Poslovni broj P-1113/2025
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, dana 10. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 818-50-3891258 od 24. siječnja 2007. godine zaključenog između tužiteljice PZ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici PZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 303,09 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u visini po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 15. studenog 2025. tužiteljica navodi da je kao korisnik kredita zaključila s tuženikom Ugovor o kreditu broj 818-50-3891258 od 24. siječnja 2007. godine, kojim tuženik odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.000,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Kredit je dan na rok otplate od 120 mjeseci. Člankom 3. NAKNADA predmetnog Ugovora tužiteljici je nametnuta/ugovorena naknada u visini od 1,00 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužiteljica bila primorana pristati odnosno platiti kako bi mogla dobiti traženi kredit. Tužiteljici je na ime tzv. ulazne naknade (prilikom isplate kredita) tuženik naplatio iznos od 133,40 EUR (1,00% od iznosa kredita). Spornim člankom (točkom) 3. Ugovora o kreditu regulirana je obveza tužiteljice na plaćanje naknade u slučaju dobivanja kredita. Tužiteljica o ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Iz navedenog proizlazi da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade nepoštene, a slijedom toga i ništetne. O navedenoj odredbi ugovora, uopće se nije pojedinačno pregovaralo. Također, sporna odredba kojom je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade umetnuta je u predmetni ugovor o kreditu, a da tuženik tužiteljicu uopće nije upoznao sa sadržajem te odredbe. Sve je tužiteljici bilo ponuđeno po principu „uzmi ili ostavi“, na način da je tužiteljica na potpis dobila unaprijed pripremljen ugovor. Tuženik tužiteljici uopće nije prezentirao koje on to posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita. Također, tuženik nije tužiteljici prikazao i naveo na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da je odredba koja se odnosi na naplatu tzv. ulazne naknade bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama nije bilo pregovora između ugovornih strana, niti je tužiteljica imala mogućnost utjecaja na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana (osim želje za ekstraprofitom) obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti suradnje i zabrane zlouporabe prava. Završno, jedini interes i ratio sporne odredbe je dodatno bogaćenje banke tuženika, stjecanje ekstraprofita i neopravdano korištenje pozicije jače strane ugovornog odnosa budući da potrošač, ukoliko treba kredit, mora pristati i na tu naknadu, samo da bi dobio traženi iznos kredita. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
1.1. Kao dokaz tužbenih navoda, tužiteljica u spis predmeta dostavlja potvrdu tuženika (list spisa 5-6), Ugovor o kreditu (list spisa 7-14), prijepis knjigovodstvene kartice (list spisa 16- 24), otplatni plan i dopisi tuženika (list spisa 25-42).
2. Zaprimljena je tužba s prilozima uredno dostavljena tuženiku uz poziv za davanje odgovora na tužbu dana 26. studenog 2025. (dostavnica na listu spisa 49), te iako uredno upozoren sukladno odredbi čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70, 19, 80/22, dalje: ZPP) na posljedice ogluhe na zaprimljenu tužbu, tuženik u roku od trideset dana, a koji mu je rok dodijeljen za davanje odgovora na tužbu, nije dao odnosno sudu dostavio odgovor na tužbu.
3. Odredbom članka 331.b stavka 1. ZPP-a propisano je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako pri tome bude udovoljeno uvjetima da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Budući osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje tužiteljica prilaže tužbi kao ni s općepoznatim činjenicama te kako nadalje ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik opravdanim razlozima bio spriječen podnijeti odgovor na tužbu u ovoj pravnoj stvari u dodijeljenom mu roku, valjalo je, sukladno odredbi članka 331.b stavka 1. ZPP-a, donijeti presudu kojom sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, slijedom čega je odlučeno kao pod I. izreke.
5. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak postupka u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, i to trošak sastava tužbe temeljem Tbr. 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV temeljem Tbr. 46. Tarife, kao i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, što ukupno iznosi 303,09 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke.
U Dubrovniku 10. veljače 2026.
S u d a c
Marijana Milković Cosmai
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda za drugostupanjski sud, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku,
2. Tuženiku
