Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1230/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužiteljice ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćnici Jasni Detelj Marković, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Antonu Paliću, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja i ugovora o najmu stana, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-129/2020-36 od 10. ožujka 2025., dana 10. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-129/2020-36 od 10. ožujka 2025. u točkama I. i II. izreke.

II. Žalba tužiteljice izjavljena protiv točke III. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-129/2020-36 od 10. ožujka 2025. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđeno je presumirano povlačenje tužbe. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 10. ožujka 2025., dok je pod točkom III. izreke odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.250,00 EUR-a.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio navode žalbe te predložio odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

4. Žalba tužiteljice djelomično je neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da tužiteljica, iako uredno pozvana, nije pristupila na ročište za glavnu raspravu 10. ožujka 2025., pa kako tuženik na istom ročištu nije pristao upustiti se u raspravljanje, to je na temelju odredbe čl. 295 st. 2. ZPP-a, utvrdio da se tužba smatra povučenom. Primjenom odredbi čl. 158. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, prvostupanjski sud je priznao tuženiku trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.375,00 EUR-a za pravne radnje navedene pod točkom 2.2. obrazloženja, a čija je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), dok je u preostalom dijelu za iznos od 1.250,00 EUR-a odbio zahtjev tuženika na naknadu parničnog troška kao neosnovan.

6. Tužiteljica u žalbi navodi da nikada nije zaprimila poziv za ročište zakazano za 10. ožujka 2025. niti je o istome obaviještena na ikoji zakoniti način (osobno od sudskog dostavljača ili preporučeno putem pošte ili od bivšeg punomoćnika), pa kako u spisu ne postoji dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je uredno pozvana na predmetno ročište, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP- a.

7. Neosnovani su žalbeni navodi kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenju zakonskih pretpostavki za presumirano povlačenje tužbe.

8. Odredbom čl. 295. st. 2. ZPP-a propisano je da ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

9. Kako je razmatranjem prvostupanjskog spisa ovaj sud utvrdio da je poziv za ročište zakazano za dan 10. ožujka 2025. primio tadašnji punomoćnik tužiteljice odvjetnik Marko Fak dana 23. listopada 2024., a kako to proizlazi iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (list 116 prvostupanjskog spisa), to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 295. st. 2. ZPP-a utvrdio presumirano povlačenje tužbe. Naime, svojim izostankom s predmetnog ročišta, na koje je uredno pozvana ali svoj izostanak nije opravdala, tužiteljica je izrazila volju da ne raspravlja pred sudom, dok je tuženik svoju volju za ne raspravljanjem pred sudom izrazio time što se na ročištu glavne rasprave 10. ožujka 2025. nije htio upustiti u raspravljanje.

10. Protivno žalbenim navodima, tužiteljica je na zakoniti način pozvana na ročište glavne rasprave zakazane za dan 10. ožujka 2025. jer je prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 138. st. 1. ZPP-a poziv za navedeno ročište dostavio tužiteljici putem njezinog tadašnjeg punomoćnika odvjetnika Marka Faka (isti je podneskom od 3. veljače 2025. obavijestio sud o otkazu punomoći tužiteljici, te da je sud otkaz punomoći utvrdio rješenjem poslovni broj Ps-129/2020-34 od 5. veljače 2025., a koje je rješenje tužiteljica primila 17. veljače 2025. – napomena ovog suda), koji je taj poziv uredno primio dana 23. listopada 2024., a što se smatra urednom dostavom poziva za ročište tužiteljici. Ukoliko tadašnji punomoćnik tužiteljice o tome nije obavijestio tužiteljicu, to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer se to tiče njihovog međusobnog odnosa u koji odnos sud nije ovlašten zadirati.

11. Kako nije osnovan žalbeni razlog tužiteljice, te ispitivanjem pobijanog rješenja na eventualno ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio ijednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u točkama I. i II. izreke, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. izreke rješenja) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tužiteljica u žalbi sadržajno uopće nije pobijala odluku o troškovima.

12. Obzirom da je pod točkom III. izreke tuženik odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, to tužiteljica nema pravni interes za podnošenje žalbe u odnosu na tu točku, jer je u tom dijelu uspjela u parnici, pa je temeljem odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. ZPP-a, valjalo rješenjem odbaciti žalbu tužiteljice u odnosu na točku III. izreke kao nedopuštenu.

U Varaždinu, 10. veljače 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović