REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok , Turinina 3
Poslovni broj: P-84/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Ivone Elez, u pravnoj stvari tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćniku Željku Albiniju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Željka Albini, odvjetnika u Zagrebu i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika temeljem članka 335. st. 4. ZPP-a, 10. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 10.000,00 EUR (slovima: deset tisuća eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.01.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.417,80 EUR (slovima: tisuću četiristo sedamnaest eura i osamdeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR (slovima: sto dvadeset pet eura) sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao zajmodavac s tuženikom kao zajmoprimcem 2017. usmeno sklopio ugovor o zajmu na temelju kojeg ugovora je pred svjedocima isplatio tuženiku iznos od ukupno 10.000,00 EUR s ugovorenim rokom povrata do kraja 2018. Nadalje tužitelj ističe da je rok dospijeća povrata zajma istekao 31. prosinca 2018., a tuženik do tada nije ispunio svoju obvezu iz predmetnog ugovora o zajmu, iako ga je tužitelj usmenim putem pozvao na ispunjenje njegove obveze na što je tuženik izjavio da nema namjeru ispuniti svoju obvezu. Također, tužitelj ističe da je nakon toga tuženika još jednom pozvao na ispunjenje njegove obveze, odnosno povrat zajma u cijelosti i to preko punomoćnika, međutim tuženik ni tada nije ispunio svoju obvezu. Zaključno, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da mu isplati iznos od 10.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tužba, podnesak tužitelja od 14. rujna 2023., kao i poziv tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu uredno su dostavljeni tuženiku (što proizlazi iz dostavnice s poleđine lista 32 spisa), međutim tuženik tijekom postupka nije podnio odgovor na tužbu niti se očitovao tijekom provođenja postupka. Napominje se da je tijekom provođenja postupka tuženik uredno pozivan na ročišta, međutim tuženik nije pristupio na niti jedno ročište niti se o osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva očitovao podneskom.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i uvidom u: presliku opomene pred tužbu s povratnicom (list 3-5), saslušan je svjedok ZI (list 46), saslušan je svjedok FI (list 47) i saslušan je tužitelj EI (list 47-48).
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom tražbine u iznosu od 10.000,00 EUR zajedno sa kamatama na temelju usmeno sklopljenog ugovora o zajmu.
6. Naime, tužitelj tvrdi da je tuženiku pozajmio iznos od 10.000,00 EUR te da je s tuženikom sklopio usmeni ugovor o zajmu.
7. Saslušan kao svjedok na ročištu od 29. travnja 2025. (list 45-46), ZI naveo je da poznaje tuženika jer su zajedno radili u MORH-u, dok tužitelja ne poznaje. Također, svjedok je naveo da mu nije poznato da bi tužitelj i tuženik sklapali pravne poslove koji bi uključivali posudbu novca. Nadalje svjedok je naveo da je sudjelovao na sastanku u restoranu Kasandra, vezano za dug tuženika prema tužitelju, da ga je tuženik zamolio da kontaktira odvjetnika Željka Albinija vezano za dug te da je rekao tuženiku da riješi to što ima, odnosno taj dug jer to može ići u nedogled. Svjedok je nadalje naveo da je nazvao odvjetnika Željka Albinija s kojim je potom održao dva sastanka. Svjedok je nadalje naveo da je na tim sastancima predlagao da se dogovore na ljudski način, da ne idu u proceduru. Također, svjedok je naveo da nema saznanja o kojem se dugu točno radilo i o kojem poslu te da mu nije poznato da bi tužitelj posuđivao neki novac tuženiku.
8. Saslušan kao svjedok na ročištu od 29. travnja 2025. (list 46), FI naveo je da poznaje tužitelja i tuženika, da je bio prisutan kada je tužitelj predao novac tuženiku i to u dvorištu tuženika. Naveo je da se on odmakao sa strane dok su oni razgovarali i dok je tužitelj predavao novac tuženiku te je naveo kako misli da je vraćanje duga bilo na rok od godinu dana. Nadalje, svjedok je naveo da je tužitelj nakon mjesec dana opet tuženiku pozajmio iznos od 5.000,00 EUR, da je bio prisutan i taj put kada je tužitelj tuženiku predao novac, opet se odmakao sa strane te nije čuo što su se dogovarali. Svjedok je naveo da je tuženik oba puta brojao novac te da mu je tužitelj tijekom vožnje oba puta prema mjestu sastanka s tuženikom naveo da mora tuženiku odnijeti novac u iznosu od 5.000,00 EUR. Odgovarajući na upit suda, svjedok je naveo da mu tuženik nikada nije rekao da namjerava taj iznos vratiti tužitelju, već da mu je tužitelj rekao da je u pregovorima vezano za vraćanje novca s tuženikom.
9. Tužitelj saslušan kao stranka na ročištu od 29. travnja 2025. (list 47-48), naveo je da je tuženika upoznao preko lova, da su postali prijatelji te da mu je tuženik u jednom razgovoru rekao da mu treba novac za kupnju strojeva ili nešto drugo da se ne može točno sjetiti. Nadalje, tužitelj je naveo da je tuženiku u dva navrata posudio novac i to jednom 5.000,00 EUR i drugi put također 5.000,00 EUR te da je dogovor bio da će tuženik novac vratiti tužitelju za godinu dana, odnosno do kraja 2018. Također, tužitelj je naveo da s tuženikom nije potpisao nikakvu potvrdu iz koje bi proizlazilo da je tuženik primio novac od njega, međutim da je oba puta kada je predao novac tuženiku bio prisutan FI. Odgovarajući na upit suda iz kojeg razloga nije potpisao nikakvu potvrdu vezano za posudbu novac, tužitelj je naveo da je veliki prijatelj sa FI, koji je kum s tuženikom te da je iz tog razloga vjerovao da će mu tuženik vratiti novac, da je išao na savjest i povjerenje. Nadalje iskazujući, tužitelj je naveo da od tuženika nije tražio nikakvo osiguranje da će vratiti novac, da ne poznaje ZI te da stoga ne može reći ima li on ikakvih saznanja vezano za njegovu posudbu novca tuženiku. Također, tužitelj je naveo da je preko FI kontaktirao tuženika, međutim da nisu razgovarali o novcu nego lovu. Odgovarajući na postavljeni upit punomoćnika, tužitelj je naveo da tuženik u komunikaciji nikada nije osporio dug, međutim da on s njim nije ni razgovarao.
10. Člankom 499. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015; dalje ZOO), određeno je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Stavkom 2. određeno je da na primljenim stvarima zajmoprimac stječe pravo vlasništva. Člankom 500. ZOO, određeno je da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.
11. Sud je iskaz svjedoka ZI ocijenio istinitim, životno i logički uvjerljivim. Naime, iskaz navedenog svjedoka sud cijeni kao posredni, ali značajan dokaz koji potvrđuje postojanje obveznog odnosa između stranaka. Iako svjedok nije bio prisutan prilikom predaje novca, on je iskazivao o naknadnim pokušajima mirnog rješavanja spornog odnosa, komunikaciji s odvjetnikom te nastojanjima da se dug riješi bez pokretanja sudskog postupka. Sud nalazi da iz njegovog iskaza proizlazi da je između stranaka postojao konkretan i kao dug prepoznat novčani odnos, jer se u protivnom ne bi vodili pregovori o otplati, niti bi se angažirao odvjetnik radi rješavanja pitanja vraćanja novca. Iako svjedok nije znao navesti sve pojedinosti, iskaz navedenog svjedoka potvrđuje da se radilo o postojećem obveznom odnosu čiji su sudionici isti pokušali riješiti mirnim putem.
12. Također, sud je iskaz svjedoka FI ocijenio istinitim i životno i logički uvjerljivim, osobito u dijelu koji se odnosi na činjenicu predaje novca od strane tužitelja tuženiku. Svjedok je jasno i dosljedno naveo da je osobno bio prisutan prilikom predaje novca u dva navrata, u iznosima od po 5.000,00 EUR te je opisao okolnosti pod kojima je do predaje došlo, uključujući mjesto i vremenski razmak između dvije predaje. Naime, prema ocjeni suda svjedok je naveo konkretne i provjerljive okolnosti bez proturječnosti i bez nastojanja da se izjašnjava o činjenicama o kojima nema neposrednih saznanja. Iako svjedok nije bio prisutan tijekom razgovara stranaka o uvjetima vraćanja novca, sud cijeni njegov iskaz u dijelu u kojem navodi da mu je tužitelj rekao da se radi o posudbi novca pri čemu svjedok nije imao razloga sumnjati u takvu izjavu, osobito imajući u vidu prijateljske odnose između stranaka. Sud nadalje nalazi da činjenica da je svjedok u prijateljskim odnosima sa strankama ne umanjuje vjerodostojnost njegovog iskaza, jer isti ne iskazuje isključivo u korist jedne strane, već se zadržava u granicama vlastitog opažanja.
13. Sud je iskaz tužitelja ocijenio kao istinit, logičan i životno uvjerljiv osobito u pogledu iznosa, vremena i okolnosti predaje novca. Naime, iskaz tužitelja potvrđen je iskazom FI, koji je bio neposredni svjedok predaje novca. Također, iskaz tužitelja potkrijepljen je iskazom svjedoka ZI, koji je govorio o naknadnim pokušajima mirnog rješavanja spora i pregovorima o vraćanju duga između tužitelja i tuženika što prema ocjeni suda potvrđuje navode tužitelja iz kojih proizlazi da su stranke predaju novca tretirale kao obvezni odnos s obilježjima duga, a ne kao dar ili drugu vrstu prijenosa novca bez obveze vraćanja.
14. Prema ocjeni suda, iskazi svjedoka su međusobno sukladni i logički povezani s iskazom tužitelja. Naime, svjedok FI potvrđuje samu predaju novca, dok svjedok ZI potvrđuje da je nakon predaje postojao odnos koji su stranke tretirale kao dug i pokušavale ga mirnim putem riješiti. Slijedom navedenoga, iskaz tužitelja prema kojem je dao novac tuženiku ukupnog iznosa od 10.000,00 EUR na ime zajma, potkrijepljen je iskazima svjedoka.
15. Člankom 219. stavak 1. ZPP, propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
16. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.
17. Prema ocjeni ovog suda tužitelj je dokazao da je tuženiku predao novac na ime zajma ukupnog iznosa od 10.000,00 EUR iz čega proizlazi obveza tuženika na vraćanje primljenog iznosa uz pripadajuće zakonske zatezne kamate. Naime, iako ugovor o zajmu nije bio sklopljen u pisanom obliku, sud nalazi da su bitni elementi ugovora i to predaja novca i obveza vraćanja dokazani iskazima svjedoka, kao i iskazom tužitelja. Nadalje, sud uzima u obzir i činjenicu da tuženik tijekom postupka nije osporavao primitak novca niti je iznosio tvrdnje da bi novac bio predan po nekoj drugoj pravnoj osnovi, što u povezanosti s iskazom tužitelja i svjedoka dodatno potvrđuje vjerodostojnost tužiteljevih navoda. Također, sud nalazi da iz ponašanja stranaka nakon predaje novca, osobito iz činjenice da su se vodili razgovori o vraćanju duga, proizlazi suglasnost volja stranaka da se predani novac vrati, čime su ispunjeni elementi ugovora o zajmu. Napominje se da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj imao namjeru trajno i bez obveze vraćanja dati novac tuženiku, osobito uzimajući u obzir da se radi o značajnom novčanom iznosu.
18. Naime, za valjanost ugovora o zajmu nije propisan poseban oblik te ugovor može biti sklopljen i usmeno ako iz ponašanja stranaka proizlazi suglasnost volja. Sud posebno uzima u obzir da tuženik tijekom postupka nije osporavao primitak novca niti je tvrdio da je novac primljen po nekoj drugoj pravnoj osnovi što prema ocjeni suda predstavlja potvrdu u povezanosti s ostalim provedenim dokazima tijekom postupka da je između stranaka postojao ugovor o zajmu. Također, sud je uzeo u obzir i činjenicu da tužitelj prilikom predaje novca nije zatražio pisanu potvrdu ili priznanicu o predaji novca. Iz provedenih dokaza proizlazi da su stranke bile u prijateljskim i povjerljivim odnosima, zbog čega sud nalazi životno uvjerljivim da tužitelj u trenutku predaje novca nije inzistirao na formalizaciji odnosa u pisanom obliku, već je postupao s povjerenjem u tuženika. Sud ne može zahtijevati od stranaka da u privatnim i povjerljivim odnosima postupaju s razinom formalnosti koja je uobičajena u poslovnim odnosima, osobito kada u trenutku sklapanja dogovora ne postoji spor između njih.
19. Ponovno se napominje da za valjanost ugovora o zajmu nije propisan poseban oblik, slijedom čega nepostojanje pisane potvrde ili priznanice ne isključuje mogućnost dokazivanja postojanja ugovora drugim dokazima, uključujući iskaze svjedoka, stranaka te samo ponašanje stranaka nakon predaje novca. U konkretnom slučaju, predaja novca potvrđena je iskazom svjedoka te tužitelja koji je sukladan iskazima svjedoka te kasniji dogovori o vraćanju duga dodatno potvrđuju da je novac bio predan uz očekivanje povrata.
20. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao postojanje ugovora o zajmu u smislu članka 499. ZOO. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članku 29. st. 1. ZOO prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025: dalje Tarifa).
22. Tužitelju je priznat iznos od 200,00 EUR za sastav tužbe u smislu Tbr. 7. točka 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za sastav podneska od 14. rujna 2023. u smislu Tbr. 8. točka 1. Tarife, iznos od 100,00 EUR za pristup na ročište od 14. rujna 2023. u smislu Tbr. 9. točka 2. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 20. siječnja 2025. u smislu Tbr. 9. točka 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 29. travnja 2025., dakle ukupan iznos od 900,00 EUR, na koji je iznos u smislu Tbr. 46. Tarife valjalo pridodati PDV po stopi od 25%, dakle iznos od 225,00 EUR. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati iznos od 146,40 EUR za sudsku pristojbu na tužbu u smislu Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023; dalje Uredba) te iznos od 146,40 EUR za prvostupanjsku presudu u smislu Tar. br. 2. Slijedom navedenoga, ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 1.417,80 EUR. Na trošak parničnog postupka tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate u smislu članka 151. stavak 3. ZPP te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
23. Sud tužitelju nije priznao iznos koji visinom prelazi dosuđeni iznos od 100,00 EUR, odnosno daljnji iznos od 100,00 EUR uz PDV po stopi od 25%, dakle iznos od 25,00 EUR za pristup na ročište od 14. rujna 2023., budući se na navedenom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima te se stoga ima primijeniti Tbr. 9. točka 2. Tarife, sukladno kojoj odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Obzirom bi prema navedenom tarifnom broju da se primjenjuje Tbr. 9. točka 1. Tarife, tužitelju pripao iznos od 200,00 EUR uz PDV po stopi od 25%, pravilnom primjenom Tbr. 9. točka 2. Tarife ima mu pripasti 100,00 EUR uz PDV. Polazeći od navedenoga, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova za pristup na navedeno ročište u ukupnom iznosu od 125,00 EUR uz pripadajuće zakonske zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
24. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 10. veljače 2026.
SUDAC:
Berislav Zaninović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
- spis
