Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ob-9/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i mlt. MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa majka i zakonska zastupnica VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika SA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-81/2025-10 od 18. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika SA i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-81/2025-10 od 18. prosinca 2025., u pobijanom dijelu u stavku I. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:

"I Mijenja se pravomoćno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj R1 Ob-8/16-5 od 18. ožujka 2016. u točki IV izreke rješenja, kojom je utvrđena obveza plaćanja uzdržavanja tuženika SA prema tužiteljicama mlt. ĆA u iznosu od 159,27 €/1.200,00 kn¹ mjesečno i mlt. MA u iznosu od 132,72 €/1.000,00 kn¹ mjesečno, na način da je tuženik SA dužan plaćati uzdržavanje tužiteljicama mlt. ĆA u iznosu od 460,00 € (slovima: četristošesdeseteura) mjesečno i mlt. MA u iznosu od 460,00 € (slovima: četristošesdeseteura) mjesečno, počevši od 25. ožujka 2025. na dalje, tako da dospjele iznose uzdržavanja plati odjednom, a dospijevajuće do 20. u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3%-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, uplatom na račun majke i zz VA, koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb pod brojem IBAN [broj bankovnog računa], sve u roku od 15 dana.

II Tužiteljica mlt. ĆA odbija se s neosnovanim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 46,00 € mjesečno.

III Tuženik SA odbija se s neosnovanim zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 400,00 €."

2. Protiv navedene presude, sadržajno u dijelu pod stavkom I. izreke, žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev mlt. tužiteljica, odnosno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev mlt. tužiteljica za povišenje iznosa uzdržavanja, a posljedično tome i izmjena ranije odluke o uzdržavanju donesene u rješenju Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj R1 Ob-8/16-5 od 18. ožujka 2016.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer presuda sadrži jasne, međusobno neproturječne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, a iz njezina obrazloženja razvidno je na temelju kojih dokaza i kojih odlučnih činjenica je sud prvog stupnja donio zaključak o postojanju promijenjenih okolnosti te o visini uzdržavanja koje je tuženik dužan plaćati mlt. tužiteljicama.

6. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom čl. 354. st. 2. ZPP, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

8. Tako je utvrdio:

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda Slavonskom Brodu od 18. ožujka 2016. tuženik bio obvezan plaćati uzdržavanje za mlt. ĆA u iznosu od 159,27 eura mjesečno te za mlt. MA u iznosu od 132,72 eura mjesečno,

- da je navedena odluka donesena u vrijeme kada su mlt. tužiteljice bile znatno mlađe životne dobi, odnosno kada je mlt. ĆA pohađala niže razrede osnovne škole, dok mlt. MA tada još nije bila uključena u sustav osnovnog školovanja,

- da je od donošenja navedene odluke proteklo više od devet godina, tijekom kojih su se bitno promijenile okolnosti na strani mlt. tužiteljica, koje su u međuvremenu starije životne dobi, redovito se školuju te imaju povećane potrebe u pogledu prehrane, odijevanja, obuće, školskih obveza i drugih svakodnevnih životnih troškova, kao i povremenih izvanrednih izdataka povezanih sa školovanjem,

- da je mlt. ĆA u vrijeme donošenja pobijane presude učenica završnog razreda srednje škole, dok je mlt. MA učenica viših razreda osnovne škole, te da obje mlt. tužiteljice nemaju vlastite imovine niti prihoda iz kojih bi se mogle samostalno uzdržavati,

- da je tuženik zaposlen i radi u Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje ostvaruje redovita mjesečna primanja u iznosu od približno 2.500,00 € neto, a da je u razdoblju prije donošenja pobijane presude samoinicijativno, bez sudske odluke, plaćao uzdržavanje u većem iznosu od onoga određenog pravomoćnom odlukom iz 2016. godine,

- da tuženik stanuje u zajedničkom kućanstvu sa suprugom, koja je zaposlena, ali zbog zdravstvenih razloga radi skraćeno radno vrijeme,

- da majka mlt. tužiteljica s djecom živi u [adresa], da je zaposlena te ostvaruje redovita mjesečna primanja, a da svoj udio u obvezi uzdržavanja mlt. tužiteljica ispunjava kroz svakodnevnu skrb,

- da majka mlt. tužiteljica ostvaruju pravo na dječji doplatak u Republici Hrvatskoj u iznosu od 79,46 eura mjesečno za obje, te u Saveznoj Republici Njemačkoj, po osnovi rada tuženika, u iznosu od 430,54 eura mjesečno za obje, koji predstavlja oblik potpore namijenjene uzdržavanju djece, a ne ispunjenje zakonske obveze uzdržavanja roditelja koji ne stanuje s djecom.

9. Iz sadržaja spisa proizlazi i da tuženik ima troškove stanovanja u vidu najamnine u iznosu od približno 955,00 eura mjesečno, režijskih troškova u iznosu od oko 300,00 eura mjesečno te troškova prijevoza na posao u iznosu od oko 50,00 eura mjesečno, pri čemu njegova supruga, iako zaposlena s nepunim radnim vremenom, u određenoj mjeri sudjeluje u podmirenju zajedničkih troškova kućanstva.

10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja primjenom odredaba čl. 281., 283. toč 1., 285., 288. st. 1., 306., 307., 309., 313., 314. st. 3. i 317. ZPP odlučuje kao u izreci prvostupanjske presude.

11. Takva činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

12. Odredbom čl. 285. ObZ propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni načina uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile.

13. Pravilno je utvrđenje suda prvoga stupnja da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za povišenje uzdržavanja zbog bitno promijenjenih okolnosti u odnosu na raniju odluku o uzdržavanju (rješenje R1 Ob-8/16-5 od 18. ožujka 2016.), s obzirom na protek vremena od gotovo deset godina dana od ranije odluke suda do danas, porast troškova života i obrazovanja, te povećane ukupne mjesečne potrebe mlt. tužiteljica, koje su sada starije životne dobi, zbog čega su se povećali troškovi njihove prehrane, odijevanja, higijenskih potreba, slobodnih aktivnosti i drugih životnih izdataka, što među strankama nije bilo sporno.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud prilikom ocjene njegovih mogućnosti uzeo u obzir činjenicu da tuženik ostvaruje stabilna i redovita primanja u Saveznoj Republici Njemačkoj, koja su viša od prosječnih primanja u Republici Hrvatskoj, te da je sposoban sudjelovati s većim iznosom u uzdržavanju svojih maloljetnih kćeri.

15. Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika da sud nije utvrdio njegovo imovinsko stanje. U postupku su utvrđena njegova redovita mjesečna primanja, struktura i visina životnih troškova te okolnosti zajedničkog kućanstva, što predstavlja dostatnu činjeničnu osnovu za ocjenu njegovih mogućnosti u smislu odredaba Obiteljskog zakona.

16. Pri tome okolnost da tuženik snosi troškove najamnine, režijskih izdataka i prijevoza na posao, sama po sebi ne dovodi u pitanje njegovu mogućnost plaćanja povećanog iznosa uzdržavanja, osobito imajući u vidu da navedene troškove ne snosi sam, već ih dijeli sa suprugom s kojom živi u zajedničkom kućanstvu, pa se isti ne mogu u cijelosti smatrati isključivo njegovim osobnim opterećenjem.

17. U žalbi tuženik ukazuje na činjenicu da mlt. tužiteljice primaju dječji doplatak te da bi ta novčana sredstva trebalo uračunati u njihove mjesečne potrebe. Vezano za dječji doplatak, valja istaknuti da je odredbom čl. 1. Zakona o doplatku za djecu („Narodne novine“, broj 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11, 112/12, 82/15, 58/18, 156/23) propisano da je doplatak za djecu novčano primanje koje koristi roditelj ili druga osoba određena ovim Zakonom, radi potpore uzdržavanja i odgoja djece, a odredbom čl. 3. st. 2. je propisano da je doplatak za djecu osobno pravo korisnika određenog ovim Zakonom koji se ne može prenositi na drugu osobu. Stoga dječji doplatak ne predstavlja prihod djeteta i ne može se tretirati kao sredstvo kojim bi dijete trebalo sudjelovati u vlastitom uzdržavanju, uslijed čega se zbog njegova ostvarivanja ne može umanjiti obveza uzdržavanja roditelja koji s djetetom ne živi i dužan je novčano sudjelovati u njegovom uzdržavanju (pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-1577/15-2 od 31. kolovoza 2016.).

18. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i doprinos majke mlt. tužiteljica njihovu uzdržavanju, imajući u vidu da ona svoju zakonsku obvezu ne ispunjava isključivo kroz novčana davanja, već i kroz svakodnevnu skrb, odgoj i neposredno zadovoljavanje njihovih životnih potreba, što se smatra jednakovrijednim zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. ObZ).

19. S obzirom da je sud utvrdio da su ukupne mjesečne potrebe mlt. tužiteljica sada veće, da iznos od 159,27 eura za ĆA, odnosno iznos od 132,72 eura za MA koji su prethodno određeni, odnosno iznosi od 250,00 eura, koliko tuženik samoinicijativno plaća, više nisu dostatni za podmirenje njihovih osnovnih životnih potreba, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je iznos od 460,00 eura mjesečno za svaku od njih opravdan i primjeren konkretnim okolnostima. Navedeni iznos ujedno je manji od iznosa propisanog Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 75/25), prema kojoj roditelj obveznik uzdržavanja s primitkom u rasponu od 2.401,00 do 2.600,00 eura, za dijete u dobi od 13 do 18 godina dužan plaćati uzdržavanje u iznosu od 550,00 eura mjesečno.

20. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima osporava primjenu Tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, pozivajući se na više troškove života u Saveznoj Republici Njemačkoj, budući da se uzdržavanje određuje prema potrebama djece koja žive i školuju se u Republici Hrvatskoj, pa se visina uzdržavanja pravilno određuje prema standardu života u Republici Hrvatskoj.

21. Nadalje, okolnost da tuženik u većem opsegu od svoje supruge podmiruje troškove života u Saveznoj Republici Njemačkoj ne utječe na njegovu zakonsku obvezu uzdržavanja maloljetne djece, jer obveza uzdržavanja ima prednost pred drugim obvezama, budući da predstavlja sastavni dio roditeljske skrbi, sukladno čl. 288. st. 1. ObZ te čl. 27. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine" - međunarodni ugovori, broj 12/93, 20/97, 4/98, 13/98, 5/02, 7/02, 2/03, 2/17, 4/17 - dalje: Konvencija).

22. Potrebno je ukazati i da uzdržavanje djece ima prednost pred drugim obvezama roditelja. Primarna i najveća dužnost roditelja je uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmiriti njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj, a zbog toga moraju iskoristiti sve svoje mogućnosti, što znači i ulagati pojačani napor pa makar i na štetu vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti (čl. 313. st. 4. ObZ).

23. Kada se uzme u obzir sve navedeno, i unatoč činjenici da su troškovi života u Saveznoj Republici Njemačkoj zasigurno viši od onih u Republici Hrvatskoj, plaćanjem iznosa od 460,00 eura za svaku mlt. tužiteljicu, tuženik neće ugroziti svoju egzistenciju.

24. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

25. U preostalom, a nepobijanom dijelu (stavci II. i III. izreke), presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić