Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: K-7/2024-121

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru u vijeću sastavljenom od sutkinje Maje Sikora, kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Anđele Rubetić i Žarka Deželića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Matee Cebović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽŠ, zbog dva kaznena djela iz čl. 154. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., – dalje: Kazneni zakon) te tri kaznena djela iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 153. st. 2. i 1. i kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-5/2023-1 od 22. veljače 2023., nakon održane i zaključene usmene rasprave dana 6. listopada 2025., sa koje je isključena javnost, u nazočnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Danice Petrović, optuženog ŽŠ, izabranog branitelja odvjetnika Borisa Kozjaka te opunomoćenika oštećene ĆŠ, ranije Križić odvjetnice Vere Kovač-Manjkas, dana 9. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o j e

optuženi ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i AŠ, rođene Ć, rođen **.**.1988. u [adresa], Republika Bosna i Hercegovina, s prebivalištem [adresa]., državljanin Republike Hrvatske, automehaničar, sa završenom srednjom stručnom spremom, pismen, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, zaposlen u Austriji, gdje ostvaruje prihod na ime plaće od oko 2.000,00 eura mjesečno, vlasnik osobnog automobila marke Volvo S 60 proizveden 2009., godina proizvodnje 2009. i motor marke Suzuki, godina proizvodnje 2000., , vojsku služio 2006. u Požegi i Drnišu, prekršajno nekažnjavan prema podacima Prekršajne evidencije, kazneno neosuđivan prema podacima Kaznene evidencije, drugi kazneni postupak se ne vodi, brani se sa slobode,

k r i v j e

što je:

I. tijekom noći 14./15. veljače 2015. u Austriji u Bad Voslau, u stanu u kojem je živio sa suprugom KŠ, nakon što su legli u krevet, rekao supruzi KŠ da želi probati analni seks, pa kada mu je rekla da to ne želi, preko kreveta joj je glava visjela niz krevet, dok joj je ostatak tijela bio na krevetu, da bi zatim, s ciljem da s njom izvrši spolni odnos, skinuo sa nje gaćice, pa iako mu je supruga KŠ govorila kako ne želi imati spolni odnos te ga pokušala odgurnuti sa sebe, stavio je svoj spolni organ u njen analni otvor,

dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

II. točno neutvrđenog dana krajem siječnja 2018. tijekom noći u Heilbronnu u Njemačkoj, u stanu u kojem je živio sa suprugom KŠ, nakon što su legli u krevetu, rekao supruzi KŠ da želi spolni odnos, pa kada mu je rekla kako ne može imati spolni odnos jer ju boli cijelo tijelo s obzirom da je trudna, s ciljem da s njom izvrši spolni odnos, skinuo joj pidžamu i svoj spolni organ stavio u njen analni otvor,

dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

III. točno neutvrđenog dana početkom travnja 2018. u Heilbronnu, u Njemačkoj, za vrijeme dok se njegova supruga KŠ, nalazila u kupaonici, ušao u kupaonicu te s ciljem da s njom izvrši spolni odnos počeo ju dirati po spolnom organu i grudima, pa kada mu je rekla da to ne radi te otišla u sobu, došao je za njom i gurnuo ju na krevet te joj u usta stavio dječju dekicu kako ne bi mogla vikati, nakon čega joj je primio ruke kako se ne bi mogla braniti, da bi zatim legao na nju i drugom ju rukom stisnuo u predjelu rebara kako se ne bi mogla izmaknuti, nakon čega je svoj spolni organ stavio u njen spolni organ i sa njom obavio spolni odnos,

dakle, uporabom sile s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

IV. točno neutvrđenog dana u prvoj polovici travnja 2021. tijekom večernjih sati u [adresa], nakon što je legao u krevet u kojem je spavala njegova supruga KŠ, s ciljem da s njom izvrši spolni odnos, počeo joj skidati tajice, pa kada mu je supruga KŠ rekla da ju pusti, da joj se gadi i da ne želi imati ništa sa njim, pritisnuo joj jastuk na lice kako ne bi mogla vikati, da bi zatim svoj spolni organ stavio u njen spolni organ te sa njom obavio spolni odnos,

dakle, uporabom sile s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

V. tijekom noći 21./22. svibnja 2021. u [adresa], u spavaćoj sobu prišao supruzi KŠ, te ju počeo dirati po tijelu, pa kada mu je rekla da ne želi imati spolni odnos, s ciljem da s njom izvrši spolni odnos, gurnuo ju na krevet, skinuo joj hlače i rukom ju uhvatio za kosu te joj lice pritisnuo u madrac kako ne bi mogla vikati, a kada ga je rukama pokušala odgurnuti, stavio joj je ruke ispod tijela, nakon čega je svoj spolni organ stavio u njen spolni organ te sa njom obavio spolni odnos,

dakle, uporabom sile s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

VI. u vremenu od kraja mjeseca svibnja 2021. do 17. ožujka 2022. u Suhopolju, nakon što je supruga KŠ, napustila bračnu zajednicu, s ciljem uspostavljanja neželjenog kontakta sa njom, iako mu je rekla kako ju može kontaktirati samo vezano za zajedničko dijete, s mobilnog uređaja pozivnog broja [broj telefona] putem aplikacije "WhatsApp" i “Messenger", slao joj poruke uvredljivog sadržaja, nazivajući ju kurvom te kako bi ju uznemirio, učestalo ju nazivao tijekom dana i noći, govoreći joj da je kurva, drolja, da je nitko bez njega, da će doći sa svojim odvjetnicima iz Austrije i uzeti joj dijete, da će joj zagorčati život te da, ako neće biti njegova, da neće biti ničija,

dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugom osobom uspostavljao neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu, a djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu,

VII. čime je djelima pod točkama od I. do V. izreke presude počinio pet kaznenih djela protiv spolne slobode i to djelima pod točkom I. i II. izreke presude, dva teška kaznena djela protiv spolne slobode, opisana u članku 154. stavku 1. točki 1. u vezi članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona, djelima pod točkom III., IV. i V. izreke presude, tri teška kaznena djela protiv spolne slobode, opisana u članku 154. stavku 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. i 1. Kaznenog zakona i djelom pod točkom VI. izreke presude, kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje, opisano u članku 140. stavku 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona, sve u vezi članka 51. Kaznenog zakona.

VIII. Na temelju čl. 51. st. 1. Kaznenog zakona u vezi čl. 154. st. 1. Kaznenog zakona optuženom OŠ se za kazneno djelo pod točkom I. izreke presude

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine,

na temelju čl. 51. st. 1. Kaznenog zakona u vezi čl. 154. st. 1. Kaznenog zakona optuženom OŠ se za kazneno djelo pod točkom II. izreke presude

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine,

na temelju čl. 51. st. 1. Kaznenog zakona u vezi čl. 154. st. 2. Kaznenog zakona optuženom OŠ se za kazneno djelo pod točkom III. izreke presude u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine,

na temelju čl. 51. st. 1. Kaznenog zakona u vezi čl. 154. st. 2. Kaznenog zakona, uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 2. Kaznenog zakona optuženom OŠ se za kazneno djelo pod točkom IV. izreke presude

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine,

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine,

na temelju čl. 51. st. 1. Kaznenog zakona u vezi čl. 140. st. 2. Kaznenog zakona optuženom OŠ se za kazneno djelo pod točkom VI. izreke presude

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci

te se na temelju čl. 51. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona optuženi ŽŠ za prethodno opisana kaznena djela

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine i šest (6) mjeseci.

IX. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. dalje: Zakon o kaznenom postupku) nalaže se optuženom OŠ da ovome sudu podmiri materijalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku te paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. točke 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjestoeura), sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo optužnicu KO-DO-5/2023-1 od 22. veljače 2023., protiv optuženog ŽŠ, zbog pet kaznenih djela protiv spolne slobode i to dva teška kaznena djela protiv spolne slobode, opisana u čl. 154. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona, tri teška kaznena djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. i čl. 153. st. 2. i st. 1. Kaznenog zakona i jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona.

2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Bjelovaru broj Kov-3/2023-23 od 5. ožujka 2024. Navedenu optužnicu državni odvjetnik je izmijenio na raspravi održanoj 6. listopada 2025., na način da se u točkama 1. do 5. optužnice umjesto teksta: “u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona“, sada navodi tekst: “s ciljem da s njom izvrši spolni odnos“ i kod tako izmijenjene optužnice državni odvjetnik je ostao do zaključenja rasprave istog dana.

3. Sud je po službenoj dužnosti izmijenio činjenični opis kaznenog djela u točki 1. do 6. optužnice, sukladno činjenicama utvrđenima na temelju provedenih dokaza, tako da je u točki 1. optužnice, umjesto teksta: „gurnu ju preko kreveta tako da joj je glava visjela niz krevet“, sada naveden tekst: „preko kreveta joj je glava visjela niz krevet“, a u svim točkama optužnice briše se tekst: „sada HŠ,“, na način kako je to sada činjenično i pravno opisano u točkama I. do VI. izreke ove presude.

4. Upitan kakav stav zauzima o optužbi, u smislu čl. 416. Zakona o kaznenom postupku, optuženi ŽŠ izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja se tereti.

5. Tijekom dokaznog postupka na raspravi 6. listopada 2025. provedeno je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženika i ispitane su vještakinje Doc. prim. dr. sc. ŽŠM, specijalist psihijatar i ĆŠM, psiholog, pročitani su zapisnik o zaprimanju kaznene prijave, zapisnik o očevidu na mobilnom telefonu oštećene HŠ, pročitana je i razgledana fotodokumentacija očevida mobitela, zapisnik o ispitivanju oštećene kao svjedoka HŠ kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, zapisnik o ispitivanju svjedoka ZŠ i svjedoka MŠ, otpusno pismo za EŠ, zapisnik o ispitivanju svjedoka VŠ, dokumentacija o poslu (strana 128-129), ispis komunikacije (strana 130-131), podaci Odjela za podršku žrtvama i svjedocima, potvrda o visini dohotka, iskaz svjedoka FŠ i svjedoka MŠ na raspravi 3. rujna 2024., iskaz oštećene kao svjedoka HŠ na raspravi 4. rujna 2024., podaci Policijske postaje Virovitica za svjedoka EŠ, potvrda Opće bolnice Virovitica za optuženog, podaci JRO MUP RH za optuženog i oštećenu, socijalna anamneza za optuženog i oštećenu od 3. travnja 2025., podaci Hrvatskog telekoma d.d., potvrda o visini dohotka, podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, podaci oštećene (strana 347), karton pacijenta optuženog, podaci Klinike za psihijatriju Vrapče i podaci oštećene vezani za određeno vještačenje uz priloženu povijest bolesti od 28. svibnja 2025., dokumentacija za oštećenu – potvrda liječnika SŠ iz [adresa] (strana 407), iskaz svjedoka VŠ na raspravi 27. lipnja 2025. (strana 456-458), podaci JRO MUP RH za optuženog, oštećenu i VŠ, podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za optuženog i oštećenu. Na kraju dokaznog postupka provedeno je ispitivanje optuženog ŽŠ.

6. Odbijen je prijedlog obrane za neposredno ispitivanje svjedoka EŠ, a potom je odbijen i prijedlog optužbe za čitanje zapisnika o ispitivanju svjedoka EŠ kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 21. prosinca 2022. Isto tako, odbijen je prijedlog obrane za reproduciranje sadržaja USB sticka, dostavljenog u spis predmeta od strane obrane. Sud je na kraju dokaznog postupka odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi, što se odnosi i na prijedlog obrane za ispitivanje u svojstvu svjedoka LŠ, na okolnosti navoda iz optužbe , kao i prijedlog obrane za provođenje toksikološkog vještačenja optuženog, radi utvrđivanja postojanja zlouporabe ili ovisnosti optuženika o alkoholu. Sud smatra kako su svi navedeni dokazni prijedlozi nevažni i kao takvi su i odbijeni, jer se provođenjem istih ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice, odnosno, činjenično stanje je po stavu suda u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

7. Nije bilo sporno tijekom postupka da su optuženi ŽŠ i žrtva KŠ bili bračni drugovi od 9. kolovoza 2014. te da je njihov brak razveden u mjesecu studenom 2021., nakon čega je žrtva promijenila prezime, tako da se žrtva KŠ, rođena LŠ, sada zove ĆŠ. Nije bilo sporno da je žrtva ĆŠ optuženiku OŠ do trenutka razvoda braka bila član obitelji u smislu čl. 87. st. 8 Kaznenog zakona te ujedno i bliska osoba, u smislu čl. 87. st. 9. Kaznenog zakona, a bila je bliska osoba u smislu čl. 87. st. 9. Kaznenog zakona i nakon razvoda braka kao bivši bračni drug. Nije sporno da su optuženi i žrtva tijekom 2015. živjeli u [adresa], u gradu Bad Voslau, a tijekom 2018. u Njemačkoj i tijekom 2021. u Hrvatskoj, na adresi [adresa], a njihovo zajedničko dijete je rođeno **.**.2018. u Njemačkoj, u gradu Heilbronn. Nije bilo sporno da je žrtva nakon napuštanja bračne zajednice, u razdoblju od mjeseca svibnja 2021. do 17. ožujka 2022., navedenom u točki 6. optužbe, živjela u [adresa] te da joj je optuženi putem mobilnog uređaja učestao tijekom dana i noći slao poruke i nazivao ju, kao i da mu je žrtva rekla kako ju može kontaktirati samo vezano za zajedničko dijete. Prema potvrdi poslodavca od 13. listopada 2022. (str.128-129), optuženi ŽŠ je 21. svibnja 2021. bio na radnom mjestu od 6,55 sati do 17,02 sata na gradilištu AMAG Ranshofen te nije bilo sporno da je 21. svibnja 2021. bio petak, a proslava rođendana žrtve ĆŠ bila je u subotu navečer 22. svibnja 2021. Nije bilo sporno da je žrtva ĆŠ prijavljena na mirovinsko osiguranje iz radnog odnosa kod poslodavca Viner d.o.o. [adresa] od 7. rujna 2020. (str.479), a žrtva je odjavljena sa adrese prebivališta u [adresa], s danom 16. ožujka 2022. (str.473)

8. Sporno je bilo je li optuženik postupao na način kako se tereti u optužnici i počinio kaznena djela, za koja bi bio kazneno odgovoran.

9. U svojoj obrani ispitan od strane policijskog službenika sukladno čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku i kod državnog odvjetnika osporava počinjenje kaznenih djela. Isto tako, ispitan na raspravi (str.495-497), optuženi ŽŠ osporava kaznena djela, navodeći kako je netočno što se navodi u optužbi i to da bi imao sa oštećenom analne spolne odnose jer to nije u stanju obaviti i to ne bi mogao napraviti, zatim, da bi imao sa žrtvom spolne odnose za vrijeme njezine trudnoće, a tako i prije i poslije njezine trudnoće i da bi imao sa žrtvom spolne odnose na koje ona nije dala pristanak, već su upravo suprotno, svi njihovi spolni odnosi bili dobrovoljni, s obostranom voljom, a na dostavljenom „USB sticku“ su vidljive slike oštećene koje mu je slala negdje 2020. ili 2021. i kojima ga je još i navodila na spolne odnose. Određeni problemi su počeli negdje u svibnju ili lipnju 2021. kada su se posvađali, no nekako se stanje smirilo, jer je tada otišao u Austriju, a oštećena je bila kod svojih roditelja, udaljenih nekih 3 do 4 km dalje od kuće gdje su prethodno živjeli zajedno, kod njegovih roditelja. U kolovozu 2021. su išli zajedno na more, a negdje početkom 2022. žrtva je započela ljubavnu vezu sa RŠ, s kojim je i sada zajedno i već imaju dvoje djece, a pritom je žrtva njemu govorila da on nije otac njihovog djeteta i branila mu viđanje djeteta i istovremeno je protiv njega podnesena kaznena prijava i podignuta optužnica. Brak je sklopljen 9. kolovoza 2014., a razveden u studenom 2021. Sada optuženi i žrtva imaju korektne odnose i uredno komuniciraju u vezi zajedničkog maloljetnog djeteta. Točno je da su žrtva i on živjeli u [adresa], na lokaciji Bad Voslau tijekom 2015., dok 2018.ili 2019. moguće da su se vratili u Hrvatsku, a živjeli su i u mjestu Bad Wimpfen u Njemačkoj, od grada Heilbronna udaljenom 10 km, dok su u Hrvatskoj živjeli na adresi njegovih roditelja, u [adresa]. Zajedničko maloljetno dijete je rođeno **.**.2018. u [adresa], u Njemačkoj i u Njemačkoj su zajedno živjeli nekih godinu dana, nakon čega je žrtva s djetetom došla živjeti u [adresa], na adresu njegovih roditelja, a on je otišao raditi u Austriju te za vrijeme epidemije korona virusa iz Austrije nije dolazio kući i po tri mjeseca, jer su granice bile zatvorene . Što se tiče 22. svibnja 2021., iz točke 5. optužbe, od svog poslodavca nabavio je potvrdu iz koje je vidljivo da je bio na radu u Austriji, a onda je žrtva navela datum poslije, no ni u tom datumu nije bio moguće silovanje, jer je žrtva bila u kući svog oca i silovanje bi bilo moguće jedino putem zraka. Žrtva mu je slala poruke, zajedno sa svojim sadašnjim mužem, da će ga osloboditi od suda, ako se odrekne djeteta i namjeravali su njegovom djetetu dati prezime tog čovjeka. U svibnju 2021. žrtva je otišla u kuću kod svog oca, dok u to vrijeme njezina majka nije bila u toj kući, jer je radila u Austriji te otac žrtve zna kakvi su bili međusobni odnosi optuženog i žrtve, jer ih je vrlo često posjećivao i u početku, nekih mjesec dana, s njima je i stanovao u [adresa] i Njemačkoj. Kada bi bilo točno što se navodi u optužnici, sigurno bi netko u zgradi od stanara u susjednim stanovima, u Austriji i Njemačkoj, čuo što se događa. Žrtva ga je prijavila za ta sva silovanja iz razloga što je rekla da će ga uništiti, no htjela mu se vratiti, nakon što je već započela vezu s tim drugim čovjekom, na što nije htio pristati. Njegovoj sestri je žrtva plakala i rekla da bi se ona njemu vratila, ali zna da ju on ne želi. Što se tiče poziva i poruka moguće da je mobilni uređaj bio pozivnog broja, kako se navodi u spisu i što se tiče točke 6. optužbe, netočno je da je u pozivima i poukama žrtvi govorio to što se navodi u optužnici, a točno je da je predmetnom razdoblju žrtva bila u [adresa], jer je napustila bračnu zajednicu i točno je da je kontaktirao sa žrtvom porukama i pozivima i učestalo je nazivao i pisao joj danju i noću, ali je sav taj kontakt bio vezan za zajedničko dijete. U vrijeme kada je zvao u vezi djeteta, nalazio se u Hrvatskoj i dijete je bilo sa njim, a oštećena je bila jedne noći u kafiću Monte Cristo u centru [adresa] i taj put je baš puno puta zvao žrtvu, jer je sin imao temperaturu i povraćao je. Što se tiče mreže putem koje je slao poruke, ne može se izjasniti je li to bio Whats App, Messenger ili nešto treće. Točno je da je osim ovog slučaja i u druge dane pozivao žrtvu i pisao joj, no netočno je da bi sa njom htio uspostaviti neželjeni kontakt, već je kontakt bio samo u vezi djeteta i zbog djeteta , a žrtva i on su se dogovorili da će kontaktirati samo vezano za zajedničko dijete te je žrtva rekla da on može kontaktirati samo vezano za zajedničko dijete i osobno ju nije viđao pa ne zna je li bila tjeskobna, uplašena, uznemirena i slično i nije mu poznato da bi oštećena zatražila psihološku pomoć.

9.1. Sud ne prihvaća obranu optuženog ŽŠ u dijelu u kojem poriče kaznena djela zbog kojih se optužuje i u kojem je obrana optuženog u suprotnosti sa iskazom žrtve.

10. Žrtva ĆŠ, (rođena LŠ, ranije ŽŠ), ispitana je u svojstvu svjedoka kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru 26. rujna 2022. (str.82-91), pri čemu je iskazala da je 2013. odselila u Austriju, u grad Bad Voslau te je u početku život s optuženim bio lijep i dobar, ali je s vremenom optuženi počeo sve više konzumirati alkohol. U odnosu na događaj pod točkom 1. optužbe, žrtva je iskazala da su u veljači 2015., za vikend proslavili rođendan optuženog, koji je bio 12.veljače i optuženi je popio dosta alkohola, tako da je bio pod utjecajem alkohola. U noći, nakon što su legli u krevet, optuženi ju je počeo dirati po vratu i rekao da bi želio probati analni seks, na što mu je rekla da to ne želi, međutim, optuženi to nije prihvatio, već ju je povukao na krevetu, tako da joj je glava visjela niz krevet prema podu i ostatak tijela na krevetu, a ležala je na trbuhu. Optuženi je bio iza nje, skinuo je s nje gaćice, nakon čega joj je jednu nogu pomaknuo u stranu pa iako mu je govorila da ne želi imati spolni odnos i pokušala ga je odgurnuti od sebe, nije uspjela, jer je bio jači od nje, nakon čega je optuženi pljunuo u blizinu njenog analnog otvora i rekao kako mora navlažiti, jer inače ne ide, a osjetila je da je stavio penis u njen analni otvor pa kako ju je to boljelo, počela je plakati i vikati, a optuženi je stavio ruku na njena usta kako ne bi mogla vikati i za vrijeme tog spolnog odnosa optuženi je ležao na njoj svojim tijelom pa nikuda nije mogla, a ejakulirao je u njen analni otvor. Nakon toga su se udaljili i počela ga je izbjegavati, no nakon što je pronašla opravdanje za takav postupak, nastavili su živjeti normalno. U odnosu na događaj pod točkom 2. optužbe, žrtva je iskazala da su se optuženi i žrtva 1. travnja 2017. preselili u Njemačku, u grad Heilbronn i optuženi je nastavio konzumirati alkohol, no nadala se da će ga uspjeti promijeniti i da će biti bolje, a kada je saznao da je trudna, počeo je još više piti. U prosincu 2017. su bili u Hrvatskoj, a u siječnju 2018. vratili su se u Njemačku i bila je u 7. mjesecu trudnoće, kada ju je u jednom navratu, krajem siječnja 2018., optuženi počeo dirati i rekao da želi spolni odnos, no rekla mu je da ne želi jer ju cijelo tijelo boli, s obzirom da je trudna, a kako je ležala na boku i optuženom bila okrenuta leđima, on je s nje skinuo pidžamu te iako mu je rekla da joj nije do spolnog odnosa, optuženi je svoj penis gurnuo u njen analni otvor, da bi ga nakon nekog vremena izvadio i namazao kremom koju je imao pored kreveta i ponovno svoj penis stavio u njen analni otvor te je u njega i ejakulirao. Nakon toga su nastavili živjeti zajedno i ponašali su se kao da je sve normalno, a optuženi je rekao da više neće piti i da će se promijeniti te je smanjio alkohol i odnos se popravio. Nakon toga, u odnosu na događaj pod točkom 3. optužbe, žrtva je iskazala da je dijete rodila 13. ožujka 2018., a tri ili četiri tjedna nakon poroda, bila je u kupaoni i tuširala se i dijete je plakalo pa se ogrnula ručnikom kako bi otišla do djeteta, a optuženi je ušao u kupaonicu i htio joj skinuti ručnik, dirao ju je rukom po grudima i spolnom organu, no uspjela je izaći iz kupaonice i otišla je do djeteta, nagnula se nad dječji krevet, a optuženi je došao iza nje i dok je bila sagnuta, pokušao joj je skinuti ručnik pa kako nije uspio, gurnuo ju je na krevet, tako da je pala na bok na krevet, zatim ju je optuženi okrenuo na leđa, stavio na usta dječju dekicu ili jastuk, kako bi prestala vikati, a potom je optuženi dekicu maknuo i nju primio za ruke, da se ne može braniti pa ju je s obje ruke uhvatio za njene ruke i podigao ih iznad njene glave, zatim spojio i nastavio držati jednom rukom, dok je drugom rukom razmaknuo njene noge, legao na nju i drugom rukom ju pritisnuo ispod rebara, kako se ne bi mogla micati, nakon čega je stavio spolni organ u njen spolni organ i obavio s njom spolni odnos. Prema iskazu žrtve, nakon toga je njihov odnos potpuno zahladio. U razdoblju od kolovoza do prosinca 2018. optuženi nije pio alkohol, a na njegov prijedlog, 19. srpnja 2019. žrtva je došla s djetetom živjeti u kuću optuženikovih roditelja, gdje su živjeli zajedno do studenog 2019., kada je optuženi otišao raditi u Austriju te je u kontaktu putem video poziva svaki put vidjela da je optuženi pod utjecajem alkohola. Žrtva iskazuje da je počela raditi 7. rujna 2020., unatoč optuženikovom protivljenju, pri čemu je bio jako ljubomoran i govorio joj da ide raditi samo zbog toga da bi se mogla „kurvati“, prigovarao joj je kako se obukla. U odnosu na događaj pod točkom 4. optužbe, žrtva je iskazala da je nakon Uskrsa 2021., dok se spremala na posao, rekla optuženom na njegov upit, da ide raditi, a prigovarao joj je kako je obučena i tražio je da skine majicu jer je jako uska, što nije htjela pa joj je povukao majicu i udario ju u trbuh, tako da je s posla išla na hitnu pomoć, jer joj nije bilo dobro. Po dolasku kući nije htjela da optuženi spava uz nju i stavila je sina između njih, no optuženi je pomaknuo dijete da legne između žrtve i djeteta i osjetila je da joj skida tajice i tada mu je rekla da ju pusti, da joj se gadi, da ne želi ništa imati s njim, počela je vikati pa je optuženi svoju ruku gurnuo ispod jastuka na kojem je ležala i drugi kraj jastuka stisnuo joj na lice kako ne bi mogla vikati, pokušala se osloboditi no nije uspjela, skinuo joj je tajice i gaćice, pustio jastuk, primio oko zdjelice i privukao ju uz sebe, ležala je na boku, njemu okrenuta leđima, maknuo joj je nogu i svoj spolni organ stavio u njen spolni organ, no iako mu je govorila da ne želi imati s njim spolni organ i pokušala se maknuti od njega, to nije uspjela pa se na kraju prepustila jer joj je postalo svejedno. Početkom svibnja 2021. počeo ju je optuženi vrijeđati i govoriti da nije bila s kolegicom, da je dijete ostavila kod kuće i da se otišla „kurvati“, nakon čega je optuženom rekla da će tražiti razvod. U vezi proslave svog rođendana u svibnju 2021. i događaja pod točkom 5. optužbe, žrtva iskazuje da se u petak po dolasku optuženog iz Austrije, navečer, u spavaćoj sobi, krenula skidati i kada je skidala hlače i bila sagnuta, optuženi joj se približio i počeo ju dirati, rekla je ne želeći spolni odnos, neka ju pusti i da ju ne može dirati i mislila je da je izašao iz sobe, no prišao joj je s leđa i bacio je na krevet na kojem je spavao sin ŠŠ, skinuo joj hlače do kraja, rukom uhvatio za kosu i glavu pritisnuo u madrac, ležala je na trbuhu i cijelo vrijeme optuženi je pritiskao njenu glavu kako ne bi mogla vikati, povukao joj je jastuk pod trbuh i pokušala ga je rukama odgurnuti, no tada joj je optuženi ruke stavio ispod njenog tijela, kako se ne bi mogla braniti, nakon čega je optuženi svoj spolni organ stavio u njen i obavio s njom spolni odnos. Slijedećeg dana, u subotu 22. svibnja 2021., tijekom večeri, u kafiću, optuženi je njen mobitel uzeo i bacio na pod pa se mobitel razbio, napravio je scenu, počeli su se svađati i nakon toga bratić ju je odvezao kod njezinog oca, a slijedeći dan je otišla po sina i stvari i više se nije vraćala u kuću, u kojoj je živjela s optuženim. O spolnim odnosima protiv njene volje nikome se nije povjeravala. Otišli su na more nakon toga, jer su imali dogovoreno ljetovanje. U odnosu na točku 6. optužbe, žrtva je iskazala da ju je nakon toga, po povratku s ljetovanja, optuženi stalno pratio kuda se kreće, a kada bi se napio, znao ju je i po pedeset puta dnevno nazivati i slati joj poruke i to tijekom cijele noći. U odnosu na pozive i poruke žrtva je iskazala da ju je optuženik učestalo nazivao tijekom dana i noći, govoreći joj da je kurva, drolja, da je nitko bez njega, da će doći sa svojim odvjetnicima iz Austrije i uzeti joj dijete, da će joj zagorčati život te da, ako neće biti njegova, da neće biti ničija. Sve to na žrtvu je psihički utjecalo i izazvalo uznemirenost jer ni nakon što su prestali živjeti zajedno, optuženi ju nije puštao na miru, a žrtva noću sanja sva ta silovanja koja je učinio, a često sanja kako optuženi ubija nju i dijete, no pomoć psihijatra nije tražila, jer se nadala da će se uspjeti sama smiriti i nema snage ponovno pričati što je proživjela , a nakon što je kazneno prijavila optuženog, smanjio je broj poruka i poziva prema njoj i kontaktiraju samo vezano za dijete.

10.1. Žrtva je ispitana i na raspravi 4. rujna 2024. (str.242-244), kada u bitnome ponavlja svoj raniji iskaz, navodeći da su događaji za koje se tereti optuženi, bili djelom u inozemstvu, u Austriji i Njemačkoj, a dijelom u Hrvatskoj i iste je prijavila nakon što je brak razveden. Za vrijeme života u [adresa], soba u kojoj su boravili i spavali optuženi i ona, bila je između sobe dnevnog boravka i sobe njegovih roditelja, dok je soba njegove sestre bila u produžetku dnevnog boravka, dakle do n jihove sobe, no ne može se izjasniti jesu li druge osobe mogle čuti što se događa u n jihovoj sobi, a oni su mogli čuti što se događa u dnevnom boravku samo ako bi TV bio pojačan ili bi se osobe glasno smijale ili glasno pričale, dok se normalan govor ne bi mogao čuti. Što se tiče dolaska optuženika sa ocem iz Austrije, kada bi inače dolazili iz Austrije bio bi petak i tada su radili, tako da bi na put išli nakon posla i kući su dolazili kući navečer i taj petak oko njenog rođendana, radila je drugu smjenu do 10,00 sati uvečer, a optuženi i njegov otac došli su kući oko ponoći. Nakon proslave rođendana 22. svibnja 2022. napustila je bračnu zajednicu i više se nije vraćala na adresu u [adresa], no optuženi ju je nazivao na mobitel sa svog mobitela, slao poruke i vrijeđao, tako da mu je rekla da ju može kontaktirati samo vezano za zajedničko dijete, a to što ju je nazivao kurvom uznemirilo ju je i uznemirenost je trajala dulje vrijeme, tako da je izazvalo i tjeskobu i optuženi je htio sa žrtvom uspostaviti kontakt koji nije željela radi sebe, no htjela je da optuženi bude dobar s djetetom i otprilike godinu dana ju je učestalo nazivao tijekom dana i noći, svakodnevno, a neke dane je znao nazvati samo jednom i bojala se da bi mogao učiniti to što govori. Optuženi je prestao nazivati sto puta dnevno kada je saznao da žrtva ima novog partnera i kada mu se partner NŠ javio na telefon i rekao da prestane s takvim ponašanjem i da ju prestane zvati, nakon čega je još jedno vrijeme trajalo takvo optuženikovo ponašanje. Neposredno nakon tih svih događaja nije tražila psihijatrijsku pomoć, već naknadno putem službe SOS Virovitica, otprilike nakon davanja prvog iskaza u ovom postupku, tako što je išla kod psihijatrice Nives Predjevac nekih dva do tri mjeseca. Trenutno nema nikakvih trzavica sa optuženim, nemaju niti poseban odnos i isključivo se čuju samo u vezi i zbog djeteta. Prije 2015., a i u razdoblju od 2015. do blagdana Uskrsa 2021., osim događaja koje je prijavila policiji, može se reći da su optuženi i ona imali i normalne dragovoljne spolne odnose, s tim što ove događaje koje je opisala i prijavila policiji smatra silovanjem i protiv svoje volje. Svoj nepristanak na spolne odnose koje je prijavila policiji, izrazila je riječima, govoreći optuženome da ne želi imati spolne odnose, a isto tako je i radnjama pokazala svoj nepristanak jer je optuženika odgurivala od sebe, no optuženi je bio fizički jači i nije mu se mogla oduprijeti pa iako je uporno govorila da to ne želi, na kraju više ne bi imala snage protiviti se i tada joj je bilo svejedno, tako da su u svakom slučaju, ovi spolni odnosi bili protiv njene volje. Žrtva smatra da je optuženi alkoholičar, jer ne može prestati piti te svjesno radi štetu i sebi i bližnjima, no na liječenju nikada nije bio. Sa optuženim sada kontaktira samo u vezi djeteta i to telefonski, a osobno na način da optuženi dolazi po dijete, no pri tim susretima nema nikakvih problema.

10.2. Sud prihvaća iskaz žrtve ĆŠ kao vjerodostojan.

11. Žrtva KŠ, rođena LŠ, sada ĆŠ, podnijela je 17. ožujka 2022., na zapisnik kod Policijske postaje Virovitica, kaznenu prijavu protiv optuženog ŽŠ, zbog nametljivog ponašanja i silovanja (str.18-21), iz čega proizlazi da je žrtva kazneno prijavila optuženog nakon razvoda braka u studenom 2021., za više kaznenih djela počinjenih u razdoblju više godina, počev od 14./15. veljače 2015. do zaključno 17. ožujka 2022. Kada se dovede u vezu činjenica podnošenja kaznene prijave protekom više godina od počinjenja prvog kaznenog djela na štetu žrtve, sa iskazom same žrtve, proizlazi da je žrtva sve te godine i dalje ostala u braku sa optuženim i rodila zajedničko dijete, unatoč tim događajima, jer jednostavno nije imala kamo otići i cijelo vrijeme je mislila da će optuženog nešto promijeniti pa je tako mislila prije braka da će ga brak promijeniti te kada je rodila dijete i da će ga dijete promijeniti i stalno je mislila da će kod njega doći do promjene, međutim, do promjene nije došlo, a htjela je da optuženi prestane piti i biti agresivan, ali on to nije učinio, tako da je na kraju došlo i do razvoda braka.

11.1. Žrtva ĆŠ ne osporava da je sa optuženim ŽŠ, u inkriminiranom razdoblju, osim spolnih odnosa na koje nije pristala, imala i dragovoljne spolne odnose. U tom smislu sud je odbio dokazni prijedlog obrane za reproduciranje sadržaja USB sticka priloženog u spis od strane obrane, kojima obrana nastoji osporiti optužbu, uz navod da je upravo žrtva optuženiku , tijekom 2020. i 2021., slanjem optuženiku fotografija svog golog tijela navodila optuženika na spolne odnose , ali i da žena koja je silovana ne bi tako postupala i to nakon što je brak razveden i nakon što je žrtva počela živjeti s novim partnerom. Ovim dokaznim prijedlogom obrana pokušava osporiti i iskaz žrtve, pri čemu je, prema stavu suda, neodlučno je li žrtva uopće ikada slala takve fotografije optuženiku pa se takvim dokazom ne bi utvrdile odlučne činjenice, radi čega je taj dokazni prijedlog odbijen kao nevažan.

12. Prema potvrdi liječnika opće medicine SŠ (str.407), žrtva ĆŠ nije liječena po psihijatru ni psihologu, no kada se podaci potvrde dovedu u vezu sa iskazom žrtve, prema kojem neposredno nakon tih svih događaja koje je prijavila, žrtva nije tražila psihijatrijsku pomoć liječnika specijalista psihijatra, misleći da će sve moći sama prebroditi, već tek naknadno, otprilike nakon davanja prvog iskaza u ovom postupku, proizlazi da je žrtva zatražila psihološku pomoć u udruzi SOS Virovitica, za koju je općepoznato da radi na promociji i zaštiti ljudskih prava, suzbijanju obiteljskog nasilja, pružanju socijalnih usluga žrtvama nasilja te se između ostalog bavi pružanjem direktne savjetodavne pomoći i podrške osobama suočenima sa problemima poput zlostavljanja, nasilja, obiteljskih problema te pruža usluge stručnog psihološkog savjetovanja za žene žrtve nasilja . Traženje psihološke pomoći žrtve ukazuje da je žrtva tražila psihološku pomoć jer joj je nakon svih događanja sa optuženim ta pomoć očito trebala, iz čega proizlazi da je žrtva iskazivala vjerodostojno kada je opisivala sve događaje zbog kojih je kazneno prijavila optuženog.

13. Provedenim očevidom na mobilnom uređaju žrtve pozivnog broja [broj telefona] na temelju naloga nadležnog državnog odvjetnika, radi utvrđivanja poziva i poruka koje je žrtva zaprimila od optuženog, o čemu je sačinjen zapisnik o očevidu i fotodokumentacija očevida (str.44-46, 47-63), utvrđeno je da je u mobilnom uređaju žrtve spremljen broj pod nazivom „ JŠ“, uz koji je dodan pozivni broj [broj telefona] (F3), a u spremljenim snimkama zaslona, pohranjenim u mobitelu žrtve, vidljiv je sadržaj zaprimljenih i poslanih poruka između žrtve i optuženog u aplikaciji „Messenger“ i „WhatsApp“, u aplikaciji „Messenger“ te je žrtva imala četiri propuštena poziva od strane optuženog, nakon čega mu je napisala: „Pusti me, pusti me, izluditces me do kraja“ (F4). Nadalje, u aplikaciji „WhatsApp“ žrtva je poslala optuženom poruku: „Ja sam rekla svoje onog dana kad si ruku digao, onog dana kad si mi hlace spustio i stavio ruku na usta dok sam ja plakala od bolova I sad se ispricavas?“ (str. 51, fotografija F5). Isto tako, vidljive su zaprimljene i poslane poruke između optuženog i žrtve (F6 do F17), popis poziva između optuženog i žrtve (F18 do F25), sadržaj zaprimljenih i poslanih poruka između optuženog i žrtve i nakon podnošenja kaznene prijave, na dan 25. ožujka 2022. (F26 do F28). Žrtva je dragovoljno predala svoj mobilni uređaj policijskim službenicima te kada se dovedu u vezu podaci o porukama i pozivima koje je optuženik upućivao žrtvi te sadržaj poruka, proizlazi da je žrtva istinito iskazivala o slanju poruka i pozivanju od strane optuženog putem mobilnog uređaja i da se navedene poruke nisu odnosile samo na kontakt optuženog prema žrtvi u vezi zajedničkog maloljetnog djeteta, već je optuženi slao poruke i pozivao žrtvu upravo radi uspostavljanja neželjenog kontakta sa žrtvom, kako se i navodi u točki 6. optužbe.

14. Obrana je predlagala izdvajanje kao nezakonitog dokaza poruka na strani 51. spisa, koji prijedlog je odbijen rješenjem optužnog vijeća ovog suda Kov-3/2023-15 od 20. rujna 2023., potvrđenim rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: I Kž-355/2023-4 od 14. prosinca 2023. (str.184).

15. Sud je razgledao i čitao poruke koje je obrana priložila u spis predmeta (str.130 - 131), prema kojoj, između ostalog, žrtva navodi: „Evo ja te oslobadam svega al kad se ti odreknes Nike“. Iz navedenog proizlazi, prema tvrdnji obrane, da je žrtva od optuženog tražila da se odrekne roditeljske skrbi nad djetetom pa da bi to bio motiv žrtve za lažnu kaznenu prijavu protiv optuženog i terećenje optuženog svojim iskazom u ovom kaznenom postupku, što je suprotno iskazu žrtve, jer nije sporno da su međusobne odnose po pitanjima roditeljske skrbi nad zajedničkim maloljetnim djetetom optuženi i žrtva mogli isključivo i konačno regulirati obraćajući se tijelu socijalne skrbi, samo putem suda, u posebnom postupku, a ne podnošenjem ove kaznene prijave i davanjem iskaza žrtve oštećene kao svjedoka u ovom kaznenom postupku.

16. Prema podacima Hrvatskog Telekoma d.d. (str.325), utvrđeno je da se podaci o obavljenoj komunikaciji i telekomunikacijski promet korisnika mobilne mreže Hrvatskog Telekoma zadržavaju dvanaest mjeseci, radi čega nije moguće dostaviti podatke o odlazno-dolaznom telekomunikacijskom prometu registriranom za broj [broj telefona], za razdoblje od svibnja 2021. do 17. ožujka 2022., dok se komunikacija putem servisa Viber, WhatsApp, Messenger ne registrira u bazama zadržanih podataka Hrvatskog Telekoma. Sud je podatke tražio radi provjere navoda žrtve o pozivima i porukama koje joj je optuženi uputio u inkriminiranom razdoblju, čime bi se mogao utvrditi točan broj poruka i poziva optuženika, a time i njegova ustrajnost u postupanju u inkriminiranom razdoblju, no očito ovaj dokaz nije bilo moguće provesti. Prema obavijesti same žrtve (str.347), ista više ne posjeduje mobitel na kojem je izvršen očevid, tako da nije bilo moguće pribaviti sadržaj svih poruka i poziva zaprimljenih u mobilnom uređaju žrtve tijekom 2021. i 2022. u inkriminiranom razdoblju niti provoditi informatičko vještačenje mobilnog uređaja žrtve, a isto tako, optuženik je promijenio mobilni uređaj te više ne raspolaže mobilnim uređajem koji je koristio u inkriminiranom razdoblju. S obzirom na sve navedeno, u odnosu na točku 6. optužbe, sud prihvaća iskaz žrtve kada opisuje da joj je, u navedenom razdoblju, optuženi slao poruke i upućivao pozive učestalo, noću i danju, čak i do pedeset puta dnevno, s obzirom na podatke izvršenog očevida na mobilnom uređaju žrtve, koji dokaz podupire iskaz žrtve i s obzirom na obranu optuženika u jednom dijelu, jer, iznoseći svoju obranu na kraju dokaznog postupka, sam optuženi i ne osporava da je doista putem mobilnog uređaja učestao tijekom dana i noći slao poruke žrtvi i nazivao ju, kao i da mu je žrtva rekla kako ju može kontaktirati samo vezano za zajedničko dijete. Optuženi jedino osporava da bi slao poruke i upućivao pozive uvredljive i uznemiravajuće, s ciljem uspostavljanja neželjenog kontakta sa žrtvom i da bi time počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja.

17. Svjedok ZŠ, brat optuženog (str.95-98, 235-236), nema neposrednih saznanja o kaznenim djelima za koja se tereti optuženi niti su mu poznati međusobni odnosi optuženog i žrtve, već mu je poznato da je između optuženog i žrtve došlo do problema kada se žrtva zaposlila. Za optuženog navodi da je iz Austrije došao u subotu ujutro 22. svibnja 2021. Nakon proslave žrtvinog rođendana u Gornjem Bazju, 22. svibnja 2021., u subotu, žrtva je tu noć otišla kod svog oca i više se nije vratila živjeti u [adresa]. Svjedok nije primijetio da bi optuženi imao problema s alkoholom i da bi konzumirao alkohol u većim količinama.

18. Svjedokinja MŠ, sestra optuženog (str.99-104, 237-238), nema neposrednih saznanja o kaznenim djelima za koja se tereti optuženi niti su joj poznati međusobni odnosi optuženog i žrtve, kao niti da bi optuženik bio nasilan prema žrtvi, već joj je poznato da je na proslavi žrtvinog rođendana u kafiću u Gonjem Bazju došlo do svađe između optuženog i žrtve te je žrtvu našla u WC-u, gdje je plakala i žalila se da joj je svega dosta, da se dopisivala sa sestrama, a optuženi joj je razbio mobitel, nakon kojeg događaja žrtva više ostala živjeti kod njih u kući, već je otišla kod svog oca. Za optuženog navodi da je iz Austrije došao u subotu, u ranim jutarnjim satima, u 3,00 sati ili 4,00 sati, 22. svibnja 2021. Svjedokinji je poznato da se žrtvi ponekad nije dalo imati spolne odnose sa optuženim, ali žrtva nikada nije rekla da bi optuženi spolni odnos obavio sa njom na silu. Svjedokinja nije primijetila da bi optuženi konzumirao alkohol u većim količinama, kako je govorila žrtva. Isto tako, prema ovoj svjedokinji, tijekom 2021. optuženi je radio u Austriji i dolazio bi otprilike jednom mjesečno, vikendom kući u [adresa] te da se nešto događalo između optuženog i žrtve, u smislu silovanja, ona bi to sigurno čula. Svjedokinja je iskazala za žrtvu da je jedno govorila njima, a drugo je radila, pri čemu je žrtva protiv optuženog podnijela prijavu i za zanemarivanje djeteta.

19. Svjedokinja VŠ (str.115-117, 456-457), sestra žrtve, nema neposrednih saznanja o kaznenim djelima za koja se tereti optuženik, već samo određena posredna saznanja, no poznato joj je da je između optuženog i žrtve dolazilo do svađa i problema prije razvoda braka. Žrtva joj je pričala samo o jednom slučaju silovanja, dok su živjeli u [adresa] i to da je žrtva išla kod liječnika, na hitnu pomoć jer joj nije bilo dobro i kada se vratila, optuženi joj je stavio ruku na usta i imao s njom spolni odnos bez njene volje i silovao ju, a pritom je plakala i dok joj je žrtva to pričala, bila je nekako uzbuđena ili uznemirena, no žrtva joj se nije puno povjeravala i općenito nije sklona povjeravanju te sve zadržava za sebe. Poznato joj je također da je optuženi ugradio žrtvi GPS uređaj u auto i uključio praćenje, čim je žrtva počela raditi u tvrtki Viner d.o.o ., a problemi s pozivima i porukama krenuli su od žrtvinog zaposlenja, dok su još bili u braku. Svjedokinji je poznato da je zbog tih poruka i poziva žrtva bila uznemirena i znala je plakati i po tome je zaključila da je to kod žrtve izazvalo tjeskobu. Žrtva joj se žalila da optuženi hoće popiti alkohol. Nakon proslave rođendana žrtva se više nije vraćala kod optuženog, no međusobno su se tužili i prijavljivali. Žrtva ima još i sestre A i ZŠ, ali se njima žrtva nije povjeravala više nego njoj.

20. S obzirom na iskaze ispitanih svjedoka, sud je odlučio da se ne poziva u svojstvu svjedoka LŠ, sestra žrtve, jer navedena svjedokinja i prema iskazu žrtve ĆŠ i iskazu svjedokinje VŠ, očito nema neposrednih, a ni posrednih saznanja o kaznenim djelima, budući se žrtva njoj zasigurno nije povjeravala pa se ispitivanjem iste ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice te sud ocjenjuje navedeni dokazni prijedlog obrane nevažnim.

21. Prema socijalnoj anamnezi Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Virovitica (str.316-323) proizlazi da su djelatnici navedenog Zavoda sa optuženim i žrtvom, kao roditeljima zajedničkog maloljetnog djeteta, provodili intenzivni savjetodavni rad i obitelj je bila u tretmanu tijekom 2023. vezano za roditeljsku skrb, nakon čega se nisu javljali sa poteškoćama u vezi roditeljske skrbi, no prije toga, 24. ožujka 2022. optuženi je podnio izjavu navedenom Zavodu o neispunjavanju Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od strane žrtve, odnosno, neprovođenju sudske odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, zatim, 20. svibnja 2022. od strane policije navedeni Zavod je obaviješten da policija postupa u svezi kaznene prijave žrtve protiv optuženog, zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona na štetu maloljetnog djeteta ŠŠ, zatim je žrtva podnijela zahtjev za pokretanje postupka obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom radi izmjene sudske odluke o ostvarivanju osobnih odnosa oca s djetetom. Podaci socijalne anamneze upućuju na zaključak da su optuženi i žrtva prilikom razvoda braka rješavali pitanja roditeljske skrbi nad zajedničkim maloljetnim djetetom, no ne može se zaključiti da je žrtva kazneno prijavila optuženog za predmetna kaznena djela kako bi optuženik bio lišen roditeljske skrbi nad zajedničkim maloljetnim djetetom i da bi time žrtva imala motiv za lažno prijavljivanje optuženika i davanje lažnog iskaza u ovom kaznenom postupku i na kraju da bi žrtva imala bolju poziciju u postupku rješavanja pitanja roditeljske skrbi nad zajedničkim maloljetnim djetetom.

22. Sud je pribavio zdravstveni karton pacijenta za optuženika (str.349 -360), nakon čega je provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženog ŽŠ po stalnom sudskom vještaku doc.prim.dr.sc. Andrei Jambrošić Sakoman, dr.med., specijalistu psihijatrije, uz sudjelovanje ĆŠM, prof. kliničkog psihologa (str.412-453). navedenim vještačenjem je utvrđeno da je optuženi ŽŠ osoba prosječnih intelektualnih sposobnosti, kod kojeg postoje određena obilježja pasivno - ovisnog tipa ličnosti, koja ne poprimaju dimenzije specifičnog poremećaja ličnosti , a postavljena je dijagnoza štetne uporabe alkohola. Uvažavajući dijagnostičke zaključke i navode optužbe iz točaka 1. do 5., kao i druge elemente navedene u mišljenju, ukoliko se optuženiku djela koja mu se stavljaju na teret dokažu, s obzirom da nema podataka koji bi govorili u prilog smanjenju njegove sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom tempore criminis, vještakinje zaključuju da je optuženik u vrijeme počinjenja ovih kaznenih djela bio ubrojiv, odnosno, sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom nisu bile smanjene. Za djelo za koje se optuženik tereti pod točkom 6., koje obuhvaća razdoblje svibnja 2021. do 17. ožujka 2022., za razdoblja kada je optuženi bio pod utjecajem alkohola, pogotovo kada je bio uključen i afektivni angažman, može se pretpostaviti da su njegovi kapaciteti mogli biti sniženi za pojedine situacije, ali ne u bitnom stupnju. Ne postoje indikacije za preporučivanje bilo koje psihijatrijske sigurnosne mjere i optuženi je raspravno sposoban. Psihologijsko testiranje optuženog u sklopu provođenja vještačenja optuženog, registrira obrambeni stav optuženog i njegovu izraženu tendenciju biranja socijalno poželjnijih odgovora, naglašenu pozitivnu samoprezentaciju te je optuženik projektivan, potiskuje negativne afekte, latentno agresivan, sniženih sposobnosti za uvid u vlastito i tuđe ponašanje te pokazuje pasivno-ovisna obilježja ličnosti, što uključuje neizravno izražavanje potreba i nezadovoljstava te ponašanja poput emocionalne ucjene (npr. suicidalne prijetnje) i strah od napuštanja, no obilježja pasivno-ovisnog poremećaja ličnosti kod optuženika ne zadovoljavaju kriterije za postavljanje dijagnoze pasivno-ovisnog poremećaja ličnosti.

23. S obzirom da sud nije čitao raniji zapisnik o ispitivanju svjedoka EŠ niti je istog pozivao na raspravu radi neposrednog ispitivanja na raspravi u svojstvu svjedoka, s obzirom da isti svjedok boravi i radi u inozemstvu, a ispitivanjem istog svjedoka, koji nema neposrednih saznanja o samim kaznenim djelima, ne bi se utvrdile odlučne činjenice, sud nije niti mogao čitati i uzeti u obzir kao dokaz raniji iskaz svjedoka EŠ, a kako su vještaci ustanove Klinike za psihijatriju Zavoda za forenzičnu psihijatriju Vrapče Zagreb, koja je provodila psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženog, u svom pisanom nalazu i mišljenju navodili između ostalog, navode iz iskaza ispitanih svjedoka pa tako i iz zapisnika o ispitivanju svjedoka EŠ od 21. prosinca 2022., sud je na raspravi 6. listopada 2025., prije neposrednog ispitivanja vještaka psihijatra ŽŠM i psihologa ĆŠM (str.492), na temelju čl. 431. st. 3. Zakona o kaznenom postupku iz spisa izdvojio dio nalaza i mišljenja ustanove Klinike za psihijatriju Zavoda za forenzičnu psihijatriju Vrapče Zagreb (str.491).

23.1. Vještakinje su svoj pisani nalaz i mišljenje obrazložile i dopunile na raspravi (str. 492), navodeći da nema medicinske dokumentacije o psihijatrijskom liječenju optuženog, koja bi mogla govoriti u prilog štetnoj uporabi alkohola, no za navod o štetnoj uporabi alkohola vještakinje su uzele u obzir navode samog optuženika o konzumaciji alkohola te iskaze žrtve ĆŠ i sestre žrtve VŠ, koje također iskazuju o konzumiranju alkohola od strane optuženog, ali su uzeti u obzir i rezultati dobiveni tijekom predmetnog vještačenja i to laboratorijski nalaz uz utvrđenu povišenu vrijednost jetrenog enzima GGT, kao i poseban nalaz testa urina, koji je bio pozitivan i ukazuje da je optuženik konzumirao alkohol unazad deset dana . Vještakinje potvrđuju u odnosu na djela pod točkom 1. do 5. optužbe, da je optuženik bio potpuno ubrojiv, dok u odnosu na djelo pod točkom 6. optužbe, u najvećem dijelu navedenog razdoblja nije bilo elemenata za smanjenje njegovih sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom, no za pojedine situacije iznimno vještakinje dopuštaju mogućnost smanjenja ubrojivosti, ali ne u bitnom stupnju pa se dakle može pretpostaviti da su za pojedine situacije u tom razdoblju optuženikovi kapaciteti bili sniženi, ali ne u bitnom stupnju i to u pozivima u kojima je optuženik nazivao žrtvu, a žrtva je iskazala da je optuženik po pozivu djelovao pijano, tako da za te situacije vještakinje smatraju da je optuženik bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, no ne može se isključiti ni da je optuženik u vrijeme pisanja poruka također mogao biti smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, kada je optuženi bio pod utjecajem alkohola uz afektivni angažman, koji uključuje kratkotrajne emocije koje mogu biti ljutnja, tuga, frustracija.

23.2. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinja koje su provele vještačenje optuženog kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine, pri čemu su vještakinje uzele u obzir raspoložive podatke u spisu te provele vlastita ispitivanja optuženika i u potpunosti postupile po nalogu suda kojim je određeno vještačenje, a svoj pisani nalaz i mišljenje obrazložile su usmeno i neposredno na raspravi kod suda. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještakinja, sud zaključuje, što je provedenim vještačenjem optuženog i utvrđeno, da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela navedenih u točkama I. do V. izreke presude bio ubrojiv, dok je u vrijeme počinjenja kaznenog djela u točki VI. izreke presude, optuženik bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Nalaz i mišljenje vještakinja po provedenom vještačenju optuženog podupire iskaz žrtve kada iskazuje o konzumiranju alkohola od strane optuženog i njegovom agresivnom ponašanju te iskazanoj ljubomori kada se zaposlila i počela raditi, pri čemu psihologijsko testiranje optuženog ukazuje da optuženik potiskuje negativne afekte, latentno je agresivan, sniženih sposobnosti za uvid u vlastito i tuđe ponašanje te pokazuje pasivno-ovisna obilježja ličnosti, što uključuje neizravno izražavanje potreba i nezadovoljstava te ponašanja poput emocionalne ucjene (npr. suicidalne prijetnje) i strah od napuštanja. S tim u vezi, o iskazivanju suicidalnih namjera optuženog, iskazuje i svjedokinja VŠ, kada opisuje situaciju u kojoj je i sama sudjelovala, dok su se optuženi i žrtva nagurivali, u kojoj je optuženi izjavio „da se ide ubiti s autom“.

24. S obzirom na činjenice utvrđene provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem koje sud prihvaća u potpunosti i kada se iste dovedu u vezu s iskazima žrtve ĆŠ i sestre žrtve VŠ i sa navodima optuženog u kojima ne osporava konzumaciju alkohola te uz ne postojanje u spisu ikakve dokumentacije kojom bi se dokazivala konkretna koncentracija alkohola u krvi optuženika u inkriminirano vrijeme, upravo za vrijeme bilo kojeg od predmetnih događaja niti je utjecaj alkohola opisan u činjeničnim opisima kaznenih djela iz optužbe, sud je odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi, što se odnosi na dokazni prijedlog obrane za provođenje toksikološkog vještačenja u odnosu na optuženog, vezano za tvrdnju žrtve o konzumaciji alkohola, odnosno, zlouporabi ili ovisnosti o alkoholu od strane optuženog, jer se tim prijedlogom ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice pa je taj dokazni prijedlog obrane ocijenjen kao nevažan.

25. Sud je odredio provođenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja žrtve, no kako je žrtva u mjesecu svibnju 2025. bila u 9. mjesecu trudnoće, s očekivanim terminom poroda 28. lipnja 2025. (str.395-399), ali uzimajući u obzir sve već do sada provedene dokaze, sud je odustao od provođenja navedenog vještačenja žrtve. Provođenjem tog dokaza ne bi se utvrdile neke nove odlučne činjenice, budući je na temelju do sada provedenih dokaza, u dovoljnoj mjeri utvrđeno činjenično stanje, što se prvenstveno odnosi na iskaz žrtve i dokaze koji podupiru iskaz žrtve. Žrtva je detaljno i okolnosno opisala svaki događaj za koji je kazneno prijavila optuženika, određeno, jasno i potpuno navodeći mjesto i vrijeme događaja, okolnosti događaja, način postupanja i sve radnje koje je optuženik prema njoj poduzeo i izvršio. Svjedoka očevidaca nije bilo niti za ijedan od predmetnih događaja navedeni u optužbi. Svjedoci koji su ispitani tijekom dokaznog postupka nemaju neposrednih saznanja o kaznenim djelima za koja se optuženik tereti, osobito kaznena djela počinjena izvan Republike Hrvatske, dok u odnosu na kaznena djela počinjena u Republici Hrvatskoj svjedoci imaju samo neposredna saznanja da je između optuženog i žrtve dolazilo do određenih nesuglasica i svađa, tako da je njihov brak razveden. Svjedoci ZŠ, brat optuženog i MŠ, sestra optuženog u iskazima negiraju da bi optuženik konzumirao alkohol u mjeri da bi se opijao te da bi prema žrtvi bio nasilan i u svojim iskazima optuženika pokušavaju prikazati u što boljem svjetlu, a time mu žele olakšati procesni položaj optuženika u ovom kaznenom postupku, s ciljem otklanjanja ili barem umanjenja njegove kaznene odgovornosti. Što se tiče navoda svjedokinje MŠ da bi ona sigurno nešto čula da se u kući u sobi u kojoj su boravili optuženi i žrtva, nešto događalo u smislu silovanja, u odnosu na radnje kaznenih djela iz točke IV. i V. iz izreke presude, na adresi u [adresa], optuženi je, prema iskazu žrtve, poduzeo radnje zatvaranja usta žrtvi, upravo kako žrtva ne bi mogla vikati, a sve s ciljem obavljanja spolnih odnošaja sa žrtvom, a da je žrtva uopće mogla vikati, netko treći bi svakako mogao čuti što se događa. Tako je u događaju pod točkom IV. Izreke presude optuženi pritisnuo žrtvi jastuk na lice kako ne bi mogla vikati, jer se protivila spolnom odnosu, a u događaju pod točkom V. izreke presude, optuženi je žrtvi pritisnuo lice u madrac, isto kako ne bi mogla vikati, jer se protivila spolnom odnosu pa je očito da nitko treći nije niti mogao čuti što se događa u kući, unutar četiri zida, između optuženog i žrtve, a tako je bilo i u odnosu na događaje u Austriji i Njemačkoj, pri čemu je u Austriji, u događaju pod točkom I. izreke presude, optuženi rukom zatvorio usta žrtvi kako ne bi vikala, jer se protivila spolnom odnosu, a u Njemačkoj, u događaju pod točkom III. izreke presude, optuženi je žrtvi stavio dječju dekicu u usta kako ne bi mogla vikati, jer se protivila spolnom odnosu. U tom smislu neprihvatljiva je i obrana optuženog kada tvrdi da je netko mogao čuti što se događa, da su se događaji doista odvijali kako tvrdi žrtva. Svjedokinja VŠ, sestra žrtve, u iskazu navodi svoja posredna saznanja od same žrtve, u kojima potvrđuje da žrtva nije bila sklona povjeravanju i da joj o svim spolnim odnošajima nije pričala, već samo o jednom slučaju, ali se žrtva žalila o ponašanju optuženog koji je žrtvi slao poruke i upućivao pozive pa je žrtva bila tjeskobna, kao i da je optuženi bio sklon alkoholu te je svjedokinja u iskazu navela svoja neposredna saznanja o agresivnom ponašanju optuženog, jer je i sama imala sukob s optuženim, tako što je htjela obraniti sestru žrtvu, dok su se optuženi i žrtva naguravali pa je optuženi nju istukao. S obzirom na navode svjedokinje VŠ, sud prihvaća iskaz svjedokinje VŠ kao vjerodostojan, jer je o svemu što joj je poznato objektivno iskazivala te ova svjedokinja nema razloga svojim iskazom teretiti optuženika. Već i samim provedenim vještačenjem optuženika utvrđena je njegova štetna uporaba alkohola i obrambeni stav optuženog te njegova izražena tendencija biranja socijalno poželjnijih odgovora, kao i naglašena pozitivna samoprezentacija pa sud ne prihvaća obranu optuženog u dijelu u kojem osporava postupanja prema žrtvi, a time osporava i počinjenje kaznenih djela, opisanih u točkama I. do VI. izreke presude, u kojem dijelu je takva obrana u suprotnosti sa iskazom žrtve i dokazima koji podupiru iskaz žrtve. Obranu optuženog sud prihvaća samo u dijelu koji se odnosi na nesporno utvrđene činjenice i u dijelu u kojem obrana optuženog nije u suprotnosti sa iskazom same žrtve. Prema ocjeni suda, na strani žrtve nema motiva za lažno kazneno prijavljivanje i terećenje optuženika u ovom kaznenom postupku, kao niti želje za osvetom, jer su optuženi i žrtva, prema vlastitom iskazu i prema podacima socijalne anamneze, pitanja razvoda braka i roditeljske skrbi nad zajedničkim maloljetnim djetetom rješavali u posebnom postupku, uz sudjelovanje nadležne službe socijalne skrbi i taj postupak ni na koji način ne utječe na ishod ovog kaznenog postupka niti vođenje ovog postupka protiv optuženika može utjecati na činjenicu razvoda braka i skrbništvo nad maloljetnim djetetom.

26. U odnosu na kazneno djelo iz točke 1. optužbe, na temelju provedenih dokaza sud smatra dokazanim postupanje optuženog kako je sada opisano u točki I. izreke ove presude. Sud tako smatra dokazanim i utvrđenim, prvenstveno na temelju iskaza žrtve te dokaza koji posredno podupiru iskaz žrtve, da je optuženi ŽŠ tijekom noći 14./15. veljače 2015. u Austriji u Bad Voslau, u stanu u kojem je živio sa suprugom KŠ, nakon što su legli u krevet, rekao supruzi KŠ da želi probati analni seks, pa kada mu je rekla da to ne želi, preko kreveta joj je glava visjela niz krevet, dok joj je ostatak tijela bio na krevetu, da bi zatim, s ciljem da s njom izvrši spolni odnos, skinuo sa nje gaćice, pa iako mu je supruga KŠ govorila kako ne želi imati spolni odnos te ga pokušala odgurnuti sa sebe, stavio je svoj spolni organ u njen analni otvor.

26.1. Objektivnu radnju koju je optuženik poduzeo kritične zgode stavljanja svog spolnog organa u analni otvor žrtve, bliske osobe, predstavlja spolnu radnju, koja spolna radnja nije ujedno i spolni odnošaj između dvije osobe, već spolna radnja koja je izjednačena sa spolnim odnošajem, pri kojoj spolni organ jedne osobe, ovdje spolni organ optuženika, prodire u jedan tjelesni otvor druge osobe, ovdje analni otvor žrtve te je već u trenutku kontakta između spolnog organa optuženika i analnog otvora žrtve ova spolna radnja izjednačena sa spolnim odnošajem bila dovršena.

26.2. Na strani žrtve ĆŠ nije bilo pristanka na spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem jer žrtva nije svojom voljom odlučila stupiti u spolni odnošaj, odnosno sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a bila je sposobna donijeti i izraziti takvu odluku, pri čemu je svoj nepristanak izrazila riječima jer je optuženiku govorila kako ne želi imati spolni odnos te ga je pokušala odgurnuti sa sebe, no unatoč takvom jasnom protivljenju žrtve, ujedno bliske osobe, optuženik je bez pristanka žrtve, izvršio spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem.

26.3. Što se tiče subjektivnog stava optuženika prema kaznenom djelu, sud zaključuje da je optuženik bio svjestan svog postupanja i obilježja kaznenog djela te je htio njihovo ostvarenje, tako što je bio svjestan da radnja stavljanja svog spolnog organa u analni otvor žrtve predstavlja spolnu radnju, koja spolna radnja nije ujedno i spolni odnošaj između dvije osobe, već spolna radnja koja je izjednačena sa spolnim odnošajem, pri kojoj radnji njegov spolni organ prodire analni otvor žrtve te je i htio tako postupati, a ovu radnju optuženik je poduzeo s ciljem da sa žrtvom izvrši spolni odnos, jasno izrazivši žrtvi da želi probati analni spolni odnos, pri čemu je žrtva kao bračni drug optuženika, istome bila ujedno i bliska osoba. Motiv optuženika za takvo postupanje bilo je isključivo zadovoljenje vlastitog spolnog nagona.

26.4. Na opisani način optuženi je s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi. Prema provedenim dokazima nije utvrđeno da bi optuženik žrtvu gurnuo preko kreveta, tako da je u tom dijelu izmijenjen činjenični opis ovog kaznenog d jela, na način da se ispušta taj navod i mijenja činjenični opis kaznenog djela, kako je u točki 3. ovog obrazloženja presude opisano, dok u preostalom dijelu činjenični opis ovog kaznenog djela ostaje neizmijenjen, na način sada naveden u točki I. izreke presude.

27. U odnosu na kazneno djelo iz točke 2. optužbe, na temelju provedenih dokaza sud smatra dokazanim postupanje optuženog kako je sada opisano u točki II. izreke ove presude. Sud tako smatra dokazanim i utvrđenim, prvenstveno na temelju iskaza žrtve te dokaza koji posredno podupiru iskaz žrtve, da je točno neutvrđenog dana krajem siječnja 2018. tijekom noći u Heilbronnu u Njemačkoj, u stanu u kojem je živio sa suprugom KŠ, nakon što su legli u krevetu, rekao supruzi KŠ da želi spolni odnos, pa kada mu je rekla kako ne može imati spolni odnos jer ju boli cijelo tijelo s obzirom da je trudna, s ciljem da s njom izvrši spolni odnos, skinuo joj pidžamu i svoj spolni organ stavio u njen analni otvor.

27.1. Objektivnu radnju koju je optuženik poduzeo kritične zgode stavljanja svog spolnog organa u analni otvor žrtve, bliske osobe, predstavlja spolnu radnju, koja spolna radnja nije ujedno i spolni odnošaj između dvije osobe, već spolna radnja koja je izjednačena sa spolnim odnošajem, pri kojoj spolni organ jedne osobe, ovdje spolni organ optuženika, prodire u jedan tjelesni otvor druge osobe, ovdje analni otvor žrtve te je već u trenutku kontakta između spolnog organa optuženika i analnog otvora žrtve ova spolna radnja izjednačena sa spolnim odnošajem bila dovršena.

27.2. Na strani žrtve ĆŠ nije bilo pristanka na spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem jer žrtva nije svojom voljom odlučila stupiti u spolni odnošaj, odnosno sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a bila je sposobna donijeti i izraziti takvu odluku, pri čemu je svoj nepristanak izrazila riječima da ne može imati spolni odnos jer ju boli cijelo tijelo s obzirom da je trudna , no unatoč takvom jasnom protivljenju žrtve, koja je optuženiku bila bliska osoba, optuženik je bez pristanka žrtve, sa žrtvom, bliskom osobom, izvršio spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem.

27.3. Što se tiče subjektivnog stava optuženika prema kaznenom djelu, sud zaključuje da je optuženik bio svjestan svog postupanja i obilježja kaznenog djela te je htio njihovo ostvarenje, tako što je bio svjestan da radnja stavljanja svog spolnog organa u analni otvor žrtve predstavlja spolnu radnju, koja spolna radnja nije ujedno i spolni odnošaj između dvije osobe, već spolna radnja koja je izjednačena sa spolnim odnošajem, pri kojoj radnji njegov spolni organ prodire analni otvor žrtve te je i htio tako postupati, a ovu radnju optuženik je poduzeo s ciljem da sa žrtvom izvrši spolni odnos, jasno izrazivši da želi spolni odnos, pri čemu je žrtva kao bračni drug optuženika, istome bila ujedno i bliska osoba. Motiv optuženika za takvo postupanje bilo je isključivo zadovoljenje vlastitog spolnog nagona. Na opisani način optuženi je s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi.

28. U odnosu na kazneno djelo iz točke 3. optužbe, na temelju provedenih dokaza sud smatra dokazanim postupanje optuženog kako je sada opisano u točki III. izreke ove presude. Sud tako smatra dokazanim i utvrđenim, prvenstveno na temelju iskaza žrtve te dokaza koji posredno podupiru iskaz žrtve, da je točno neutvrđenog dana početkom travnja 2018. u Heilbronnu, u Njemačkoj, za vrijeme dok se njegova supruga KŠ, nalazila u kupaonici, ušao u kupaonicu te s ciljem da s njom izvrši spolni odnos počeo ju dirati po spolnom organu i grudima, pa kada mu je rekla da to ne radi te otišla u sobu, došao je za njom i gurnuo ju na krevet te joj u usta stavio dječju dekicu kako ne bi mogla vikati, nakon čega joj je primio ruke kako se ne bi mogla braniti, da bi zatim legao na nju i drugom ju rukom stisnuo u predjelu rebara kako se ne bi mogla izmaknuti, nakon čega je svoj spolni organ stavio u njen spolni organ i sa njom obavio spolni odnos.

28.1. Objektivnu radnju koju je optuženik poduzeo kritične zgode stavljanja svog spolnog organa u spolni organ žrtve, bliske osobe, predstavlja spolnu radnju, koja spolna radnja predstavlja ujedno i spolni odnošaj između dvije osobe, pri kojoj spolni organ jedne osobe, ovdje spolni organ optuženika, prodire u spolni organ druge osobe, ovdje žrtve te je već u trenutku kontakta između spolnog organa optuženika i spolnog organa žrtve ova spolna radnja spolnog odnošaja bila dovršena. Optuženik je izvršio spolni odnošaj uporabom sile, a koju silu je primijenio, nakon što je žrtvu gurnuo na krevet, time što joj je primio ruke kako se ne bi mogla braniti, da bi zatim legao na nju i drugom ju rukom stisnuo u predjelu rebara kako se ne bi mogla izmaknuti, a ovim radnjama uporabe sile slomio je otpor žrtve i potom svoj spolni organ stavio u žrtvin spolni organ i sa njom izvršio spolni odnošaj.

28.2. Na strani žrtve ĆŠ nije bilo pristanka na ovu spolnu radnju spolnog odnošaja, jer žrtva nije svojom voljom odlučila stupiti u spolni odnošaj, a bila je sposobna donijeti i izraziti takvu odluku, pri čemu je svoj nepristanak izrazila optuženiku riječima da to ne radi te iz kupaonice otišla u sobu, a kako je dalje optuženik nastavio postupati, kako žrtva ne bi mogla vikati optuženik joj je stavio dječju dekicu u usta, a rukom joj ruke primio kako se ne bi mogla braniti i nakon što je legao na nju , drugom rukom ju stisnuo ispod rebara kako se ne bi mogla izmaknuti, a unatoč takvom jasnom protivljenju žrtve, osim riječima, još i poduzetim radnjama, kojima se žrtva očito opirala postupanju optuženika, optuženik je radnjama uporabe sile slomio otpor žrtve, ujedno bliske osobe i uporabom sile, bez pristanka žrtve, izvršio spolnu radnju spolnog odnošaja, sa žrtvom, bliskom osobom.

28.3. Što se tiče subjektivnog stava optuženika prema kaznenom djelu, sud zaključuje da je optuženik bio svjestan svog postupanja i obilježja kaznenog djela te je htio njihovo ostvarenje, tako što je bio svjestan da radnja stavljanja svog spolnog organa u spolni organ žrtve predstavlja spolnu radnju, koja spolna radnja predstavlja ujedno i spolni odnošaj između dvije osobe, pri kojoj radnji njegov spolni organ prodire u spolni organ žrtve i koju radnju je poduzeo uz radnje uporabe sile kako bi slomio otpor žrtve i izvršio spolni odnošaj te je i htio tako postupati, a ovu spolnu radnju uz uporabu sile, optuženik je poduzeo s ciljem da sa žrtvom izvrši spolni odnos, jasno izrazivši svoj stav da želi spolni odnos, jer je žrtvu najprije počeo dirati po spolnom organu i grudima, pri čemu je žrtva kao bračni drug optuženika, istome bila ujedno i bliska osoba. Motiv optuženika za takvo postupanje bilo je isključivo zadovoljenje vlastitog spolnog nagona. Na opisani način optuženi je uporabom sile, s drugom osobom, bez njezina pristanka, izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi.

29. U odnosu na kazneno djelo iz točke 4. optužbe, na temelju provedenih dokaza sud smatra dokazanim postupanje optuženog kako je sada opisano u točki IV. izreke ove presude. Sud tako smatra dokazanim i utvrđenim, prvenstveno na temelju iskaza žrtve te dokaza koji posredno podupiru iskaz žrtve, da je točno neutvrđenog dana u prvoj polovici travnja 2021. tijekom večernjih sati u [adresa], nakon što je legao u krevet u kojem je spavala njegova supruga KŠ, s ciljem da s njom izvrši spolni odnos, počeo joj skidati tajice, pa kada mu je supruga KŠ rekla da ju pusti, da joj se gadi i da ne želi imati ništa sa njim, pritisnuo joj jastuk na lice kako ne bi mogla vikati, da bi zatim svoj spolni organ stavio u njen spolni organ te sa njom obavio spolni odnos.

29.1. Objektivnu radnju koju je optuženik poduzeo kritične zgode stavljanja svog spolnog organa u spolni organ žrtve, bliske osobe, predstavlja spolnu radnju, koja spolna radnja predstavlja ujedno i spolni odnošaj između dvije osobe, pri kojoj spolni organ jedne osobe, ovdje spolni organ optuženika, prodire u spolni organ druge osobe, ovdje žrtve te je već u trenutku kontakta između spolnog organa optuženika i spolnog organa žrtve ova spolna radnja spolnog odnošaja bila dovršena. Optuženik je izvršio spolni odnošaj uporabom sile, a koju silu je primijenio tako što je žrtvi pritisnuo jastuk na lice kako ne bi mogla vikati, a ovom radnjom uporabe sile optuženi je slomio otpor žrtve i potom svoj spolni organ stavio u žrtvin spolni organ i sa njom izvršio spolni odnošaj.

29.2. Na strani žrtve ĆŠ nije bilo pristanka na spolnu radnju spolnog odnošaja jer žrtva nije svojom voljom odlučila stupiti u spolni odnošaj, a bila je sposobna donijeti i izraziti takvu odluku, pri čemu je svoj nepristanak izrazila riječima da ju pusti, da joj se gadi i da ne želi imati ništa s njim, no unatoč takvom jasnom protivljenju žrtve, optuženik je uz uporabu sile, sa žrtvom, bliskom osobom, bez njezina pristanka, izvršio spolnu radnju spolnog odnošaja.

29.3. Što se tiče subjektivnog stava optuženika prema kaznenom djelu, sud zaključuje da je optuženik bio svjestan svog postupanja i obilježja kaznenog djela te je htio njihovo ostvarenje, tako što je bio svjestan da radnja stavljanja svog spolnog organa u spolni organ žrtve predstavlja spolnu radnju, koja spolna radnja predstavlja ujedno i spolni odnošaj između dvije osobe, pri kojoj radnji njegov spolni organ prodire u spolni organ žrtve i koju radnju je poduzeo uz radnju uporabe sile pritiskanjem jastuka na lice žrtve kako ne bi mogla vikati, jer se žrtva protivila spolnom odnošaju, sve kako bi slomio otpor žrtve i izvršio spolni odnošaj te je i htio tako postupati, a ovu spolnu radnju uz uporabu sile, optuženik je poduzeo s ciljem da sa žrtvom izvrši spolni odnos, jasno izrazivši da želi spolni odnos, jer je žrtvi počeo skidati tajice, pri čemu je optuženi bio svjestan i da je žrtva kao bračni drug optuženika, istome bila ujedno i bliska osoba. Motiv optuženika za takvo postupanje bilo je isključivo zadovoljenje vlastitog spolnog nagona. Optuženi je na opisani način uporabom sile, s drugom osobom, bez njezina pristanka, izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi.

30. U odnosu na kazneno djelo iz točke 5. optužbe, na temelju provedenih dokaza sud smatra dokazanim postupanje optuženog kako je sada opisano u točki V. izreke ove presude. Sud tako smatra dokazanim i utvrđenim, prvenstveno na temelju iskaza žrtve te dokaza koji posredno podupiru iskaz žrtve, da je tijekom noći 21./22. svibnja 2021. u [adresa], u spavaćoj sobu prišao supruzi KŠ, te ju počeo dirati po tijelu, pa kada mu je rekla da ne želi imati spolni odnos, s ciljem da s njom izvrši spolni odnos, gurnuo ju na krevet, skinuo joj hlače i rukom ju uhvatio za kosu te joj lice pritisnuo u madrac kako ne bi mogla vikati, a kada ga je rukama pokušala odgurnuti, stavio joj je ruke ispod tijela, nakon čega je svoj spolni organ stavio u njen spolni organ te sa njom obavio spolni odnos.

30.1. Objektivnu radnju koju je optuženik poduzeo kritične zgode stavljanja svog spolnog organa u spolni organ žrtve, bliske osobe, predstavlja spolnu radnju, koja spolna radnja predstavlja ujedno i spolni odnošaj između dvije osobe, pri kojoj spolni organ jedne osobe, ovdje spolni organ optuženika, prodire u spolni organ druge osobe, ovdje žrtve te je već u trenutku kontakta između spolnog organa optuženika i spolnog organa žrtve ova spolna radnja spolnog odnošaja bila dovršena. Optuženik je izvršio spolni odnošaj uporabom sile, a koju silu je primijenio tako što je žrtvu, nakon što je žrtvu gurnuo na krevet i skinuo joj hlače, žrtvu uhvatio za kosu te joj lice pritisnuo u madrac, kako ne bi mogla vikati jer se protivila spolnom odnošaju, a kada ga je rukama pokušala odgurnuti, stavio joj je ruke ispod tijela, tako da je ovim radnjama uporabe sile optuženi slomio otpor žrtve, nakon čega je svoj spolni organ stavio u žrtvin spolni organ i sa njom izvršio spolni odnošaj.

30.2. Na strani žrtve ĆŠ nije bilo pristanka na spolnu radnju spolnog odnošaja jer žrtva nije svojom voljom odlučila stupiti u spolni odnošaj, a bila je sposobna donijeti i izraziti takvu odluku, pri čemu je svoj nepristanak izrazila riječima da ne želi imati spolni odnos, a svoje protivljenje izrazila je i aktivnom radnjom jer je rukama pokušala odgurnuti optuženika i unatoč takvom jasnom protivljenju žrtve, optuženik je slomio otpor žrtve i uz uporabu sile, bez pristanka žrtve bliske osobe, sa žrtvom izvršio spolnu radnju spolnog odnošaja.

30.3. Što se tiče subjektivnog stava optuženika prema kaznenom djelu, sud zaključuje da je optuženik bio svjestan svog postupanja i obilježja kaznenog djela te je htio njihovo ostvarenje, tako što je bio svjestan da radnja stavljanja svog spolnog organa u spolni organ žrtve predstavlja spolnu radnju, koja spolna radnja predstavlja ujedno i spolni odnošaj između dvije osobe, pri kojoj radnji njegov spolni organ prodire u spolni organ žrtve i koju radnju je poduzeo uz prethodno opisane radnje uporabe sile, tako što je žrtvu uhvatio za kosu te joj lice pritisnuo u madrac, kako ne bi mogla vikati jer se protivila spolnom odnošaju, a kada ga je rukama pokušala odgurnuti, stavio joj je ruke ispod tijela, upravo kako bi slomio otpor žrtve i izvršio spolni odnošaj te je optuženik i htio tako postupati, a ovu spolnu radnju uz uporabu sile, optuženik je dakle poduzeo s ciljem da sa žrtvom izvrši spolni odnos, pri čemu je optuženik bio svjestan da je žrtva kao bračni drug optuženika, istome bila ujedno i bliska osoba. Motiv optuženika za takvo postupanje bilo je isključivo zadovoljenje vlastitog spolnog nagona. Optuženi je opisanim postupanjem uporabom sile, s drugom osobom, bez njezina pristanka, izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi.

31. Sva prethodno opisana kaznena djela iz točke 1. do 5. optužbe, sada iz točke I. do V. izreke presude, kako je prethodno opisano, optuženi ŽŠ počinio je prema žrtvi, ujedno bliskoj osobi, sa izravnom namjerom za počinjenje kaznenih djela, odnosno, svjestan svih obilježja kaznenih djela i htio je ostvariti ta obilježja. Kako je utvrđeno provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem optuženika, sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i upravljanja vlastitom voljom nisu bile smanjene, odnosno, optuženik je u vrijeme počinjenja kaznenih djela, opisanih u točkama I. do V. izreke presude, bio potpuno ubrojiv.

32. U odnosu na kazneno djelo iz točke 6. optužbe, sud smatra dokazanim i utvrđenim da je optuženik postupao na način sada naveden u točki VI. izreke presude, što je utvrđeno iskazom žrtve i dokazima koji podupiru iskaz žrtve, da je optuženi ŽŠ u vremenu od kraja mjeseca svibnja 2021. do 17. ožujka 2022. u [adresa], nakon što je supruga KŠ, napustila bračnu zajednicu, s ciljem uspostavljanja neželjenog kontakta sa njom, iako mu je rekla kako ju može kontaktirati samo vezano za zajedničko dijete, s mobilnog uređaja pozivnog broja [broj telefona] putem aplikacije "WhatsApp" i “Messenger", slao joj poruke uvredljivog sadržaja, nazivajući ju kurvom te kako bi ju uznemirio, učestalo ju nazivao tijekom dana i noći, govoreći joj da je kurva, drolja, da je nitko bez njega, da će doći sa svojim odvjetnicima iz Austrije i uzeti joj dijete, da će joj zagorčati život te da, ako neće biti njegova, da neće biti ničija .

32.1. Objektivne radnje koje je optuženi ŽŠ poduzeo prema žrtvi, bliskoj osobi predstavljaju radnje nametljivog ponašanja, time što je optuženik s mobilnog uređaja pozivnog broja [broj telefona] putem aplikacije "WhatsApp" i “Messenger", slao žrtvi bliskoj osobi ĆŠ poruke uvredljivog sadržaja, nazivajući ju kurvom te kako bi ju uznemirio, učestalo ju nazivao tijekom dana i noći, govoreći joj prethodno navedene riječi, a poruke, kao niti pozivi nisu bili vezani isključivo za zajedničko dijete, odnosno, za roditeljski odnos prema djetetu, već usmjereni upravo prema žrtvi i protiv žrtve, uslijed narušenih partnerskih bračnih odnosa optuženog i žrtve i uslijed napuštanja bračne zajednice od strane žrtve i vezano za postupak razvoda braka, tako da ovakvo ustrajno i kroz dulje vrijeme pozivanje žrtve i slanje poruka žrtvi predstavlja radnje kaznenog djela nametljivog ponašanja, kojima je optuženik ustrajno i kroz dulje vrijeme sa žrtvom, koja mu je bila bliska osoba, uspostavljao neželjeni kontakt i time kod žrtve izazvao tjeskobu. Optuženik je ustrajno uspostavljao neželjeni kontakt sa žrtvom, koja ustrajnost je vidljiva u činjenici što joj je svakodnevno učestalo slao brojne poruke i svakodnevno ju pozivao, tako što je kada bi se napio, čak i do pedeset puta dnevno žrtvu pozivao i slao poruke i to danju i noću. Takvo postupanje optuženog prema žrtvi opisano u iskazu žrtve, trajalo je kroz dulje vrijeme, koje dulje vrijeme predstavlja konkretno razdoblje od gotovo godinu dana i tek nakon što je žrtva kazneno prijavila optuženog, dakle, nakon 17. ožujka 2022. te nakon što je reagirao i novi partner žrtve, tražeći od optuženog da prestane s takvim ponašanjem, optuženi je nakon inkriminiranog razdoblja smanjio broj poruka i poziva prema njoj i sada kontaktiraju samo vezano za dijete.

32.2. Što se tiče subjektivnog stava optuženika prema kaznenom djelu, sud zaključuje da je optuženik bio svjestan svog postupanja i obilježja kaznenog djela te je htio njihovo ostvarenje, tako što je optuženik bio svjestan da osim kontaktiranja žrtve u vezi zajedničkog maloljetnog djeteta, na što on ima pravo kao otac i roditelj, radnjama slanja uvredljivih poruka žrtvi putem mobilnog uređaja, govoreći joj da je „kurva“, što je definitivno uvredljiv izraz za žensku osobu općenito, a osobito za vlastitu ženu, suprugu, bračnog druga, kao i radnjama pozivanja žrtve putem mobilnog uređaja kako bi ju uznemirio, učestalo ju nazivajući tijekom dana i noći, govoreći joj prethodno opisane riječi, što je za svaku prosječnu osobu zasigurno uznemiravajuće ponašanje, predstavljaju radnje nametljivog ponašanja optuženika, kojima uspostavlja sa žrtvom kao bliskom osobom upravo neželjeni kontakt, jer je znao da sa žrtvom može kontaktirati samo vezano za zajedničko dijete, ali se tog dogovora uopće nije pridržavao, jer je upravo htio sa žrtvom uspostavljati neželjeni kontakt i postupao je upravo s ciljem uspostavljanja neželjenog kontakta sa žrtvom, a pritom je za žrtvu nastupila uznemirenost koja je dulje trajala i na kraju je kod žrtve izazvana tjeskoba, što je optuženik i htio.

32.3. Motiv optuženog za takvo postupanje nije bilo uspostavljanje kontakta sa žrtvom radi brige i roditeljske skrbi za zajedničko maloljetno dijete, kako obrana nastoji prikazati, već isključivo ljubomora i osveta žrtvi zbog napuštanja bračne zajednice. Unatoč jasnom protivljenju žrtve takvim kontaktima, koji za nju predstavljaju neželjene kontakte, jer se svi kontakti nisu odnosili na zajedničko dijete, već su bili usmjereni na žrtvu kao blisku osobu, iako je žrtva optuženom rekla da ju može kontaktirati samo vezano za zajedničko dijete, takvi neželjeni kontakti počeli su već u svibnju 2021., a optuženi je kontinuirano nastavio s opisanim nametljivim ponašanjem, ustrajno i kroz dulje razdoblje, tako da je opisanim postupanjem optuženi uznemiravao žrtvu , u toj mjeri da je kod žrtve izazvana tjeskoba, jer se žrtva bojala da bi optuženik na kraju mogao i učiniti to što joj govori u kontaktima.

32.4. Prihvaća se obrana optuženog u dijelu u kojem ne osporava učestale svakodnevne pozive i poruke danju i noću, prema žrtvi bliskoj osobi, no neprihvatljiva je obrana optuženog kada pokušava uspostavljanje kontakata sa žrtvom prikazati kao radnje poduzete isključivo s ciljem skrbi o zajedničkom maloljetnom djetetu. S obzirom na navedeno, optuženi ŽŠ počinio je opisano kazneno djelo sa izravnom namjerom za počinjenje kaznenog djela, odnosno, svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio je ostvariti ta obilježja. Neprihvatljiva je obrana kada optuženik tvrdi da žrtvu nije viđao pa ne zna je li ona bila tjeskobna, uznemirena, uplašena i da joj nikada nije upućivao riječi za koje se tereti u točki 6. optužbe, no suprotno tome proizlazi iz iskaza žrtve koja iskazuje o porukama i pozivima optuženog, kada bi se napio, tako da ju je kontaktirao i po pedeset puta dnevno, a žrtva iskazuje i o posljedicama takvog postupanja optuženog u smislu njezine uznemirenosti i tjeskobe. Već je u porukama žrtva od optuženog tražila „da ju pusti, jer će ju izluditi“, što sasvim dovoljno govori kakav je kontakt optuženik uspostavljao sa žrtvom, a takav kontakt definitivno na žrtvu je djelovao uznemirujuće u toj mjeri da je kod žrtve izazvana tjeskoba, koju tjeskobu žrtve opisuje i sestra žrtve VŠ, koja je žrtvu vidjela i kojoj je žrtva govorila o uznemirujućim pozivima i porukama optuženog.

32.5. Kako je utvrđeno provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem optuženika, sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i upravljanja vlastitom voljom prilikom počinjenja ovog kaznenog djela, u inkriminiranom razdoblju za određene situacije bile su smanjene, ali ne bitno, što se odnosi na situacije kada je optuženik pozivao žrtvu i slao poruke žrtvi dok je optuženik bio pod utjecajem alkohola, odnosno, sud prihvaća i zaključuje da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela, opisanog u točki VI. izreke presude, bio smanjeno ubrojiv, ali ne u bitnom stupnju. S obzirom na sve navedeno, opisanim postupanjem optuženi je ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugom osobom uspostavljao neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu, a djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu.

33. Na opisani način optuženi ŽŠ je djelima pod točkama od I. do V. izreke presude počinio pet kaznenih djela protiv spolne slobode i to djelima pod točkom I. i II. izreke presude, dva teška kaznena djela protiv spolne slobode, opisana u članku 154. stavku 1. točki 1. u vezi članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona, djelima pod točkom III., IV. i V. izreke presude, tri teška kaznena djela protiv spolne slobode, opisana u članku 154. stavku 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. i 1. Kaznenog zakona i djelom pod točkom VI. izreke presude, kazneno djelo protiv osobne slobode

– nametljivo ponašanje, opisano u članku 140. stavku 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona, sve u vezi članka 51. Kaznenog zakona, za koja kaznena djela je i proglašen krivim.

34. Što se tiče primjene Kaznenog zakona, u uvodu presude naveden je Kazneni zakon sa izmjenama i dopunama koji je bio na snazi do 17. ožujka 2022., kada je dovršeno i zadnje kazneno djelo, opisano u točki VI. izreke presude ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. ), s tim što je Kazneni zakon i nakon toga izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ 114/22., 114/23., 36/24.) pa vodeći računa o načelu primjene blažeg zakona i vremenskom važenju kaznenog zakonodavstva te postojanju pravnog kontinuiteta između Kaznenog zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela i kasnijeg Kaznenog zakona, kako je to propisano u čl. 3. Kaznenog zakona, sud je utvrdio da je za kaznena djela-teška kaznena djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona, za koja se optuženik tereti pod točkama I. do V. izreke presude, izmjenama i dopunama Kaznenog zakona mijenjana propisana kazna zatvora, tako da je prema propisanoj kazni zatvora, za optuženika blaži Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja svakog od navedenih kaznenih djela, opisanih u točkama I. do V. izreke presude pa je tako u vrijeme počinjenja kaznenog djela iz točke I. izreke presude na snazi bio Kazneni zakon („Narodne novine“ 125/11, 144/12.), zatim, u vrijeme počinjenja kaznenog djela iz točke II. i iz točke III. izreke presude na snazi je bio Kazneni zakon („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.), u vrijeme počinjenja kaznenog djela iz točke IV. i iz točke V. izreke presude na snazi je bio Kazneni zakon („Narodne novine“ 125/11, 144/12., 56/15.,61/15.,101/17., 118/18., 126/19.). U vrijeme počinjenja kaznenog djela iz točke VI. izreke presude na snazi je bio Kazneni zakon („Narodne novine“ 125/11, 144/12., 56/15.,61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 84/21.), no isto tako, za kazneno djelo pod točkom VI. izreke presude, za optuženika je blaži Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, jer je nakon počinjenja kaznenog djela, prema Zakonu o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ 36/24.) , izmijenjen opis kaznenog dijela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona, na način da se brišu riječi: “ustrajno i kroz dulje vrijeme“, tako da više nije potrebno ostvariti i navedena zakonska obilježja da bi bilo počinjeno ovo kazneno djelo nametljivog ponašanja.

35. U konkretnom slučaju na optuženika kao državljanina Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], primjenjuje se kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske i u odnosu na kaznena djela-teška kaznena djela protiv spolne slobode iz čl. 154. kaznenog zakona, opisana u točkama I. do III. izreke presude, počinjena izvan područja Republike Hrvatske, jer se kod kaznenog djela-teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. Kaznenog zakona, kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje i kad kazneno djelo nije kažnjivo prema zakonu države u kojoj je počinjeno, sukladno čl. 14. st. 1. i 3. Kaznenog zakona.

36. S obzirom da je optuženik s više radnji počinio više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, sud je bio dužan optuženiku za svako kazneno djelo utvrditi kaznu, a zatim ga na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i kaznenih djela u njihovoj ukupnosti osuditi na jedinstvenu kaznu, koja se sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora, odnosno novčane kazne pa je sukladno tome, sud utvrdio kaznu za svako pojedinačno kazneno djelo i potom optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora, na način opisan u izreci u točki VIII. izreke presude.

37. Olakotne okolnosti na strani optuženika u odnosu na sva kaznena djela su činjenice dosadašnje kaznene neosuđivanosti prema podacima Kaznene evidencije i prekršajne nekažnjavanosti prema podacima Prekršajne evidencije, zatim, sadašnji korektni odnosi optuženog prema žrtvi, što se tiče izvršavanja sadržaja roditeljske skrbi prema zajedničkom maloljetnom djetetu, sukladno Planu o zajedničkom izvršavanju roditeljske skrbi, jer nakon 2023. optuženi i žrtva se nisu obraćali Hrvatskom zavodu za socijalni rad i više nije bilo potrebe za postupanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, zatim, činjenica što nakon podnošenja kaznene prijave žrtve protiv optuženog 17. ožujka 2022., optuženi prema žrtvi više nije poduzimao radnje kojima bi vršio kakva nova kaznena djela, a i žrtva potvrđuje da sa optuženim uredno kontaktira i komunicira isključivo vezano za zajedničko maloljetno dijete, činjenica što je optuženik zdrava, radno sposobna, relativno mlada osoba, koja radi i svojim radom ostvaruje prihod potreban za vlastito uzdržavanje i uzdržavanje maloljetnog djeteta rođenog u braku sa žrtvom te i doprinosi uzdržavanju maloljetnog djeteta, činjenica što je brak razveden i sada je optuženik usmjeren na svoj život i planove za svoju budućnost te optuženi i žrtva sada borave u sasvim različitim, prostorno međusobno relativno udaljenim mjestima pa je za očekivati da će se i ubuduće optuženik kloniti bilo kakvog kriminalnog postupanja i vršenja kaznenih djela na štetu žrtve te da će i dalje održavati kontakt sa žrtvom jedino i isključivo vezano za zajedničko maloljetno dijete. Olakotna okolnost posebno u odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja je i činjenica što optuženik djelomično priznaje objektivne radnje kaznenog djela nametljivog ponašanja, navodeći da je žrtvu kontaktirao učestalo i kroz dulje vrijeme, porukama i pozivima, danju i noću, mobilnim uređajem navedenim u izreci presude.

38. Otegotna okolnost u odnosu na sva kaznena djela je činjenica što je optuženik pokazao veliku upornost u počinjenju kaznenih djela, time što je počinio čak pet teških kaznenih djela protiv spolne slobode i jedno kazneno djelo nametljivog ponašanja, pri čemu žrtva nije ničime doprinijela takvim postupanjima optuženika niti je dala povoda i razloga za ista, a za žrtvu su nastupile posljedice po psihičko zdravlje, jer neposredno nakon kaznenih djela nije tražila pomoć psihijatra ili psihologa, misleći da će uspjeti prebroditi sve sama, no kako to očito nije uspjela, ona se nakon podnošenja kaznene prijave ipak obratila udruzi SOS Virovitica radi pružanja psihološke pomoći te je očito počinjenje kaznenih djela na štetu žrtve, uz štetnu uporabu alkohola od strane optuženika i njegovo agresivno i nasilno ponašanje prema žrtvi doprinijelo napuštanju bračne zajednice od strane žrtve, tako da je i razveden brak optuženog i žrtve. U odnosu na kaznena djela pod točkama III. do V. izreke presude, kao otegotnu okolnost sud je cijenio činjenicu što je ova tri teška kaznena djela protiv spolne slobode, optuženik počinio uz uporabu sile, dakle, počinio je teži kvalificirani oblik teškog kaznenog djela protiv spolne slobode.

39. Ublažavanje kazne primijenjeno je prema optuženiku u odnosu na kaznena djela iz točke IV. i V. izreke presude, kako je već navedeno u točki VIII. izreke presude. Sud je uzeo u obzir sve istaknute naročite olakotne okolnosti, kao i ličnost optuženika kao osobe prosječnih intelektualnih sposobnosti i činjenicu da su navedena dva kaznena djela počinjena u 2018. na području Republike Hrvatske, pri čemu je od počinjenja prethodnog kaznenog djela u 2018. (iz točke III. izreke presude), proteklo razdoblje od tri godine u kojem optuženik nije vršio kaznena djela te kada se uzmu u obzir i sva ostala kaznena djela u njihovoj ukupnosti, opravdano je kaznu za ova dva kaznena djela ublažiti. Pritom je sud uzeo u obzir i da je sada propisana znatno stroža kazna zatvora za kazneno djelo iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona, u trajanju od čak pet do petnaest godina, prema Zakonu o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“126/19.), koji je na snazi od 1. siječnja 2020., a tako i u vrijeme počinjenja ova kaznena djela iz točke IV. i V. izreke presude, pri čemu se za kazneno djelo za koje je propisana kao najmanja mjera kazne zatvora u trajanju od pet godina, kazna može ublažiti do dvije godine.

40. Sud smatra da će se i ovako izrečenom kaznom zatvora u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženog i sve druge eventualne počinitelje takvih ili sličnih kaznenih djela da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženom ponovno uključivanje u društvo.

41. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku naloženo je optuženom OŠ da ovome sudu podmiri troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku te paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. točke 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjestoeura), jer je optuženik proglašen krivim zbog svih kaznenih djela za koja je optužen te je dužan podmiriti nastale troškove kaznenog postupka. Troškovi kaznenog postupka se odnose na materijalne troškove i to trošak za provedeno vještačenje optuženog, trošak ispitanih svjedoka te trošak policije za izradu fotodokumentacije, pri čemu će sud donijeti posebno rješenje o troškovima, kada se utvrdi visina svih nastalih troškova. Paušalna svota odmjerena je sukladno trajanju i složenosti postupka, a sve u okviru svota određenih Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ 145/2011). Optuženik u Republici Hrvatskoj nema iskazan dohodak, prema podacima Porezne uprave (str.329) i nema prijave na osiguranje u Republici Hrvatskoj, prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (str.477), no on je radno sposoban, živi i radi u Austriji i svojim radom ostvaruje prihod od oko 2.000,00 eura mjesečno te ima zakonsku obvezu uzdržavanja jednog maloljetnog djeteta u mjesečnom iznosu od 174,00 eura i drugih obveza zakonskog uzdržavanja nema te živi sam. Od imovine ima samo osobni automobil, uvodno naveden. Plaćanjem troškova kaznenog postupka neće biti znatno umanjena novčana sredstva potrebna za uzdržavanje optuženika i maloljetnog djeteta, radi čega je optuženik obvezan na plaćanje svih troškova kaznenog postupka.

Bjelovar, 9. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Maja Sikora

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana po primitku pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u pet (5) primjeraka, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte