REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-3318/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenice Jasna Matičević, odvjetnica iz Zagreba, Horvaćanska 168 i Jadranka Sloković, odvjetnica iz Zagreba, Đorđićeva 5, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za graditeljstvo i obnovu, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi obnove postupka odobravanja financiranja najamnine za zamjenski stan, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5451/2024-6 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se usvaja.
Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 5451/2024-6 od 28. ožujka 2025.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za graditeljstvo i obnovu, KLASA: UP/I-371-01/22-09/36, URBROJ: 531-06-5-2-24-12 od 3. listopada 2024.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, povodom tužbe tužiteljice, poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/I-371-01/22-09/36, URBROJ: 531-06-5-2-24-12 od 3. listopada 2024., te se tuženiku nalaže nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 €.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika određuje se, po službenoj dužnosti, obnova upravnog postupka utvrđivanja ispunjavanja uvjeta stjecanja statusa osobe kojoj će se financirati najamnina za privremeno stambeno zbrinjavanje (točka 1. izreke), poništavaju se rješenja tuženika od 16. rujna 2022., 23. rujna 2022. i 24. travnja 2023. (točka 2. izreke), odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za odobravanje financiranja najamnine za stambeno zbrinjavanje, podnesen dana 6. svibnja 2022. (točka 3. izreke), te se tužiteljici nalaže povrat neosnovano uplaćene najamnine (na način detaljno opisan točkama 4. i 5. izreke).
2. Tuženik je protiv osporene presude izjavio žalbu, pobijajući istu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, ističe da je, obzirom na stanje spisa predmeta, komunikaciju sa strankom od strane državnog službenika obavljanu usmenim putem te odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), mogao jednim rješenjem odlučiti i o obnovi postupka i o poništavanju rješenja zbog kojeg je obnova postupka pokrenuta po službenoj dužnosti. Naime, tužiteljica je tuženiku podnijela zahtjev za financiranje najamnine za stambeno zbrinjavanje, kojem je priložila izjavu gdje je, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću, izjavila da je na dane potresa živjela na adresi oštećene nekretnine u [adresa]. Činjenica stanovanja na adresi oštećene nekretnine je jedan od osnovnih kumulativno određenih uvjeta koji moraju biti ispunjeni za ostvarenje prava na financiranje najamnine, a kako je to propisano Odlukom Vlade Republike Hrvatske o financiranju najamnine za stambeno zbrinjavanje osoba čije su nekretnine stradale u potresu na području Grada
Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine“, broj: 17/21., 65/21. i 51/22. – dalje u tekstu: Odluka). Nakon donošenja rješenja kojim se odobrava financiranje najamnine za stambeno zbrinjavanje, tuženik je 6. kolovoza 2024. zaprimio anonimnu dojavu u kojoj se navodi da suprug tužiteljice ima kuću u mjestu Mužilovčica, da je VŠ (kćer tužiteljice) živjela na adresi oštećene zgrade u [adresa], da ista ima stan na adresi u [adresa] te da treba provjeriti tko koristi stan u [adresa], uz navod da ga možda koristi kćer tužiteljice, a ne tužiteljica, odnosno da tužiteljica nije u dane potresa stanovala na adresi oštećene nekretnine u [adresa]. Obzirom na navedeno, tuženik je 4. rujna 2024. proveo očevid nekretnine na adresi u [adresa], kojim je utvrđeno da stan na navedenoj adresi ne koriste tužiteljica i član njenog kućanstva FŠ, koji su ostvarili pravo na financiranje najamnine, već njena kći VŠ i članovi njenog kućanstva. Također, na očevidu je sama tužiteljica izjavila da u dane potresa nije stanovala u stanu u [adresa], već na adresi [adresa], na kojoj adresi i trenutno stanuje, o čemu je sastavljen zapisnik koji je pročitan tužiteljici i nazočnima i na koji nisu iznesene primjedbe. Dakle, navedena činjenica je potpuno jasno utvrđena i ne postoji potreba za dodatnim ispitivanjem iste, odnosno nema potrebe za dodatnim dokaznim radnjama. Uvažavajući navedeno, nakon saznanja da tužiteljica na dane potresa nije stanovala na adresi oštećene nekretnine u [adresa], tuženik je odlučio obnoviti postupak i donijeti osporeno rješenje. S obzirom da je navedenu izjavu tužiteljica dala na zapisnik pred službenicima tuženika, gdje je tijekom očevida bila obaviještena da je stanovanje u oštećenoj nekretnini na dane potresa jedan od osnovnih uvjeta propisanih Odlukom koji moraju biti ispunjeni za ostvarivanje prava na financiranje najamnine, tuženik smatra da je tužiteljici ispunjeno pravo na izjašnjavanje o navedenoj činjenici stanovanja u oštećenoj nekretnini na dane potresa, te da tužiteljica niti dodatnim izjašnjavanjem ne bi mogla promijeniti navedenu činjenicu niti bi mogla navesti bilo kakve dodatne okolnosti s tim u vezi. Sukladno tomu, tuženik je stava da je postupak obnove proveden zakonito te da nije trebalo ponovno pozivati stranku na izjašnjavanje o činjenici stanovanja na dane potresa, a o čemu se tužiteljica već izjasnila izjavom danom na zapisnik s očevida od 4. rujna 2024. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže ovom Sudu presudu preinačiti, podredno istu ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.
3. Tužiteljica, uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporena presuda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, nije na zakonu utemeljena.
6. Naime, po ocjeni ovoga Suda, tuženik je pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem, nakon provedenog postupka obnove po službenoj dužnosti, poništio svoja ranija rješenja i odbio zahtjev tužiteljice za odobravanje financiranja najamnine za stambeno zbrinjavanje, jer za izdavanje istih nisu bili ispunjeni propisani uvjeti.
7. Pritom je tuženik, uvažavajući sadržaj zapisnika o očevidu od 4. rujna 2024. s (vlastoručno potpisanom) izjavom tužiteljice, osnovano ocijenio da u konkretnom slučaju postoje razlozi za obnovu predmetnog postupka propisani odredbom članka 123. stavka 1. točke 1. i točke 2. ZUP-a, nakon čega je, u smislu ovlaštenja iz članka 126. stavka 3. i stavka 4. ZUP-a, bez donošenja posebnog rješenja kojim dopušta obnovu postupka, donio ovdje osporeno rješenje, ispravnom primjenom odredbe članka 127. stavka 1. ZUP-a, prema kojoj, po provedenoj obnovi postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka, a kojim rješenjem može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.
8. Slijedom izloženog, tuženik osnovano u žalbi upire na u postupku obnove pribavljeni dokaz – izjavu tužiteljice, iz koje nesporno proizlazi da nije stanovala na adresi oštećene nekretnine u [adresa], te da je s tim u vezi uz zahtjev priložila neistinite podatke temeljem kojih je zahtjevu udovoljeno, zbog čega je tuženik pravilno postupio kada je poništio rješenja kojim je predmetni postupak okončan te odbio zahtjev tužiteljice.
9. Na drukčiji zaključak, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, ne ukazuju ni tužbeni navodi kojima, osim paušalnog isticanja da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da nije na zakonu utemeljeno, tužiteljica ne iznosi konkretne razloge koji bi doveli u sumnju istinitost njezinog iskaza danog na zapisnik od 4. rujna 2024., a time i zakonitost osporenog rješenja tuženika.
10. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi kako je prvostupanjski upravni sud osporenu presudu utemeljio na pogrešnom zaključku da u konkretnom slučaju nije provedena obnova postupka, a do kojeg je došlo zbog pogrešnog tumačenja mjerodavnih postupovnih odredaba ZUP-a, čemu osnovano prigovara i tuženik u žalbi, radi čega je valjalo žalbene navode usvojiti i poništiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
11. Na kraju, a imajući u vidu postignuti uspjeh u predmetnom upravnom sporu, ovaj Sud nalazi neosnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora, jer je, nakon što je žalba usvojena, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, radi čega je valjalo, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, odbiti zatražene troškove.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 2. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
