nadalje, navodi ovšenika da su konkretnom slučaju pljenidba i prijenos novčanih sredstava nedopušteni jer ovrhovoditelj nije dokazao postojanje nesporne i dospjele tražbine koja bi se mogla prisilno naplatiti putem izravne naplate te da između ugovornih strana postoji otvoren i dokumentiran spor o postojanju i dospjelosti tražbine, koji proizlazi iz samog ugovornog odnosa, opomene pred raskid, očitovanja ovršenika te jednostranog raskida ugovora prema ocjeni ovog suda predstavlja implicitno iznošenje žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ- a kojim je određeno da ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

6.2. U svezi istaknutog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, ovaj sud ističe da je člankom 52. stavkom 3. OZ-a propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga iz članka 50. stavak 1., točke 7. i točaka 9. do 11., ili se ne očituje u roku 8 dana, sud će bez odgode donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz kojih je izjavio žalbu, a ovršenik nije dokazao osnovanost žalbe pravomoćnom presudom, javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima svoje žalbe temelji općepoznate ili se mogu utvrditi pravilima o zakonskim predmnijevama, stoga je sud u skladu s člankom 52. st. 3. OZ-a odlučio kao u izreci ovoga zaključka.

Vinkovci, 10. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Pavlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana prijema ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, a o istoj odlučuje drugostupanjski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

DNA:

1. Ovrhovoditelju Državne nekretnine d.o.o., Planinska ulica 1, Zagreb

2. Ovršeniku po punomoćnici Petri Kajić Pok, odvjetnici u Zagrebu