REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-926/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Draženki Ilak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Danijeli Babić Lešina, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Grgić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. srpnja 2025., poslovni broj: Pn-1259/2021-20, 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. srpnja 2025. poslovni broj: Pn-1259/2021-20, u pobijanim točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.062,03 eura sa zateznim kamatama od 18. listopada 2018. do isplate, po stopi pobliže određenoj u točki I. izreke, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.144,90 eura sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2025. do isplate, po stopi pobliže određenoj u točki II. izreke, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za isplatom troška u iznosu od 25,00 eura.

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka.

2.1. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23– dalje: ZPP), jer su razlozi presude nejasni i proturječni sadržaju isprava na koju se sud poziva u obrazloženju, radi čega se presuda ne može valjano ispitati.

2.2. Osim toga, mišljenja je da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, jer je prekoračio tužbeni zahtjev. To zato što je prvostupanjski sud u obrazloženju presude iznio zaključak da odluku temelji na polici osiguranja broj [broj police osiguranja], a obzirom da se radi o potpuno drugoj polici – ugovoru, temeljem kojeg tužitelj nije niti podnosio tužbeni zahtjev u činjeničnim navodima tužbe, to je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev kada je presudu temeljio na ugovoru koji nije predmet tužbenog zahtjeva. Nadalje, ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo o teretu dokaza kada je presudu temeljio na dokumentaciji koja je prvi puta dostavljena podneskom tužitelja od 24. veljače 2025. pod „izlikom“ da dokumentacija uz tužbu nije čitljiva, pa je tužiteljska strana istu činjenicu iskoristila da i prvi put u postupku dostavi ovjereni prijevod korespondencije sa hotelom.

2.3. Nadalje ističe kako u smislu članka 7. stavka 2. točke 9. Zakona o osiguranju nedvojbeno proizlazi da polica osiguranja na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev nije istovjetna osiguranju jamčevine i da se radi o različitim vrstama ugovora o osiguranju, pa se pobijana presuda temelji na potpuno drukčijem činjeničnom i pravnom osnovu iznijetom u tužbi.

2.4. Ustraje u prigovoru nedostatka aktivne i pasivne legitimacije.

2.5. Zaključno navodi da obzirom iz sadržaja dokaza dostavljenih uz tužbu i odgovora na tužbu proizlazi da turistička agencija Kompas Zagreb kod tuženika nije imala ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti, predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev.

2.5. Osporava i odluku o trošku i navodi da je u situaciji da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu presudu, tada bi i uspjeh stranaka bio bitno drugačiji. U svakom slučaju smatra da nije bilo osnove tužitelju dosuditi trošak sastava podneska od 24. veljače 2025. koji je podnesen u svrhu „ponovnog dostavljanja privitaka“. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno članku 458. stavku 1. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, obzirom da pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, nije nerazumljiva, te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti ista proturječi sama sebi, odnosno razlozima presude.

6.1. Time što je prvostupanjski sud u postupku utvrdio da tužitelju isplata osigurane svote pripada po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] po kojoj polici je tužitelju djelomično isplaćena šteta u visini od 706,23 kune, a ne po polici broj [broj police] koja je tužitelju bila navedena u ugovoru o putovanju i Općim uvjetima, nije prekoračen tužbeni zahtjev, jer sud nije odlučivao o nečem drugom, niti više od onoga što je tužitelj zahtijevao, već je u okviru istog činjeničnog supstrata i istog pravnog odnosa osiguranja samo pravilno utvrdio relevantnu policu osiguranja po kojoj tužitelju pripada isplata osigurane svote, pri čemu pogrešna oznaka broja police u Ugovoru o putovanju i Općim uvjetima ne mijenja identitet zahtjeva, niti dovodi do odlučivanja ultra petita. Zbog navedenog je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da, suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a.

6.2. Neosnovano tuženik smatra da time što je odbijen dokaz za financijsko vještačenje poslovnih knjiga agencije Kompas i tuženika na okolnost cjelokupnog iznosa ugovorenih i rezerviranih turističkih paket aranžmana koji nisu realizirani, te razmjera između ugovorenog iznosa osiguranja u polici jamčevine i cjelokupnih turističkih paket aranžmana koji nisu realizirani, da je onemogućen u raspravljanju u odlučnim činjenicama i dokazivanju iznijetih činjenica. To zato što je tuženik već u odgovoru na tužbu, uz činjenicu da se radilo o osiguranoj svoti od 300.000,00 kuna, naveo da je prema očitovanju bivše uprave turističke agencije Kompas Zagreb cjelokupni iznos nerealiziranih ugovornih i rezerviranih turističkih paket aranžmana 7.261.078,02 kune, slijedom čega da je osiguravatelj u obvezi svakom pojedinom oštećeniku isplatili najviše do razmjerno utvrđene osigurnine, koja da u konkretnom slučaju iznosi 4,13% pojedinačne štete – čime je potvrdio da raspolaže sa podacima o iznosu osiguranih ukupnih aranžmana i dalo bi se zaključiti o broju aranžmana i oštećenih osoba, jer je kao dokaz predložio uvid u očitovanje i privitke uprave Kompas Zagreb d.d., koje međutim nije priložio uz odgovor na tužbu, a niti tijekom postupka, pa je pravilno prvostupanjski sud odbio daljnje dokaze. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda upravo bi navedeno bio dokaz temeljem kojega bi se moglo zaključiti o opravdanosti potrebe izvođenja daljnjih dokaza. Zbog navedenog, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, koju u svojoj žalbi također ističe tuženik.

6.3. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 467. stavkom 1. ZPP-a.

6.4. U odnosu na isticanje ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, valja navesti da tuženik u sporu male vrijednosti, kao što je ovaj, ne može s uspjehom isticati taj žalbeni razlog, pa tako ni one koje tuženik obrazlaže, a u vezi su s člankom 219. i 221.a ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao stranke Ugovora o putovanju broj 252532 kojega je tužitelj zaključio sa turističkom agencijom Kompas Zagreb d.d., isplata temeljem police osiguranja iznosa uplaćenog za putovanje koje je prije početka otkazano.

8. Prvostupanjski je sud u provedenom postupku utvrdio:

- da je tužitelj sa turističkom agencijom Kompas Zagreb d.d., kao organizatorom putovanja, sklopio Ugovor o putovanju broj 25232 dana 25. srpnja 2018., prema kojem je ugovorna obveza organizatora bila pružanje usluge polupansiona u hotelu Katschberghof u Austriji za tri osobe od 6. siječnja do 11. siječnja 2019. , dok je ugovorna obveza tužitelja bila plaćanje cijene od 8.708,17 kuna, a ugovorena je putna polica osiguranja za tri osobe u iznosu od 300,00 kuna,

- da je tužitelj organizatoru putovanja za navedenu uslugu platio ukupan iznos od 9.008,17 kuna,

- da je nad društvom Kompas Zagreb d.d. otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2018.,

- da je turistička agencija otkazala rezervaciju u hotelu 8. studenog 2018. i putovanje nije realizirano,

- da je tuženik na ime osigurnine tužitelju isplatio iznos od 706,23 kune po tužiteljevu zahtjevu za naknadu štete koji je podnesen 17. listopada 2019,

- da je isplata izvršena po polici broj [broj police].

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan navodeći da tužitelj nije ugovorna stranka sklapanja police osiguranja jamčevine za turistički paket aranžman kako police broj [broj police] za koju tuženik tvrdi da je istekla tako i police broj [broj police] po kojoj je tuženik nesporno isplatio tužitelju iznos od 706,23 kune, a iste nisu u posjedu tužitelja, niti mu ih je tuženik ikada dostavio. Prvostupanjski je sud zaključio da je nedostavljanje police broj [broj police], po kojoj je šteta djelomično isplaćena, usmjereno isključivo na izbjegavanje obveze naknade štete tužitelju.

9.1. Prvostupanjski je sud otklonio i istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije navodeći da je tužitelj sklopio Ugovor o putovanju platio sve obveze proizašle iz tog ugovora, pa mu pripada pravo tražiti isplatu osigurane svote od tuženika.

10. Prema ocjeni ovog suda, odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita.

11. Prije svega valja navesti da tužitelj kao treća osoba koja je kupila aranžman nije mogla utjecati na nastajanje osiguranog slučaja. Među strankama nije sporno da je polica broj [broj police] istekla, iako je navedeni broj police bio naveden u Ugovoru o putovanju kojega je tuženik zaključio sa osiguranikom tuženika. Iz provedenih dokaza proizlazi da je u vrijeme zaključenja ugovora o putovanju važila polica osiguranja broj [broj police osiguranja], pa stoga po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužitelj nije pogriješio kada se pozvao na policu broj [broj police], jer je za tužitelja kao treću stranu broj police irelevantan, odnosno relevantno je samo da se radi o polici osiguranja jamčevine koja je postojala između tuženika i turističke agencije Kompas Zagreb d.d. u trenutku kada je tužitelj sa turističkom agencijom sklopio Ugovor o putovanju.

11.1. Člankom 14. Ugovora o putovanju i Općih uvjeta i uputstava za turističke aranžmane Kompas Zagreb ugovoreno je osiguranje za slučajeve platne nemogućnosti ili stečaja organizatora putovanja zbog kojeg usluga putovanja izostane, odnosno radi naknade troškova povratka putnika u mjesto polaska, pa budući se osigurani slučaj dogodio (nad organizatorom putovanja je otvoren stečaj), to je tužitelj imao pravo od tuženika zahtijevati isplatu osigurane svote. Tuženik prvostupanjskom sudu, iako je tvrdio da je svota osiguranja u iznosu od 300.000,00 kuna iscrpljena, o tome nije dostavio dokaz.

12. Člankom 50. stavak 1. Zakona o pružanju usluga u turizmu („Narodne novine“ broj: 130/17, 25/19, 98/19, 42/20 dalje: ZPUT) propisano je, između ostalog da je organizator dužan za svaki paket-aranžman osigurati jamčevinu za slučaj nesolventnosti kod društva za osiguranje ili banke u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi ugovornici Europskog gospodarskog prostora, radi povrata putniku svih novčanih sredstava plaćenih od strane putnika ili u ime putnika u vezi s ugovorom o putovanju u paket-aranžmanu za ugovorene usluge čije je izvršenje izostalo, ili koje neće biti izvršene, ili će tek djelomično biti izvršene, zbog nesolventnosti ili stečaja organizatora.

13. Stoga, a kako je nastupio osigurani slučaj, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada se pozvao na naprijed navedenu odredbu ZPUT. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da bi se tužba temeljila na polici osiguranja od odgovornosti za štetu zbog neispunjenja u smislu članka 15. Ugovora o putovanju i Općih uvjeta i uspostava za turističke aranžmane Kompasa Zagreb, jer je iz tužbe vidljivo da je tužitelj potraživao štetu temeljem police jamčevnog osiguranja u smislu članka 14 navedenog Ugovora o putovanju upravo iz razloga nastupa osiguranog slučaja, tj. stečaja organizatora.

14. Odluka o troškovima pravilno je donesena sukladno članku 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, te u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023).

15. Zbog navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena.

16. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer sa žalbom nije uspio.

17. U ne pobijanom dijelu, u točki III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Slavonski Brod, 10. veljače 2026.

Sutkinja

Draženka Ilak